REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 137 P-3845/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku EV, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Franu Bazina i punomoćnika tuženika odvjetnicu Sofiju Petković, dana 09. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.634,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 0,58 EUR od 1.10.2006. godine do isplate
na iznos od 0,45 EUR od 1.11.2006. godine do isplate
na iznos od 0,07 EUR od 1.12.2006. godine do isplate
na iznos od 0,06 EUR od 1.4.2008. godine do isplate
na iznos od 0,12 EUR od 16.10.2008. godine do isplate
na iznos od 3,48 EUR od 30.12.2008. godine do isplate
na iznos od 5,42 EUR od 1.1.2009. godine do isplate
na iznos od 6,28 EUR od 1.2.2009. godine do isplate
na iznos od 5,18 EUR od 26.3.2009. godine do isplate
na iznos od 6,04 EUR od 3.4.2009. godine do isplate
na iznos od 5,08 EUR od 7.5.2009. godine do isplate
na iznos od 3,43 EUR od 17.6.2009. godine do isplate
na iznos od 4,04 EUR od 24.7.2009. godine do isplate
na iznos od 3,25 EUR od 18.8.2009. godine do isplate
na iznos od 3,79 EUR od 18.9.2009. godine do isplate
na iznos od 4,01 EUR od 21.11.2009. godine do isplate
na iznos od 4,01 EUR od 21.11.2009. godine do isplate
na iznos od 3,50 EUR od 13.12.2009. godine do isplate
na iznos od 6,27 EUR od 28.1.2010. godine do isplate
na iznos od 6,61 EUR od 27.2.2010. godine do isplate
na iznos od 8,25 EUR od 25.3.2010. godine do isplate
na iznos od 8,13 EUR od 28.4.2010. godine do isplate
na iznos od 7,91 EUR od 25.5.2010. godine do isplate
na iznos od 11,15 EUR od 19.6.2010. godine do isplate
na iznos od 13,74 EUR od 17.7.2010. godine do isplate
na iznos od 16,40 EUR od 24.8.2010. godine do isplate
na iznos od 14,34 EUR od 20.10.2010. godine do isplate
na iznos od 14,34 EUR od 20.10.2010. godine do isplate
na iznos od 14,96 EUR od 17.11.2010. godine do isplate
na iznos od 19,42 EUR od 21.12.2010. godine do isplate
na iznos od 18,80 EUR od 22.1.2011. godine do isplate
na iznos od 18,07 EUR od 19.2.2011. godine do isplate
na iznos od 20,65 EUR od 19.3.2011. godine do isplate
na iznos od 18,61 EUR od 20.4.2011. godine do isplate
na iznos od 21,14 EUR od 24.5.2011. godine do isplate
na iznos od 30,14 EUR od 28.7.2011. godine do isplate
na iznos od 30,14 EUR od 28.7.2011. godine do isplate
na iznos od 31,67 EUR od 20.8.2011. godine do isplate
na iznos od 26,71 EUR od 21.9.2011. godine do isplate
na iznos od 23,78 EUR od 22.10.2011. godine do isplate
na iznos od 23,39 EUR od 19.11.2011. godine do isplate
na iznos od 26,29 EUR od 5.1.2012. godine do isplate
na iznos od 26,29 EUR od 5.1.2012. godine do isplate
na iznos od 27,58 EUR od 9.2.2012. godine do isplate
na iznos od 26,22 EUR od 20.3.2012. godine do isplate
na iznos od 26,31 EUR od 21.4.2012. godine do isplate
na iznos od 27,17 EUR od 19.6.2012. godine do isplate
na iznos od 27,17 EUR od 19.6.2012. godine do isplate
na iznos od 26,61 EUR od 24.7.2012. godine do isplate
na iznos od 25,96 EUR od 18.8.2012. godine do isplate
na iznos od 24,48 EUR od 21.9.2012. godine do isplate
na iznos od 26,18 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
na iznos od 26,70 EUR od 22.11.2012. godine do isplate
na iznos od 26,32 EUR od 20.12.2012. godine do isplate
na iznos od 24,10 EUR od 23.1.2013. godine do isplate
na iznos od 26,34 EUR od 28.2.2013. godine do isplate
na iznos od 25,81 EUR od 21.3.2013. godine do isplate
na iznos od 26,77 EUR od 20.4.2013. godine do isplate
na iznos od 23,15 EUR od 24.5.2013. godine do isplate
na iznos od 23,58 EUR od 19.6.2013. godine do isplate
na iznos od 23,67 EUR od 30.7.2013. godine do isplate
na iznos od 24,60 EUR od 17.9.2013. godine do isplate
na iznos od 24,60 EUR od 17.9.2013. godine do isplate
na iznos od 25,94 EUR od 30.11.2013. godine do isplate
na iznos od 25,94 EUR od 30.11.2013. godine do isplate
