REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1284/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-290/2019-101 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalba tužiteljice i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-290/2019-101 od 17. lipnja 2025. potvrđuje pod točkom 1. izreke presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nesporno plaćenog iznosa od 6.715,81 EUR, pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu nesporno plaćenog iznosa od 212,39 EUR, pod točkom 3. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu nesporno plaćenog iznosa od 265,40 EUR te u cijelosti pod točkama 4., 5. i 7. izreke presude.
II Djelomično se uvažava osnovana žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-290/2019-101 od 17. lipnja 2025. preinačava;
- pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 212,36 EUR na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 16. lipnja 2025. te se u tom dijelu sudi:
„Nalaže se tuženiku da tužiteljici na iznos od 212,36 EUR na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 16. lipnja 2025. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“, te
- pod točkom 6. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 318,50 EUR s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 5. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020. te se u tom dijelu sudi:
„Nalaže se tuženiku da tužiteljici na iznos od 318,50 EUR s osnova naknade štete na ime tuđe pomoći i njege isplati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
r i j e š i o j e
I Djelomično se uvažavaju kao osnovane žalba tužiteljice i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-290/2019-101 od 17. lipnja 2025. ukida;
- pod točkom 1. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete iznos od 10.538,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 06. svibnja 2019. do isplate;
-pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 106,14 EUR s osnova naknade štete na ime tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom od 6. svibnja 2019. do isplate;
-pod točkom 3. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 265,40 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku na iznos od 132,70 EUR počev od 19. studenoga 2018. do isplate te na iznos od 132,70 EUR počev od 27. prosinca 2018. do isplate;
-pod točkom 8. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku,
te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„1. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 10.538,19 EUR (slovima: deset tisuća pet stotina trideset osam eura devetnaest centi), sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od podnošenja tužbe 06.svibnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom više zatraženog iznosa od 4.910,71 EUR preko dosuđenog iznosa, kao i za nesporno plaćeni iznos od 6.715,81 EUR.
2. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplatiti tužiteljici iznos od 212,36 EUR (slovima: dvije stotine dvanaest eura trideset šest centi), sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17.lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom više zatraženog iznosa od 318,53 EUR, kao i za više zatražene kamate na dosuđeni iznos imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći za razdoblje od 19.kolovoza 2018. do 16.lipnja 2025.
3. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 265,40 EUR (slovima: dvije stotine šezdeset pet eura četrdeset centi), sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku:
- na iznos od 132,70 EUR počev od 19.studenoga 2018. do isplate
- na iznos od 132,70 EUR počev od 27.prosinca 2018.do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom više zatraženog iznosa od 265,40 EUR preko dosuđenog iznosa od 265,40 EUR.
4. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s osnova uništene odjeće i obuće, te uništenog mobitela isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 663,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
5. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 5.441,60 EUR s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete koja kamata na navedeni iznos teče od 06.svibnja 2019. do 29.siječnja 2020. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
6. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 318,50 EUR s osnova tuđe pomoći i njege koja kamata na navedeni iznos teče od 19.kolovoza 2018. do 29.siječnja 2020., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
7. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 1.592,60 EUR s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete koja kamata na navedeni iznos teče počev od 06.svibnja 2019. do 28.listopada 2020., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
8. Svaka stranka snosi svoje troškove.“
2. Tu presudu pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 106,14 EUR s osnova zatražene naknade na ime tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom od 6. svibnja 2019 do isplate te u odbijajućem dijelu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 212,36 EUR s osnova tuđe pomoći i njege za period od 6. svibnja 2019. do 16. lipnja 2025., pod točkom 6. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu zakonske kamate na nesporno isplaćeni iznos od 318,53 EUR s osnova tuđe pomoći i njege za period od 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020., pod točkom 4. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 663,60 EUR na ime naknade imovinske štete s osnova uništene odjeće i obuće, te uništenog mobitela te u odluci o parničnom trošku pod točkom 8. izreke žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st.1. Zakona o parničnom postupku. U bitnom, navodi da je sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP kada je tužiteljicu odbio za nesporno isplaćene iznose iako tužiteljica te iznose ni ne potražuje. Navodi da je sud odbivši tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu počev od podnošenja tužbe do isplate pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 12. toč.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji se kao lex specialis u odnosu na ZOO primjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari. Osim toga da je sud je neosnovano i neobrazloženo odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje iznosa od 663,60 EUR s osnova uništene odjeće, obuće i mobitela, sa pripadajućim i zatraženim zakonskim kamatama jer da je iz dinamike nastanka predmetne prometne nezgode i načina liječenja tužiteljice, slobodnom ocjenom dokaza sud imao osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva i po ovom osnovu. Pobija i odluku o parničnom trošku navodeći da sud nije cijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh tužitelja u sporu te pogrešno smatrajući da je sporna bila samo visina, a pored toga da je propustio cijeniti i nesporne uplate od strane tuženika tijekom postupka, a nakon podnošenja tužbe. Predlaže uvažiti žalbu i presudu u pobijanom dijelu ukinuti, a podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima te tužiteljici dosuditi trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik žalbom pobija presudu u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete iznos od 10.538,19 EUR sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2019. do isplate, pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 265,40 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom 5. izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 5.441,60 EUR s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete za razdoblje od 6.svibnja 2019. do 29.siječnja 2020., pod točkom 7. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 1.592,60 EUR s osnova naknade neimovinske štete od 6. svibnja 2019. do 28.listopada 2020. kao i odluku o parničnom trošku pod točkom 8. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. ZPP. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.2. toč.11 ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom nema razloga o odlučnim činjenicama kao ni odluka o troškovima postupka. Ukazuje da je neimovinska štete previsoko dosuđena, da je nejasno kako je sud zaključio da umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 2x14% kada su dva vještaka ortopeda dr. Ruić i dr. JČ ocijenili smanjenje životnih aktivnosti u istom omjeru od 14%, dok je vještak fizijatar dr. Pivalica potvrdio da su sve posljedice koje je on utvrdio, već uzete u obzir u mišljenjima vještaka ortopeda. Nadalje, da je nejasno po kojem kriteriju je sud odlučio uzeti u obzir vještačenje psihijatra dr. Sikirice, a zanemariti vještačenje vještaka psihijatra dr. Silića te da sud nije pozvao vještake da objasne razlike u danim mišljenjima slijedom čega je činjenično stanje ostalo neutvrđeno. Također da je nejasno obrazloženje suda prema kojem utvrđuje da je tužiteljica imala troškove liječenja u iznosu od 530,89 EUR ili 4.000 kn kada iz dokaza u spis proizlazi da je trošak liječenja po računu 60100551518 u iznosu od 2.000,00 kuna koji je iznos tuženik odmah po primitku tužbe podmirio kao osnovan. Navodi da je nejasno po kojoj je osnovi sud dosudio zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 5.441,60 EUR od 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020., te zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 1.592,60 EUR od 6. svibnja 2019. do 28. listopada 2020. kada je tužitelj tužbu zaprimio tek 3. siječnja 2020. i tada saznao za postojanje tražbine tužiteljice. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti presudu u pobijanom dijelu a podredno preinačiti i tužiteljicu odbiti sa tužbenim zahtjevom uz donošenje odluke o naknadi troškova parničnog postupka sukladno konačnom uspjehu stranaka u postupku. Potražuje i trošak žalbenog postupka.
4. Sa žalbama je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. –dalje: ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj: 70/19.).
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe su djelomično neosnovane i djelomično osnovane.
7. Između stranaka nije sporan štetni događaj od 19. kolovoza 2018. u kojem je tužiteljica nastradala kao putnik u vozilu i zadobila teške tjelesne ozljede, za koji je događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici. Također nije sporno da tužiteljica nije prije podnošenja tužbe podnijela odštetni zahtjev tuženiku te da je tuženi nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos štete od 5.707,08 EUR (43.000,00 kn) dana 29. siječnja 2020. i iznos od 1.592,67 EUR (12.000,00 kn) dana 26. listopada 2020.
8. Prema žalbenim navodima žalitelja, i u ovoj fazi postupka sporno je; visina neimovinske štete zatražena u iznosu od 10.538,19 EUR sa zakonskim kamatama od 6. svibnja 2019. do isplate, zahtjev za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 106,14 EUR sa zakonskim kamatama od 6. svibnja 2019. do isplate, zahtjev za isplatu zakonskih kamata na priznati i nepobijani iznos naknade štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 212,36 EUR za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 16. lipnja 2025., zahtjev za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 265,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 132,70 EUR teku od 19. studenoga 2018. do isplate te na iznos od 132,70 EUR od 27. prosinca 2018. do isplate, zahtjev za isplatu imovinske štete s osnova uništene odjeće i obuće te uništenog mobitela u iznosu od 663,60 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, zahtjev za isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete od 5.441,60 EUR za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020. te na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete u iznosu od 1.592,60 EUR za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 28. listopada 2020., kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 318,50 EUR za razdoblje od 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama žalitelja a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.3 54. st.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud učinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP u dijelu kojim je odlučio o zahtjevu na naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.538,19 EUR kao i u odluci o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznos od 265,40 EUR sa zateznim kamatama jer presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koje prvostupanjski sud navodi proturječni su sadržaju isprava i zapisnika u spisu, a na što osnovano ukazuje i tuženik u žalbi.
10. Naime, za potrebe odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu neimovinske štete sud je tijekom postupka, između ostalih dokaza, proveo brojna vještačenja pa tako medicinsko vještačenje po sudskim vještacima specijalistima ortopedima dr.JČ i dr.Ivici Ruiću, neurokirurgu dr.MČ, neurologu dr.CČ, fizijatru dr.Dinku Pivalici, psihijatrima dr.Nikoli Siliću i dr.Nikoli Sikirici, te je pod točkama 10. do 16. obrazloženja reproducirao nalaze i mišljenja navedenih vještaka a potom pod točkama 17. do 23. obrazloženja navodi da uzimajući u obzir nalaze i mišljenja vještaka zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u ukupnom iznosu od 17.253,96 EUR pa umanjeno za nesporno uplaćeni iznos od 6.715,77 EUR tužiteljici dosuđuje 10.538,19 EUR. Iako su dva vještaka ortopeda dr. Ruić i dr. JČ ocijenili smanjenje životnih aktivnosti u istom omjeru od 14%, te je vještak fizijatar dr. Pivalica potvrdio da su sve posljedice koje je on utvrdio, već uzete u obzir u mišljenjima vještaka ortopeda te se njegova ocjena od 14% smanjenja životnih aktivnosti se odnosi na iste posljedice i isto smanjenje životnih aktivnosti koje su već ocijenili vještaci ortopedi te da se zbog toga ne pribraja ocjeni ortopeda, prvostupanjski sud utvrđuje kako iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i fizijatra proizlazi da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životnih aktivnosti za ukupno 2x14% pa u tom dijelu postoji proturječnost između razloga navedenih u presudi i sadržaja nalaza i mišljenja vještaka na koje se prvostupanjski sud poziva. Osim toga, prvostupanjski sud je u tijeku postupka proveo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Nikoli Siliću a potom je na prijedlog tužiteljice odredio novo psihijatrijsko vještačenje po vještaku Nikoli Sikirici. Iako se nalazi i mišljenja imenovanih vještaka u pogledu intenziteta i trajanja straha značajno razlikuju, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka Sikirice a da pritom ne navodi nikakve razloge zbog čega je između dva nalaza prihvatio upravo nalaz vještaka dr. Sikirice a ne nalaz vještaka dr. Silića, pa presuda u tom dijelu nema nikakvih razloga te se ne može ispitati.
10.1. Ukazati je prvostupanjskom sudu da prema odredbi čl. 261. st.2. ZPP ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima, a prema stavku 3. istog članka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.
10.2. Naime, puko nezadovoljstvo stranke rezultatom utvrđenim vještačenjem nije razlog za određivanje novog vještačenja po drugom vještaku. U situaciji kao u konkretnom, kada je sud na prijedlog tužiteljice odredio novo vještačenje, koje se u bitnom razlikuje od ranijeg nalaza, prvostupanjski sud je trebao postupiti u smislu odredbe čl. 261. st.2. ZPP i pozvati vještake da objasne razlike u danim mišljenjima i eventualno usuglase nalaza i mišljenja, a kako nije postupio na taj način i činjenično stanje u tom dijelu ostalo je nepotpuno i time za sada pogrešno utvrđeno. Ukoliko je pak ocijenio da nalaz vještaka dr. Silića ima nedostataka koje nije moguće otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, sud je za takvu svoju ocjenu bio dužan navesti jasne, određene i uvjerljive razloge koji su ovdje izostali.
11. Nadalje, prvostupanjskom sud se ukazuje kako je odredbom čl. 1100. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. -dalje: ZOO) propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pa kod primjene citirane odredbe zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog nije u duhu navede zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. To stoga što su trajanje i intenzitet pretrpljenih boli i straha te stupanj smanjenja životnih aktivnosti i stupanj naruženosti samo kvalifikatorne okolnosti, a ne zasebni vidovi štete kao što je bilo propisano odredbama ZOO/91, koje kvalifikatorne okolnosti između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.
11.1. Osim toga, sud je prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete dužan voditi računa o Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5) kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja (npr. dob oštećenog, trajanje liječenja, neugodnosti koje su pratile liječenje) vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. O tome, u pobijanoj presudi nema ni riječi.
12. Prvostupanjski sud je nadalje počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP i kod odlučivanja o zahtjevu za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja budući presuda ni u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama a razlozi koji su navedeni proturječni su sadržaju isprava u spis. Naime, prvostupanjski sud navodi da tužiteljica potražuje 530,89 EUR na ime troškova liječenja, i to prema priloženim računima KBC-a Split; da je 65,45 EUR tužiteljica je platila za vrijeme boravka u bolnici kao participaciju dana 10. rujna 2018. (dan otpusta iz bolnice), iznose od po 132,72 EUR dana 18. studenoga 2018. i 27. prosinca 2018., a da tuženik nije osporavao da su isti u vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nezgodi. Nadalje utvrđuje da je tuženik tužiteljici isplatio na ime troškova liječenja 265,45 EUR (račun od 10. rujna 2018. s najstarijim datumom plaćanja) iz čega proizlazi da je u obvezi tužiteljici podmiriti preostali iznos od 265,45 EUR odnosno po 132,27 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana plaćanja odnosno od 19.travnja 2018. i 27.prosinca 2018. do isplate, a sve kako je razvidno iz priloženih računa (list 37-38 spisa).
12.1. Iz spisa predmeta je razvodno da je tužiteljica u spis dostavila račun za naplatu troškova participacije – sudjelovanja osigurane osobe od 10/09/2018 broj 60100551518 koji glasi na iznos od 2.000,00 kn (str.38 spisa) te dvije uplatnice (str. 37 spisa) kojim dokazuje plaćanje upravo ovog računa broj 60100551518, s tim da je taj račun podmirila u dva navrata odnosno dvije rate i to 18. studenoga 2018. je uplatila 1.000,00 kn te je 27. prosinca 2018 uplatila preostalih 1.000,00 kn. Budući u spisu predmeta nema drugih računa ni dokaza o plaćanju nije jasno na temelju čega sud zaključuje da pored iznosa 265,45 EUR kojeg je tuženik uplatio tužiteljici 29. siječnja 2020. postoji i daljnje potraživanje tužiteljice po tom osnovu, te da je tuženik u obvezi tužiteljici podmiriti preostali iznos od 265,45 EUR odnosno po 132,27 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana plaćanja odnosno od 19. travnja 2018. i 27. prosinca 2018. do isplate.
13. Prvostupanjski sud je nadalje počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP i prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege. U točki 27. obrazloženja navodi kako je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici bilo potrebno ukupno 150 sati tuđe pomoći i njege, da su joj tu pomoć pružali ukućani te da prema utvrđenoj cijeni usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od po 4,65 EUR po satu njege i pomoći, tužiteljici za potrebnih 150 sati tuđe njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 697,50 EUR. Nadalje utvrđuje da je tužiteljica po ovoj osnovi tužbom zatražila isplatu iznosa od 530,89 EUR, od čega joj je plaćen iznos od 318,53 EUR te da je tužiteljica u tom dijelu (nakon vještačenja) preinačila tužbu povisivši zahtjev sa iznosa od 212,36 EUR na iznos od 318,50 EUR međutim da tuženik nije pristao na preinaku radi čega je tužiteljici po osnovi naknade tuđe njege i pomoć priznat iznos od 212,36 EUR. Iz spisa predmeta razvidno je da sud o preinaci tužbe (povišenje tužbenog zahtjeva za 106,14 EUR) nije odlučio rješenjem na ročištu kao ni kasnije do donošenja presude, te je o tome propustio odlučiti i u pisanom otpravku presude pa se presuda ni u tom dijelu ne može ispitati jer nije jasno da li je sud preinaku tužbe dopustio i zahtjev u tom dijelu ocijenio neosnovan ili pak preinaku tužbe nije dopustio i radi čega.
14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.12. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužiteljica navodeći da ju je sud odbio za nesporno isplaćene iznose iako te iznose niti ne potražuje. Naime, tužiteljica je prvotno u tužbi zatražila isplatu iznosa od 22.164,71 EUR kn na ime neimovinske štete, iznos od 530,89 EUR na ime naknade tuđe njege i pomoći, te na ime troškova liječenja 530,89 EUR da bi potom nakon djelomičnih uplata od strane tuženika podneskom od 24. veljače 2025. za te iznose povukla tužbu te je ime naknade neimovinske zatražila isplatu iznosa od 15.448,90 EUR, na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i njege isplatu iznosa od 318,50 EUR te na ime naknade štete s osnova troškova liječenja 265,40 EUR. Budući se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe to je sud bio dužan meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbu, pa odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva radi isplate neimovinske štete u iznosu od 6.715,81 EUR (koji je tužiteljici uplaćen), i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 212,39 EUR te imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 265,40 EUR suprotno navodima žaliteljice nije prekoračen tužbeni zahtjev i nije počinjena navedena bitna povreda postupka, slijedom čega je žalba tužiteljice u tom dijelu neosnovana.
15. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade štete s osnova uništene odjeće, obuće i mobitela u iznosu od 663,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, budući tužiteljica u postupku nije dokazala (čl. 7. i čl. 219. ZPP) da joj je takva šteta nastala kao ni visinu iste, slijedom čega je žalba tužiteljice i u tom dijelu neosnovana.
16. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda pravilna je i u dijelu kojem je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za isplatu zatezne kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 5.441,60 EUR s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete od dana podnošenja tužbe 6. svibnja 2019. do dana kada je tuženik uplatio tužiteljici navedeni iznos 29. siječnja 2020., te zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 1.592,60 EUR s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete od podnošenja tužbe 6. svibnja 2019. do dana plaćanja 28. listopada 2020. Prema odredbi čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, Naime, naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti kod šteta počinjenih u prometu, gdje se primjenjuje Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), kao što je ovdje slučaj, dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguravatelju (Rev 558/2021 od 25. svibnja 2021.). Nije sporno da se tužiteljica, prije podnošenja tužbe nije obratila tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadu štete a tužbu je podnijela sudu 6. svibnja 2019. pa je pobijanom presudom tijek zakonske zatezne kamate pravilno određen, slijedom čega je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.
17. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 212,36 EUR (točka 2. izreke) od podnošenja tužbe 6. svibnja 2019. do 16. lipnja 2025. kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 318,50 EUR s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od podnošenja tužbe 6. svibnja 2019. do 29. siječnja 2020. (točka 6. izreke). Naime, kako u ovoj pravnoj stvari sud nije utvrdio visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećena nije imala prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, već prema cjeniku usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 1.ožujka 2009. (strana 25 spisa) to zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od podnošenja zahtjeva tuženiku, sukladno odredbi čl. 12. ZOOP (tako i VSRH Rev-1050/2024-4 od 28. kolovoza 2024.) odnosno u konkretnom slučaju budući vansudski zahtjev nije podnesen, od podnošenja tužbe radi čega je prihvaćanjem žalbe tužiteljice u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
18. Slijedom svega izloženog valjalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice i žalba tuženika djelomično potvrditi pobijanu presudu kao u točki I izreke ove presude na temelju čl. 368. st.1. ZPP, djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačiti pobijanu presudu na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u točki II izreke ove presude te djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice i žalbe tuženika djelomično ukinuti pobijanu presudu kao u točki I izreke ovog rješenja na temelju čl. 369. st.1. ZPP te u tom ukinutom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
19. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja pod točkom 8. izreke.
20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci tako što će prije svega odlučiti o preinaci tužbe (za naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege), bilo na način da je prihvati ili da je ne prihvati, zatim će pozvati vještake psihijatre dr. Sikiricu i dr. Silića da objedine svoje nalaze u pogledu spornih činjenica, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti ukinutog dijela tužbenog zahtjeva time da je u obrazloženju nove presude dužan dati razloge o svim odlučnim činjenicama. Ujedno će prvostupanjski sud u novoj odluci odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka uključujući trošak žalbenog postupka imajući u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu sukladno odredbi čl. 154. st.2. ZPP.
Pula - Pola, 9. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
