REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1417/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, dana 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 51404607- 5105618923 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 19. travnja 2011. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita, a koja odredba glasi: „Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje Kredita Korisnik kredita dužan u korist Banke prije korištenja Kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,000 % (dvaposto) iznosa Kredita, odnosno minimalno =250,00 kuna (dvjestopedesetkuna) obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate Kredita, odnosno prilikom puštanja Kredita u tečaj.“.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 488,09 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.757,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da je 19.4.2011. tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 51404607-5105618923 kojim je ugovoreno da će kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,35% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, da je namjena kredita jednokratni potrošački, a ugovor je sklopljen na rok od 120 mjeseci, da je navedenim ugovorom o kreditu predviđeno da naknade za obradu i zatvaranje kredita, te svi eventualni budući, neodređeni, troškovi padaju na teret potrošača, da iz ugovornih odredbi nije jasno niti odredivo u kojem iznosu i iz kojih razloga potrošač ima snositi navedene dodatne neodređene i neodredive troškove i naknade, da se o navedenim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer je kreditor unaprijed sastavio ugovor, koji predstavlja tipizirani obrazac za sve usluge kreditora sličnog sadržaja, da u čl. 10. Ugovora o kreditu stoji da je za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,00% iznosa kredita i da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, da je tuženik tužitelju na ime naknade za obradu kredita, odmah, 19.4.2011., naplatio iznos od 3.677,50 kn, da je odredba čl. 10. Ugovora o kreditu prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je ta odredba nepoštena primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, da se ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

2. Tužiteljica je predložila sudu da presudom utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 51404607-5105618923 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 9.4.2011. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu: - članak 10. Ugovora o kreditu, stoji: Naknada: Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist Banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,00 % iznosa kredita...Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita....", da naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 488,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.4.2011. pa do isplate, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3. Podneskom od 5.11.2025. tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila na način da je predložila sudu da presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 51404607-5105618923 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 19.4.2011. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita, a koja odredba glasi: "Naknada: Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist Banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,00% iznosa kredita...Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita....", da naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 488,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.4.2011. pa do isplate te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate,

4. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, navodi da u cijelosti spori osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, da za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da se radi o fizičkoj osobi i da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe, koji status je tužiteljica dužna dokazati, da osporava navode tužiteljice da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom pri čemu se poziva na odredbu čl. 83. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, te čl.4. st. 2. i čl. 5. Direktivom Vijeća Europske unije 93/13/EEZ, da je ulazna naknada izražena u točno naznačenom postotku od 2,000% na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom te da je i odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužiteljici bio dostupan i prezentiran Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, a u kojem se jasno navodi da je korisnik kredita dužan na pisani poziv banke uplatiti jednokratnu naknadu koja se obračunava prilikom obrade kredita u propisanom postotku iznosa glavnice kredita ili u apsolutnom iznosu sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj, a što je i prezentirano od strane službenika tuženika, da je tuženik imao trošak prilikom obrade kredita poput operativnih troškova (trošak rada djelatnika banke, uključujući i troškove zaposlenika na razvoju i održavanju pripadnih IT sustava i sl.), materijalnih troškova (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama kao što su registar obveza po kreditima SRI, HROK ili HZMO itd.), troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine), povezanih regulatornih troškova (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenta, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.), ističe prigovor zastare jer je naknada za obradu kredita naplaćena 19.4.2011. te se ima primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja, da banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata te osporava navode da bi se ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom, da ta naknada nije niti naplaćena pa je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim navedene odredbe bespredmetan, da nije dokazan pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedene odredbe, a radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu pa predlaže odbacivanje tužbe, osporava zahtjev koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na pojedinačni iznos od dana plaćanja istog i da bi tužiteljica eventualno imala pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe jer je tek podnošenjem tužbe postavila zahtjev za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se treba smatrati savjesnim.

5. Tuženik je predložio sudu da presudom odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice HS (str. 127-128 spisa) i svjedokinje FS (str. 122-123 spisa), te izvršio uvid u Obračun naknade za bankarske usluge od 19.4.2011. (str. 7 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607-5105618923 od 19.4.2011. (str. 8-12 spisa), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe UPR-110118 i 110118-020 od 18.1.2011. (str. 36-39 spisa) te Proces obrade kredita od 2004. do 2011. (str. 40-41 spisa).

7. Tužiteljica HS, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je 19.4.2011. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu, a radi se o kreditu u iznosu od 25.000,00 eura, s promjenjivom kamatnom stopom od 9,35% i rokom vraćanja od 10 godina, kredit je podigla radi kupnje namještaja, tuženik joj je predao primjerak ugovora o kreditu, mogla ga je pročitati samo na putu do javnog bilježnika gdje je trebala odmah otići radi ovjere istog, nije uočila da bi po tom ugovoru bila u obvezi platiti bilo kakve dodatne naknade pa tako niti naknadu za obradu i zatvaranje kredita, s tuženikom nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, već je tuženik sastavio tekst ugovora, a ona ga je kao takvog potpisala, nakon što se od javnog bilježnika vratila u banku, tamo je dobila na potpis neke dokumente i tada su joj rekli da se ti dokumenti odnose na obradu kredita, s tim što joj tom prilikom nije rečeno niti objašnjeno da bi bila u obvezi platiti kakve naknade pa joj nije rečeno niti da bi trebala platiti naknadu za obradu kredita, iz dokumentacije koju je priložila uz tužbu se vidi koliko je platila trošak obrade kredita.

8. Svjedokinja FS, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je zaposlena kod tuženika u poslovnici u Koprivnici, poznato joj je da je tužiteljica 2011. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu, osobno je radila na tom ugovoru kao djelatnica banke, zbog proteka vremena više se ne sjeća o kojem novčanom iznosu kredita se radilo, ne sjeća se kamatne stope niti namjene kredita, a prije dolaska na raspravu u dokumentaciji banke utvrdila je da se radilo o gotovinskom kreditu odnosno potrošačkom kreditu bez posebne namjene, kada razgovara o zahtjevu za odobrenje kredita klijenta upoznaje sa kreditnim uvjetima odnosno s visinom kamatne stope, naknadama i troškovima koji se plaćaju za obradu kredita te koju dokumentaciju je potrebno dostaviti da bi se kredit odobrio, klijent pri tome može, ali i ne mora prihvatiti uvjete banke, a to znači da uzme ili ostavi ono što je banka ponudila, klijent nema mogućnost pri tome pregovarati s bankom o visini troškova obrade kredita, obzirom da se radi o troškovima koji su propisani odlukom banke, a isto se odnosi i na visinu kamatne stope te da stranka ugovor, koji je obično na više stranica, može pročitati prije potpisivanja, kada stranku obavještava o naknadama koje stranka treba platiti, stranci predaje letak koji o tome sadrži odredbe.

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, postavljen kao u podnesku od 5.11.2025., osnovan.

10. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da sud presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 51404607-5105618923 od 19.4.2011. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatu iznos od 488,09 eur sa zateznim kamatama.

11. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke 19.4.2011. sklopile Ugovor o kreditu br. 51404607- 5105618923,

- da je tužiteljica 19.4.2011. platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3.677,50 kn / 488,09 eur.

12. Sporno je između stranaka:

- je li ništetna odredba čl. 10. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva,

- je li nastupila zastara potraživanja.

13. Iz Ugovora o kreditu br. 51404607-5105618923 od 19.4.2011. (str. 8-12 spisa, dalje: Ugovor), proizlazi da su stranke 19.4.2011. sklopile ugovor o kreditu kojim banka odobrava korisnici kredita gotovinski kredit u iznosu od 25.000,00 eur, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 120 mjeseci te uz redovnu kamatnu i promjenjivu stopu koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 9,35%, a u čl. 10. Ugovora je, pored ostalog, navedeno da je za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,000% iznosa kredita odnosno minimalno 250,00 kn i da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.

14. Iz Izvatka iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe UPR-110118 i 110118-020 od 18.1.2011. (str. 36-39 spisa) proizlazi da se jednokratna naknada za obradu kredita na plasirani kredit ili neki drugi proizvod Kataloga Sektora građanstva za fizičke osobe obračunava prilikom odobrenja ili plasmana proizvoda u propisanom postotku iznosa glavnice kredita/proizvoda ili u apsolutnom iznosu, sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva odnosno sukladno Odluci o naknadama za usluge u poslovanju s građanima, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj odnosno izdavanja potvrde iz Kataloga Sektora građanstva za fizičke osobe, a iznos minimalne naknade za obradu kredita je 250,00 kn.

15. Člankom 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog čl. ZZP propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog čl. ZZP propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Članak 97. ZZP navodi primjere ugovornih odredbi koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. toga Zakona, mogle smatrati nepoštenima, pa tako navodi da bi to bila odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da se potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati s tom odredbom.

17. Članak 98. st. 1. ZZP propisuje da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

18. Članak 99. ZZP propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

19. Članak 100. ZZP propisuje da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

20. Članak 101. st. 1. ZZP propisuje da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

21. Članak 102. st. 1. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stavak 2. istog članka ZZP propisuje da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

22. Članak 1022. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.

23. Tuženik, na kojem je sukladno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP, teret dokaza, nije dokazao se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice HS i svjedokinje FS.

24. Iz iskaza tužiteljice HS, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim, proizlazi da je predmetni ugovor mogla pročitati samo na putu do javnog bilježnika, da nije uočila da bi po tom ugovoru bila u obvezi platiti bilo kakve dodatne naknade pa tako niti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te da s tuženikom nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, već je tuženik sastavio tekst ugovora.

25. Nadalje, iz iskaza svjedokinje FS, djelatnice tuženika koja je radila na predmetnom kreditu, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim, proizlazi da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer je kreditor unaprijed sastavio ugovor koji predstavlja tipizirani obrazac. Posebno se ističe dio iskaza navedene svjedokinje u dijelu u kojem je iskazala da „klijent pri tome može, ali i ne mora prihvatiti uvjete banke, a to znači da uzme ili ostavi ono što je banka ponudila, klijent nema mogućnost pri tome pregovarati s bankom o visini troškova obrade kredita…“.

26. Prema odredbi čl. 4. ZOO, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

27. Sud smatra je tuženik člankom 10. Ugovora o kreditu br. 51404607- 5105618923 od 19.4.2011. prenio na tužiteljicu obvezu plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita od 2% iznosa kredita, čime je na štetu tužiteljice stvorena značajna neravnoteža u pogledu prava i obveza, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Osim toga, tuženik nije dokazao da te naknade odgovaraju stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

28. Pri tome treba reći da predmetni ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade što dovodi do toga da ta odredba ugovora nije bila jasno određena. Tuženik je takvom ugovornom odredbom proizvoljno odredio visinu naknada, o čemu se, kao što je već naprijed navedeno, nije pojedinačno pregovaralo.

29. Stoga je predmetna ugovorna odredba ništetna, jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (članak 96. st. 1. i st. 2. ZZP).

30. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

31. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

32. Stoga je sud, temeljem čl. 96. st. 1. i st. 2. ZZP utvrdio da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 51404607-5105618923 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 19.4.2011. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita, a koja odredba glasi: „Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje Kredita Korisnik kredita dužan u korist Banke prije korištenja Kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2,000% (dvaposto) iznosa Kredita, odnosno minimalno =250,00 kuna (dvjestopedesetkuna) obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate Kredita,odnosno prilikom puštanja Kredita u tečaj.“.

33. Članak 323. st. 1. ZOO propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

34. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2% iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a koja ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

35. Sud je, temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO, naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 488,09 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19.4.2011. pa do isplate. Pri čemu se ističe da visina potraživanja nije sporna.

36. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja treba reći da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30.2.2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

37. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod I. i II.

38. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

39. Trošak tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.757,72 eur, odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 3.6.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na navode odgovora na tužbu),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 12.11.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 13.11.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 19.3.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 17.9.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 5.11.2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 18.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznos od 325,00 eur,

- sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 66,36 eur,

- sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 eur.

40. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 eur (zahtjevan trošak u iznosu od 2.132,72 eur – dosuđen trošak u iznosu od 1.757,72 eur = 375,00 eur).

41. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

42. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod III. i IV.

U Zagrebu 9. veljače 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika