REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-3/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika DHL International d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349, zastupanog po punomoćniku Darku Tereku, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2082/2022-29 od 7. studenog 2025., na sjednici vijeća 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2082/2022-29 od 7. studenog 2025. u pobijanom dijelu – točke I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 20. rujna 2022.g. tuženika DHL International d.o.o., hitna dostava širom svijeta iz Zagreba, Utinjska 40, OIB: 79069474349 tužiteljici ... iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i Odluka tuženika od 10. listopada 2022.g. kojom je odbijen kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" ili drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u roku od l5 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.“

2. Protiv presude, točke I. i II. izreke, pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 265. st. 1. ZPP, da iz razloga otkazivanja navedenih u otkazu ugovora o radu razvidno je da se ne radi o gubitku trajnih osobina i sposobnosti tužiteljice, da je tužiteljica primjenom odredbe čl. 40. st. 1. i 5. Zakona o radu imala se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila te pravo na dodatno stručno osposobljavanje; ukazuje na iskaze svjedoka ĆP i JP u smislu da tuženik tužiteljici po povratku na posao 19. rujna 2022. nije omogućio rad, nije dobila sredstva za rad, sobu u kojoj bi mogla raditi. Ističe da tužiteljica nije mogla ispuniti radne obveze iz opravdanog razloga jer je liječila ozbiljnu bolest od koje je bolovala, da je proturječan dokazima u spisu predmeta zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica redovito kasnila za poslao, da je izostalo obrazloženje suda glede navoda svjedoka UP, LPŽ i JP u smislu da je tužiteljica bila pohvaljivana za svoj rad, da iskaz svjedoka KP opovrgava obrazloženje prvostupanjske presude da je tužiteljica po povratu na rad teško ili nikako usvajala nova znanja i postupke, da su svi zaposlenici međusobno komunicirali i pričali jedni drugima i lijepe i ružne stvari iz privatnog života (ĆP, LPŽ), pa takvo postupanje tužiteljice ne može biti opravdan razlog za otkaz; da sud nije obrazložio niti jednu činjenicu i navode koje je tužiteljica iznijela u postupku, a niti joj je omogućio davanje iskaza u postupku, da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici, da subjektivna procjena tuženika o kvaliteti rada tužiteljice kraj činjenice da je bila na dugotrajnom liječenju, pa nije mogla ostvarivati radne rezultate, ne opravdava osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Ukazuje na sudsku praksu VSRH Rev 733/2020 te da se kod tužiteljice ne radi o trajnom gubitku osobina već o razlozima koji ukazuju na skrivljeno ponašanje tužiteljice za koje otkazivanje tuženik nije proveo Zakonom o radu propisan postupak. Predlaže preinaku presude, podredno ukinuti istu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe uz PDV.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi, u bitnom, da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 265. st. 2. ZPP, niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; ukazuje na iskaze svjedoka ĆP, LPŽ, JP, BP, zz tuženika ŠP iz kojih slijedi da tužiteljica nije mogla pratiti zahtjeve koji su joj bili postavljeni, da je postojalo propusta, da nije bila fokusirana, uz nedostatak koncentracije, da je imala nerealnu percepciju svojih vještina i sposobnosti, bila nesamostalna u radu, da nije dobro funkcionirala, da je bila sve manje sposobna samostalno obavljati radne zadatke, sve više tražila podršku, da je drugi morao obaviti posao umjesto nje, da nije zbog izostanaka uspijevala nadoknaditi propušteno, savladati alate za rad. Ukazuje i da je tužiteljica kontinuirano opterećivala kolege svim mogućim problemima s kojima se susretala u osobnim odnosima, a ne povremeno razgovarala o osobnim prilikama; da su žalbeni navodi neosnovani. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga uz povratak na radno mjesto.

6. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 20. rujna 2022., kao i odluka tuženika od 10. listopada 2022. kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu izvršitelj komunikacije - stupanj složenosti ,,M" nije prestao te da se naloži tuženiku tužiteljicu vratiti na rad na to ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

7. U tijeku postupka nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena neprekidno od 1993., da je u vrijeme otkaza zaposlena osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2022. na radnom mjestu izvršitelj komunikacija, stupanj složenosti "M", da je 20. rujna 2022. donesena Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga (dalje Odluka), da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke, da je tuženik odlukom od 10. listopada 2022. odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava kao neosnovan; da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela u rokovima iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu.

