REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-2/2026-2

U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po majci - zakonskoj zastupnici IJT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona zastupana po punomoćniku Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici iz Pule protiv tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Edi Slivaru, odvjetniku u Puli, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P Ob-85/2024-8 od 3. listopada 2025. na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P Ob-85/2024-8 od 3. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Povećava se iznos uzdržavanja određen u presudi ovog suda poslovni broj P Ob- 6/19-9 od 19. lipnja 2019. te se nalaže tuženiku VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto s iznosom od 142,01 euro mjesečno doprinosi s iznosom od 250,00 eura mjesečno počevši od 18. ožujka 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a dospijevajući do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun zakonske zastupnice – majke IJT, OIB: [osobni identifikacijski broj], a u slučaju zakašnjenja tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svake pojedine obveze od 6-og u mjesecu pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine.

II. Nalaže se tuženiku VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi mlt. tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška ovog postupka."

2. Tu presudu u cijelosti pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da tuženik ima osim tužitelja obvezu uzdržavati još dvoje mlt. djece koju je dobio u braku sa sadašnjom suprugom (drugi brak), da to proizlazi iz dokaza u spisu priloženog po tužitelju uz tužbu, konkretno presude Općinskog suda u Puli posl. br. P Ob-182/2020, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za povećanje uzdržavanja upravo iz razloga jer tuženik ima obvezu uzdržavanja još dvoje mlt.djece. Nadalje, ističe kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda prema kojem bi tuženik kao zdrava radno sposobna osoba mogao potražiti dodatni posao i prihod, jer radno vrijeme radnika u građevinarstvu obično počinje u jutarnjim satima i završava pred večer te uz obvezu rada na gradilištu, tuženik ne može raditi neki dodatni posao. Nadalje, navodi da ako bi za svako dijete bio u obvezi plaćati iznos od 250,00 eura uzdržavanja mjesečno ne bi mu ostalo za svoje životne troškove, odnosno da bi mu za drugo dvoje mlt.djece ostao znatno manje za uzdržavanje. Smatra da su navodi zz tužitelja o troškovima mlt. tužitelja pretjerani. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao primatelja uzdržavanja, da sud iznos uzdržavanja koji mu je određen prijašnjom pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-6/19-9 od 19. lipnja 2019, u visini od 142,01 EUR mjesečno, povisi na iznos od 250,00 EUR mjesečno, obzirom na promijenjene okolnosti, počev od dana podnošenja tužbe 18. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

6. Odlučujući o tom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-6/19-9 od 19. lipnja 2019. kojom je određena obveza tuženika da mjesečno plaća uzdržavanje za mlt. tužitelja u ukupnom iznosu od 142,01 eura mjesečno, mlt. tužitelj imao dvije i pol godine, a da sada pohađa treći razred osnovne škole, da su međuvremenu povećani troškovi njegove prehrane, odijevanja, obuće, stanovanja, osobne higijene (i frizera), a pored tih troškova tužitelj sada ima i troškove školovanja (školske knjige, školski pribor, školski izleti), troškove izvanškolskih aktivnosti (članarina za nogomet, kupnja kopački i tenisica), troškove mobitela i mobilne preplate, trošak džeparca kao i trošak rođendanskih poklona za drugu djecu, da su navedeni troškovi uobičajeni i opravdani za dijete tog uzrasta te mjesečno iznose 250,00 EUR, pa je posljedično tome zaključio da je u šest godina koliko je proteklo od donošenja ranije odluke od uzdržavanju došlo do promjena okolnosti na strani mlt. tužitelja koje opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja.

6.1. Nadalje, odlučujući o mogućnostima tuženika kao roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje prvostupanjski sud je na temelju podataka iz potvrde Porezne uprave [adresa] od 25. srpnja 2024. utvrdio je da je tijekom 2023. tuženik ostvario dohodak u iznosu od 3.418,57 eura, dok je u razdoblju od siječnja 2024. do zaključno svibnja 2024. ostvario dohodak od 3.491,53 eura, a budući da je tuženik na ročištu 19. prosinca 2024. povukao prvotni prijedlog da se u postupku provede dokaz njegovim saslušanjem radi čega taj dokaz nije proveden, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik u ovom postupku nije dokazao okolnosti na svojoj strani, a zbog kojih bi sud eventualno odbio zahtjev za zatraženo povišenje uzdržavanja, jer iako je u odnosu na tuženika utvrđeno da je u 2024. ostvarivao mjesečna primanja u iznosu od 698,30 EUR, sud je u prilikom ocjene ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika uzdržavanja uzeo u obzir činjenicu da se radi o osobi u dobi od 29 godina, koja nema drugih obveza uzdržavanja, koja je zdravstveno i radno sposobna i koja sukladno svojoj dobi, obrazovanju i radnoj sposobnosti ima mogućnost stjecanja dodatne zarade tj. koja može uložiti dodatne napore za uzdržavanje mlt. tužitelja, a zbog čega zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja u povećanom iznosu od 250,00 eura mjesečno počevši od 13. kolovoza 2024. imajući pritom u vidu i da je zatraženi iznos uzdržavanja ispod iznosa minimalnog iznosa uzdržavanja potrebnog za mjesečno uzdržavanje djece te dobi (od 6 do 12 godina) sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 75/2025.) te je pozivom na odredbu čl. 285., čl. 311. st.1. i 2. te čl. 313. st.1., 4. i 5. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ) odlučio kao u točki I. pobijane presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrđenje je ovoga suda u donošenju pobijane presude i postupku koji je prethodio donošenju iste, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Iako je u pravu tuženik kada ukazuje da je bez utjecaja na visinu obveze uzdržavanja okolnost odvijaju li se ili ne osobni odnosi maloljetnog djeteta (tužitelja) s njim, navedeno nije od odlučnog značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući da je prvostupanjski sud tu činjenicu ionako uzeo u obzir samo podredno.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza majke i zz mlt. tužitelja s kojom mlt. tužitelj stanuje, u skladu sa čl. 311. ObZ utvrdio potrebe mlt. tužitelja u vidu troškova stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, školovanja i izvanškolskih aktivnosti te zaključio da njegove redovne potrebe iznose 250,00 EUR mjesečno. Žalbeni navodi kojima se osporavaju utvrđene potrebe mlt. tužitelja kao previsoke (jer da tužitelju ne treba mobitel ni đeparac od 5 eura dnevno, da brojna djeca ne idu na rođendane i dr.) nisu osnovani, s obzirom da je sud pravilno uzeo u obzir uobičajene prosječne potrebe djeteta dobi kao mlt. tužitelj te utvrdio da mjesečni iznos potreban za uzdržavanje tužitelja iznosi 250,00 EUR.

10. Osnovano žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tuženik nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. tužitelja, budući da iz podataka u spisu, konkretno presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P Ob-182/20-18 od 28. svibnja 2022. koju je tužitelj dostavio uz tužbu te je sud prvog stupnja u dokaznom postupku istu pročitao (toč. 3. obrazloženja) proizlazi da je citiranom presudom tužbeni zahtjev radi povećanja uzdržavanja tada odbijen između ostalog i iz razloga što je tuženik obveznik uzdržavanja još dvoje mlt.djece. Međutim, navedena, po prvostupanjskom sudu pogrešno utvrđena činjenica, nije bila od odlučnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je i uz pravilno utvrđenje navedene činjenice - da je tuženik u obvezi, osim tužitelja, uzdržavati još dvoje mlt. djece, koju je činjenicu ovaj sud utvrdio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st.1. toč.2. ZPP, o tužbenom zahtjevu tužitelja valjalo odlučiti isto.

11. Prema odredbi čl. 285. ObZ osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

11.1. Prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

11.2. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (stavak 2.).

11.3. Temeljem odredbe čl. 313. st. 1. ObZ propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

11.4. Prema odredbi čl. 314. st.1. ObZ ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a prema stavku 2. istog članka minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i za dijete od 7 do 12 godina, iznosi 20% prosječne plaće.

12. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 24. travnja 2023. („Narodne Novine“ broj: 48/2023.) propisano je da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete od 7 do 12 godina iznosi 20% prosječne plaće i iznosi 203,15 eura. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 26. travnja 2024. („Narodne Novine“ broj: 49/2024) taj je iznos povećan i iznosi 229,60 eura, dok je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 3. svibnja 2025. („Narodne novine“ broj: 75/2025) taj iznos utvrđen u visini od 264,00 eura.

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i okolnost da su potrebe mlt. tužitelja od donošenja ranije odluke iz 2019. kada je bio u dobi od 2,5 godina znatno porasle s obzirom na tužiteljevu dob (sada u dobi od navršenih 9 godina) i činjenicu da je sada polaznik trećeg razreda osnovne škole, kao i zbog općepoznatog porasta troškova života (prehrane, režijskih troškova, troška odjeće, obuće) a s druge strane činjenicu da je tuženik kao radno sposoban muškarac u dobi kada je radno najproduktivniji (29 godina) i kada s obzirom na zanimanje (pomoćni radnik u građevini) ima veće mogućnosti ostvarivanja dodatnih prihoda, imajući pritom u vidu općepoznate okolnosti na tržištu rada i aktualnu potražnju za radnicima u građevini, tuženik je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, bez obzira na njegova formalno prikazana primanja, u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja za mlt.tužitelja i to bez štete za vlastitu egzistenciju, i egzistenciju drugo dvoje mlt.djece koje je dužan uzdržavati, a koji je iznos za utuženi period od 18. ožujka 2024. do 3. svibnja 2025. nešto viši od propisanog minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta dobi kao i mlt.tužitelja, dok je za razdoblje od 3. svibnja 2025. čak i nešto manji od propisanog minimalnog iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u dobi od 9 godina, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom utvrđenim u iznosu 264,00 eura.

14. Naime, odredbom čl. 314. st. 3. ObZ propisana je iznimno mogućnost utvrđenja potrebe maloljetnog djeteta u iznosu nižem od zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za primjenu navedene iznimke.

14.1. To stoga što okolnost rođenja još dvoje djece uz značajno povećane potrebe za uzdržavanje mlt. tužitelja ne daje osnova za smanjenje tuženikove obveze uzdržavanja ispod propisanog minimalnog iznosa. Ovdje treba naglasiti i to da je prioritetna obveza tuženika, obveza doprinositi za uzdržavanje svog mlt. djeteta kod kojeg su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 288. st.1. ObZ a koje dijete nema nikakvih prihoda i ne može stoga doprinositi svojem uzdržavanju u smislu odredbe čl. 291. st.1. ObZ. Dakle, primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju mlt. djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogao udovoljiti. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka povukao dokazni prijedlog za njegovo saslušanje kao stranke, a tijekom postupka nije dokazao da svojim radom ne može ostvariti potrebne prihode za svoje uzdržavanje ili uzdržavanje mlt. tužitelja niti je dostavio dokaze o opsegu tereta uzdržavanja drugo dvoje mlt. djece, pa stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke da se potrebe mlt. tužitelja utvrde u nižem iznosu od zakonskog minimuma (čl. 314. st.3. ObZ).

15. Žalbene navode o nemogućnosti obavljanja dodatnog posla jer da mu radno vrijeme započinje u jutarnjim satima i završava pred večer, te da tržište ne omogućuje svima stjecanje povećane zarade ovaj sud nije uzeo u obzir s budući su ti navodi istaknuti prvi put u žalbi.

16. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke I. izreke kao i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. i III. izreke koju žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

Pula - Pola, 9. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković