REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1102/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 03. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 26.08.2019. godine između tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAĈKI HOLDING d.o.o. Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, a koji otkaz je sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 07.06.2022. godine te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

2. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno sklopljen dana 26.08.2019. godine za radno mjesto Koordinator poslova 1 između radnika OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 i to s danom 31.08.2023. godine.

3. Nalaže su tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 na ime naknade štete isplatiti tužitelju OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6 mjesečnih ugovorenih plaća i to u ukupnom iznosu od 8.507,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose od dana 01.09.2023. godine.

4. Nalaže su tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 isplatiti tužitelju OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose od dana donošenja prvostupanjske presude.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu od 1. srpnja 2019. sklopljenim između tužitelja i Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja, za radno mjesto referent prodaje I, te temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. kolovoza 2019., i to na radnom mjestu koordinator poslova 1.; prije sklapanja navedenih ugovora tužitelj je obavljao poslove kao tzv. „agencijski radnik“.

2. Tužitelj je zaprimio 1. srpnja 2022. Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 7. lipnja 2022. (u daljnjem tekstu Odluka o otkazu), a kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 26. kolovoza 2019., uz otkazni rok u trajanju od dva mjeseca. Tužitelj je 14. srpnja 2022. podnio poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa temeljem odredbe članka 133. Zakona o radu, na koji tuženik nije odgovorio.

3. Odluka o otkazu sadržava niz nezakonitosti, a koje, kao i sam postupak donošenja odluke o otkazu koji je istoj prethodio, čini odluku o otkazu nezakonitom. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena prava s obzirom da navedena Odluka o otkazu ne sadržava obrazloženje razloga iz kojih je nastala potreba za poslovno uvjetovanim otkazom, niti gospodarski, niti organizacijski razlozi. Isto tako navodi i čl. 76. Pravilnika o radu ZGH; „poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.“ Tužitelj ne zna zašto je dobio otkaz, niti jesu li doista nastali poslovni razlozi zbog kojih bi nastupila potreba kolektivnog viška jer o istima nije informiran, a što smatra da je njegovo temeljno radničko pravo.

4. S tim u vezi odluka o otkazu ne sadržava bitne elemente te se grubo povrjeđuju prava radnika obzirom da tužitelj nije upoznat o razlozima navodne poslovne, gospodarske i organizacijske potrebe za utvrđivanjem njega kao kolektivnog viška. Tužitelj ističe da samim time što je tuženik naveo da je došlo do utvrđenog viška te što je proveden postupak savjetovanja nije dokazao niti objasnio da je doista i došlo do potrebe smanjivanja broja radnika.

5. U navedenoj Odluci o otkazu ističe se kako je Odluka uprave donesena 30. prosinca 2021., da je utvrđen kolektivni višak, a onda se u istoj Odluci kasnije navodi da se donosi 13. svibnja 2022. Pravilnik o organizaciji i drugi akti organizacije radnih mjesta.

6. Tužitelj smatra da su njegova prava grubo povrijeđena obzirom da je otkazima morao prethoditi plan i izrada sistematizacije radnih mjesta s jasnim opisom poslova i plan poslovanja, a kako bi se takav višak zaista i provjerio i utvrdio, kao i benefiti takvih ušteda; s obzirom da isti ne postoje do današnjeg dana, očito je da je utvrđen „višak“ u skladu s uputom nadređenih da se otkazi daju jer se moraju dati kao rezultati predizbornih obećanja i politike, nauštrb prava radnika.

7. U točci 2. Odluke o otkazu poslodavac navodi kako se razlozi prestanka potrebe za radom radnika, opisani u postupku kolektivnog viška (u koji radnik nema uvid), mogu sažeti u centralizaciju korporativnih funkcija. Navodi da su se ranije obavljali decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica, što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja i neopravdano velikog troška poslovanja. Nadalje, u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu se navodi da je došlo do ukidanja obavljanja poslova koji spadaju u korporativne funkcije te da se ti poslovi obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove koje je radnik obavljao). Tužitelj ističe da u vrijeme kada se zaposlio kod poslodavca na temelju važećeg pravilnika je već postojala centralizacija rada, stoga mu nije jasno zašto se odjednom navodi proces ponovnog uvođenja te iste centralizacije kao razlog za kolektivni višak? Jedna nabava, jedan sektor. Do današnjeg dana je isto, osim što je nabava samostalan sektor, a ranije je bila samostalna služba unutar samostalnog sektora.

8. Tužitelj ističe kako je očito da su „organizacijske promjene“ formalističke prirode i kao takve da služe da obmane javnost, a u naravi se šteti radnicima i obiteljima. Naime, sva ta radna mjesta i dalje postoje, i dalje obavljaju isti posao, čak nije došlo ni do promjene imena radnih mjesta jer do današnjeg dana se i dalje tako zovu, slijedom čega tužitelj smatra da i dalje postoji potreba za obavljanjem rada kako njega, tako i svih onih koji su dobili otkaz na isti način. Došlo je do preimenovanja službe.

9. Nadalje, u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu u t. IV se navodi bodovanje prilikom odabira radnika koji su višak te da kao rezultat (radnik ima 4 boda) bodovanja je otkazivanje ugovora o radu radnika obzirom da isti ima manji broj bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta srednje ili više stručne spreme organizacijske jedinice Sektor nabave. Naime, člankom 115. Zakona o radu izričito je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi brigu o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama koje terete radnika. Nadalje, glede kriterija za utvrđivanja, tužitelj navodi kako sam ima saznanja o više drugih radnika koji su u istom ili slabijem „bodovnom“ položaju od njega samoga, a koji nisu dobili otkaz zbog kolektivnog viška, stoga je očito i diskriminatorno ponašanje poslodavca prema radnicima i favoriziranje određenih osoba u odnosu na druge, tako da sama činjenica postojanja neke tablice koja je nepravilno popunjena ne čini sam postupak zakonitim te ga zasigurno nije zakonodavac imao na umu kao puku formu koja ne slijedi istinit sadržaj.

10. Tužitelj ističe kako iz svih radnji poslodavca proizlazi kako isti otpočetka postupa u lošoj vjeri suprotno temeljnim načelima radnog prava; načelu zaštite i sigurnosti radnika te suprotno načelu in favorem radnika.

11. Nadalje, u t. IV. Odluke se navodi kako je tužitelj u radnom odnosu proveo kod poslodavca 2 godine, 9 mjeseca i 16 dana, a koji podaci nisu točni. Tužitelj je sklopio ugovor o radu kod poslodavca 1. srpnja 2019. s Gradskim grobljima, podružnicom tuženika, te je 26. kolovoza 2019. sklopio novi Ugovor s tužiteljem. Obzirom da podružnice nisu pravne osobe te da Zakon o trgovačkim društvima u članku 7. navodi da njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo, jasno je da je tužitelj radio kod tuženika duže od navedenog perioda te da odluka i u tom pogledu sadržava manjkavosti te da tuženik nije pravilno utvrdio trajanje radnog odnosa sukladno čl. 115.2. Zakona o radu.

12. U t. V. Odluke o otkazu poslodavac navodi kako je svim radnicima za koje je imao namjeru otkazivanja ugovora o radu iz organizacijskih razloga ponudio zapošljavanje na nekom od poslova u tzv. operacijama, međutim da se radnik nije aplicirao na niti jedno od ponuđenih radnih mjesta te da mu se slijedom navedenog otkazuje ugovor o radu. Tužitelj ističe kako ponuđena radna mjesta ne odgovaraju njegovoj spremi, koeficijentu, plaći te da su navedena ponuđena pro forme te bi prihvaćanjem takvog radnog mjesta tužitelj bio materijalno oštećen s obzirom da bi mu plaća bila puno niža. Za određena ponuđena radna mjesta koja su jedina VŠS, niti nema potrebne kvalifikacije (građevinski, agronomski fakultet). Nadalje, odluka o otkazu ne sadržava nikakvu pouku o pravima, niti informira radnika o njegovim pravima, a koja prava tužitelj ne bi niti znao da ima da se nije obratio punomoćniku.

13. Također tužitelj posredno ističe kako je Odluka o otkazu poslodavca nedopuštena između ostalog i temeljem odredbe čl. 40. Zakona o radu koji jasno propisuje da se radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja ovlašteni specijalist medicine rada, odnosno ovlašteno tijelo utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova. Radnik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnologiji ili načinu rada, kao i na sve druge pogodnosti koje proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada na koje bi imao pravo. Tužitelj je u periodu od 2021. pa zaključno do 1. srpnja 2021. s prekidima bio na čestom bolovanju gotovo u polovici trajanja kalendarske godine s obzirom da ima ozbiljnih želučanih problema. Konačno, tužitelj se vratio s bolovanja 1. srpnja 2022. te je isti dan primio Odluku o otkazu, iz čega jasno proizlazi da je ista nedopuštena u cijelosti jer mu poslodavac nije omogućio rad na radnom mjestu, a niti mu je ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova s obzirom da ponuda poslodavca o drugim radnim mjestima je očito formalističke prirode, te da je radnik kvalificiraniji od obavljanja ponuđenih radnih mjesta (niže stručne spreme).

14. Iz svega naprijed iznesenog, tužitelj smatra da nije zakonit i dopušten otkaz ugovora o radu.

15. Podneskom od 29. ožujka 2024. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tražeći uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu s danom 31. kolovoz 2023. uz naknadu štete u visini 6 mjesečnih ugovorenih plaća u iznosu od 8.507,28 eura. U ponovljenome postupku tužitelj je istaknuo kako prema njegovom saznanju RĆ, SĆ i ĆĆ još uvijek rade kod tuženika na istim poslovima koje je prije obavljao tužitelj, a to su poslovi vezano za javnu nabavu, naziv radnog mjesta u vrijeme otkazivanja kada je on bio koordinator 1 u odjelu za nabavu. Iz same dokumentacije koju je dostavio tuženik je vidljivo da su radnice RĆ, SĆ i ĆĆ u vrijeme otkazivanja tužitelju radile na istom radnom mjestu i iste poslove kao što je radio tužitelj te da im radni odnos nije prestao i nisu odjavljene iako su imale manji broj bodova od tužitelja što je sam tuženik potvrdio kada je uz odgovor na tužbu dostavio tablicu s kojim je radnicima uspoređivao tužitelja i bodove koje su pojedini radnici imali. Također iz podneska tuženika od 27.12.2023. proizlazi da niti jedna od radnica radnije spomenutih nije na popisu za savjetovanjem sa Sindikatom i nisu na popisu za otkaz iako imaju manje bodova od tužitelja. Time je tuženik povrijedio odredbe Zakona o radu, nije poštovao socijalne kriterije kao ni bodove koje je sam uspostavio te je samim time otkaz tužitelju nedopušten.

16. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da se osporavaju navodi tužbe, te tuženik ističe da je otkaz ugovora o radu bio opravdan. Tužitelj u tužbi iznosi nove razloge za nezakonitost otkaza, u odnosu na one koje je iznio u Zahtjevu za zaštitu prava tuženiku. Tuženik smatra da se ti razlozi tužbe ne mogu uzeti u obzir budući je tužitelj u sudskom postupku osporavanja otkaza vezan upravo onim razlozima koje je naveo u Zahtjevu za zaštitu prava. Tužba u sadržajnom smislu, osim paušalnih navoda, ne sadrži niti jedan konkretan argument zašto bi odluka o otkazu bila nezakonita.

17. U odnosu na navode tužitelja da se u postupku savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. ZOR-a tuženik nije savjetovao s osobama s kojima se morao savjetovati (radničko vijeće), ističe se da je postupak Kolektivnog viška bio

zakonit, isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne traži samo zakonodavstvo, nego već najbolje prakse. Otkazivanje je posljedica provedenog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022.

18. Kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153. st. 4. Zakona o radu te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu), stoga se tuženik u postupku savjetovanja Kolektivnog viška savjetovao s 19 sindikata, bio bi dovoljan i jedan sindikat, nadalje u postupak savjetovanja Kolektivnog viška ne uključuju se pojedini ili svi radnici, već samo predstavnici radnika. Naime, takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 - MĆ v ČĆ (2005) te C- 44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009). Navedeno se odnosi na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH. Naime, odluke Suda Europske unije predstavljaju službeno i pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a i, kao takve predstavljaju izvor prava, a takvo tumačenje i stav je obvezno za sve sudove država članica. Tako Sud Europske unije sud u citiranoj odluci C-188/03 u točkama 35. i 36. u obrazloženju odluke pod „Spor u glavnom postupku i prethodna pitanja“ jasno navodi: Nadalje, valja primijetiti da članak 2. stavak 1. Direktive nameće obvezu poslodavcu da na vrijeme započne konzultacije s predstavnicima radnika u slučaju kada „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Članak 3. stavak 1. zahtijeva od poslodavca da obavijesti nadležno javno tijelo o „svakom planiranom kolektivnom otpuštanju” i u t. 36. Slučaj u kojem poslodavac 'razmišlja' o kolektivnom otpuštanju i izradio je 'projekt' u tu svrhu odgovara situaciji u kojoj još nije donesena nikakva odluka. Te je to sažeo u odluci: Članci 2. do 4. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na kolektivna otpuštanja moraju se tumačiti tako da se događaj koji predstavlja otpuštanje sastoji od izjave poslodavca o njegovoj namjeri otkazati ugovor o radu. Poslodavac ima pravo provesti kolektivna otpuštanja nakon završetka postupka savjetovanja predviđenog u članku 2. Direktive 98/59 i nakon obavijesti o predviđenim kolektivnim otpuštanjima kako je predviđeno u člancima 3. i 4.

19. Nadalje u citiranoj odluci C-44/08 istu obrazlaže: 38 U tom pogledu treba podsjetiti da, kao što je jasno iz teksta članaka 2. stavka 1. i 3. stavka 1. Direktive 98/59, obveze savjetovanja i obavješćivanja nametnute poslodavcu nastaju prije nego što odluka poslodavca o raskidu ugovora o radu (vidi, u tom smislu, predmet C-188/03 Junk [2005.] ECR I-885, stavke 36. i 37.). U tom slučaju još uvijek postoji mogućnost da se kolektivni višak izbjegne ili barem smanji, odnosno ublaže posljedice. 39 Prema članku 2. stavku 1. Direktive 98/59, poslodavac ima obvezu pravodobno započeti konzultacije s predstavnicima radnika ako „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točkama 48. i 49. svog mišljenja, iz usporedbe različitih jezičnih verzija te odredbe jasno je da je zakonodavac Zajednice predvidio da će predmetna obveza održavanja savjetovanja proizaći u vezi s postojanjem namjere od strane poslodavca da izvrši kolektivni otkaz. Upućivanja u člancima 3. i 4. Direktive 98/59 na „predviđena” kolektivna otpuštanja potvrđuju da je postojanje takve namjere čimbenik koji pokreće obveze utvrđene tom Direktivom, posebno člankom 2. 41 Slijedi da se smatra da obveza održavanja konzultacija utvrđena u članku 2. Direktive 98/59 nastaje kada poslodavac razmišlja o kolektivnom otpuštanju ili izrađuje plan kolektivnog otpuštanja (vidi, u tom smislu, predmet 284/83 Dansk Metalarbejderforbund i Specialarbejderforbundet i Danmark [1985] ECR 553, paragraf 17). Drugo pitanje obrazlaže: Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li obveza poslodavca da započne konzultacije o planiranom kolektivnom otpuštanju ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve informacije koje se traže u članku 2. stavak 3. točka (b) Direktive 98/59. Tekst te odredbe jasno navodi da navedene informacije poslodavac mora dostaviti „na vrijeme tijekom konzultacija” kako bi „predstavnicima radnika omogućio da daju konstruktivne prijedloge”. Iz te odredbe proizlazi da se ti podaci mogu dati tijekom konzultacija, a ne nužno u trenutku njihova početka. Odgovor koji treba dati na drugo postavljeno pitanje jest da to je li nastala obveza za poslodavca da započne konzultacije o planiranim kolektivnim otkazima ne ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve potrebne informacije u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 98/59. Uslijed navedenog obrazloženja, odluka Suda Europske glasi: Članak 2. stavak 1. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakona država članica u vezi s kolektivnim otkazivanjem mora se tumačiti na način da usvajanje, unutar grupe poduzeća, strateških odluke ili promjene u aktivnostima koje poslodavca prisiljavaju na razmatranje ili planiranje kolektivnih otkaza dovodi do obveze tog poslodavca da održi konzultacije s predstavnicima radnika. Je li za poslodavca nastala obveza da započne konzultacije o planiranim kolektivnim otpuštanjima ne ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve informacije tražene u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 98/59.