7.1. Sporno je:

- je su li postojali osnovani razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljice, odnosno zakonitost predmetnih odluka tuženika.

8. Presudu prvostupanjski sud obrazlaže utvrđenjima:

- da iz Odluke o otkazu ugovora o radu slijedi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti;

- da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od 2017. do 2022. izostala s posla uslijed bolovanja i to tijekom 2017. 99 dana, tijekom 2018. 125 dana, tijekom 2019. 134 dana, tijekom 2020. 16 dana, tijekom 2021. 118 dana te tijekom 2022. sve do dana uručenja odluke o otkazu 166 dana;

- da zbog učestalih izostanaka, u dužem vremenskom razdoblju, nije prošla odgovarajuću obuku nužnu da bi mogla uspješno obavljati poslove svog radnog mjesta i projekte koje joj je tuženik kao poslodavac imao namjeru povjeriti, a zbog čega je postojao nedostatak poznavanja procedura, poslovnih postupaka i načina obavljanja posla;

- da je kod tužiteljice bila prisutna i nemogućnosti i nevoljkosti praćenja promjena koje zahtijeva dinamika posla i usvajanja potrebnih novih znanja i vještina;

- da kada je bila prisutna na radu teško je ili nikako savladavala i usvajala nova znanja i postupke, uporabu novih alata; da je bila neučinkovita, nije imala mogućnost prilagodbe zahtjevima posla zbog čega nije bila u stanju i nije uspješno obavljala poslove svog radnog mjesta;

- da nije sudjelovala u planiranju, izvršavanju i praćenju marketinških kampanja, da je imala poteškoće u svladavanju propuštenog, da je u nekim slučajevima započela marketinšku kampanju, odnosno projekte, ali iste nije završila radi odsustva;

- da nije posjedovala znanje za kreiranje sadržaja, implementaciju i održavanje aktivnosti na društvenim mrežama;

- da su tužiteljici po povratu na posao kolege pružale svu pomoć u svladavanju novih alata, iako je tužiteljica bila zadužena za poslove koje su u njezinoj odsutnosti bez problema obavljali studenti;

- da se ponekad nije odazivala na sastanke, da je propuštala dogovorene telefonske konferencijske pozive, da je kasnila s početkom obavljanja rada; poslodavca ostavljala u zabludi hoće li ili neće raditi određenog dana;

- da je učestalo vrlo detaljno komunicirala osobne probleme zbog čega je njezina komunikacija s nadređenom bila neodgovarajuća i neproduktivna, nelagodna;

- da je i poslovni partner iznosio pritužbe na rad tužiteljice navodeći da ima problema u komunikaciji s istom;

- da je cjelokupno ponašanje tužiteljice utjecalo na procese rada kod tuženika, usporavalo ih, remetilo organizaciju posla, utjecalo i na odnose između zaposlenika;

- da je tužiteljica tijekom svog višegodišnjeg radnog odnosa kod tuženika imala različite životne situacije s kojima se teško nosila i koje su neminovno ostavile traga na njenim trajnim osobinama i sposobnostima i mogućnostima da uspješno prati razvoj novih, prvenstveno informatičkih tehnologija koje je tuženik kao međunarodna korporacija koja se bavi hitnom dostavi širom svijeta morao uvoditi

a iz čega zaključuje

- da zbog osobnih problema i nemogućnosti odvajanja privatnog od profesionalnog života te izostanaka s posla, tužiteljica nije mogla pratiti odgovarajuću obuku nužnu da bi mogla uspješno obavljati poslove svog radnog mjesta i projekte koje joj je tuženik kao poslodavac imao namjeru povjeriti cijeneći da su potrebe posla zahtijevale stalno učenje i prilagodbe odnosno sudjelovanje na radionicama, treninzima, obukama i sastancima tijekom kojih se predstavljaju, implementiraju i analiziraju nova rješenja;

- da je tuženik osnovano uzimajući u obzir stanje i osobine tužiteljice zaključio da ista zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti te osobnih problema kojima je zaokupljena nije u stanju obavljati poslove svog radnog mjesta, pa joj je zbog osobno uvjetovanih razloga, a ne zbog skrivljenog ponašanja, otkazao ugovor o radu jer zbog učestalih i isprekidanih izostanaka s posla po povratku na rad nije mogla savladati alate potrebne za izvršavanje radnih zadataka njenog radnog mjesta, nije bila u mogućnosti samostalno obavljati poslove svog radnog mjesta po povratku na posao, učestalo je tražila pomoć kolega, a nakon pružene pomoći i dalje je kod iste bila prisutna nevoljkost praćenja novih promjena i usvajanja potrebnih novih znanja i vještina, te je teško ili nikako savladavala i usvajala nova znanja i postupke, uporabu novih alata i načina rada, nije uspijevala provoditi potrebnu komunikaciju s dobavljačima, opterećivala je učestalo druge zaposlenike svojih privatnim problemima

a što sve ukazuje da je kod tužiteljice utvrđena kao trajno stanje nemogućnost prilagodbe zahtjevima posla i dinamici odvijanja poslovnih procesa, a što je sve utjecalo i na procese rada kod tuženika, usporavalo i remetilo organizaciju posla i utjecalo na odnose između zaposlenika;

što u ukupnosti čini Odluku o otkazu ugovora o radu zakonitom, primjenom odredbe čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022; dalje: ZR) i čl. 135. st. 3. Zakona o radu.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u odluci u troškovima postupka (čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 433. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

10. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojim nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih zapisnika i isprava.

11.1. Neosnovano tužiteljica ukazuje da razlozi otkazivanja navedeni u Odluci o otkazu ugovora o radu ne ukazuju da je ta odluka donesena upravo radi gubitka trajnih osobina i sposobnosti tužiteljice. Upravo suprotno, iz ukupnosti obrazloženja navedene Odluke upravo slijedi da tužiteljica uslijed učestalih isprekidanih izostanaka i osobnih problema u dužem vremenskom razdoblju nije prošla odgovarajuću obuku nužnu da bi uspješno obavljala poslove svog radnog mjesta, da je kod iste prisutna i nemogućnost i nevoljkost praćenja promjena koje zahtijeva dinamika posla, kao i glede usvajanja novih znanja i vještina; nastavno da teško ili nikako svladava i usvaja nova znanja, uporabu novih alata i pored pružene pomoći, da je to postalo trajno stanje zbog čega poslodavac u Odluci zaključuje da tužiteljica kao radnica nije u stanju zbog čega i ne obavlja uspješno poslove radnog mjesta, što sve utječe i na proces rada kod tuženika, remeti organizaciju, utječe na odnose zaposlenika te na kvalitetu usluga koje tuženik pruža i njegovo poslovanje općenito.

11.2. Dakle, iz obrazloženja Odluke u ukupnosti upravo slijedi da je otkaz tužiteljici dan jer ista uslijed svojih trajnih osobina i sposobnosti nije uspješno ispunjavala zahtjeve radnog mjesta kod tuženika i to u dužem vremenskom periodu.

11.3. Pogrešno tužiteljica tumači i značaj činjenice da je svjedok ĆP iskazala da tužiteljici po povratku s bolovanja 19. rujna 2022. „nisu dani radni zadaci…da joj je dano računalo na kojem nisu bili instalirani potrebni alati.“.

11.3.1. Naime, segment iskaza svjedokinje ĆP na koji tužiteljica u žalbi ukazuje u biti je samo mali dio iskaza iste, koji je i na način kako ga tužiteljica citira u žalbi, izvučen iz konteksta. Dakle, svjedok ĆP je iskazala da tužiteljici po povratku s bolovanja 19. rujna 2022. nisu dani radni zadaci, ali je odmah naglasila da je tužiteljica bila na dugotrajnom mjesečnom bolovanju te je u petak javila da u ponedjeljak dolazi na posao, da kada je došla u ponedjeljak dano joj je računalo na kojem nisu bili instalirani potrebni alati, ali su programeri negdje do podne uspjeli sve instalirati, da kada je računalo osposobljeno ona je tužiteljici zadala zadatak vezano za pronalaženje marketinških materijala. Svjedokinja je pritom dodala i da je tužiteljica u tijeku prvog dana po povratku s bolovanja dobila radne zadatke, ali i da je tužiteljica u toku toga dana došla do nje, zatražila rad od kuće, hiperventilirala, histerizirala te je svjedokinja zatražila pomoć direktorice… 11.3.2. Dakle, iz iskaza te svjedokinje ne može se zaključiti da tuženik tužiteljici nije omogućio rad kako to tužiteljica ukazuje. Upravo suprotno tužiteljica je u petak javila da dolazi na posao u ponedjeljak, kada je došla do podne su joj instalirani nužni programi, a što je razumno vrijeme s obzirom na to kada je javila da se vraća na rad te je tužiteljici i dan radni zadatak.

11.4. Navedena bitna povreda nije počinjena niti u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica redovito kasnila na posao jer iz iskaza svjedoka ĆP koja je bila neposredno nadređena tužiteljici upravo to i slijedi - da je tužiteljica učestalo kasnila na posao. Kašnjenje tužiteljice na posao slijedi i iz iskaza zastupnice tuženika ŠP koja je iskazala i da je tuženik kao poslodavac bio fleksibilan prema tužiteljici zbog njezine privatne situacije te tolerirao učestalo kašnjenje na posao. Stoga, niti u tom segmentu nema proturječnosti.

11.5. Neosnovano tužiteljica ukazuje i da je počinjena navedena bitna povreda jer da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje o činjenici da je tužiteljica bila nagrađivana i dobila pohvale za svoj rad. Naime, ta činjenica nije sporna u tijeku postupka i sud prvog stupnja ju je kao takvu i prihvatio kada navodi da prihvaća iskaze svjedoka (a o tome iskazuje svjedok ĆP koja je te pohvale i dala tužiteljici) jer obrazlaže da u cijelosti prihvaća iskaze svih saslušanih svjedoka i zz tuženika jer ih ocjenjuje uvjerljivim budući su logični, činjenično identični u bitnim dijelovima, suglasni međusobno kao i materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu. Dakle, razvidna je, osim toga, i pravilna primjena odredbe čl. 8. ZPP.

11.6. Svjedok KP iskazao je da je primijetio da je tužiteljica učestalo odsutna, upravo on je dobio zadatke koje je trebala obaviti tužiteljica…da kada bi se tužiteljica vratila na posao tražila je da ju uvedu u posao, da joj pokažu, objasne kako treba raditi, da nakon što bi tužiteljica pohvatala sve događaje vrlo brzo bi ponovno otišla na bolovanje te bio on preuzeo opet njezine radne zadatke. Dakle, iskaz toga svjedoka nije suprotan iskazima drugih, niti proturječan zaključku koji je izveo sud prvog stupnja da je tužiteljica ipak po povratku teško ili nikako usvajala nova znanja i postupke. Naime taj svjedok govori o događajima, ne konkretno o alatima koje je tužiteljica trebala primjenjivati i primjenjivala u radu.

11.6.1. Nastavno tome, svjedok ĆP, neposredno nadređena tužiteljici, iskazuje da tužiteljica nije mogla pratiti zahtjeve radnog mjesta, da su utvrđeni propusti u njezinom radu, da bi bila odsutna mislima, ne fokusirana, da su kolege morali završavati njezine poslove, pomagati joj, da je tužiteljica imala lošu učinkovitost; da je bila nesamostalna u radu, da joj je trebalo puno više vremena nego drugima za obaviti zadataka, da joj je ona posvećivala više vremena nego svim ostalim zaposlenicima zajedno.

11.6.2. Svjedok LPŽ iskazuje da je često morala dovršavati zadatke tužiteljice i kad je bila prisutna, da je primijetila da zbog osobnih problema tužiteljica ne funkcionira dobro, da su se i drugi kolege žalili na nju, da nije bila samostalna o radu, da je opterećivala pričom o osobnim problemima; da je molila pomoć u najjednostavnijim zadacima.

11.6.3. Svjedok JP iskazuje da je tužiteljica učestalo tražila podršku i pomoć, da se na nju nije moglo računati, da je i poslovni partner ukazivao da ima probleme u komunikaciji s istom, da su se zaposlenici žalili da joj ne mogu pružati pomoć koliko traži.

