Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-11/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, protiv tuženika Radničko vijeće Grupe područja 1, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, zastupanog po punomoćnici Sonji Vogrinc Čižmek, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jurin & Vogrinc j.t.d. Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UĆ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1562/2025-29 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1562/2025-29 od 17. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nadomješta se suglasnost koju je za izvanredni otkaz ugovora o radu broj: ... radniku UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], uskratio dati tuženik Izjavom o uskrati suglasnosti od dana 11. prosinca 2023.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

2.1. U žalbi tužitelj sadržajno ističe bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), navodeći da je presuda nejasna i suprotna sama sebi te dokazima koji su navedeni u obrazloženju presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je jasna i razumljiva i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izreka nije proturječna izvedenim dokazima niti obrazloženju presude, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP-a .

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se nadomjesti suglasnost koju je za izvanredni otkaz ugovora o radu broj: HP-02/2-060857/20 radniku UĆ uskratio dati tuženik Izjavom o uskrati suglasnosti od 11. prosinca 2023.

8. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda te je dopunio činjenično stanje provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka izvršne direktorice tužitelja - UĆG, te zakonske zastupnice tuženika ČĆ i umješača na strani tuženika UĆ, nakon čega je ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Iz spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su među strankama nesporne sljedeće odlučne činjenice:

- da je umješač na strani tuženika UĆ (dalje – umješač) zaposlen kod tužitelja na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. siječnja 2021. i pripadajućih aneksa na radnom mjestu Operater za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija ekspres, Sektor ekspres dostave, Grupe područja 1.,

- da umješač ima status osobe s invaliditetom,

- da tužitelj umješaču namjerava izvanrednim otkazom otkazati ugovor o radu,

- da je dopisom od 5. prosinca 2023. (list 10-12 spisa) tužitelj zatražio suglasnost od tuženika za donošenje odluke o izvanrednom otkazu radniku UĆ,

- da je tuženik predmetnu suglasnost uskratio Očitovanjem od 11. prosinca 2023. (list 13-14 spisa),

- da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana od dana primitka uskrate suglasnosti tuženika, sukladno odredbi čl. 151. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23 – dalje: ZR) tužbom zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti.

10. Nadalje, iz dokumentacije priložene spisu i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj kao osobito važnu činjenicu zbog koje namjerava donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu umješaču, navodi da je isti 30. studenog 2023. objavio fotografiju na stranici društvene mreže Facebook u grupi radnika HP- Hrvatske pošte na način da je napisao: „...Krenuli šefovi na vikend... Ostavili svoja vozila a gdje će se puniti vozila dostavljača nije važno... Šta mi plaćamo.“

11. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud, a kako je navedeno pod toč. 12. obrazloženja pobijane presude, da je u sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazivati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu te u konkretnom slučaju da razlog otkazivanju nije šikaniranje ili diskriminacija umješača zbog toga što je isti osoba s invaliditetom.

12. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, posebice imajući u vidu da je tuženik već u uskrati suglasnosti naveo da smatra da Poslodavac nije dostavio sve potrebne dokaze koji bi ukazivali na nelojalnost radnika kao opravdani razlog za otkaz.

12.1. Iz podataka spisa proizlazi da tužitelj nije tuženiku dostavio nikakav dokaz, podatak ili informaciju iz koje bi proizlazilo da se radi o radniku koji je nelojalan poslodavcu, koji ne postupa sukladno načelu savjesnosti i poštenja, koji ne štiti interese poslodavca ili iste ugrožava, jer objava jedne fotografije na društvenoj mreži u zatvorenoj grupi radnika tužitelja, koja je ubrzo od strane samog umješača na strani tuženika i uklonjena i u kojoj radnik nikoga ne proziva imenom i prezimenom, već skreće pažnju na problem oko punjenja službenih dostavnih vozila, što i po stavu ovog suda upućuje na zaključak da u konkretnom slučaju nije ostvario razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu umješaču.

12.2. Nadalje, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je umješač iznio komentar na društvenim mrežama, opisan pod toč. 10. obrazloženja ovog rješenja koji nije istinit, budući i sam tužitelj u tužbi i dopisu od 5. prosinca 2023. potvrđuje da su službena vozila MUP-a s objavljene fotografije bila parkirana na mjestu koje je bilo predviđeno za punjenje dostavnih vozila, a sama činjenica što su ključevi tih vozila bili na raspolaganju kako bi se u svakom trenutku mogli odmaknuti i osloboditi punionice ne utječe na istinitost predmetnog komentara. Stoga, i po stavu ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmet i komentar nije uvredljiv, a kako to tvrdi tužitelj, jer se istim nikoga ne proziva, već se skreće pozornost na problem oko punjenja službenih dostavnih vozila.

12.3. Osim toga, u odnosu na navode tužitelja kako je predmetnim istupanjem u javnost umješač naštetio njegovom ugledu, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da je tužitelj trebao učiniti vjerojatnim da je predmetna objava umješača imala negativne konotacije za njega s posljedicom narušavanja njegovog ugleda, a što isti nije učinio.

12.4. Naime, umješač je sporni komentar, a uzevši u obzir pravo na slobodu mišljenja i izražavanja iz čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) na koje se isti poziva tijekom postupka, iznio na društvenoj mreži Facebook u grupi radnika tužitelja u kojoj su radnici tuženika, prema iskazu umješača i zakonske zastupnice tuženika, uobičajno komunicirali, dijelili informacije, obavijesti, komentare, viceve, slike i sl.

12.5. Pravilno je obrazložio prvostupanjski sud pod toč. 26. obrazloženja kako za zaključak o stvaranju negativne poslovne atmosfere nije dovoljno samo navesti da je notorno da se radnici priklanjaju jedan drugome u negativnim stavovima prema rukovodećem stavu, već je potrebno dovesti u vezu sporni komentar s možebitnim negativnim reakcijama drugih radnika, a što je u konkretno slučaju izostalo. Kako tužitelj nije skrenuo pozornost niti na jedan negativan komentar ili upit, kako ostalih članova grupe radnika, tako i neke šire javnosti, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da umješač predmetnom objavom nije ugrozio autoritet rukovodećih struktura niti naštetio njegovom ugledu, tako da tužitelj i po stavu ovog suda nije učinio vjerojatnim da bi predmetna izolirana objava umješača predstavljala osobito važnu činjenicu zbog koje ne bi bio moguć nastavak radnog odnosa umješača kod tužitelja.

12.6. Ovaj sud prihvaća kao pravilna činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda te je također stava da tužitelj nije učinio vjerojatnim ostvarenje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu umješaču zbog toga što je izgubio povjerenje u svog radnika, kao što nije učinio vjerojatnim da je ista objava narušila radnu atmosferu, vrijeđala tužitelja, rušila autoritet rukovoditelja ili nanijela štetu ugledu tužitelja.

12.7. Za napomenuti je da iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/4441/2017 od 10. ožujka 2020. na koju se poziva umješač tijekom prvostupanjskog postupka, jer se radi o činjenično sličnoj situaciji, proizlazi da „...kada su u pitanju radni odnosi, odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri. Međutim, ponašanje u dobroj vjeri ne podrazumijeva i apsolutnu dužnost lojalnosti prema poslodavcu, kao ni toliki stupanj diskrecije da bi radnik bio u potpunosti lišen svog prava na slobodu izražavanja, osobito ako to svoje pravo koristi na način koji ne predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i bez korištenja uvredljivih izraza. U slučaju podnositeljice, komentari koje je ona iznijela na društvenoj mreži Facebook i kojima je izrazila svoje mišljenje o organizaciji rada tuženika nisu, po ocjeni Ustavnog suda, bili usmjereni vrijeđanju poslodavca te po svom sadržaju nisu bili takvog intenziteta da bi zahtijevali donošenje najstrože mjere prestanka radnog odnosa. Ustavni sud ne oduzima pravo poslodavcu da radniku izrekne mjeru izvanrednog otkaza kada zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice nastavak radnog odnosa nije moguć, međutim, sudovi su pri ocjeni zakonitosti otkaza dužni ispitati je li ta mjera bila razmjerna legitimnom cilju kojem je težila - zaštiti časti i ugleda poslodavca te je li bilo moguće izreći neku drugu, blažu mjeru, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između prava poslodavca na čast i ugled i prava radnika na slobodu mišljenja i izražavanja misli.“

13. I ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj umješaču ugovor o radu namjerava otkazati izvanrednim otkazom, a što predstavlja dopušten razlog za otkaz prema odredbi čl. 116. st. 1. toč. 1. ZR-a.

14. Također je pravilno zaključio prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza da radnik ne spada u kategoriju radnika kojima je sukladno čl. 34. st. 1. i čl. 38. ZR zabranjeno otkazati ugovor o radu.

15. Dakle, žalbenim navodima tužitelja, i po stavu ovog suda, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, koju je prvostupanjski sud donio na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Tužitelj neosnovano osporava i odluku o troškovima parničnog postupka tuženiku i umješaču, ne navodeći konkretne žalbene razloge te je ovaj sud ispitavši istu utvrdio da je prvostupanjski sud o troškovima parničnog postupka odlučio pravilno, na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu ne pripada trošak sastava žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Slijedom iznijetoga, kako su i ostali žalbeni navodi ocijenjeni kao neosnovani, valjalo je žalbu odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac