Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1248/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Teuta Palčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik u Jastrebarskom, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-527/2022-45 od 29. rujna 2025. i o žalbi protiv rješenja istog suda poslovni broj P-527/2022-47 od 27. listopada 2025., 9. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja GZ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-527/2022-45 od 29. rujna 2025.

II. Odbija se žalba tužitelja GZ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-527/2022-47 od 27. listopada 2025. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 29. rujna 2025. odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 27. listopada 2025. riješeno je:

''I./ Nalaže se tužitelju GZ naknaditi tuženiku CZ trošak postupka u iznosu od 5.937,50 Eur, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se zahtjev tuženika CZ za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa pod toč. I. izreke ovog rješenja, kao neosnovan.''

2. Protiv rješenja od 29. rujna 2025. žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice, s obzirom da nije zakonski nasljednik pok. TZ, pa je tužba odbačena. Prema obrazloženju suda, nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg reda, pa tužitelj nema nasljedno pravo iza pok. TZ i posljedično nema ni pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 11.01.2019. između TZ kao primatelja uzdržavanja i CZ kao davatelja uzdržavanja. Sud je zanemario posebne odredbe materijalnog prava Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut ništetnosti ugovora, te izričito propisuje da je na ništetnost ugovora ovlašten pozivati se svaka zainteresirana osoba, a krug ovlaštenih osoba za isticanje ništetnosti nije ograničen samo na ugovorne strane. Pravni interes kod utvrđenja ništetnosti ne smije shvaćati prestrogo niti suženo, a sudska praksa je zauzela stav da je za tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti “dostatan stupanj (pravne) zainteresiranosti, što je svakako niži stupanj od pravnog interesa” potrebnog za ostale deklaratorne tužbe. U konkretnoj situaciji, tužitelj RZ ima takav stupanj zainteresiranosti, a činjenica da nije zakonski nasljednik na temelju zakona ne isključuje njegov interes niti ga lišava statusa „zainteresirane osobe“. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čija se ništetnost tužbom ističe izravan je povod zbog kojeg tužitelj nije došao u poziciju naslijediti pok. TZ, niti ostvariti njegova eventualna nasljedna ili oporučna raspolaganja. Tužitelj ima pravni interes slabijeg intenziteta – pravnu zainteresiranost – da se navedeni ugovor preispita i eventualno oglasi ništavim. U tijeku postupka indicirano je da je pok. TZ bio sastavio oporuku, a postoji naznaka da je ostavitelj sastavio oporuku kod javnog bilježnika Volarića, kao i naknadni opoziv te oporuke pod okolnostima koje pobuđuju sumnju. Tužitelj je predlagao izvođenje dokaza pribavljanjem te oporuke i izjave o opozivu oporuke, no sud je dokaze odbio provesti pozivajući se na nedostatak pravnog interesa tužitelja. Tužitelj kao bliski rođak ima legitimnu zainteresiranost osigurati da se prava volja ostavitelja provede. U dokaznom postupku predloženo je i vještačenje da bi se utvrdilo je li ostavitelj uopće bio sposoban za rasuđivanje prilikom potpisa ugovora. Tužitelj formalno nije utvrđen nasljednikom (jer su nasljednici drugog reda prihvatili nasljedstvo temeljem zakona).Tužitelj RZ posjeduje činjeničnu i pravnu osnovu za svoj interes jer je rođak ostavitelja koji je s njim održavao bliske odnose, koji je bio upoznat s njegovim željama (postojanje oporuke). Sud je napravio pogrešku svodeći pojam pravnog interesa isključivo na formalni status zakonskog nasljednika. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz uputu da tužitelj ima pravni interes kao zainteresirana osoba.

2.1. Protiv rješenja od 27. listopada 2025. žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje se na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predmetno rješenje o trošku doneseno je odvojeno od glavne odluke kojom se odbacuje tužba. Sud je donio rješenje pozivajući se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj nije u cijelosti izgubio parnicu, već je prvostupanjski sud odbacio tužbu. Odluka o odbacivanju tužbe je nepravilna i nezakonita te je tužitelj na istu pravovremeno podnio žalbu. Prvostupanjski sud je učinio povredu jer o troškovima nije odlučio o glavnoj odluci o odbacivanju tužbe. Dana 16.10.2025. tuženik je podneskom zatražio donošenje odluke o naknadi troškova u postupku, a nakon čega je prvostupanjski sud donio predmetno rješenje koje je nezakonito, nepravilno i predstavlja bitnu povredu postupka. Zahtjev za naknadom troškova nakon dostave odluke tuženiku moguć je samo u slučaju propisanim čl. 164. st.8. ZPP-a. Isto pravilo predstavlja kogentnu pravnu normu koja se tumači usko. Odluku o naknadi troškova postupka u slučaju odbacivanja tužbe, sud je obvezan donijeti u odluci o odbacivanju, a ne naknadno po zahtjevu stranke. Predlaže se ukinuti prvostupanjsku odluku i uputi predmet na ponovno suđenje.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelja protiv rješenja od 29. rujna 2025. tuženik navodi da je žalba neosnovana i promašena, te predlaže da sud istu odbije.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) a u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u istom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

5. U obrazloženju svoje odluke od 29. rujna 2025. prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da je tužitelj RZ podnio tužbu protiv CZ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 11. 01. 2019. između TZ kao primatelja uzdržavanja i CZ kao davatelja uzdržavanja

- da je uvidom u spis istoga suda broj O-1310/19 utvrđeno da je ostavinski postupak pokrenut iza smrti ostavitelja TZ

- da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju od 27. 06. 2019. u kojem su kao nasljednici drugog nasljednog reda na osnovu zakona proglašeni PZ, nećak ostavitelja i DZ, nećakinja ostavitelja na utvrđenoj ostavinskoj imovini, svaki u ½ dijela

- da je čl. 8. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci i njegovi ostali predci, dok je st. 3. istog čl. propisano da osobe iz st. 1. tog čl. nasljeđuju po nasljednim redovima, a st. 4. istog čl. da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda

- da prema čl. 288. st. 2. ZPP-a osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu predsjednik vijeća donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora već sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.

5.1. U obrazloženju svoje odluke od 27. listopada 2025. prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da je tužitelj podnio tužbu protiv CZ radi utvrđenja ništetnosti ugovora dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između TZ kao primatelja uzdržavanja i CZ kao davatelja uzdržavanja

- da je rješenjem istoga suda poslovni broj P-527/2022-45 od 29. 09. 2025. odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja

- da je podneskom od 16. 10. 2025. tuženik zatražio naknadu parničnog troška

- da su tuženiku dosuđeni troškovi postupka sukladno čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku

- da se utvrđeni troškovi odnose na troškove sastava odgovora na tužbu po Tbr 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad (NN 138/23, dalje: Tarifa) – 250 bodova, troškovi sastava 3 podnesaka i to podneska od 11. 11. 2019. po Tbr. 8. toč. 1. – 250 bodova, a podneska od 16. 05. 2019. i 13. 10. 2020. po Tbr 8. toč. 3. – 250 bodova, troška pristupa na 7 ročišta i to na ročište od 04. 07. 2019., 14. 11. 2019., 30. 01. 2020., 05. 10. 2022., 02. 02. 2023. i 12. 09. 2025. po Tbr. 9. toč. 1. – 1500 bodova, a na ročište 28. 09. 2020. po Tbr. 9. toč. 3. – 125 bodova što ukupno iznosi 2375 bodova

- da uz vrijednost boda od 2,00 Eur iznosi 4.750,00 Eur uz nagradu po Tbr 42. ili 1187,50 Eur što ukupno iznosi 5.937,50 Eur.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 11. 01. 2019. između TZ kao primatelja uzdržavanja i CZ kao davatelja uzdržavanja, a koju tužbu je prvostupanjski sud odbacio. Tužba za utvrđenje može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP-a). Pravni interes je opća procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, pa je potrebno da na strani tužitelja postoji pravni interes i u odnosu na tužbu za utvrđenje, dok bi tuženik mogao dokazivati da tužitelj nema pravni interes za podizanje tužbe za utvrđenje, što znači da je postojanje pravnog interesa na strani tužitelja oboriva pretpostavka.

7. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja jer tužitelj nije dokazao svoj pravni interes za podizanje deklaratorne tužbe na utvrđenje ništetnosti, a ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

8. Sadržajno tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 187. ZPP-a u odnosu na pravo na podnošenje tužbe za utvrđenje, a isto tako i odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

9. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti spornog ugovora, jer nije dokazao da ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, odnosno da nije zainteresirana osoba.

10. Odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. U ovoj pravnoj stvari postavlja se pitanje da li je tužitelj zainteresirana osoba u smislu citirane odredbe, odnosno je li dokazao svoj pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, kako to i u žalbi tvrdi. Također je potrebno napomenuti da takav zaključak ne dovodi u pitanje niti odredba da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, jer to sud može samo u postupku koji je pokrenut od osobe koja je aktivno legitimirana za podnošenje tužbe. Sud može odbaciti tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora, bez obzira na odredbu da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te je potrebno u svakom postupku dokazati pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora.

11. U postupku je utvrđeno da tužitelj nema izravni pravni interes koji bi se mogao vezivati za neko subjektivno pravo u odnosu na predmetni ugovor, a navođenje tužitelja da je pravni interes zaštita zakonitosti i eventualno u budućnosti mogućnost da i on sudjeluje u ostavinskom postupku, prvostupanjski sud je ocijenio izvan smisla te cilja i svrhe odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a. Neprihvatljivo bi bilo kada bi fizičke osobe mogle utvrđivati ništetnost ugovora u odnosu na pravne poslove s kojima nemaju veze niti mogu utjecati na njihova subjektivna prava, a što je prvostupanjski sud utvrdio te pravilno odbacio tužbu tužitelja jer nema pravni interes za podizanje tužbe u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP u vezi čl. 327. st. 1. ZOO-a. Ništetan bi bio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kada bi pobuda ugovornih stranaka za sklapanje tog ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje ostavitelja, a što ovdje nije slučaj, niti je žalbenim navodima dovedeno u pitanje. Prvostupanjski sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju od 27. 06. 2019. iza pok. TZ, utvrdio da su kao njegovi nasljednici temeljem zakona proglašeni nećak PZ i nećakinja DZ, dakle nasljednici drugog nasljednog reda, dok je tužitelj RZ, koji je bratić pok. TZ, nasljednik trećeg nasljednog reda. Sukladno čl. 8. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnje nasljednog reda, pa stoga tužitelj nema nasljedno pravo, te je mišljenje prvostupanjskog suda da tužitelj RZ nema niti pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje tj. za vođenje postupka, pa je prema čl. 288. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja i tužba odbacio.

12. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske odluke pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

13. Glede rješenja suda prvog stupnja od 27. listopada 2025. kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku CZ trošak postupka u iznosu od 5.937,50 Eur, u roku od 15 dana, treba reći da ako rješenje o odbacivanju tužbe nije objavljeno na raspravi (što je ovdje bio slučaj), tuženik ima pravo postaviti zahtjev za naknadu parničnih troškova u roku od 15 dana od dostave rješenja o odbacivanju tužbe.

14. Pregledom spisa je utvrđeno da je ročište održano 12. rujna 2025., te da je riješeno da će daljnja odluka uslijediti pisanim putem. Rješenjem od 29. rujna 2025. prvostupanjski sud je riješio da se odbacuje tužba u toj pravnoj stvari. Citirano rješenje je punomoćnik tuženika primio 15. listopada 2025., a da je podneskom od 16. listopada 2025. tuženik zatražio naknadu parničnog troška.

15. Temeljem čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Temeljem čl. 164. st. 8. ZPP-a u slučaju iz čl. 158. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

16. Žalbeni navodi koji sadržajno osporavaju zakonitost rješenja od 29. rujna 2025. nisu uzeti u obzir, a suprotno ostalim žalbenim navodima odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita, jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Valja reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika ti troškovi odmjerit će se prema toj tarifi, a što je pravilno učinio prvostupanjski sud primjenjujući Tarifu koja je vrijedila u trenutku donošenja odluke.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbacio tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, pa je slijedom navedenog ovaj sud sukladno čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.

18. Postupajući temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka od 27. listopada 2025. u točki I. izreke.

19. U preostalom, a nepobijanom dijelu (t. II. izreke rješenja od 27. listopada 2025.) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. veljače 2026.

Sudac

Vitomir Boić