11.6.4. Svjedok BP iskazuje da je zbog rada tužiteljice bilo problema u poslovanju tuženika, da bi ostajali neizvršeni zadaci, da su angažirali studente koji bi bez problema obavili posao, a nastavno zz tuženika ŠP navodi da su drugi odrađivali posao tužiteljice, da je opterećivala kolege privatnim problemima, da su dobavljači tražili da se tužiteljicu makne iz komunikacije s istima jer da nije profesionalna, da tužiteljica nije prošla potrebne obuke, pa bi joj pomagali kolege, da je ipak razina znanja bila nezadovoljavajuća, da je imala probleme sa spajanjem, nije se javlja, zaboravljala bi…

11.6.5. Dakle, iz tako izvedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužiteljica teško ili nikako usvajala nova znanja potrebna za rad kod tuženika, pa u utvrđenju niti te bitne činjenice nema proturječnosti.

11.7. Također slijedi da pričanje o osobnim problemima kod tužiteljice prešlo je mjeru koja je svakako uobičajena među kolegama zaposlenicima na radnom mjestu te je već u Odluci o otkazu tuženik naznačio da tužiteljica kontinuirano iznosi vrlo detaljne informacije o osobnim problemima, a da je tome tako slijedi i iz materijalne dokumentacije u spisu. Također je pravilno zaključeno da je njezino iznošenje osobnih problema i način njezine komunikacije za zaposlenike bio iscrpljujući, opterećujući u mjeri da je utjecao na proces rada kod tuženika, usporavao ga i remetio organizaciju rada i utjecao na odnos između zaposlenika.

11.7.1. Naime, svjedok LPŽ navodi da ju je opterećivalo iznošenje tužiteljice svih svojih problema, a fokusiranost tužiteljice na osobne probleme slijedi, kako je navedeno, i iz materijalne dokumentacije kako je valjano obrazložio sud prvog stupnja. Osim toga i zz tuženika navodi da su se zaposlenici žalili na to, pa iako svjedok KP navodi da na njega nije utjecalo što je tužiteljica iznosila osobne probleme, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da se radilo o načinu komunikacije kod tužiteljice koji je ipak, prelazio uobičajenu mjeru, doveo do opterećivanja drugih zaposlenika (svjedok ĆP navodi da joj je posvećivala više vremena nego svim ostalim zaposlenicima zajedno) te time, između ostalog, utjecao i na procese rada kod tuženika, uz ostale utvrđene osobine i sposobnosti (ne svladavanje potrebnih alata za rad, nesamostalno obavljanje poslova, učestalo traženje pomoći, nevoljkost praćenja promjena, usvajanja novih znanja i vještina).

11.8. Ta povreda nije počinjena niti u dijelu u kojem tužiteljica navodi u žalbi da sud nije obrazložio činjenice koje je ona navela jer, osim što ne navodi na koje činjenice konkretno ukazuje, zaključak prvostupanjskog suda da je otkaz tužiteljici pravilno dan uslijed činjenice da zbog trajnih osobina i sposobnosti svoje ličnosti nije u mogućnosti ispuniti zahtjeve svog radnog mjesta nije i zaključak da joj je otkaz dan zbog liječenja bolesti.

11.9. Dakle, nema proturječnosti na koju ukazuje tužiteljica, već je sud prvog stupnja pravilno utvrdio bitno činjenično stanje, a nezadovoljstvo tužiteljice izvedenim zaključcima ne predstavlja navedenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 265. st. 2. ZPP. Naime kako je valjano obrazložio sud prvog stupnja, nakon što se tužiteljica nije odazvala niti opravdala izostanak s glavne rasprave zakazane 26. svibnja 2025. na kojoj je trebalo provesti dokaz njezinim saslušanjem te nakon što nije pristupila niti na glavnu raspravu 17. listopada 2025. na kojoj je ponovno određeno provesti taj dokaz opravdavajući izostanak zdravstvenim razlozima, pravilno je sud prvog stupnja, cijeneći već izvedene dokaze i iz istih utvrđene pravno relevantne rezultate dokazivanja, odlučio da neće izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice jer je izvođenje toga dokaza postalo nepotrebno za potpuno i pravilno utvrđenje bitnog činjeničnog stanja. Stoga, nema nepravilne primjene navedene odredbe koja bi bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju…ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

14. Kraj pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je već navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužiteljici osnovano Odlukom tuženika otkazan ugovor o radu iz razloga jer ista zbog svojih određenih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Radi se nedvojbeno o osobnim razlozima, stanjima na strani osobe tužiteljice, a ne o skrivljenom ponašanju tužiteljice jer iz ukupnosti svih izvedenih dokaza slijedi upravo ono na što se referira Odluka o otkazu - da tužiteljica uslijed i učestalih izostanaka s radnog mjesta i teškog svladavanja novih znanja, nedostatku koncentracije i fokusiranosti, opterećenosti osobnim problemima, nevoljkosti kao osobine svoje ličnosti, ne posjeduje potrebna znanja za obavljanje posla kod tuženika, nesamostalna je u radu, često traži pomoć drugih radnika, ne može pratiti promjene koje zahtijeva dinamika rada kod tužitelja, a što sve dovodi do toga da remeti i utječe na proces rada tuženika.

14.1. Takvi su razlozi prisutni u radu tužiteljice po stavu ovoga suda pravilo definirani kao osobni razlozi zbog kojih tužiteljica ne može ostvariti zahtjeve svog radnog mjesta, a ne kao neko njezino skrivljeno ponašanje jer se ne može zaključiti da tužiteljica nije htjela i željela prihvatiti, naučiti način rada kod tuženika. Upravo suprotno ukazuje se da ona taj proces rada nije mogla obaviti onako kako to zahtijeva tuženik, odnosno dinamika njegova poslovanja, a što sve slijedi iz u ukupnosti svih izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza svjedoka.

15. Dakle, u ukupnosti svi izvedeni dokazi upućuju da tužiteljica zbog svojih osobnih stanja i sposobnosti nije bila duže vrijeme u mogućnosti izvršavati svoje radne obveze u mjeri u kojoj je to potrebno kako ne bi dolazilo do remećenja radnog procesa kod tuženika; da tužiteljica nije imala potrebna znanja koristiti alate rada kod tuženika, da nije pokazala dovoljnu voljnost svladati iste i uhvatiti ritam procesa rada kod tuženika (iako su njezine poslove obavljali bez problema studenti, pa slijedi da se nije radilo o zahtjevnim alatima i radnim obvezama), a što je sve trajalo u dužem vremenskom periodu, remetilo proces rada kod tuženika, stvaralo nezadovoljstvo i kod dobavljača koji su se žalili na komunikaciju s istom; nastavno da je u radu tužiteljice postojala neurednost (koja se u znatnoj mjeri tolerirala, npr. u kašnjenju), ali u konačnici i nedostatak znanja, nemogućnost samostalnog obavljanja posla, ne fokusiranost na posao što upravo ukazuje na postojanje trajnih osobina i sposobnosti tužiteljice koje onemogućuju da se ona prilagodi procesu rada kod tuženika i ostvari radne zadatke, obveze na način i u mjeri kako to zahtjeva radni proces kod tuženika.

15.1. Dakle, razlog otkaza nije izostanak tužiteljice s radnog mjesta (uslijed bolovanja) već činjenica da je njezina nevoljnost, nemogućnost, nedostatak interesa za praćenje nužnih promjena u primjeni novih znanja, neodgovarajuća komunikacija kao njezina trajna osobina, odnosno sposobnost dovela do remećenja procesa rada tuženika.

15.2. Neosnovano tužiteljica ukazuje na odredbu čl. 40. ZR jer iz izvedenih dokaza slijedi da je tužiteljici omogućeno stjecanje novih znanja, da su joj pomagali zaposlenici da se uključi u posao, da je imala mogućnost i online edukacija; ali unatoč tome bila je nesamostalna u radu, učestalo tražila pomoć drugih zaposlenika u mjeri koja je prelazila u razumnu mjeru.

16. Stoga, osnovano je, u zakonito provedenom postupku, tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu jer trajne osobine i sposobnosti osobe tužiteljice kakve su postojale duže vrijeme utjecale su nepovoljno na proces rada kod tuženika, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Dakle tužiteljici nije uručen otkaz zbog njezinih trajnih osobina i sposobnosti već zato što su iste dovele do toga da ona zbog istih ne ostvaruje potrebne radne rezultate na svom radnom mjestu, a to nastavno dovodi do remećenja radnog procesa kod tuženika.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

18. Kako je žalba neosnovana, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 9. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško