REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3288/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Kajkić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Kajkića, odvjetnika i punomoćnika tuženika LZ, odvjetničkog vježbenika, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbi čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209962097, sklopljenog 20. lipnja 2007. između tužiteljice AZ i tuženika Zagrebačke banke d.d., u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje redovne kamatne stope koja je određena kao promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici AZ, parnični trošak u iznosu od 1.710,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troškova postupka u iznosu od 650,27 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 2. studenog 2021. tužiteljica navodi kako je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 20. lipnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj 3209962097, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.316,74 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 6 godina s ugovorenim mjesečnim anuitetima u iznosu od 345,30 CHF uz redovnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je definirana kao promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika. Navodi kako su sve odredbe Ugovora sastavljene unaprijed od strane tuženika u tipskom ugovoru. Ističe kako je odredba o promjenjivosti kamatne stope sastavljena nerazumljivo i netransparentno, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla znati, odnosno imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati pri dospijećima mjesečnih anuiteta, a kao potrošač na iste nije mogla utjecati ili pregovarati s tuženikom jer se radi o standardiziranom i po tuženiku unaprijed sastavljenom ugovoru. Navodi kako odredba o redovnoj kamatnoj mora biti određena, odnosno barem odrediva. S obzirom da ugovor ne sadrži elemente za određenje kamatne stope, niti su stranke ostavile trećoj osobi da odredi visinu kamatne stope, nego naprotiv, visina kamatne stope isključivo ovisi o volji druge ugovorne strane, smatra da je predmet obveze neodređen i neodrediv, odnosno da je odredba o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke ništetna, a protivna je načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ističe kako je ugovorena i valutna klauzula vezana za švicarski franak, a da je u vrijeme zaključenja Ugovora i prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Upućuje na sadržaj presuda donesenih u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe kako je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a. Upućuje i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Navodi kako je predmetni kredit otplatila 8. srpnja 2013. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15. ožujka 2023. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. 2. i čl. 6. Ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te dijelovi odredbi čl. 1., 2. i 6. Ugovora koji se odnose na ugovorenu otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 894,82 EUR / 6.666,01 kn i iznos od 3.247,49 EUR / 24.468,19 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 3. prosinca 2021. podnio odgovor na tužbu kojim u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Smatra da se na zahtjev tužiteljice za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako je zastara za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnim načina promjene kamatne stope nastupila 14. lipnja 2019. pa stoga tužiteljica ovom tužbom nema pravo potraživati navodno preplaćene iznose s osnove promjene kamatne stope. Ističe kako tužiteljica nije potrošač niti se automobil kupljen sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Nadalje navodi kako je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti te je isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer je ista odraz odredbe čl. 22. ZOO- a pa se mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između prava i obveza tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca. Nadalje navodi kako su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužiteljicu kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Navedena odredba nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik nadalje navodi kako je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, što je i činio. Tužiteljici je pružena zaštita sukladno ZIDZPK te je tuženik donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos. Osporava tijek zateznih kamata. Predlaže odbaciti tužbu, podredno obiti tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu i rješenje posl. br. P-8756/2021-21 od 5. prosinca 2023. Presudom je utvrdio ništetnim dijelove odredbi čl. 1., čl. 2 i čl. 6. Ugovora o kreditu sklopljenom između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.247,49 EUR kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 894,83 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.313,02 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je obijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 995,00 EUR (točka V. izreke). Rješenjem je odbačena kao nedopuštena tužba tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi čl. 2. i 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka kojima je ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje redovne kamatne stope koja je određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-835/2024-2 od 15. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i V. izreke, dok je ukinuto rješenje o trošku sadržano u točki IV. izreke presude i prvostupanjsko rješenje te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, odnosno ponovni postupak. U drugostupanjskoj odluci u bitnom se navodi kako nemogućnost traženja isplate, zbog zastare, ne znači i nedostatak pravnog interesa za podnošenje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti klauzule ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209962097 od 20. lipnja 2007. (list 13-17), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103708380 (list 18), otplatni plan (list 19-21), promet po kreditu /specifikaciju uplata (list 22-27), izračun preplate (list 28-29), račun od 21. listopada 2021. (list 30), upute za razgovor s klijentima (list 89),obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list 91), priopćenje za javnost (list 98-99), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 111-116), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković (list 195-202) i saslušanjem tužiteljice (list 305).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu.

8. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209962097 od 20. lipnja 2007. na iznos 21.316,74 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

9. Među strankama je sporna valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje redovne kamatne stope koja je određena kao promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

10. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti u anuitetima iznos kredita od 21.316,74 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 345,30 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži i glavni dug i kamatu, a ugovorno je i da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditor, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

11. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

14. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koji u članku 2. i 6. sadrži upravo sporne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke. Navedene odredbe Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14 i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13.

16. S obzirom na sadržaj ugovornih odredbi te iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala da joj prethodno zaključenju ugovora o kreditu nisu ništa govorili o načinu promjene kamatne stope, a uz uvažavanje okolnosti da ugovor nije niti sklapala u banci. već posredstvom auto kuće, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti kretanje promjene kamatne stope, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

17. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica dijela nepoštenih odredbi čl. 2. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s odlukom banke je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

18. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

19. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

20. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe čl. 2. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

21. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1., 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužiteljice predanom sudu 19. siječnja 2026. prije zaključenja glavne rasprave. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 22. prosinca 2021., 15. studenog 2022. i 15. ožujka 2023. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 14. lipnja 2022. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 9. lipnja 2022., 23. listopada 2023. i 20. siječnja 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava žalbe od 19. prosinca 2023. u visini 125 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), odnosno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.800,00 EUR), uvećano za PDV (450,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,89 EUR i na presudu u iznosu od 87,78 EUR, ukupno iznosi 2.381,67 EUR.

22. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužiteljica uspjela sa 78,59% svog zahtjeva, dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 21,41%. Kad se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 57,18%. Pri tom je sud uzeo u obzir samo uspjeh u pogledu kondemnatornih tužbenih zahtjeva, jer deklaratorni zahtjevi istaknuti uz zahtjeve za činidbu, kao u konkretnom slučaju, trebaju služiti samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornih tužbenih zahtjeva i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora pa analogno tome ni prilikom ocjene uspjeha stranaka u postupku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž- 2181/2024 od 27. svibnja 2024.).

23. Sukladno uspjehu tužiteljice u sporu pripada joj pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 1.361,84 EUR kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, koji je tužiteljici dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak.

24. Tužiteljici je priznat i trošak izračuna preplate izrađen prije podnošenja tužbe, jer bez navedenog tužiteljica u tužbi nije mogla određeno postaviti tužbeni zahtjev. Tužiteljica je dostavila račun br. 265-1-1 od 21. listopada 2021. za pribavljanje izračuna preplate prije podnošenja tužbe u iznosu od 82,95 EUR pa je sud tužiteljici dosudio i navedeni trošak.

25. Na tako ukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.710,24 EUR tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 10. veljače 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

26. Kako je već presudom i rješenjem ovog suda posl. br. P-8756/2021-20 od 5. prosinca 2023. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 995,00 EUR to je ovom presudom odbijen daljnji zatraženi iznos troškova postupka sukladno zahtjevu tuženika s ročišta održanog 20. siječnja 2026. te je i navedeni zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 650,27 EUR odbijen kao neosnovan.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici