Poslovni broj: Us I-2273/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi rasporeda, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026., u odsutnosti stranaka, dana 9. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/24-01/135, Urbroj: 566-01/17-24-2 od 15. srpnja 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/24-01/135, Urbroj: 566-01/17-24-2 od 15. srpnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: 112-02/23-02/256, Urbroj: 511-01-157-24-12 od 5. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica, s diplomskim sveučilišnim studijem, policijska službenica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava dubrovačko neretvanska, u osobnom policijskom zvanju policijski inspektor, raspoređuje se s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku, Službu kriminalističke policije, Odjel općeg kriminaliteta na radno mjesto policijski službenik za mladež, za koje je kao uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine ili viša stručna sprema (VI/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor te najmanje 2 godine radnog iskustva na poslovima kriminalističke policije ili najmanje 4 godine radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova.
3.Tužiteljica pravodobnom podnesenom tužbom ovome sudu pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja navodeći, u bitnome, da je isto nezakonito jer da je donijeto suprotno odredbi čl. 1. i čl. 63. Zakona o policiji, čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku, te čl. 127. Zakona o državnim službenicima te da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 63. Zakona o policiji kako bi se uopće obavio njen raspored na drugo radno mjesto. Ističe naime da se Služba za granicu PU Dubrovačko-neretvanske, gdje je imala rješenje, nije ukinula, da nije došlo ni do ukidanja ni smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta PS za analizu rizika koje poslove je obavljala do 01.05.2022. jer da je i prije i nakon provedenog rasporeda bilo predviđeno Pravilnikom o unutarnjem redu jedno radno mjesto policijskog službenika za analizu rizika. Osporavano rješenje da ne sadrži dostatno obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku te da nisu potpuno i pravilno utvrđene sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite odluke o rasporedu na radno mjesto budući nisu navedeni razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, kao i razlog zbog kojih nije usvojen zahtjeva tužiteljice da se rasporedi sukladno kompetencijama za obavljanje policijskih poslova koje bi trebale biti vezane stručnom osposobljenošću tužiteljice te polučenim učinkom prilikom obavljanja policijskih poslova (godišnje ocjene). Sukladno čl. 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima, na koje se tuženik poziva u svom obrazloženju, navedeno je također kako se službenici prilikom donošenja pravilnika o unutarnjem redu raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Ističe da je u konkretnom slučaju njeno stručno znanje u potpunosti ignorirano budući je raspoređena na poslove kriminalističke policije koje da nikada, do rasporeda od 01.05.2024. nije obavljala i za koje da nema nikakvo stručno znanje te se pri tome poziva na zapisnik o uzimanju izjave od 15. siječnja. 2024. Ističe da ni prvostupanjsko tijelo u svom prvostupanjskom rješenju od 05. veljače 2024. nije obrazložilo koje kompetencije za obavljanje posla ima, i koji su razlozi bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza prilikom donošenja rješenja o rasporedu, iako da je u svojoj izjavi danoj pred upravnim tijelom tražila da bude raspoređena sukladno njenim kompetencijama za obavljanje poslova. Na navedeni nedostatak tuženik se djelomično očitovao, ali, to da nije napravilo prvostupanjsko tijelo, iako je to bilo u obvezi sukladno članku 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku radi čega da je tuženik, sukladno članku 117. stavak 2. istog Zakona, prvostupanjsko rješenje od 05.veljače 2024. trebao poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Nadalje tužiteljica navodi da je nesporno kako u Službi za granicu, gdje je službu obavljala do 01.05.2022., ali i u drugim organizacijskim jedinicama, ima slobodnih radnih mjesta s njezinim stupnjem obrazovanja, njezinim osobnim zvanjem, kao i stečenim stručnim znanjem (točno propisani oblici stručnog usavršavanja koje je uspješno položila). Rješenje o rasporedu da ne sadrži obrazloženje zbog čega je raspoređena na radno mjesto iz ožalbenog rješenja, jer da nije postojao niti jedan razlog zbog kojeg nije mogla biti raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za analizu rizika u Službi za granicu, na koje je premještena rješenjem broj 511-03-051130013-2020 od 03. kolovoza 2020. i gdje da je prilikom prvog rasporeda dana 01. svibnja 2022. zatečena. Nadalje, da je zanemaren je institut ocjenjivanja službenika predviđen Zakonom o državnim službenicima, kao jedini objektivni i mjerodavni kriterij procjene radne učinkovitosti pojedinog službenika, a koji da bi trebao predstavljati i zaštitu od svakog neopravdanog ili nepotrebnog premještaja i raspoređivanja na druga radna mjesta. Ističe da je cijelo razdoblje na radnom Policijski službenik za analizu rizika ocjenjivana visokom ocjenom uspješan, te da je takva ocjena donesena i samo par mjeseci prije sporne odluke o rasporedu, dok da je za 2022. godinu, kada je obavljala poslove kriminalističke policije ocjenjena ocjenom dobar te se pri tome poziva na rješenja PU Dubrovačko- neretvanske o godišnjim ocjenama za 2020, 2021 i 2022. Na navedene činjenice tuženiku da je ukazano u žalbi od 1. ožujka 2024. te da su kao dokaz dostavljena rješenja o godišnjim ocjenama, a na koje činjenice tuženik da se u osporavanom drugostupanjskom rješenju nije niti osvrnuo niti obrazložio razloge ignoriranja navedenih činjenica. Te činjenice da ni prvostupanjsko tijelo u svom prvostupanjskom rješenju od 05. veljače 2024. nije uzelo u razmatranje iako da je u svojim žalbama ukazivala na navedeni nedostatak. Tužiteljica nadalje ukazuje na Pravilnik o školovanju, osposobljavanju, stručnom usavršavanju i specijalizaciji policijskih službenika ( NN 84/2007) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o školovanju, osposobljavanju, stručnom usavršavanju i specijalizaciji policijskih službenika (NN 120/2010) Ministarstva unutarnjih poslova gdje je u čl. 14. navedeno kako su se policijski službenici dužni stalno osposobljavati, usavršavati i završiti odgovarajuće programe specijalizacije, sukladno opisima poslova, potrebama i uvjetima radnog mjesta na koje su raspoređeni. Ističe i da je dana 20. studenog 2023. položila ispit za zvanje viši policijski inspektor. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu pobija u cijelosti. Smatra da je prvostupanjsko tijelo tužiteljicu, temeljem odredaba Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/1 1, 130/12, 89/14 vjerodostojno tumačenje, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 — u daljnjem tekstu: Zakon), uz pravilno primjenu odredbi članka 63. i 64. istog i uputu tuženika danog u rješenju KLASA: UP/II-1 1207/24-01/135 URBROJ: 566-01/17-24-2 od 15. srpnja 2024. godine, rasporedilo na radno mjesto policijski službenik za mladež u Odjel općeg kriminaliteta, Službu kriminalističke policije Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku. Posebno ukazuje kako se u skladu s odredbom članka 1. stavka 3. Zakona, u slučaju da pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju propisi o državnim službenicima, međutim, da je i dalje potrebno voditi računa o posebnim odredbama za policijske službenike propisanim u člancima 63. i 64. Zakona, kojima su propisani razlozi i uvjeti za raspored policijskih službenika. Naime, ističe se da je donošenjem novoga Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, obveza je prvostupanjskog tijela da sve policijske službenike treba rasporediti sukladno tom Pravilniku, u skladu s odredbama članka 127. tada važećeg Zakona o državnim službenicima („Narodne novine", broj 92/05, 107/07, 27/08, l , 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 138/15 - Odluka USRH, 61 (1 7, 70/19, 98/19), vodeći računa i o člancima 63. i 64. Zakona, jer da bi u protivnom službenici koji nisu obuhvaćeni točkama 1. do 5. članka 63. Zakona ostali neraspoređeni, dok bi suprotno stajalište dovelo u nemogućnost primjene posebnog Zakona o policiji. S tim u svezi, naglašava se da je tužiteljica prije predmetnog rasporeda do 30. travnja 2022. godine bila raspoređena na radno mjesto kontakt policajac u Policijskoj postaji Dubrovnik, koje je radno mjesto s propisanom srednjom stručnom spremom. Na radnom mjestu policijskog službenika za analizu rizika u Službi za granicu, Policijske uprave dubrovačko — neretvanske tužiteljica da je bila putem privremenog premještaja, i to od 1. kolovoza 2020. do povratka odsutnog zaposlenika. Tužiteljici da su upravo ustrojstvene promjene i stupanje na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela omogućile da se rasporedi sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, jer da bi u protivnom povratkom odsutnog službenika kojeg je tužiteljica zamjenjivala prestao privremeni premještaj, koji bi za posljedicu imao povratak na radno mjesto na kojem je raspoređena, odnosno radno mjesto kontakt policajca. Uzimajući u obzir uputu tuženika, novim rasporedom tužiteljice na radno mjesto policijski službenik za mladež, koje odgovara njezinom stečenom stupnju obrazovanja i osobnom policijskom zvanju, te uzimajući u obzir da odluka o tome tko će biti raspoređen na koje radno mjesto pripada prvostupanjskom tijelu koje ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika za kojeg smatra da će što učinkovitije obavljati poslove određenog radnog mjesta, prvostupanjsko tijelo da je u novom rješenju postupilo u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o policiji, te da se iz istog može zaključiti da su ocjene tužiteljice uzete u obzir prilikom predmetnog rasporeda. Tužiteljica da u tužbi nije iznijela ništa novo u odnosu na navode iznesene u žalbi. Stoga tuženik ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba smatra u potpunosti neosnovanom te ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. Ističe i da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo radi čega je ocijenjeno da je osporavano rješenje na zakonu osnovano. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5.Tužiteljica se nije očitovala na tuženikov odgovor na tužbu koji joj je uredno dostavljen.
