REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1552/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćnici Sanji Tambić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2598/25-15 od 22. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2598/25-15 od 22. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika zatražio isplatu 8.020,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. svibnja 2023. do isplate (točka I.izreke ) te je tužitelju naloženo platiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 1.505,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom navodi da je za tužitelja šteta nastala isplatom mirovinskih primanja osiguraniku te da u ovom postupku trebalo primijeniti odredbu članka 161. Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZMO) a ne članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), kako po načelu specijalnosti tako i po načelu lex posterior derogat legi priori. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.020,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a koju štetu je prema njegovim tvrdnjama, pretrpio plaćanjem invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. travnja 2023.
7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljev osiguranik HI stradao u prometnoj nesreći 29. travnja 2012. koju nesreću je skrivio talijanski državljanin BI, nije sporna legitimacija stranaka i odgovornost tuženika kao ni činjenica da je tužitelj rješenjem br.877295 od 28. studenog 2013. priznao osiguraniku HI pravo na invalidsku mirovinu te da mu je u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. travnja 2023. na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 8.020,96 EUR.
8. Prema prema navodima žalbe sporna je primjena materijalnog prava - primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. i 164. ZMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovom osiguraniku, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP.
9. Sud prvog stupnja zaključuje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP te da bi tužitelj sukladno odredbi čl. 27. st.1., st.2. i st.3. ZOOP imao pravo na razmjeran iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dalje utvrđuje da tužitelj nije dokazao da takva razlika postoji i na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze, stoga je sud prvog stupnja o ovoj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) odnosno zaključio je da tužitelj isto nije dokazao pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
11. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
12. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, koje je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-620/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da prilikom odlučivanja o visini predmetne štete, nastanak štete i štetu valja obračunati primjenom odredaba članka 27. ZOOP, pa su stoga žalbeni navodi tužitelja kojima ističe protivno navedenom, neutemeljeni.
13.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga kao posebniji, treba primijeniti taj Zakon. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori na koje se poziva žalitelj. Da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-90/2023).
14. U odnosu na žalbene navode tužitelja da tuženik nije sklopio ugovor o osiguranju sa svojim osiguranikom te da se stoga ne može smatrati odgovornim osigurateljem u smislu odredbe čl. 27. st.1. ZOOP u vezi s odredbom čl. 3. st.1. toč.7. istog Zakona, navesti je da je temeljem odredbi Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Statuta Hrvatskog ureda za osiguranje, Hrvatski ured za osiguranje neprofitna pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj. Hrvatski ured za osiguranje za svoje članove obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te drugim propisima.
14.1. Iz navedenog proizlazi da su nadležnosti Hrvatskog ureda za osiguranje utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu i Statutom te obuhvaćaju obavljanje poslova koji se odnose na poslove nacionalnog ureda za osiguranje i druge poslove utvrđene međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, poslove predstavljanja i zastupanja interesa društava za osiguranje u međunarodnim institucijama, poslove vođenja garancijskog fonda. Stoga, s obzirom da odredba članka 27. ZOOP govori o društvu za osiguranje, to navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod tim pojmom podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje.
15. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog zakona i njime preuzetih obveza, a koje su propisane u ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene pretpostavke propisane ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe - štetnika, i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je uređen posebnim zakonom i to ZOOP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-622/2022).
16. Neutemeljeno tužitelj prigovara da je dostavljanjem obračuna isplaćene mirovine i ispisom iz poslovnih knjiga tužitelja s mjesečnim isplatama mirovine za utuženo razdoblje dokazao osnov i visinu potraživanja.
16.1. U konkretnom slučaju tužitelj od tuženika potražuje isplatu u visini 100% iznosa invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju isplatio svom osiguraniku koji je stradao u nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.
16.2. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo onda ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
16.3. Slijedom navedenog, teret dokaza nastale štete – kao razlike između iznosa invalidske mirovine i one koja bi bila isplaćena u slučaju povrede na radu osiguranika tužitelja - jest na tužitelju kao ovdje oštećeniku, a ne na tuženiku.
16.4. Kako tužitelj nije zahtjev postavio prema odredbama ZOOP tj. nije dokazao odlučnu činjenicu da postoji razlika koja bi prema odredbama ZOOP predstavljala stvarnu štetu nastalu tužitelju (u tom smislu nije predlagao financijsko vještačenje, a iz dostavljenih podataka, šteta, odnosno visina iste se nije mogla utvrditi), to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
17. Glede pozivanja žalitelja na odluke drugih Županijskih sudova i Trgovačkog suda, navesti je da su pravna shvaćanja iz ove odluke u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka prema kojem, za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine.
18. Slijedom svega iznesenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 27. ZOOP kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.
19. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.
20. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.
Pula - Pola, 9. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
