Poslovni broj: Us I-2587/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŠB, Čitluk, Majke Terezije 60, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, Pojišanska 18, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., Zagreb, OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) RB, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/277, Urbroj: 512-25-24-2 od 24. srpnja 2024. te za poništenje rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 560-01/23-01/454, Urbroj: 512M2-50-24-3 od 22. veljače 2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/277, Urbroj: 512-25-24-2 od 24. srpnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 560-01/23-01/454, Urbroj:

512M2-50-24-3 od 22. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane za razdoblje od 18. rujna 1991. do 31. lipnja 1996.

2.U tužbi se navodi da su Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje u tekstu: ZOHBDR), a koji je stupio na snagu 14.12.2017., uređena i prava iz mirovinskog osiguranja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) i članova njihovih obitelji - Glava IX. ZOHBDR-a. Odredbe članka 139., 140., 143. i 144. ZOHBDR-a stupile su na snagu 14.12.2017., a odredbe članka 141. i 142. te članka 145. do 147. istog Zakona stupile su na snagu 01.01.2019. Nadalje se ističe da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN broj: 156/23, dalje u tekstu: ZID ZOHBDR), koji je stupio na snagu 01.01.2024., proširen obuhvat prava pripadnika borbenog sektora HVO-a koji mogu ostvariti pravo na invalidsku mirovinu i propisani su uvjeti za obnovu postupka na temelju pogoršanja zdravstvenog stanja pripadnika borbenog sektora HVO-a. Tužitelju da je dana 04. veljače 2022. nadležno tijelo Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata - Sektor za pitanja evidencija iz oblasti vojne obaveze, u Sarajevu izdalo Uvjerenje o pripadnosti HVO-u iz kojeg je razvidno da je tužitelj sudjelovao u oružanom otporu i djelovao u izravnoj vezi s pružanjem otpora u obrani suvereniteta u razdoblju od 18.09.1991. neprekidno sve do 31.03.1996. Međutim, dana 22. veljače 2024. tuženik da je u prvom stupnju u Klasi: UP/I-560-01/23-01/454 odbio tužiteljev zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti istoga HVO-u u razdoblju od 18. rujna 1991. do 31. lipnja 1996., a koje Rješenje je povodom žalbe tužitelja potvrđeno i u drugostupanjskom postupku pred tuženikom i to ovdje pobijanim Rješenjem s paušalnim obrazloženjem da tužitelj nije bio pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga RH u zatraženom razdoblju pozivom na očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-centar-istok od 24.05.2023. u Klasi:560-01/22-01/232, dok se u rečenici sadržanoj u obrazloženju ovdje pobijanog Rješenja, a koja rečenica prethodi paušalnom obrazloženju razloga odbijanja, citira upravo ovoj tužbi priloženo Uvjerenje nadležnog tijela FBiH kojim se potvrđuje da je tužitelj sudjelovao u oružanom otporu i djelovao u izravnoj vezi s pružanjem otpora u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. neprekidno sve do 31. ožujka 1996. Slijedom stanja predmetnog upravnog spisa i ovoj tužbi priloženog Uvjerenja nadležnog tijela FBiH da je razvidno da je ovdje pobijano Rješenje doneseno bez stvarno provedene ocjene materijalnih dokaza odnosno isprava koje prileže predmetnom upravnom spisu, obzirom da pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama. Štoviše, slijedom stanja predmetnog upravnog spisa i njemu priloženih isprava i slijedom obrazloženja ovdje pobijanog rješenja da je razvidno da je tuženik donoseći pobijano rješenje pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da se može reći da ga nije ni utvrđivao, da je pogrešno primijenio materijalno pravo, a obzirom na citirane odredbe Zakona može se reći da materijalno pravo u konkretnom slučaju tuženik nije ni primijenio, a koje postupanje tuženika da je u konačnici rezultiralo i bitnom povredom postupka budući pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka pobijanog rješenja proturječi obrazloženju istog, pobijano rješenje da nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava dostavljenih u postupku i samih tih isprava. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navodi tužitelja neutemeljeni, da je, suprotno navodima iz tužbe, u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te da nisu učinjene povrede procesnog prava. Nadalje tuženik ukazuje na odredbe članka 3. te članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Dodaje i da tužitelj u tužbi promašeno navodi uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku i obiteljsku mirovinu u Republici Hrvatskoj pripadnika borbenog sektora HVO, a što nije predmet ovoga spora, te da se ne ostvaruje kod tuženika, već da je predmet ovoga spora odbijanje zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelj da u tužbi nije ponudio pravno relevantne dokaze zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, da se izvedu svi predloženi dokazi te da se sasluša tužitelj. Smatra da tuženikov odgovor ne smatra potrebnim komentirati jer da je sve vidljivo iz priloženih isprava.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja kao i u prijedlogu da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istoga kao stranke spora, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj dana 16. prosinca 2022. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 18. rujna 1991. do 31. lipnja 1995. temeljem pripadnosti postrojbi Protuzračne obrane Hrvatskog vijeća obrane.

11.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Prema stavku 3. istog članka hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu. Stavkom 4. istog članka je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

12.Odredbom članka 5. ZHBDR-a propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. (stavak 1.). Dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. Ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. (stavak 2.). Dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je nestao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je poginuo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili je ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992., ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 8. listopada 1991. u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odnosno ako je njegovo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske započelo najkasnije 16. prosinca 1991. u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka (stavak 3.). Status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo (stavak 4.).

13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14.Spisu tuženog tijela prileži zapisnik od 16. prosinca 2022. o saslušanju tužitelja. Isti je, kao i u svom zahtjevu, u bitnome naveo da je u traženom vremenskom razdoblju bio pripadnik Protuzračne obrane Hrvatskog vijeća obrane, da je sudjelovao u borbama na bojištima u Ravnom, Čapljini, Stocu i Slipčićima, da je sudjelovao u borbama na bojištu u mjestu Buna, da je ranjen na bojišnici Vrda Đubrana 28. rujna 1993., da je prebacivan u Posušje, Rama-Prozor, Vilić Polje, Šuicu, Kupres, Livno, Prisap, Jajce, Šipovo, Mrkonjić Grad i Bočac, kojom prilikom da je u Mrkonjić Gradu, nakon pada s vozila, pretrpio ozljedu glave i kralježnice 15. siječnja 1996.

15.Nadalje, spisu tuženog tijela prileži uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj 07/71-45/3-179/2022 od 4. veljače 2022. iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio pripadnik HVO od 18. rujna 1991. do 31. ožujka 1996. Nadalje, prileži i uvjerenje Odsjeka za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk od 07. prosinca 2022. iz kojeg je također razvidno da je tužitelj u vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini bio pripadnik Oružanih snaga HVO te da je dana 28. rujna 1992. ranjen, ozlijeđen i obolio izvršavajući zapovijedi postupajući po pravilima službe na prvoj crti bojišnice prilikom ratnih djelovanja zadobio ranjavanje desne noge, ozljede glave, vrata, desnog koljena, desnog ramena, kralježnice i cijelog tijela te da je doživio psihički šok.

16.Iz podataka spisa proizlazi da tužitelj ne ostvaruje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-centar-istok od 24. svibnja 2023.).

17.Prvostupanjskim rješenjem od 22. veljače 2024. zahtjev tužitelja je odbijen, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. srpnja 2024. odbijena, uz obrazloženje, u bitnome, da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer tužitelj nije bio pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u zatraženom razdoblju.

18.Polazeći od prednjih utvrđenja, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19.Naime, ovdje je sporno ne/priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti postrojbi Protuzračne obrane Hrvatskog vijeća obrane kroz razdoblje od 18. rujna 1991. do 31. lipnja 1995.

20.Iz zahtjeva tužitelja, njegovog iskaza danog pred prvostupanjskim tijelom kao i iz spisu priležećih uvjerenja nadležnih tijela Bosne i Hercegovine od 4. prosinca 2022. te 7. prosinca 2022. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kroz traženo razdoblje bio pripadnik postrojbi Protuzračne obrane Hrvatskog vijeća obrane te da isti, kako to i tuženik pravilno navodi, nije bio pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u zatraženom razdoblju. Stoga tužitelj ne ulazi u kategoriju osoba kojima se gore citiranim odredbama ZHBDR-a može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje.

21.Obzirom na navode tužbe za reći je da predmet postupka koji je prethodio ovom sporu nije priznavanje prava na invalidsku mirovinu temeljem pripadnosti borbenom sektoru Hrvatskog vijeća obrane već zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji zahtjev je, kako je gore navedeno, ovdje osporavanim rješenjima odbijen. Zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužitelj eventualno može podnijeti nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

22.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja u svojstvu stranke spora pa je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen.

23.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 9. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.