na iznos od 26,68 EUR od 13.12.2013. godine do isplate
na iznos od 26,33 EUR od 28.1.2014. godine do isplate
na iznos od 24,05 EUR od 22.2.2014. godine do isplate
na iznos od 24,30 EUR od 19.3.2014. godine do isplate
na iznos od 23,76 EUR od 19.4.2014. godine do isplate
na iznos od 23,85 EUR od 16.7.2014. godine do isplate
na iznos od 23,94 EUR od 19.7.2014. godine do isplate
na iznos od 23,94 EUR od 19.7.2014. godine do isplate
na iznos od 24,26 EUR od 20.8.2014. godine do isplate
na iznos od 24,74 EUR od 1.9.2014. godine do isplate
na iznos od 25,21 EUR od 29.10.2014. godine do isplate
na iznos od 25,35 EUR od 14.11.2014. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 23.1.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 23.1.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 24.2.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 25.3.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 25.4.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 20.5.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 1.8.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 1.9.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 30.9.2015. godine do isplate
na iznos od 25,66 EUR od 30.9.2015. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 948,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu radi adaptacije stana te joj je korisnik kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u protuvrijednosti 21.200,00 CHF. Tužiteljica se obvezala kredit platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja je u ugovoru u čl. 2 određena kao promjenjiva dok je u trenutku ugovaranja iznosila 4,95%, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. Tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mnogi rizici sklapanja ugovora o kreditu gdje je kredit vezan za valutu CHF. Tužiteljica se poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom kolektivne tužbe potrošača protiv banaka pa tako i ove banke iz tužbe. Tužiteljica se poziva na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, poziva se na načelo savjesnosti i poštenja, zapravo da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, ovdje tužiteljice. Tužiteljica smatra da tuženi treba vratiti sve ono što je primio na ime tih ništetnih odredbi ugovora temeljem odredbe čl. 323. ZOO-a. Tužiteljica je dana 3. ožujka 2016. sklopila dodatak ugovora o kreditu, zapravo je isti konvertirala iz valute CHF u valutu EURO. Tužiteljica smatra da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača budući da istim ugovorom nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica se također poziva na odredbu čl. 1115. ZOO-a da je tuženi dužan vratiti tužiteljici sve ono što je stekao bez pravne osnove. Tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja traži isplatu kao u podnesku od 14. listopada 2025. te potražuje parnični trošak.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, visinu tužbenog zahtjeva, ističe činjenicu da je dodatkom ugovora izvršena konverzija kredita tužiteljice u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju. Konverziju je tužiteljica dobrovoljno prihvatila. Stavlja prigovor potrošača na strani tužiteljice, stavlja prigovor prebijanja, prigovor zastare, te se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, te predlaže obiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, dodatku ugovora o kreditu na dan 3. ožujka 2016., izvršen je uvid u otplatni plan, izračun tečajne razlike za konvertirani kredit, saslušana je tužiteljica, izvršen je uvid u prijepis knjigovodstvene kartice, izvršen je uvid u izjavu o prihvatu izračuna konverzije, ponude za stambeni kredit, provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o., Darku Prpiću.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom za adaptaciju stana te da je potpisnica dodatka ugovora o kreditu, tj. ugovora kojim je kredit konvertiran.
6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita, a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 21.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
9. Iz ugovora proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuiteti isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Isto je određeno u čl. 7. navedenoga ugovora o kreditu.
10. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. U konkretnom ugovoru o kreditu proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. Nesporno je da se u ugovoru navodi da se isti kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženi dogovorili je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Svi ostali troškovi koje je tužiteljica snosila plaćeni su u kunama. Otplata anuiteta svaki mjesec vršena je u kunama.
12. Sam mehanizam ugovora koji je tuženi razradio, sastavio i ponudio tužiteljici je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koje su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete a da je pri tom njezina mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje znatno rasla. Tužiteljici se naime, usprkos redovitoj otplati kredita povećavala mjesečna rata i ukupna glavnica duga.
13. Ključna odredba u samom mehanizmu ugovora je odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja je klauzula upotrijebljena suprotno njezinoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.
14. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u ugovor tuženi je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. Zakona o obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. Zakona o obveznim odnosima koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a sve ovo na način da je tuženi postupajući sa spektra jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
15. Jednostrano i samovoljno povećanje glavnice zbog povećanja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima te prema odredbama čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima.
16. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o ugovoru unaprijed sastavljenom koji je sastavila jedna strana, te nudi drugoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
17. Takvi ugovori su tipski, ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja odnosno ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
18. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 O i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
19. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
20. Što se tiče istaknutog prigovora zastare ista počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koja je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 prekinuta je zastara predmetne novčane tražbine pa rokovi zastare ponovo počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu, a s obzirom da se ovdje radi o odredbama o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. godine a zastarni rok se računa 5 godina od tada sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a kako je tužba podnesena 20. svibnja 2023. godine računajući od dana 14. lipnja 2018. godine tužiteljica nije u zastari s ovom tužbom.
21. U odnosu na tvrdnju tuženika da tužiteljica sklapanjem dodatka ugovora o kreditu dana 3. ožujka 2016. godine nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovorne strane u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost dodatka ugovora o kreditu, ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravo tražiti povrat onog iznosa kojeg je neosnovano preplatila po ugovora o kreditu sklopljenog dana 8. kolovoza 2006. godine neovisno o izvršenoj konverziji.
22. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu ZID ZPK) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.
23. Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija proizlazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku (tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.
24. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da „…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Rev2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“.
25. Naime, cilj ZID ZPK –a iz 2015. godine nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača niti je taj zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate niti je vršio obeštećenja korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je bio cilj izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti euro. Tim je izračun konverzije kredita do dana konverzije, a u ovom slučaju je to 3. ožujka 2016. godine, napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak koja se mijenja odlukom banke pa je predmet konverzije bio valutna klauzula – švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene odredbe jer se otplata kredita nakon 3. ožujka 2016. godine nastavlja uz primjenu valutne klauzule sada u valuti euro a sve u skladu s Općim uvjetima banke i ponovno određena samovolja od strane tuženika po principu uzmi ili ostavi.
26. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK-a iz 2015. godine te u odredbama tog zakona odnosno čl. 19.c kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je u st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1., 2., 3. i 4. tog članka.
27. Banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu, kakvu je u istu vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužiteljica učinila do tada i tako je utvrđeno je li štogod potrošač preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav je bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u eurima kakva je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platili banci neki dodatni iznos.
28. Cilj ZID ZPK-a nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredit imali denominirane u eurima, a niti jednom odredbom nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF.
29. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvan ugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuje preplaćeni tečaj. Aneksima ugovora, dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njime se ne rješava pitanje tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na preplatu po valuti iako je kredit konvertiran.
30. Pregledom dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužiteljica nigdje nije odrekla svojih potraživanja niti se odrekla prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekla tužbe i sudske zaštite, niti bilo kakvog odricanja propisano zakonom.
31. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK-u u čl. 19e gdje je bankama bilo zabranjeno da u dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.
32. Po mišljenju ovoga suda tužiteljica nije obeštećena za preplatu temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužila ovom tužbom.
33. Prema iskazu tužiteljice ista navodi da su kredit podigli radi adaptacije stana. Njezina osobna bankarica joj je rekla da je kredit povoljan u CHF-u, da je valuta CHF sigurnija od eura. Kredit joj je trebao radi preuređenja stana. To je bili nekih 99.000,00 kuna na 25 godina. Navodi da je ugovor pročitala, da nema nikakvog znanja vezano za podizanje kredita. Navodi da joj je to prvi i zadnji kredit koji je podigla. Bila je zaposlena. I danas živi u tom stanu koji je adaptirala. U početku je rata kredita bila 550,00 kuna da bi kasnije narasla na 1.200,00 kuna, kao njezina tadašnja plaća pa obratila se banci. U tom trenutku nije znala što je konverzija. Htjela si je olakšati plaćanje tog kredita. Ponudili su joj ankes ugovora koji je bio unaprijed napisan. Ugovor je glasio na eure, ona je to prihvatila. Kredit joj uvijek otplaćuje se do 2032. godine. O kreditu se, tj. o odredbama, nije pregovaralo. Sada je rata kredita 84,00 eura ili 86,00 eura, ovisno o kamatama, kredit plaća ona, nije znala što je valutna klauzula niti joj je tko objasnio, pitala je, osim kredita u eurima, da li može podići kredit u kunama, međutim rekli su joj da je nepovoljniji kredit u CHF.
34. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer smatra da je iskaz životan, logičan i istinit i govori u prilog svemu onome što je sud gore obrazložio vezano za činjenicu je li tužiteljica obeštećena dodatkom aneskom ugovora o kreditu ili nije.
35. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te je isti vještak naveo da je zbog valutne klauzule u razlici tečaja tužiteljica više platila u iznosu 1.634,20 eura. Zatezne kamate od dana plaćanja pa do 30. rujna 2025. iznose 528,14 eura. Tuženi je više obračunao preostalu glavnicu, a radi se o iznosu preostale glavnice na dan izračuna konverzije za 1.047,60 eura, a postoji i preplata u korist tuženika u postupku konverzije a to je 99,53 eura.
36. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi niti je tuženi imao primjedbi na računski izračun pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke.
37. Točno je da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe međutim sud istu preinaku prihvaća iz razloga što je ista učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja temeljem kojeg vještačenja je tužiteljica konačno i specificirala svoj zahtjev nakon točnog izračuna po vještaku za kojeg tužiteljica uostalom nema saznanja, a o toj preinaci nakon provedenog vještačenja i nakon zaključenja prethodnog postupka se očitovao i Vrhovni sud Republike Hrvatske Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-162/21 od 26. studenog 2021. godine. Pri tome valja dodati da se u konkretnom slučaju radi o nepravoj preinaci zahtjeva budući da se preinaka postojećeg zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj osnovi (pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. studenog 2024. godine).
38. Glede odlukama o kamatama iste su dosuđene temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
39. Tužiteljici je sud na ime svih učinjenih preplata temeljem preplate zbog tečajnih razlika dosudio zatražene iznose temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.
40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak 30.4.2024. 200,00 eura, ročište 19.9.2024. 200,00 eura, ročište 14.1.2025. 200,00 eura, podnesak 14.10.2025. 200,00 eura, podnesak 27.10.2025. 200,00 eura, ročište 6.11.2025. 200,00 eura, odnosno 1.400,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.750,00 eura. Sud priznaje tužitelju trošak financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 eura tako da je ukupan trošak 2.200,00 eura.
41. Sud nije dosudio tužitelju trošak objave presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužiteljice je u statusu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.
U Zagrebu, 9. veljače 2026. godine
Sutkinja
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
