REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-4460/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluki, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Renate Josimović, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika TISAK plus d.o.o. i II. okrivljenika SŽ, zbog prekršaja iz čl. 164. st. 1. t. 16. i st. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/19, 24/19, 22/20, 16/22, 15/23, 42/23) odlučujući o prigovoru I. i II. okrivljenika podnesenog protiv obaveznog prekršajnog naloga Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: 363-04/25- 06/703 Urbroj: 251-10-72-6/011-25-5 od 24. rujna 2025., 9. veljače 2026. donio i

p r e s u d i o  j e

I/ I. Okrivljenik: TISAK plus d.o.o., sjedište: Zagreb, Slavonska avenija 11A, OIB: 32497003047, prekršajno osuđivani,

II. Okrivljenik: Okrivljenik SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1992. prekršajno osuđivan

k r i v i  s u:

što su dana 14. kolovoza 2025. u 9:45 sati u Zagrebu, Ulica Mije Sloboda Bolšića, južna strana, kod Crkve Užašašća Gospodnjeg, postavili na površinu javne namjene pokretnu napravu-rashladnu ledenicu bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove

čime su počinili prekršaj i to I okr. iz čl. 164. st. 1. t. 16. Odluke o komunalnom redu, a II okr. prekršaj iz čl. 164. st. 1. t. 16. uz primjenu st. 2. iste Odluke,

te se primjenom odredbe čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenici u cijelosti

O S L O B A Đ A J U  O D  K A Z N E

za opisano prekršajno djelo.

II/ Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona I-okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

III/ Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona II- okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove pod gornjim brojem podnijelo je sudu optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. I. i II. okrivljenici u svojoj pisanoj obrani navode da se ne smatraju krivima za počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret te ostaju kod svih navoda istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka a to je: da su na vrijeme podnijeli zamolbu za korištenje javne površine, da je istu Grad Zagreb zaprimio i da Grad Zagreb donosi rješenja retroaktivno pa i po isteku rokova za koji je korištenje traženo time konvalidira razdoblje korištenja bez rješenja, da je Grad Zagreb donio rješenje za postavljanje ledenice na predmetnoj lokaciji, te da su postupali po praksi koju je razvio Grad Zagreb. Priložili su Zaključak gradonačelnika Grada Zagreba od 19.09.2025. godine, kojim im se dodjeljuje neposredno na korištenje površnu koja je predmet ovog postupka u razdoblju od 22.5.2025. do 30.4.2026. godine i Ugovor o korištenju površine javne namjene, sklopljen 3.10.2025. godine, između njih i Grada Zagreba, a radi korištenja javne površine radi čega je pokrenut ovaj prekršajni postupak, te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju i dr. kojim mu se odobrava postavljanje ledenice na predmetnoj lokaciji. Iz zaključka, podredno sklopljenog ugovora i izdanog rješenja vidljivo je da je da su svi dokumenti s retroaktivnim djelovanjem za razdoblje od 22.5.2025. do 30.04.2026. godine te da su pravovremeno, dana 28.4.2025. godine, podnijeli zamolbu za korištenjem javnih površina. Iz priloženog je vidljivo i da su zaključak, ugovor i rješenje doneseni i sklopljeni značajno nakon podnošenja zahtjeva, u vremenskom odmaku od pola godine, svakako višestruko premašujući zakonom propisane upravno pravne rokove o zahtjevima stranaka koji jamče učinkovito i pravodobno odlučivanje, a sve u razdoblju dok su oni koristili spornu javnu površinu. Iz priloženih dokaza jasno su dokazane tvrdnje iznesene u prigovoru, a koji se odnose na način poslovanja Grada Zagreba to jest na naknadno provođenje postupka i retroaktivno odlučivanje. Ističu i kako je donošenje zaključka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u rujnu 2025. godine, rezultat upornog zahtijevanja da se postupak provede te da je po informacijama koje imaju uobičajeno vrijeme održavanja sjednica povjerenstva koje odlučuje o davanju javnih površina u zakup mjesec studeni. Da ovakav postupak predstavlja uobičajenu praksu koja se ponavlja u dužem vremenskom periodu pokazuje i relevantna sudska praksa. Tako je presudom od 2.6.2025. godine, u predmetu koji se vodio kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, posl.br. Pp-4514/2025, TISAK PLUS d.o.o. oslobođen od optužbe da je počinio prekršaj koji mu se u istom biću stavlja na teret. U predmetu su se pozvali na rješenje nadležnog gradskog ureda od 20.11.2024. g. iz čijeg je sadržaja razvidno da im se u vremenu od 1.3. do 31 .10.2024.g. odobrava postavljanje pokretne naprave — ledenice. Prilažu u spis i relevantnu sudsku praksu - oslobađajuće presude, donesene nakon dostavljanja poziva u ovom postupku, a u predmetima koji se tiču istog ili istovrsnog prekršaja sa istim podnositeljem obveznog prekršajnog naloga. Iz pobijanog rješenja vidljivo je da je Grad Zagreb izdao rješenje retroaktivno za razdoblje od 22.05.2025. godine do 30.04.2026. Budući da je doneseno retroaktivno rješenje smatraju da više nisu ostvarene pretpostavke prekršajno pravne odgovornosti budući da nisu ostvarili obilježja bića djela koje im se stavlja na teret jer dostavljeno rješenje vrijedi na datum kada je inspektor obavio nadzor. Ističu da, iako su svjesni da je jedno od načela kaznenog i prekršajnog procesnog prava zabrana retroaktivnosti, to načelo ima svoje iznimke. Te iznimke su i izraz svijesti zakonodavca o svojoj nesavršenosti i prepoznanju mogućnosti promjene vremena, a i praktičnosti u vidu izbjegavanja posljedica potpune mehaničke primjene zakona i neživotnosti sudstva. Tako zakonodavac odustaje od zabrane retroaktivnosti u slučaju donošenja blažeg zakona u slučaju izmjena zakona, a i u slučaju potpune dekriminalizacija određenog kaznenog djela, jer bi presuđivanja po zakonu važećem u trenutku činjenja kaznenog djela nečega što je dekriminilizirano bilo apsolutno neživotno. Smatraju kako se ista analogija ima primijeniti u ovom slučaju. U trenutku presuđenja postoji rješenje izdano od strane Grada Zagreba kojim im je retroaktivno dozvoljeno postavljanje ledenice na datum kada je utvrđen prekršaj. Ukoliko Naslovni sud smatra protivno ranije navedenom ističu i kako treba biti oslobođeni iz razloga što ne postoji subjektivni element, odnosno element krivnje potrebne radi donošenja osuđujuće presude, sve iz razloga što je činjenica da izdavatelj obveznog prekršajnog naloga nije donio rješenje u razumnom roku ne smije biti od utjecaja za postojanje krivnje jer je zahtjev podnesen uredno i na vrijeme. Naveli su da smatraju kako trebaju biti oslobođeni od optužbe iz razloga postojanja razloga koji isključuju protupravnost, odnosno smatraju da je navedenim postupanjem otklonio neposredno prijeteću štetu u vidu slabijeg poslovanja, izgubljene dobiti i štetnih posljedica neispunjavanja/raskida važećih ugovora s partnerom LEDO plus d.o.o., također iznimno je važno istaknuti da se u slučaju sladoleda radi o kvarljivoj robi koja se prema relevantnim odredbama Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hrane ne može vratiti dobavljaču čime bi im, u slučaju nepostavljana ledenica propali svi sladoledi i nastala nesaglediva i nepopravljiva šteta. Navedenim postupanjem otklonili su svu tu neposredno prijeteću štetu dok istovremeno nisu prouzročili nikakvu štetu da bi zaštitili svoje interese što je potvrđeno i priloženim rješenjem. Istaknuli su kako smatraju da se navedena opasnost nije mogla ni nikakav drugi način otkloniti, budući da nisu imali razloga vjerovati da bi se upravni spor dovršio u roku od 3 mjeseca koliko traje ljetna sezona sladoleda. Naveli su da ostaju kod ranije iznesenog te mole Naslovni sud da ih oslobodi od optužbe, budući da su bili prisiljeni djelovati onako kako Grad Zagreb određuje, bez obzira na nepoštivanje zakonskih propisa od istoga, mole Naslovni sud da uvaži te činjenice i ne izrekne društveni prijekor za ponašanje koje je uzrokovano djelima javnih vlasti te mole Naslovni sud da iskoristi svoje ovlasti, uzme u obzir ranije navedeno i oslobodi ih kazne sukladno čl. 38. st. 2. t. 3. budući da nije nastala nikakva šteta, podredno da iskoristi svoje ovlasti za ublažavanje kazne.

3. U tijeku postupka sud je ispitao svjedoka NŽ koja je iskazala da je ona bila u nadzoru nekoliko Tisaka radi postavljanja pokretne rashladne ledenice ispred prostora Tiska. 14. kolovoza 2025. u Zagrebu, Ulica Mije Šiloboda Bolšića, južnije od Crkve Uzašača u Sloboštini, je zatekla postavljenu pokretnu napravu, rashladnu ledenicu od Leda. Oni su imali prijavu da su postavljene ledenice bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove te je sa kolegom obilazila lokacije gdje se nalazi kiosci Tiska i ovdje je zatekla postavljenu rashladnu ledenicu. Ona je kontaktirala I. okrivljenika putem maila te je utvrdila da isti nemaju rješenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove kojim im se odobrava postavljanje te ledenice. Gospođa RŽ, tajnica regije Zagreb, poslala je na mail ugovor o zakupu površina javne namjene iz kojeg je vidljivo da tvrtka Tisak traži da im se odobri za 43 lokacije postava pokretnih naprava na rok od 10 godina i to od 01.05.2025. do 30.04.2035. a u tom ugovoru u prilogu je naveden zaključak gdje se spominje lokacija Sloboština, odnosno lokacija koja se spominje u ovom predmetu. Oni su bili u proceduri ishođenja rješenja ali rješenje još uvijek nije bilo izdano od Grada Zagreba pa je stoga izdala obavezni prekršajni nalog protiv pravne i odgovorne osobe. Njima je tek 20.10.2025. Grad rješenjem dozvolio postavljanje ledenica i to u periodu od 22.05.2025. do 30.04.2026. budući da se odobrenje daje samo na period od godinu dana a nikako na period od 10 godina koji su oni tražili. Iskazala je da su oni 17. travnja 2025. pokrenuli proceduru sklapanja ugovora i ishođenja odobrenja. Iskazala je da je Grad njima retroaktivno izdao odobrenje za period od 22.05.2025. jer su oni ledenicu i postavili u tom periodu i za taj period su platili i naknadu Gradu Zagrebu ali u vrijeme počinjenja prekršaja isti nisu imali potrebno rješenje čime su ostvarili obilježje prekršaja.

4. Temeljem provedenoga postupka, pisane obrane I. i II. okrivljenika, iskaza ispitanog svjedoka, sudac je kao nesporno utvrdio da su I. i II. okrivljenik kritične zgode postupili suprotno odredbi čl. 67. st. 1. Odluke o komunalnom redu.

5. Izvršenim uvidom u izvadak iz evidencije osuđivanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je I. okrivljenik prekršajno osuđivan iz oblasti gospodarstva.

6. Izvršenim uvidom u izvadak iz evidencije osuđivanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je II. okrivljenik prekršajno osuđivan.

7. Izvršenim uvidom u izvadak iz Sudskog registra utvrđeno je da su osobe ovlaštene na zastupanje za TISAK plus d.o.o. SŽ, predsjednik uprave i da društvo zastupa zajedno s jednim članom uprave i AŽ, član uprave, koji zastupa društvo zajedno s predsjednikom uprave ili s jednim članom uprave.

8. Pročitanim rješenjem Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove od 20. listopada 2025. je utvrđeno da je okrivljenik ishodio odobrenje za postavljanje po jedne pokretne naprave – ledenice na površini javne namjene na 23 lokacije uz kioske "TISAK", namjene: trgovina novinama i duhanskim prerađevinama, u svrhu prigodne prodaje sladoleda u vremenu od 22. svibnja 2025. do 30. travnja 2026., između ostaloga i predmetnu lokaciju koja je predmet prekršaja.

9. Obranu I. i II. okrivljenika sudac nije prihvatio budući se temeljem provedenog postupka obrana I. i II. okrivljenika ukazuje neuvjerljivom i neosnovanom. Naime nesporno iz provedenog postupka proizlazi da je 14. kolovoza 2025. bila postavljena pokretna naprava – ledenica na površini javne namjene bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, odnosno okrivljeniku nije odobreno postavljanje istog pa se stoga obrana okrivljenika u cijelosti ukazuje neosnovanom. Sama činjenica da su isti naknadno ishodili potrebno rješenje iste ne eskulpira od odgovornosti budući da u vrijeme počinjenja prekršaja isti nisu imali potrebno odobrenje pa samim time nisu niti mogli postaviti predmetnu pokretnu napravu.

10. Svoju vjeru sudac je u cijelosti poklonio iskazu ispitane svjedokinje čiji iskaz je logičan, uvjerljiv te nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima koji prileže spisu. Naime iz samog iskaza ispitane svjedokinje je razvidno da je ista vršila nadzor nekoliko Tisaka 14. kolovoza 2025. godine te je u Zagrebu, Ulica Mije Sloboda Bolšića, južna strana, kod Crkve Užašašća Gospodnjeg, zatekla postavljenu pokretnu napravu, rashladnu ledenicu za koju je naknadno u nadzoru utvrdila da je ista postavljena bez rješenja gradskog upravnog tijela. Iz samog iskaza ispitane svjedokinje je razvidno da u vrijeme nadzora nisu imali ishođeno rješenje ali da su naknadno isto ishodili.

11. Na temelju ovako provedenog postupka cijeneći sve dokaze zasebno i u njihovoj cjelokupnosti kao neprijeporno proizlazi da su I. i II. okrivljenici ostvarili obilježje prekršaja koji im se stavljaju na teret na način kako je to navedeno u izreci presude.

12. Sudac je I. i II. okrivljenika proglasio krivima ali im je umjesto propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj primjenom čl. 38. st. 2.toč.2. Prekršajnog zakona oslobodio od kazne. Uzimajući u obzir sve navedene olakotne okolnosti, odnosno činjenicu da su okrivljenici naknadno ishodili retroaktivno rješenje o postavljanju pokretne naprave rashladne ledenice na površini javne namjene, sudac je mišljenja da će se navedenom odlukom u izreci djelovati na okrivljenika da ubuduće neće činiti ovakve niti slične prekršaje. Sudac smatra da su se stekli uvjeti da se okrivljenike proglasi krivim te da se isti oslobode od kazne.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka. Temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/2013) propisano je da paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje se u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna izraženo u eurima 13,27 do 663,61 eura.

14. Paušalni trošak postupka propisan je u kunama te je isti u presudi izražen u eurima, sukladno čl. 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

15. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. veljače 2026.

Zapisničarka:

S U D A C:

Renata Josimović

Josip Ćorluka

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244.stavak 1. Prekršajnog zakona

DNA:

1. I. okrivljenik TISAK plus d.o.o.

2. II. okrivljenik SŽ

3. tužitelj Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet