P-554/2022-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Svetog Mikule d.o.o., Komiža, Gurnji Put 29, OIB 12468366739, kojeg zastupa punomoćnica Tanja Poklepović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika pod 1 AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2 KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bruno Perković, odvjetnik u Splitu, pod 3 ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 4 DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ilane Grčić, odvjetnice u Splitu i punomoćnice SE, tuženika pod 1 i 2 i njihovog punomoćnika te tuženika pod 3, na ročištu radi objave dana 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj Sveti Mikula d.o.o. Komiža, Gurnji put 29, Komiža, OIB: 12468366739 suvlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 288/3840 idealnog dijela, stoga je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 288/3840 idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena uknjiženog sada pokojnog GE za cijelo, što su tuženici od 1 do 4, kao njegovi nasljednici dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Utvrđuje se da je tužitelj Sveti Mikula d.o.o. Komiža, Gurnji put 29, Komiža, OIB: 12468366739 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 10/1463 idealnog dijela, stoga je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 10/1463 idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena uknjiženog sada pokojnog GE za cijelo, što su tuženici od 1 do 3, kao njegovi nasljednici dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Utvrđuje se da je tužitelj Sveti Mikula d.o.o. Komiža, Gurnji put 29, Komiža, OIB: 12468366739 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 66410/266785 idealnog dijela, stoga je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 66410/266785 idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena uknjiženog sada pokojnog GE za cijelo, što su tuženici od 1 do 3, kao njegovi nasljednici dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima od 1 do 4 solidarno nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja Banka primijenila na svoje posljednje glavane operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima pod 1 i 2 trošak parničnog postupka u iznosu 8.662,50 eur.

Obrazloženje

1. Dana 9. veljače 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi utvrđenja suvlasničkih prava na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4023 K. O. [katastarska općina] za 288/3840 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4878 K. O. [katastarska općina] za 10/1463 dijela i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4681 K. O. [katastarska općina] za 66410/266785 dijela. U bitnom navodi kako su predmetni suvlasnički dijelovi označenih nekretnina upisani na ime GE koji ih je prodao tužitelju temeljem ugovora o kupoprodaji od 4. kolovoza 2014., kako je označeni prodavatelj u međuvremenu preminuo, a tuženici su njegovi presumirani nasljednici. Dodaje se kako tužitelja nitko nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina koje drži u mirnom posjedu dulje od 20 godina, računajući i svog pravnog prednika.

2. U svom odgovoru od 23. veljače 2022. tuženici pod 1-3 prigovorili su prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora te osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije. Navode kako predmetni suvlasnički dijelovi nekretnina nisu bili isključivo vlasništvo GE, jer je polovina toga suvlasništvo njegove bivše supruge ZE s osnova bračne stečevine. Također navode kako tužitelj nije mogao steći predmetno suvlasništvo na temelju kupoprodajnih ugovora, jer za to nisu ispunjenje zakonom propisane pretpostavke uz obrazloženje kako posjed tužitelja nema zakonom propisanu kakvoću te skreću pozornost kako su tužbeni navodi na okolnost stjecanja temeljem sklapanja pravnih poslova neutemeljeni samom činjenicom da je GE nakon formalne prodaje 2014. stekao pravo vlasništva prijedlogom za upis nakon toga, odnosno 18. ožujka 2016., što svakako ne bi uradio da je doista otuđio nekretnine u korist tužitelja.

3. U svom odgovoru od 14. ožujka 2022. tužena pod 4 također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako ostavinski postupak iza smrti GE nije okončan. Pored toga je osporila tužbu ističući kako je izostala isplata kupoprodajne cijene utvrđene ugovorima o prodaji i kako posjed tužitelja nema zakonom propisanu kakvoću za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Podneskom od 7. srpnja 2022. ova tužena potvrđuje da je GE za života namiren u pogledu kupoprodajne cijene, stoga priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. kolovoza 2014., vlasničkih listova od 8. i 17. veljače 2022., povijesnog prikaza za predmetne nekretnine od 15. travnja 2024., potvrde Grada Komiže od 26. ožujka 2024., rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Komiže od 22. listopada 2014., kartice partnera Vodovoda i odvodnje otoka Visa d.o.o., kartice analitičkog knjigovodstva HEP Elektre od 13. ožujka 2023., konto kartice Nautičkog centra Komiža d.o.o., rješenja Porezne uprave, Ispostave Vis od 30. prosinca 2014., rješenja o nasljeđivanju broj O-3552/20 od 19. ožujka 2024., očevidom održanim na licu mjesta od 11. listopada 2024., obavijesti o prijavi Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Sinj od 12. siječnja 2022.,saslušanjem svjedoka SE, ČE i ZE te zakonskog zastupnika tužitelja ME, tuženika pod 1 i tužene pod 4, kao parničnih stranaka. Dokazi priloženi uz podneske tužitelja od 3. i 20. veljače 2025. predstavljaju isprave i pismena koje su bile u posjedu tužitelja, odnosno dostupne do zaključenja prethodnog postupka, a osim toga, tužitelj je prema predmetu spora i uzimajući u obzir navode iz odgovora na tužbu, mogao do pripremnog ročišta, a svakako do zaključenja prethodnog postupka, priložiti ih na okolnost osnovanosti svojih navoda. Slijedom toga, a kako su se tuženici pod 1-3 protivili naknadnom prilaganju navedene dokazne građe, sud ih u skladu s odredbom iz čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), nije uzeo u obzir.

5. Tužitelj i tuženici pod 1 i 2 zatražili su naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li tuženici pasivno legitimirani te ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasničkih prava nekretnina koja je predmet spora, a za koje je u zemljišnim knjigama upisan pokojni GE.

8. Odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se one utvrđuju.

9. Odredbom iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), propisano je kako se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10. Kako se u tužbi ističe mirni posjed tužitelja koji traje preko 20 godina, očito je kako se zahtjev za utvrđenjem vlasništva spornih dijelova nekretnina temelji na dosjelosti, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje tog prava prema odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

11. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. kolovoza 2014., razvidno je kako je GE prodao tužitelju 288/3840 izvanknjižnih suvlasničkih dijela čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 15.000,00 eura, dok je ½ od 20/929 izvanknjižnih suvlasničkih dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4878 K. O. [katastarska općina] i ½ od 580/1165 izvanknjižnih suvlasničkih dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4681 K. O. [katastarska općina] prodao za 27.000,00 eur, a kupac se obvezao platiti cijenu u roku od 30 dana.

12. Pregledom vlasničkih listova od 8. i 17. veljače 2022. i povijesnog prikaza od 15. travnja 2024., razvidno je kako je GE od 2016. upisani suvlasnik na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4681 K. O. [katastarska općina] za 66410/266785 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4023 K. O. [katastarska općina] za 288/3840 dijela te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4878 K. O. [katastarska općina] za 10/1463 dijela, a kao preostali suvlasnici upisani su tužitelj i treće osobe.

13. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-3552/20 od 19. ožujka 2024. razvidno je kako ostavinu GE (preminuo **.**.2020.) predstavljaju suvlasnički dijelovi nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4878 i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], a tuženici proglašeni njegovim nasljednicima.

14. Dana 10. rujna 2024. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim obavještava kako je pokrenuo postupak otvaranja sudskog depozita poslovnog broja R2-882/2024 te uplatio iznos od 15.000,00 eur u skladu s Ugovorom o kupoprodaji od 4. kolovoza 2014.

15. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. listopada 2024. zamjenik punomoćnika tužitelja pokazao je kao predmet spora dvije fizički odvojene cjeline. Prva je zemljište obraslo u travu i bez tragova poljoprivrednog korištenja, položeno iznad centra grada [adresa] na predjelu Draga, do kojeg se pristupa javnom asfaltnom cestom. Granice nekretnine nisu jasno vidljive, a među strankama nije sporna njezina katastarska oznaka. Druga sporna nekretnina stara je kamena kuću u nizu na rivi u [adresa], anagrafske oznake Zrinsko-Frankopanska 1, koja se sastoji od prizemlja i tri kata s niskim potkrovljem. U prizemlju je poslovni prostor turističke agencije do kojeg se pristupa kroz ulaz sa rive, a do stambenih površina na preostalim etažama pristupa se kroz vrata sa suprotne strane. Sve gornje etaže međusobno su povezane u potpunosti uređenim i adaptiranim drvenim stubištem, a na svakoj od njih su u potpunosti uređeni apartmani koji se sastoje od spavaćeg dijela s kuhinjom i kupaonicom.

16. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako su tuženici nasljednici upisanog suvlasnika GE, stoga su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, a među strankama nije sporno kako je direktor tužitelja UE njegov zet (suprug Latinčićeve sestre, ovdje svjedokinje SE). SE u bitnom iskazuje kako su ugovori iz 2014. sklopljeni radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa spram kuće u [adresa] za koju je GE (tadašnji direktor tužitelja) bio upisani suvlasnik, a tome je prethodila njegova odluka da se preseli u [adresa], jer je na predjelu Kukuzovac kupio zemljište radi izgradnje poslovnog objekta i parkinga za teretna vozila. Tvrdi kako je obveza prema ugovorima iz 2014. ispunjena u cijelosti upravo te godine, jer je GE dio projekta Kukuzovac podmirio sredstvima tužitelja u približnom iznosu od 35.000,00 eur, a sve prema prethodnom dogovoru koji je postigao s GE i suprugom SE. Svjedokinja SE potvrđuje izneseno i dodaje kako njezin brat nakon razvoda braka i stupanja u izvanbračnu zajednicu s tuženom pod 4 nije imao daljnjeg privatnog ni poslovnog interesa ostati na otoku, već se odlučio za poslovni projekt na Kukuzovcu i radi toga prodao tužitelju predmetne suvlasničke dijelove nekretnina u [adresa]. Potvrđuje kako ugovorena cijena iz 2014. nije plaćena na račun GE, već je prema njegovoj želji ta obveza podmirena kompenzacijom, tako da je tužitelj za potrebe Željkovog društva Miletin d.o.o. [adresa] podmirio troškove građevinske dokumentacije i drugih rashoda za projekt izgradnje stambeno-poslovne zgrade.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud ne dovodi u sumnju kako je Sveti Mikula d.o.o. [adresa] u naravi bio društvo obitelji SE i GE, kako su njegovi dionici A SE te GE bili u dobrim rodbinskim odnosima i dopušta kao uvjerljive navode da su ugovori iz 2014. sklopljeni zbog odluke GE o preseljenju s otoka radi novih privatnih okolnosti i poslovnih interesa. Također drži uvjerljivim kako GE nakon 2014. nije svojatao kuću i zemljište za koje je bio izvanknjižni, a od 2016. i upisani suvlasnik u zemljišnim knjigama. Međutim, u situaciji kada tuženici osporavaju osnovanost tužbe, ističući kako su ugovori sklopljeni, ali preuzeta obveza kupca nije ispunjena, tako da posjed nekretnina nema osnovna zakonska obilježja za stjecanje dosjelošću, tužitelj je u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP bio dužan priložiti dokaze iz kojih bi bilo jasno i razvidno da je predmetnu obvezu ispunio u cijelosti i u ugovorenom roku ili makar nakon toga te da je sve vrijeme bio barem pošteni posjednik, ali iz stanja u spisu ne proizlazi takav zaključak. Uzimajući u obzir da tužitelj i ne tvrdi da je ugovorenu cijenu u iznosu od 42.000,00 eur (15.000,00 + 27.000,00 eur) isplatio na račun GE, valjalo je cijeniti kako spisu nije priložen niti jedan dokaz koji bi potvrdio navode o sporazumu i podmirenju tražbine na kakav drugi način. Dakle, nema ugovora, potvrde ili kakvog pisanog traga na tu okolnost niti tuženici ili treće osobe imaju saznanja da je GE predložio ili prihvatio prijedlog za ispunjenjem obveze podmirenjem njegovih obveza ili obveza njegovog trgovačkog društva za potrebe projekta Kukuzovac te da je tužitelj doista postupio prema tom dogovoru i podmirio dio obveza koje bi bile isključivo Latinčićeve ili njegovog društva Mileta d.o.o., a ne i Svetog Mikule d.o.o. Cijeneći da su K i GE bliska rodbina, sud dopušta da je prijeboj mogao biti dogovoren na neformalan usmeni način, ali u tom slučaju tužitelj je trebao dostaviti novčane transakcije ili drugu dokaznu građu iz koje bi bilo razvidna osnovanost navoda, uz dodatak kako nema prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja koje bi prema stanju u spisu dalo odgovor na ovdje odlučne činjenice.

18. Nasuprot tome, znakovito je kako se u tužbi isključivo navodi stjecanje vlasništva na temelju ugovora iz 2014. i tužiteljevog samostalnog i mirnog posjeda predmetnih nekretnina, bez spomena da bi ugovorna obveza prethodno bila ispunjena prijebojem, što bi svakako bilo očekivano ukoliko je doista bilo tako, a tužitelj prijeboj prvi put spominje dvije godine nakon toga u podnesku od 12. travnja 2024. Nadalje je valjalo cijeniti kako se prema stanju u zemljišnim knjigama GE upisao kao suvlasnik ovdje spornih dijelova nekretnina 2016., što je u proturječju s navodima tužitelja o ispunjenoj obvezi nakon sklapanja pravnih poslova. Pod pretpostavkom da je Sveti Mikula d.o.o. doista podmirio obvezu u tijeku 2014. ili barem slijedeće godine, nelogično je i neživotno da se GE unatoč isplaćenoj cijeni upisao kao suvlasnik nekretnina ili da odmah nakon toga nije izdao tužitelju ispravu podobnu za promjenu vlasništva i time na indirektan način potvrdio kako prema tužitelju nema nikakvih potraživanja po ugovorima iz 2014. Prema neosporenom iskazu tužene pod 4 GE je 2006. dijagnosticiran karcinom bubrega, a 2019. evidentirane metastaze na plućima i mozgu od kojih je preminuo 2020., tako da je novac trošio na liječenje, ali i na radove adaptacije kuće u [adresa]. Dakle, unatoč bolesti bio je aktivan koliko mu je to dopuštalo zdravstveno stanje i objektivne okolnosti, tako da je u tijeku 2016. postigao upis svog suvlasništva u zemljišnim knjigama, stoga je u vremenu od barem pet godina (od 2014. do 2019.) bio u stanju makar izdati tužitelju ispravu podobnu za upis kupljenih suvlasničkih prava, pogotovo što se radi o društvu njegove sestre i zeta. Konačno, svemu iznesenom u prilog ide i činjenica da je tužitelj u tijeku ove parnice 2024. na sudski depozit položio iznos od 15.000,00 eur, uz obrazloženje A i SE kako time nedvojbeno dokazuju podmirenje obveze. Međutim, ta uplata je za ovaj sud jasan dokaz kako tužitelj nije platio dug GE ili njegovim nasljednicima do pokretanja ovog spora. Naime, pod pretpostavkom da su tvrdnje o pravodobnom podmirenju 2014. ili makar nešto kasnije točne, doista je neživotno i nelogično da dužnik svjesno po drugi put ispunjava vjerovnikovu tražbinu, uz napomenu kako je deponirani iznos znatno manji od ukupne kupoprodajne cijene i ni u kojem slučaju ne može predstavljati ispunjenje obveze u cijelosti.

19. Što se tiče navoda ME o podmirenju dijela tužiteljeve obveze u iznosu od 35.000,00 eur isplatom tog novca za projekt Kukuzovac, za navesti je kako tužena pod 4 potvrđuje da se radilo o izgradnji stambene zgrade čija je realizacija većim dijelom predviđena sredstvima tužitelja, a manjim dijelom Latinčićevog društva Miletin d.o.o., uz obrazloženje kako se radilo o projektu stambene zgrade koju je tužitelj namijenio prodaji, dok bi jedan stan pripao GE. Također potvrđuje kako je UE radi liječenja uplatio GE iznos od 50.000,00 eur od kojeg je dijelom podmirio troškove lijekova i liječenja u Zagrebu i inozemstvu, a dio za adaptaciju kuće tužitelja u [adresa] koja mu je trebala za smještaj u tom vremenu. Međutim, iako je posljednjih godina bila Latinčićeva životna partnerica, ali i zaposlenica tužitelja u vremenu od 2013. do kraja 2020., tužena ne zna je li GE bio namiren po ugovorima iz 2014. Slijedom toga, ponovno je za napomenuti kako tužitelj na ove okolnosti nije priložio izvadke iz poslovnih knjiga ili druge dokaze iz kojih bi bilo razvidno kolika su sredstva prenesena, kome i u koju svrhu, kako bi bilo za očekivati u poslovanju trgovačkog društva, niti je predložio financijsko vještačenje koji bi moglo potvrditi takve transakcije. Kod takvog stanja stvari, iskaz ME nema valjanog dokaznog uporišta, stoga ga se drži neutemeljenim i proizvoljnim. Pod pretpostavkom da su njegove tvrdnje točne i da su označena novčana sredstva doista uplaćena, ona ne bi bila dokaz o ispunjenju tužiteljeve obveze prema ugovorima iz 2014. Naime, uplata u slučaju Kukuzovac je očito bila u skladu s poslovnim projektom i partnerskim odnosom trgovačkih društava Sveti Mikula d.o.o i Miletin d.o.o., a ne GE, dok se u drugom ne prenose sredstva novčana sredstva tužitelja, nego fizičke osobe ME i to isključivo u svrhu podmirenja troškova liječenja bolesnog zeta. Uzimajući u obzir njihovu rodbinsku povezanost, sud ne dvoji da je odnos A i SE s GE bio iznad uobičajenog partnerskog i da su mu nakon dijagnosticirane bolesti pružali i financijsku podršku, ali taj novac je imao jasnu svrhu i nije istodobno značio plaćanje Latinčićevih suvlasničkih dijelova u odnosu na nekretnine na Visu koje je prodao tužitelju ugovorima iz 2014. Konačno, izvansudska nagodba koju je 29. travnja 2025. tuženik pod 3 ĆE sklopio s A i SE, predstavlja dodatni dokaz i potvrdu svega prethodno navedenog, jer se u slučaju negativnog ishoda ovog spora za tužitelja, SE obvezuje platiti mu iznos od 12.750,00 eur, što svakako ne bi trebao ukoliko je tužitelj ugovorenu cijenu iz 2014. već isplatio njegovom ocu.

20. Na temelju iznijetog, tužitelj nije dokazao ispunjenje obveze preuzete pravnim poslovima koje je sklopio s pravnim prednikom tuženika, što znači da oni nisu proizveli očekivane pravne učinke, stoga ne mogu biti osnova upisa predmetnih suvlasničkih dijelova nekretnina. Međutim, od presudnog je značaja da tužitelj nije platio ugovorenu cijenu, stoga je sve vrijeme, pa i nakon sklapanja ugovora, znao kako mu ne pripada pravo na isključivi posjed čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer je GE njihov upisani suvlasnik upravo za predmetne suvlasničke dijelove. Dakle, unatoč samostalnom posjedu tužitelja i njegovom trajanju, on je evidentno i nepošten, stoga se radi o nedostatku osnovne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, propisane citiranim odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da tužbeni zahtjev nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora koja je prilikom podnošenja tužbe iznosila 1.327,23 eur, a od 25. travnja 2024. iznosi 14.000,00 eur. Tuženima pod 1 i 2 priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 23. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eur te četiri obrazložena podneska od 25. travnja i 14. listopada 2024., 9. siječnja i 9. svibnja 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 25. travnja, 11. rujna, 11. listopada i 12. prosinca 2024., 18. ožujka, 10. lipnja, 14. listopada i 11. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 eur za svaku nabrojanu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). Pored svega, priznat im je i trošak zastupanja na ročištu radi objave presude 9. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3 i Tbr. 54. OT), a ukupan priznati iznos od 6.300,00 eura uvećan je za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 40. toč. 1. OT) i 25% PDV.

27. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženima pod 1 i 2 trošak postupka u iznosu od 8.662,50 eura, kako je i odlučeno u točki II izreke.

Split, 9. veljače 2026.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 i 2

- tuženiku pod 3

- pun. tužene pod 4