20. Dakle, razvidno je da savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“, tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija.

21. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije - u vidu centralizacije potpornih funkcija. Tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, općih poslova, prodaje itd. Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, unutar koje je formiran i Sektor nabave koji pruža usluge nabave za cijelo društvo i sve njegove sastavnice. Tako su se i poslovi koje je obavljao tužitelj (u Službi za nabavu Podružnice Gradska groblja), odnosno poslovi nabave odvijali centralizirano, po Podružnicama. Tako je sve bilo do opisane centralizacije. Centralizacija iz 2017. koju tužitelj spominje, nije centralizacija svih funkcija na jednom mjestu, pa tako i nabave, i istom se nije ustrojila samo jedna org. jedinica nabave za cijelo Društvo tuženika, a kako to tužitelj pogrešno želi prikazati.

22. Nadalje, po provedenom postupku Kolektivnog viška radnika stupile su na snagu organizacijske promjene (centralizacija svih poslova nabave u Sektor nabave), te je potom savjetovana namjeravana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno ZOR-u, budući isti ne spada u zaštićenu kategoriju radnika pa nije potrebno suodlučivanje. Svi akti su savjetovani i doneseni te objavljeni na oglasnoj ploči tuženika, u istom postupku u kojem je donesen i Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. na koji se tužitelj poziva, te su stupili na snagu 26. svibnja 2022. Internim aktom tuženika Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. ustrojena je potpuno nova organizacijska struktura te se, kako je rečeno, poslovi nabave obavljaju isključivo unutar novo formiranog Sektora nabave. Tuženik je utvrdio da mu je za te poslove nabave (iste i slične poslove koje je obavljao tužitelji na radnom mjestu „Koordinator poslova 1“) u novo formiranom Sektoru nabave potrebno 22 izvršitelja, i to srednje ili više stručne spreme.

23. Tuženik ukazuje da je u postupku savjetovanja detaljno razložio i prezentirao novu organizaciju te potreban broj izvršitelja u novoj organizaciji (osobito očitovanje od 21. ožujka 2022.) te dostavio popis radnika koji su višak i onih koji ostaju „(usporedni radnici“), te primjenu kriterija „bodovanja“ za sve radnike (osobito dopis 8. travnja 2022. i prilozi). Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja, i da ista „nije sama sebi svrha“, osobito jer nema „preklapanja/dupliranja poslova, itd. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne zakonske kriterije, i dodatni kriterij braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Primjenom navedenih kriterija tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa (2 godine, 9 mjeseci i 16 dana) ispravno dan jedan bod, u pogledu kriterija dobi jedan bod (rođen **.**.1992.), dok je za uzdržavane članove dobio dva boda jer uzdržava dva člana obitelji, tužitelj je ostvario 4 boda. Ističe se da, sve da je i navod tužitelja točan (da je u radnom odnosu kod tuženika od 1. srpnja 2019., tj. da ima 3 godine staža) i tada bi za navedeni kriterij tužitelju pripao jedan bod, što znači da se ništa ne bi promijenilo u pogledu broja bodova. Zadnji radnik (LĆ) po broju bodova (od ukupno njih 22/usporedni radnici), kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužitelj, ima 6 bodova. Nadalje, tužitelj je tek 13. na listi radnika kojima je otkazan ugovor o radu na istim ili sličnim poslovima pa ni u kom slučaju isti ne može osporavati kriterije i odabir, jer su ispred njega po broju bodova radnici s većim brojem bodova, a kojima je unatoč tome morao biti otkazan ugovor o radu. Navedeno je tuženik obrazložio i u Odluci o otkazu ugovora o radu.

24. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Tužitelj nije iskazao interes za navedeno već traži neka druga radna mjesta, koja mu se sviđaju.

25. Nije razvidno što tužitelj želi reći kada navodi „da i dalje postoje radna mjesta na kojima je tužitelj obavljao poslove“. To nije niti bilo sporno, jer ona zaista postoje, ali uslijed centralizacije odnosno objedinjavanja poslova nabave na jednom mjestu potreban je i manji broj izvršitelja, pa je tužitelju kao prekobrojnom otkazan ugovor o radu.

26. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 20-21, 816-817 spisa), Odluku o otkazu (strana 24-26, 813-815 spisa), Prijavu o nezakonitosti i nepravilnosti u postupku utvrđivanja i zbrinjavanja viška radnika (strana 27-33 spisa), Pravilnik o organizaciji tuženika (strana 34-50 spisa), dokumentaciju u eSpisu (strana 63- 454, 458-539, 820-866, 904-919 spisa), dopise sindikata Hrvatske (strana 711-714, 719, 728-731, 735-738, 739, 741-745 spisa), tablice (strana 670-702 spisa), savjetovanje i suodlučivanje (strana 703-708 spisa), e-mail korespondenciju (strana 709-710, 715, 718, 723, 727, 732, 740 spisa), očitovanje o odluci otkaza (strana 716-717, 721-722, 724-726 spisa), uskratu suglasnosti (strana 733-734 spisa), tužbe i Ugovori o radu drugih radnika (strana 746-772 spisa), isplatne liste (strana 818, 898-900 spisa), saslušan je tužitelj (strana 791-792 spisa).

27. U ovom postupku donesena je Presuda broj: Pr-1688/2022 od 8.studenog 2024.g, a koja je po pravodobnoj žalbi ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj: GžR-84/2024-5 od 27. svibnja 2025.g i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

27. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

28. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama članka 127., 150. i 151. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR), odnosno je li došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj za tuženika, a posljedično tome dopuštenost tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe članka 115. st. 1. t. 1. ZR-a.

29. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 7. lipnja 2022. utvrđeno je da je u obrazloženju Odluke navedeno da su razlozi prestanka potrebe za radom detaljno obrazloženi i opisani tijekom savjetovanja Kolektivnog viška sa sindikalnim povjerenicima, koje je temeljem Odluke Uprave Društva započelo 30. prosinca 2021. i trajala je do 8. travnja 2022. sukladno odredbi čl. 127. ZR-a. Kao razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti su u centralizaciji tzv. korporativnih funkcija, odnosno korporativnih servisa za poslove koji su se do tada vodili decentralizirano unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica. Slijedom nove organizacijske promjene poslodavac je 13. svibnja 2022. donio nove interne akte Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji ZH d.o.o., Pravilnik o organizaciji „Korporativnih servisa ZH d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u ZH d.o.o. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta Koordinator poslova 1. u Službi za nabavu u ZH d.o.o., koji poslovi spadaju u grupu nabava (tzv. funkcionalna grupa poslova), dalje se navodi da spadaju u tzv. Korporativne funkcije, te je aktima poslodavca organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljao poslove u bitnom izmijenjena na način da se poslovi te organizacijske jedinice sada obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor nabave unutar Korporativnih servisa (i to za Društvo i sve njegove sastavnice u cjelini) unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Za obavljanje poslova unutar Sektora nabave potrebna su 22 izvršitelja, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavljaju te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, te je potrebno otkazati ugovor o radu tužitelju kao prekobrojnom izvršitelju. Pri odabiru prekobrojnih radnika koji su višak primijenili su se kriteriji bodovanja, trajanja radnog odnosa 1-3, dob radnika 1-3, obvezama uzdržavanja 0-3 i dodatni kriterij hrvatski branitelj, djeca poginulih/nestalih branitelja 0-0,1, tužitelj ima 4 boda, u radnom odnosu kod poslodavca proveo je 2 godine 9 mjeseci i 16 dana, dok je radnik s najmanjim brojem bodova srednje ili više stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u navedenoj organizacijskoj jedinici imao 6 bodova i u radnom odnosu kod poslodavca proveo je 3 godine 10 mjeseci. Tuženik je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovor o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. Operacijama te je tužitelj zaprimio popis slobodnih radnih mjesta i nije aplicirao niti na jedno ponuđeno radno mjesto.

30. U svom iskazu tužitelj je iskazao da je kod tuženika počeo raditi preko agencije 2018. u Gradskim grobljima kao referent prodaje, od 2019. radi u direkciji tuženika u Sektoru javne nabave na poslovima javne nabave (priprema dokumentacije, otvaranje, prikupljanje ponuda i sl.) za cijeli Holding i sve podružnice. O kolektivnom višku i otkazivanju ugovora o radu u Sektor nabave saznao je od DĆ na sastanku, na kojem je dan i popis radnih mjesta radnicima koji su utvrđeni kao višak radnika. Na popisu su bila radna mjesta s nižom stručnom spremom, u kojem se on nije našao i nije se prijavio ni za jedno radno mjesto, nakon čega je uslijedila odluka o otkazu 1. srpnja s otkaznim rokom od dva mjeseca. Od 25-30 radnika Sektora još je par radnika dobilo otkaz, sam Sektor nabave ostao je raditi. Tužitelj je iskazao i da je običaj bio promjena opisa poslova, radnih mjesta i radnih jedinica odnosno sektora, a svi radnici su uglavnom radili iste poslove, nije mu poznato je li bilo izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta.

31. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz). Navedenom odredbom daje se poslodavcu autonomno pravo odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ili ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, u smislu ove odredbe postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i centralizacije poslovanja pojedinih funkcionalnih poslova izvrši reorganizaciju rada, kao u ovom slučaju, da poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike. Naime, u slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta, poslovi radnog mjesta tužitelja, kod poslodavca i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom dozvoljenim odlukom poslodavca.

32. Odredbom čl. 127. i 128. ZR-a propisan je postupak u slučaju kolektivnog viška radnika, prema kojima postupak kolektivnog viška radnika poslodavac započinje savjetovanjem s radničkim vijećem o njegovoj namjeri utvrđivanja prestanka potrebe za radom radnika, a radi postizanja sporazuma, s ciljem otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, o provedenom savjetovanju poslodavac je dužan obavijestiti i nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke koje je i dostavio RV, kao i podatke o trajanju savjetovanja s RV, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje RV ako mu je ono dostavljeno.

33. U konkretnom slučaju, uvidom u dokaze uz odgovor na tužbu, utvrđeno je: da je tuženik postupio sukladno navedenim odredbama i proveo postupak savjetovanja sa Sindikatima koji djeluju u ZH, koje je započeto 30. prosinca 2021. i trajalo je do 8. travnja 2022. Po provedenom savjetovanju utvrđeno je da za 414 radnika prestaje potreba za radom; da je tijekom savjetovanja kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja mogućnost ponude sklapanja ugovora o radu za poslove u tzv. "operacijama" za sva slobodna radna mjesta (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja); da je poslodavac svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati Ugovor o radu prethodno ponudio navedena radna mjesta. Kao razlog nastanka kolektivnog viška radnika došlo je zbog djelovanja različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika koji negativno utječu na poslovanje, te financijski položaj tuženika (jedni od njih su korona virus, potres u ožujku 2020., sklapanje novog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. krajem 2019. kojim su povećani troškovi za zaposlenike koji su u 2020. iznosili 794 milijuna kuna, što je za 61 milijun kuna, ili 8,3 % više u odnosu na 2019. godinu, obveza tuženika refinanciranja isplata obveznica koje su izdane radi prikupljanja potrebnog kapitala, nastavak negativnog trenda poslovanja i u 2021.) i radi očuvanja poslovanja, i egzistiranja Društva poslodavac je odlučio poduzeti mjere organizacijskog, financijskog i operativnog restrukturiranja kako bi se smanjili gubici i poboljšala učinkovitost poslovanja na način da reorganizaciju posla centralizira u korporativnim funkcijama, te ukine nepotrebne organizacijske jedinice donošenjem odgovarajućih internih akata: Pravilnika o Izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga i Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu, za sve je pokrenut postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. ZR-a.

34. Dakle, novom organizacijom rada ustrojena je organizacijska jedinica "Korporativni servisi" kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija (pravni poslovi, poslovi financija, računovodstva, opći poslovi, poslovi sigurnosti i zaštite na radu, poslovi nabave, odnosa s korisnicima, te poslovi upravljanja ljudskim resursima) koje su se prije obavljale decentralizirano unutar više istih i istovrsnih organizacijskih jedinica što je samo po sebi dovelo do prevelikog broja izvršitelja i velikog troška poslovanja, te do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti. Tužitelj je utvrđen kolektivnim viškom jer je organizacijska jedinica u kojoj je radio, Služba za nabavu ZH, na poslovima Koordinator poslova 1. koji spadaju u korporativne funkcije, izmijenjena, na način da se poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice Sektor nabave unutar Korporativnih servisa (i to za društvo i sve njegove sastavnice u cjelini) za koje je potrebno 22 izvršitelja.

35. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju novom reorganizacijom nastavili su se obavljati isti poslovi u okviru istog radnog mjesta kojem je promijenjena organizacijska jedinica, odnosno novom reorganizacijom se centraliziralo obavljanje poslova Sektora nabave, unutar nove organizacijske jedinice Sektora nabave u Korporativnim servisima, dakle i dalje postoje poslovi koje je tužitelj obavljao samo je pridružen Korporativnim servisima, za koje poslove je prema izmjeni internih akata i centralizacija poslova u korporativne servise potreban manji broj izvršitelja te je prestala potreba za obavljanjem poslova, među ostalim i tužitelja, utvrđena tijekom provođenja savjetovanja i primijene zakonskih kriterija. Prema navedenim kriterijima i potrebama (iskazanima u tablicama tuženika) razvidno je da su radnici uvršteni u program kolektivnog viška prema zakonskim kriterijima i broju bodova, prema kojima je tužitelj imao 4 boda, a u slučaju jednakog broja bodova, koje je tužitelj imao u odnosu na druge radnike, kriterij prednosti je dulji radni odnos kod poslodavca. Ovaj je kriterij i bio presudan kod odlučivanja vezano za radnike koji su nastavili obavljati iste ili slične poslove za tuženika.

36. Slijedom svega navedenog, tuženik je tijekom postupka dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, iz kojih razloga je predmetni otkaz dopušten te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za sudskim raskidom radnog odnosa i naknadom štete u visini 6 mjesečnih ugovorenih plaća.

37. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova (sastav odgovora na tužbu, podneska od 27.12.2023., pristupa na ročište 15.11.2023. i 10.1.2024.), troškova sastava podneska od 10.5.2024., ročišta 20.3. i 24.9.2024. i 3. veljače 2026.g svako po 50 bodova (Tbr.7.2.), ukupno 450 bodova odnosno 900,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 225,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 1.125,00 eura, u preostalom dijelu tuženik je odbijen.

38. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku