REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5790/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Damira Vidriha i punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice BZ, dana 09. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. koja glasi „Korisnik kredita obavezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za uslugu Kreditora“ kao i odredbe članka 23. točke c) kja glasi „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za uslugu kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećem u trenutku prijevremene otplate“ Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora 3210147617/07, potpisan pred javnim bilježnikom Mladenom Burec iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod poslovnim brojem OV-19964/07, zaključenim između tužitelja BZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 da isplati tužitelju UZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 1.263,59 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01.01.2008. godine pa do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od dana 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacija refinanciranja Europske središnje banke, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijed:

na iznos od 66,36 € od dana 11.07.2007. godine do isplate,

na iznos od 318,53 € od dana 29.12.2007. godine do isplate,

na iznos od 318,53 € od dana 03.09.2008. godine do isplate,

na iznos od 318,53 € od dana 18.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 159,27 € od dana 24.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,49 € od dana 29.09.2010. godine do isplate

na iznos od 43,88 € od dana 19.11.2010. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.392,14 eura sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila nenamjenski kredita dana 11. srpnja 2007. te joj je tuženik isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu 133.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja uz godišnju kamatnu stopu od 4,40 % primjenjivu u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Navedenim ugovor je određeno da se kredit otplaćuje u periodu od 15 godina u mjesečnim anuitetnima u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 1.004,83 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Navedenim ugovorom o kreditu povrijeđena su prava tužiteljice kao potrošača na način da je tuženi koristio nepoštene i nedopuštene odredbe i to prvenstveno odredbu čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu koji se odnosi na plaćana je tzv. ulazne naknade i odredbu čl. 23.c ugovora koja se odnosi na prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema odluci o tarifi naknade za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja važećim u trenutku prijevremene otplate. Zbog nepoštene odredbe vezane za naknadu za obradu kredita tuženik je ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 110,00 eura, a temeljem ništetne odredbe vezane za prijevremenu otplatu tuženik je ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od. 1.153,35 eura. Tužiteljica u tužbenom zahtjevu kao u tužbi traži utvrđenje ništetnosti odredaba kao i isplate imovinske koristi uz naknadu parničnog troška. U tužbi tužiteljica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i presudu Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž-1837/14 od 5. studenog 2014. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, ne spori visinu, ističe prigovor zastare, prigovor potrošača. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o nenamjenskom kreditu, saslušana je tužiteljica, dopis tuženika tužiteljici od 29. kolovoza 2024., izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću na listu 38-73 sudskog spisa.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom te da je istoj naplaćena naknada za obradu kredita kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 133.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. U istom ugovoru u čl. 23.c se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, pa je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke. Također, u čl. 2 ugovora se navodi da tuženi može naplatiti troškove obrade kredita.

10. Sud je saslušao tužiteljicu koja je izjavila da je sklopila ugovor radi kupnje stana u kojem više ne živi. Osobna bankarica joj je ponudila kredit u CHF kao najpovoljnijoj opciji, nije bilo uopće govora o podizanju kredita u eurima i kunama, ugovor je pročitala, ali više amaterski, nije pravnik. Da li je vidjela je odredbe ugovora koje se odnose na ulaznu i izlaznu naknadu se ne može sjetiti, ne sjeća se niti da li je dobila otplatni plan, nije mogla pregovarati s bankom. Unaprijed je dobila odštampani ugovor koji je morala samo potpisati. Rastao joj je anuitet svakog mjeseca te se htjela riješiti kredita što prije. Navodi da je pet puta prijevremeno otplaćivala određenu svotu novca jer nije mogla sve otplatiti odjednom.

11. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

12. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

13. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužiteljice je osnovan.

14. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljičinog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo.

16. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužiteljica kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

17. Naknada za obradu kredita je također uračunata tužiteljice bez ikakvog pregovaranja i objašnjena koji su to troškovi naknade za obradu kredita, po kojem principu su isti obračunati niti su isti unaprijed prezentirani tužiteljici.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužiteljice povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

19. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti te je odlučeno o tome da je dio odredbe čl. 2. i čl. 23.c ugovora ništetna, a sve kako je gore obrazloženo te je tužiteljici dosuđena naknada od 1.263,59 eura, zajedno sa kamatama kako je ista zatražila u svom tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 150,00 eura, podnesak 22.11.2024. 150,00 eura, ročište 13.12.2024. 150,00 eura, podnesak 3.1.2025. 150,00 eura, ročište 25.2.2025. 150,00 eura, podensak 4.3.2025. 150,00 eura, ročište 11.9.2025. 150,00 eura, ukupno 1.050,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.312,50 eur. Sud priznaje tužitelju trošak pristojbe na tužbu 26,55 eur kao i pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.392,14 eur.

U Zagrebu, 09. veljače 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika