Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-201/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LN, državljanina Pakistana, rođenog **.**.1995., kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon objave presude, 9. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7,URBROJ: 511-19-38-25-87 od 30. prosinca 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Dinku Kulašu pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-01/25-03/7,URBROJ: 511-19-38-25- 87 od 30. prosinca 2025., ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme najdulje do dva (dva) mjeseca.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako se na njega treba primijeniti Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer da i dalje ima status tražitelja međunarodne zaštite, a ne stranca u ilegalnom boravku. Navodi kako je u Prihvatnom centru već proveo tri mjeseca, a da je prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti trajanje takvog boravka ograničeno na tri mjeseca, iznimno na šest mjeseci.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te da mu se odobri besplatna pravan pomoć i da mu se nadoknade troškovi upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tužitelj državljanin Islamske Republike Pakistan prethodno bio protjeran iz Republike Hrvatske te mu je bila izrečena zbrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru. Ističe kako je tužitelj dana 20. studenoga 2025., dok se nalazio u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj slijedom čega je doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja u postupku međunarodne zaštite. Ističe kako je tijelo donijelo rješenje o obustavi postupka međunarodne zaštite koje rješenje je tužitelju dostavljeno 23. prosinca 2025. čime je prestala sva zakonita osnova boravka u Republici Hrvatskoj po toj osnovi. Napominje da je slijedom navedenog doneseno osporeno rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a koje rješenje je i od strane ovoga suda ocijenjeno zakonito u postupku sudske kontrole.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 12. kolovoza 2024., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje najdulje do 2 (dva) mjeseca.
9. Presudom ovoga suda poslovni broj: UsI-5469/2025 od 2. siječnja 2026., potvrđeno je ovdje predmetno osporeno rješenje KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-87 od 30. prosinca 2025., u predmetu sudske kontrole (članak 216. stavak 4. Zakona o strancima, Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 40/25.). Naime, Sud je u toj odluci ocijenio pravilno postupanje tuženika kada je na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a iz članka 214. stavka 2. alineje 1., 2., 3. i 8. Zakona o strancima. Naime, tužitelj je dana 20. studenoga 2025., dok se nalazio u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj slijedom čega je doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja u postupku međunarodne zaštite. S obzirom da je tužitelj odustao od zahtjeva za međunarodnu zaštitu tijelo je donijelo rješenje o obustavi postupka međunarodne zaštite koje rješenje je tužitelju dostavljeno 23. prosinca 2025., čime je prestala sva zakonita osnova boravka u Republici Hrvatskoj po toj osnovi.
9.1. Isto tako 30. prosinca 2025., Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo selo donijela je rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBOJ: 511-19-38-25-82, kojim je predmetnom strancu određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u, u trajanju od (1) jedne godine zbog nezakonitog boravka u RH računajući od dana prisilnog udaljenja, te prisilno udaljenje u njegovu zemlju podrijetla u Pakistan.
10. Prema ocjeni Suda u konkretnom slučaju, tužitelj očito podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu pa naknadnim odustajanjem, pa ponovnim podnošenjem zahtjeva, nastoji onemogućiti tijelo da postupi po rješenju o protjerivanju iz Republike Hrvatske, čime je osnovano u takvim situacijama donošenje rješenja o ograničenju slobode kretanja bilo prema Zakonu o strancima ili Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25.) ovisno u kojem se statusu trenutno nalazi, a sve kako bi se onemogućilo tužitelja u namjeri da odgodi ili oteža izvršenje odluke o protjerivanju, a konačni rezultat je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a što je i u odnosu na tužitelja, tuženik pravilno primijenio.
11. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud smatra pravilnim odluku tuženika te smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja u odnosu na tužitelja, i u odnosu na rok ograničenja kretanja.
12. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.
13. Kako iz spisa proizlazi da tužitelj nema dovoljno novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 198. Zakona. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Dinko Kulaš, točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka (Narodne novine, broj 132/21.) te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 9. veljače 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Dinko Kulaš, Dugo Selo, Bjelovarska 5,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2,
3. U spis
