Poslovni broj: Povrv-1982/23-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB; 25703152822, zastupana po Mariju Lovrić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DG iz [adresa], OIB; 89093350977, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 09. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točci I. na snazi rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-121301/22 od 14.03.2023. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 912,47 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2022. godine do isplate, određenim do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u točci I. na snazi rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 121301/22 od 14.03.2023. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 497,71 sura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 165,90 eura od 06.05.2022. godine pa do isplate, te na iznos od 331,81 eura od 21.10.2022. godine do isplate.
III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 807,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. veljače 2026. godine pa do isplate, određenim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 08.12.2022. godine podnio ovršni prijedlog vršitelju dužnosti javnog bilježnika iz Zagreba Ivani Miloš, te je ista dana 14. veljače 2023. godine donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-121301/22.
2. Protiv rješenja tužena je podnijela prigovor navodeći kako je arhivskom provjerom povijesnih plaćenih računa i obveza prema odvjetnicI SG nepobitno utvrđeno da ne postoje neplaćeni računi i nepodmirenja dugovanja od strane tužene. U usmenom dogovoru s tužiteljicom bilo je dogovoreno da niti jednu pravnu radnju neće poduzimati a da o tome ne dobije suglasnost stranke, međutim tužiteljica to nije ispoštvovala. U rješenju o ovrsi su navedene pravne radnje koje je odvjetnica učinila suprotno kodeksu o odvjetničkog službi tražeći načina koja bi bila profitabilna bez obzira da li će to biti štetno za stranku. Zbroj računa koji su plaćeni tužiteljici iznose preko 20.000,00 kuna plus što se osobno dalo na ruke vježbenici TG u gotovini uz napomenu da će dug biti proknjižen a račun dostavljen i poništen. U predmetu broj P-7571/21 naveden je podnesak od 07.04.2022. godine, i 04.10.2022. godine, za koji se traži iznos od po 2.500,00 kuna, a bez da se tužiteljica dogovorila s tuženom o sastavljanju istih. Tu je također navedeno i zastupanje na ročištu 12.10.2022. godine u kojem je jedina stranka, pa je očito da je dupliciran račun koji je trebao glasiti samo na jednu osobu, odnosno 1.250,00 kuna, a ne 2.500,00 kuna. Stoga jedino taj račun nije plaćen jer nije uredno niti zaračunat. U predmetu P-7571/21 također je bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe obzirom je odgovor na tužbu dostavljen 150 dana od dana tužbe. U zapisniku stoji da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer se tužitelj upustio u raspravljanja odnosno odgovorio na odgovor na tužbu, a čime je tužiteljica opstruirala sam proces.
3. Povodom prigovora tuženika stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje, te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve temeljem odredbi Ovršnog zakona te je zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga shodno odredbi čl. 451 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP)
4. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u račun broj 269/PJ1 (list 8 spisa), u račune broj 691/PJ1/1 (list 9 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P-6845/21, izvršen je uvid u izvode iz plaćanja te računa 270/PJ1/1 i 269/PJ1/1 (list 42-45 spisa), u presliku zapisnika u spisu P-757/21 od 12.10.2022. (list 46-47 spisa), u preslike punomoći (list 48-49 spisa), u preslike emailova (list 59- 63 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka TG (list 96-97 spisa) i tužiteljice (list 117-118 spisa).
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zastupala tuženu u predmetima koji su se vodili pred ovim sudom i to P-6845/21 i P-7571/21. Također tužena ne spori da je tužiteljica obavila sve radnje za koje potražuje trošak.
6. Sporno je da li su predmetni računi u podmireni, sporno je da li je tužiteljica za obavljanje radnji imala suglasnost tužene, te je sporno da li je tužiteljica opstruirala proces u predmetu P-7571/21.
7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženu zastupala u dva predmeta, te je tužena podmirila troškove za sve radnje koje su prethodile utuženim radnjama. Za svaku pojedinu radnju tužiteljica je izdala račun u skladu s odvjetničkom tarifom te su plaćene radnje plaćene transakcijskim putem. Nikakav novac tužena nije predala tužiteljici niti ikome od osoba koje su zaposlene u njezinom uredu. Svi dostavljeni podnesci bili su dostavljeni upravo po nalogu tužene te je ista sa njima bila upoznata.
8. Iz iskaza svjedoka TG proizlazi da je zaposlena kao odvjetnica kod tužiteljice dok je za vrijeme kad je tužiteljica zastupala tuženu također bila zaposlena kod tužiteljice ali kao odvjetnički vježbenik. Zna da je tužiteljica zastupala tuženu no osobno je nikada nije vidjela niti je s njom na nikakav način komunicirala. Putem maila komunicirala je s njenim bratom gospodinom LG, a koji je bio stranka zajedno s tuženom u jednom od postupaka. Tužiteljica je tuženu zastupala u dva predmeta, no ne sjeća se točno o čemu se radilo, te ne zna koje je tužiteljica poduzela radnje u tim predmetima. Zna da tužena nije platila tužiteljici naknadu za obavljeni rad, a to zna iz razloga što u uredu u takvim situacijama pokreću ovrhe te su i protiv tužene pokrenuli ovrhu. Od tužene niti od gospodina LG nikada osobno nije dobila nikakve novce, a niti je vidjela da bi oni tužiteljici nešto platili, bilo na ruke bilo na račun. Ne zna da li je između tužiteljice i tužene postojao kakav pisani ili usmeni ugovor vezano za zastupanje.
9. U ovom postupku nije proveden dokaz saslušanjem tužene obzirom ista, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište radi saslušanja, te se sud rukovodio odredbom čl. 265 st. 2 i 269 st. 2 ZPP-a.
10. Sud iz provedenih dokaza nije došao do zaključka da bi tužitelj poduzimao parnične radnje bez suglasnosti tužene, obzirom tužena nije dokazala svoje navode iz prigovora da je tužiteljica poduzimala radnje mimo znanja ili suglasnosti tužene, dok upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice, te iz dostavljenih emailova.
11. Dakle, sud nije zaključio da bi tužiteljica zastupala tuženu neprimjereno. Naime, sukladno čl. 7 Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 09/94. 117/08, 50/09, 18/11 i 126/21; dalje u tekstu ZO) odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike. Odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da tužitelj nije postupao primjereno, odnosno zastupao tuženu sukladno citiranim odredbama, odnosno da isti nije bio savjestan, te da je postupao suprotno Ustavu RH, zakonima, statutu, te Kodeksu odvjetničke etike.
12. Sud smatra kako je tužena dužna tužitelju platiti nagradu za izvršene radnje i to sukladno čl. 763 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) koji propisuje da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Kako sud po provedenim dokazima nije zaključio da je drugačije ugovoreno, odnosno da drugačije proizlazi iz naravi međusobnog odnosa, to smatra da tužitelj ima pravo na naknadu za svoj trud, odnosno nagradu za zastupanje tužene u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-6845/21 i P-7571/21.
13. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-6845/21 proizlazi da je u istom održano ročište dana 25.04.2022. godine, a na kojem je tužiteljica zastupala tuženu kao I tuženicu i LG kao II tuženog, a što među strankama nije sporno. Kako se radi o ročištu koje je zakazano od strane suda, jasno je da je tužiteljica trebala se istom odazvati i prisustvovati. VPS u tom predmetu bio je 10.001,00 kuna. Sukladno vrijednosti bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika tužiteljica za tu radnju ima pravo i to sukladno Tbr 9/1 100 bodova. Tužiteljica potražuje 10,00 kuna kao vrijednost boda, tako da sud smatra da sud smatra da tužiteljica ima pravo na zatraženi trošak u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za PDV čini iznos od 1.250,00 kuna, odnosno, 165,90 eura (sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22)). No, kako je u tom postupku tužiteljica zastupala više stranaka, to se sukladno Tbr 40 iznos naknade dijeli na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba. Iako tužiteljica ima pravo na povišenje tarifnih stavaka, ista to ne potražuje, pa stoga sud smatra da tužiteljica za ovu radnju ima pravo na naplatu od tužene u iznosu od 82,95 eura. Iz dostavljenog računa od 07.07.2022. godine proizlazi da je tužena tužiteljici platila taj iznos, odnosno iznos od 625,00 kuna, iz čega slijedi da u tom dijelu nije osnovano traženje tužiteljice, obzirom je tužena podmirila tužiteljici svoj dug, te je stoga u tom dijelu temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučio kao pod točkom II izreke ove presude odnosno ukinuo rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-121301/22 od 14.03.2023. godine u iznosu od 165,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. godine.
14. Nije sporno da je tužiteljica obavila radnje za koje traži plaćanje naknade u predmetu P-7571/21.
15. Iz uvida u presliku podneska od 07.04.2022. godine proizlazi da tužiteljica istim predlaže da sud donese presudu zbog ogluhe, te sud za tu radnju, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika smatra da tužiteljici ima pravo na naknadu prema Tbr 8/3 50 bodova. Za sastav podneska od 04.10.2022., a koji sud smatra da je bio opravdan, ima pravo na naknadu prema Tbr 8/1 250 bodova, kao i za prisustvovanje na raspravi održanoj dana 12.10.2022. (a na kojoj je bila prisutna i tužena) i to prema Tbr 9/1 250 bodova, odnosno ukupno 550 bodova. Iz navedenih podnesaka nikako ne proizlazi navod tužene da bi tužiteljica bila odgovorna za činjenicu da sud nije donio presudu zbog ogluhe, a kako to navodi tužena. Tužiteljica potražuje 10,00 kuna kao vrijednost boda, tako da sud smatra da tužiteljica ima pravo na trošak zastupanja u predmetu P-7571/21 u iznosu od 5.500,00 kuna, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 6.875,00 kuna, odnosno, 912,47 eura (sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22), a za koji iznos je sud temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održao na snazi rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-121301/22 od 14.03.2023. godine točkom I izreke ove presude, dok je u djelomično ukinuo navedeno rješenje o ovrsi točki II izreke presude za iznos od 331,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.10.2022. godine.
16. Čl. 18 st. 1 Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 50/09, 75/09 i 18/11) a propisuje da odvjetnici imaju pravo na naknadu za svoj rad. St 3 određuje da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge, a što je tužiteljica i učinila, a iz kojeg razloga sud smatra djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kako je gore navedeno.
17. Kamate su dosuđene temeljem čl. 29 ZOO-a i to od idućeg dana od dana izdavanja računa.
18. Obzirom se postupak povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, dalje - Tarifa) te zatraženom trošku pa je tako tužitelju priznat sljedeći trošak; za sastav prijedloga za ovrhu prema Tbr 11/1 100 bodova, za sastav podneska od 23.11.2023. godine prema Tbr 8/4 25 bodova, za sastav podneska od 27.01.2025. godine prema Tbr 8/4 25 bodova, za pristup na ročište održano dana 06.05.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište održano dana 30.09.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 04.11.2025. godine prema Tbr 8/4 25 bodova, te za pristup na ročište održano dana 19.01.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 475 bodova, što ukupno iznosi 950 eura, a što uvećano za iznos PDV- čini iznos od 1.187,50 eura. Tom iznosu dodan je trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 12,44 eura, a što je tužiteljica dokazala dostavom računa, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura (članak 7 Zakona o sudskim pristojbama), te trošak predujma za izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.241,94 eura.
19. Sukladno čl. 154 st. 2 -a, sud je prilikom određivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 65%. Stoga je uspjeh tužitelja u sporu 65%, a tuženika 35%. Kada se od postotka tužiteljevog uspjeha oduzeo postotak tuženikovog (došlo se do 30%), te kada se uzelo u obzir da je tužitelj uspio u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, ispada da tužitelj pravo na 65% naknade dijela ukupnih troškova, te mu je tako i dosuđen iznos od 807,26 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl 151. st. 3 ZPP-a.
20. Sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 02.04.2024. godine obzirom smatra kako isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, nije mu dosuđen niti trošak sastava podnesaka od 05.09.2025. i 18.09.2025. godine obzirom smatra da je trošak istih izazvan ponašanjem tužitelja.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 09. veljače 2026. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se predaje putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po pun.
tuženik po pun.
Rj/
Rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 53,09 eura