6.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
7.Tužiteljica a ni tuženik na raspravu nisu pristupili, iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Iz navoda stranaka tijekom ovoga spora te podataka spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno, da je tužiteljica rješenjem od 3. kolovoza 2020. sa radnog mjesta kontakt policajac, sukladno potrebama službe a radi zamjene odsutnog policijskog službenika, privremeno premještena na radno mjesto policijski službenik za analizu rizika u Službi za granicu, Odjela za nezakonite migracije, PU dubrovačko-neretvanske.
12.Nije sporno ni to da je izreka prvostupanjskog rješenja od 05. veljače 2024. (kojim je tužiteljica raspoređena, s danom 1. svibnja 2022., u Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku, Službu kriminalističke policije, Odjel općeg kriminaliteta na radno mjesto policijski službenik za mladež) identična prethodnim prvostupanjskim rješenjima MUP-a ( od 24. listopada 2022., 01. ožujka 2023.), donesenim u istoj upravnoj stvari, koja rješenja je tuženik svojim drugostupanjskim rješenjima (od 06. srpnja 2022., 01. listopada 2023.) poništio i vratio na ponovni postupak.
13.Sporno je da li je donošenjem osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženika od 15. srpnja 2024., kojim se odbija žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 05. veljače 2024., a kojim je tužiteljica s danom 01. svibnja 2022. raspoređena na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta u Policijskoj postaji Dubrovnik, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
14.Iz podataka spisa je nadalje razvidno te među strankama nije sporno da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 05. veljače 2024. uzelo izjavu tužiteljice na zapisnik od 15. siječnja 2024., da je ta izjava uzeta u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Andreja Greguša, odvjetnika u Dubrovniku, a na okolnosti postoji li slobodno radno mjesto sukladno odredbama članka 64. Zakona o policiji, a imajući u vidu potrebe službe te stečeni stupanj obrazovanja i osobno zvanje tužiteljice;
-da je iz navedenog zapisnika razvidno da je voditeljica Odjela za pravne poslove i ljudske potencijale upoznala tužiteljicu s upražnjenim radnim mjestom čije popunjavanje zahtijevaju potrebe službe te joj je ponuđen raspored na radno mjesto policijski službenik za mladež u Službi kriminalističke policije, Odjelu općeg kriminaliteta, za koje tužiteljica u potpunosti udovoljava uvjetima budući ima završen diplomski stručni studij – pedagogija, osobno policijsko zvanje policijski inspektor te 16 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova;
-da je tužiteljica u svom izjašnjenju navela: da je rješenjem od 3. kolovoza 2020. privremeno premještena na radno mjesto policijski službenik za analizu rizika u Službi a granicu, Odjela za nezakonite migracije, PU dubrovačko-neretvanske za koje radno mjesto je udovoljavala svim zakonskim uvjetima te da je te poslove obavljala sve do donošenja novog rješenja o rasporedu; da ima završenu visoku stručnu spremu, magistar pedagogije, položeno osobno zvanje policijski inspektor, da je uspješno završila tečaj za graničnu policiju, da je prošla dodatni specijalistički seminar za radno mjesto policijski službenik za analizu rizika, da je položila usavršavanje pedagoško- instruktivni seminar za predavače-instruktore; da je obavljajući poslove radnog mjesta policijski službenik za analizu rizika za 2020. i 2021. ocijenjena ocjenom uspješan; da je policijski službenik kojeg je mijenjala raspoređen na drugo radno mjesto te da se nije vratio na svoje prvotno radno mjesto za koje je ona dobila privremeno rješenje za zamjenu odsutnog policijskog službenika; da prilikom novog rasporeda nije ukinuta ustrojstvena jedinica (služba za granicu) u kojoj je obavljala poslove te da nije došlo do smanjenja ili povećanja radnih mjesta policijskih službenika za analizu rizika te da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 63. Zakona o policiji za njen raspored na drugo radno mjesto; da nije bilo nikakvog razloga da se na to radno mjesto rasporedi druga policijska službenica koja za te poslove tada nije bila osposobljena; da predlaže da je se rasporedi na radno mjesto sukladno uvjetima utvrđenim u članku 64. Zakona o policiji s datumom 1. svibnja 2022. imajući u vidu njen stečeni stupaj obrazovanja, osobno zvanje, te kompetencije za obavljanje poslova koje bi trebalo biti vezano njenom stručnom osposobljenošću (seminari) te polučenim učinkom prilikom obavljanja policijskih poslova (godišnje ocjene) te je istakla da će obavljati bilo koje poslove u policiji na koja bude raspoređena te da će, ukoliko ne budu ispunjene pretpostavke iz članka 3. i 64. Zakona o policiji, koristiti redovne i izvanredne pravne lijekove, radi zaštite svojih prava;
-da je iz navedenog zapisnika razvidno i to da je nakon izlaganja tužiteljice voditeljica Odjela ponovno zatražila od tužiteljice da se izjasni u pogledu ponuđenog radnog mjesta policijskog službenika za mladež u Službi kriminalističke Policije, Odjel općeg kriminaliteta, a za koje u potpunosti udovoljava svim propisanim uvjetima te da je tužiteljica navela „da ne želi iskazivati na postavljena pitanja, s obzirom da je sve obrazložila svojom izjavom“.
15.Raspored na radno mjesto policijskog službenika reguliran je odredbama članka 63. i 64. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019 – dalje Zakon).
16.Odredbom članka 1. stavkom 3. Zakona o policiji („Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14 — vjerodostojno tumačenje, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) propisano da se na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, kod donošenja novog pravilnika, kao posljedice cjelovitih ustrojstvenih promjena koje nisu regulirane posebnim zakonom primjenjuje se odredba članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima po kojoj kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
17.Odredbom članka 63. Zakona propisano je da se raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi: 1. prilikom prijma u policiju, 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, 4. istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, 5. u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, zbog razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona.
18.Odredbom članka 64. Zakona policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona raspoređuje se na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju (stavak 1.). Policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog (stavak 2.). Policijskom službeniku, koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog (stavak 3.).
19.Polazeći od prednjih utvrđenja, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
20.Naime, iz prednjih nespornih utvrđenja proizlazi da je tužiteljica rješenjem od 3. kolovoza 2020. sa radnog mjesta kontakt policajac (za koje je potrebna srednja stručna sprema), sukladno potrebama službe a radi zamjene odsutnog policijskog službenika, privremeno premještena na radno mjesto policijski službenik za analizu rizika u Službi a granicu, Odjela za nezakonite migracije, PU dubrovačko-neretvanske, da je potom, kako je to gore pojašnjeno, raspoređena, s danom 1. svibnja 2022., u Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku, Službu kriminalističke policije, Odjel općeg kriminaliteta na radno mjesto policijski službenik za mladež te da tužiteljica u potpunosti udovoljava svim propisanim uvjetima za to radno mjesto (ima završen diplomski stručni studij – pedagogija, osobno policijsko zvanje policijski inspektor te 16 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova).
21.Dakle, tužiteljica je u konkretnom slučaju raspoređena na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju te se vodilo računa i o svim drugim relevantnim okolnostima. Za istaći je da je prihvaćeno stajalište sudske prakse da poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu pojedinog radnog mjesta. Ovo stoga što se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika ostavlja određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Ovakvo stajalište, koje prihvaća i ovaj sud, zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Us-12152/10 od 28. studenog 2012., Us- 12861/10 od 28. studenog 2012., jer to pravo poslodavca proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe.
22.U konkretnom slučaju osporavano rješenje sadrži činjenična utvrđenja koja predstavljaju osnovu za zaključak kako je tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe očekuje najefikasnije ispunjavanje povjerenih poslova. Ranije radno mjesto na koje je tužiteljica bila privremeno raspoređena do povratka odsutnog službenika, nije stečeno pravo tužiteljice, koje vezuje poslodavca. Također, za istaći je da poslodavcu nije propisana obaveza da tužiteljicu rasporedi na radno mjesto identično prethodnom ovo tim prije što je tužiteljica na prethodno radno mjesto bila privremeno raspoređena.
23.Također, obzirom na obrazloženje osporavanog rješenja tuženika, i prvostupanjskog rješenja, u kojem su dani konkretni razlozi zbog kojih se tužiteljica raspoređuje na predmetno radno mjesto, ovaj sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice da je njeno stručno znanje u potpunosti ignorirano obzirom na nespornu činjenicu da tužiteljica ima završen diplomski stručni studij – pedagogija, osobno policijsko zvanje policijski inspektor te 16 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova. Stoga ne stoje navodi tužiteljice da ista za predmetno radno mjesto nema nikakvo stručno znanje.
24.Činjenica je da se tužiteljica pri davanju izjave na izričit upit voditeljice Odjela za pravne poslove i ljudske potencijale da se izjasni u pogledu ponuđenog radnog mjesta policijskog službenika za mladež u Službi kriminalističke Policije, Odjel općeg kriminaliteta, a za koje u potpunosti udovoljava svim propisanim uvjetima, tužiteljica navela „da ne želi iskazivati na postavljena pitanja, s obzirom da je sve obrazložila svojom izjavom“. Tužiteljica, kako je to gore pojašnjeno, u svojoj izjavi moli raspored na radno mjesto utvrđenim člankom 64. Zakona o policiji imajući u vidu njezin stupanj obrazovanja, osobno policijsko zvanje i kompetencije za obavljanje policijskih poslova, te pri tome naglašava tečajeve i seminare koje je pohađala te ukazuje na godišnje ocjene za obavljanje poslova koji su prethodili predmetnom. Tuženik, po ocjeni ovoga suda, pravilno navodi da tečajevi koje je tužiteljica pohađala mogu ići u prilog prilikom odlučivanja o rasporedu na određeno radno mjesto, ali ne mogu biti i odlučujući da se tužiteljicu rasporedi na radno mjesto na kojem je prethodno bila privremeno premještena do povratka odsutnog službenika. Raspored na drugo radno mjesto ne isključuje mogućnost držanja tečajeva koji se tiču granične policije, a kako je to smatralo i prvostupanjsko tijelo sklopivši s tužiteljicom Ugovor o izvođenju nastave nakon predmetnog spornog rasporeda. Ovdje valja imati u vidu i nespornu činjenicu da tužiteljica ispunjava sve uvjete za predmetno radno mjesto, da za isto kao poseban uvjet nisu propisane posebne vještine, odnosno posebna osposobljenost, da se prilikom rasporeda na predmetno radno mjesto vodilo računa o njenoj stručnoj spremi i osobnom zvanju te da je ista poslove radnog mjesta policijskog službenika za analizu rizika u Službi za granicu, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske obavljala putem privremenog premještaja od 1. kolovoza 2020. do povratka odsutnog službenika. Činjenica je i da tužiteljica od 1. svibnja 2022. obavlja poslove vezane uz obradu kriminaliteta iako su prethodna rješenja o rasporedu poništavana i vraćena na ponovni postupak.
25.Vezano za navode tužiteljice da u Službi za granicu gdje je službu obavljala do 01. svibnja 2022. te i u drugim organizacijskim jedinicama ima slobodnih radnih mjesta s njezinim stupnjem obrazovanja, njenim osobnim zvanjem kao i stečenim stručnim znanjem je za reći da se popunjenost radnih mjesta, kako to i tuženik pravilno navodi, razmatra u prošlom vremenu odnosno s danom rasporeda tužiteljice, neovisno o tome kada je doneseno rješenje o rasporedu iste na predmetno radno mjesto.
26.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su, suprotno navodima tužiteljice, u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
27.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 9. veljače 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici,
-tuženiku,
-u spis.
