Poslovni broj: P-1933/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], Stari grad Oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić iz Rijeke protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i rasprave zaključene 23.siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marte Kamauli, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnika tuženika te objave 13.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 215966 sklopljenog 26. ožujka 2008.g. između VOLKSBANK D.D. d.d. te PEČEK DAVORA kao Korisnika kredita i Protivnika osiguranja sadržane:

-u članku 6.2. Ugovora pod Naslovom: „Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva“ kojom je navedeno da se jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,20 % (dvacijeladvadesetposto) na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom te da se iznos premije naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. na dan isplate kredita;

-u članku 11.5. Ugovora pod naslovom (Ostali uvjeti) kojom je ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti troškove upisa prava zaloga na vozilu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

-iznos od 146,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 3. travnja 2008.g. pa do isplate;

-iznos od 46,45 EUR sa zateznom kamatom od 3.travnja 2008. do isplate,

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrđuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 215966 sklopljenog 26.ožujka 2008. Između Volks bank d.d. i tužitelja sadržane:

- u članku 6.3. pod Naslovom: „Naknada za vođenje računa za otplatu kredita“ kojom je ugovoreno kako se naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

- u članku 11.5 Ugovora pod Naslovom: „Ostali uvjeti“ kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje Ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima kao i u dijelu kojim je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da na sve što nije regulirano odredbama Ugovora, primjenjuje se Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora, te u dijelu kojim je ugovoreno da ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora ili relevantni propisi, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu:

- iznosa od 76,55 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 3.travnja 2008. do isplate,

- iznosa od 83,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedene iznose kako slijedi:

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.1.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2012.g. pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tužena 26.ožujka 2008. zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom za iznos od 9.010,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti kojega je tuženik isplatio tužitelju u iznosu od 41.566,17 KN 2.lipnja 2008.godine. Sredstva iz Ugovora o kreditu korištena su za kupnju motornog vozila s rokom otplate 48 mjeseci. U predmetnom ugovoru ugovoreno je da tužitelj plaća naknadu za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva koju će tužitelj snositi kao trošak na ime jednokratne uplate po premijskoj stopi od 2,20% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno ugovoru o osiguranju potraživanja s osiguravajućom kućom. Ugovoreno je da tužitelj plaća naknadu za vođenje računa za otplatu kredita u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita obvezan je platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima. Ove naknade i troškove sud smatra ništetnima obzirom da su te odredbe u ugovoru o kreditu tužitelju nametnute te se o njima nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj kao potrošač na iste nije imao utjecaja jer su suprotna načelu savjesnosti i poštenja te je time uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa naknada te pruženih usluga. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare obzirom da su sva potraživanja tužitelj nastala prije 3.veljače 2020. pa je tužba podnesena po proteku općeg zastarnog roka od 5 godina. Navodi da se je o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Da iste odražavaju volju tužitelja te da se ne radi o tipskom ugovoru. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva ukoliko ista proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, ali osporava tijek zatezne kamate jer tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju pa ne bi trebao podmiriti zatražene kamate. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika od 26.ožujka 2008., otplatnu tablicu po kreditu, prometnu karticu po kreditu broj 215966 na ime tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš i saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza uz primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5 .Prigovor zastare nije osnovan. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na troškove naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, naknade za vođenje računa za otplatu kredita i plaćanje troškova javnog bilježnika u skladu s odredbom čl. 328. ZOO kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a što ukazuje na činjenicu da se pravo na isticanje ništetnosti može isticati i po proteku roka 5 godina od dana zaključenja ugovora, a da je rok za početak tijeka zastare određen pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost neke odredbe i od kada je stranka dužna u roku od 5 godina podnijeti tužbu radi isplate temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom. Kako je u ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio tužbu na utvrđenje ništetnosti i isplate istovremeno, neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika.

6. U odnosu na troškove naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva i trošak upisa prava zaloga na vozilu, sud utvrđuje da su ove odredbe ugovora nepoštene jer stranke ugovora o kreditu nisu o tim naknadama, odnosno troškovima pregovarale, kao i o visini ovih troška, a radi se o standardnom ugovoru o kreditu formuliranom od strane davatelja kredita pa se te odredbe imaju smatrati nepoštenima. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da se pregovaralo o tim naknadama, o naplaćivanju, tako i o visini troškova. Tužitelj je stavljen u položaj da mora platiti ove troškove, a da nije mogao utjecati na plaćanje ovih troškova niti na visinu tih troškova. Sud u potpunosti prihvaća iskaz tužitelja da mu prije potpisivanja od strane banke nije rečeno za što se plaćaju ove naknade koje su utužene niti mu je objašnjeno zašto se plaćaju u visini kako se to navodi u ugovoru. Jedino mu je rečeno da ako potpiše ugovor da će dobiti kredit, ako ne da nema ništa od kredita. Kada je dobio ugovor službenica mu je rekla da ga pročita pet minuta u jednoj prostoriji i nije mogao ništa pregovarati. Kod pravnog prednika tuženika rečeno mu je da mora otvoriti tekući račun radi plaćanja kredita iako je imao otvoren račun u Erste banci na koji je dobivao mirovinu. Platio je troškove kod javnog bilježnika, a ostale naknade da mu je banka direktno uzela iz iznosa odobrenog kredita. Da se radi o tipskom ugovoru koji je pisao pravni prednik tuženika najbolje ukazuje činjenica da se na jedanaest mjesta spominju jamci – platci koji nisu stranke u ugovora o kreditu, ali je ugovor pisan i za slučaj kada sudjeluju jamci – platci. Izostanak pojedinačnog pregovaranja u smislu nemogućnosti potrošača da utječe na sadržaj osporene odredbe čini te odredbe ništetnim. U tijeku postupka tuženik nije dostavio dokaz na što se odnose troškovi, a tužitelj je snosio troškove pribave relevantne dokumentacije. Da bi dobio kredit po sistemu "uzmi ili ostavi" tužitelj je morao pristati na ove nepoštene odredbe pa sud utvrđuje iste ništetnim jer su protivne odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje:ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2). Temeljem čl. 102. ZPP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

7. Nesporno je u tijeku postupka, a to proizlazi i iz prometne kartice po kreditu broj 215966 na ime tužitelja da su naplaćene naknade, na ime troška upisa prava zaloga na vozilu tužitelja u iznosu od 46,45 EUR, naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva u iznosu od 146,92 EUR. Stoga su ovi iznosi dosuđeni tužitelju sa zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO) od dana kada su naplaćene naknade obzirom da je od tih dana tuženik bio nesavjestan jer je postupio protivno odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a unaprijed je bila formulirana od strane tuženika i tužitelj je mogao jedino pristati na te odredbu ili odustati od dobivanja kredita.

8. Okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbi čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP. Nadalje, u konkretnom slučaju, povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Dakle, tuženik nije dokazao da je jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz tih naknada (konkretne usluge, troškovi i dr.).

9. U pogledu testa nepoštenosti koji bi trebao imati u vidu cjelinu sadržaja odredbi članka 96. St. 1., članka 98. i članka 99. ZZP-a, za navesti je slijedeće. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C- 620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je: „1. Članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose. 2. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“ Za napomenuti je da se pojedine direktive ne primjenjuju izravno u našem pravnom sustavu već je iste potrebno implementirati pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12).

10. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi članka 85. ZZP-a (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Međutim, to ne znači nužno da u ugovoru o kreditu specificirano treba navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga.

11. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada i troškova, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). S druge strane, proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio na temelju unaprijed formuliranog obrasca, što upućuje na to da je tužitelj već i prije sklapanja ugovora o kreditu imao informaciju o obvezi plaćanja predmetnih naknada i da je mogao razumno izvesti zaključak o njihovim visinama (jer su određene u postotku od iznosa kredita), ali ne i njihovoj krajnjoj svrsi.

12. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, imajući u vidu da je predmetna odredba sadržana na standardiziranom obrascu ugovora tuženika bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Međutim, iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

13. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Tužitelj je morao platiti sve naknade i troškove kako bi mu se odobrio kredit i isplatio.

14. Prema odredbi članka 96.st.1. ZZP-a, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima iz standardiziranog ugovora, ostale ugovorne odredbe, a posebno one o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, koje su također nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih odredbi niti oko njezinog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Slijedom svega navedenog imajući u vidu sve navedene, pravno relevantne, okolnosti iz odredbi članaka 96, 98, 99. i 102. ZZP/03, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključeno da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 87. ZZP/03 nepoštene i time, ništetne. To stoga jer se je radilo o odredbama o plaćanju naknada i troškova o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, jer te odredbe, iako jasne i uočljive, bile su unaprijed formulirane od strane banke, jer na njih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknada), posebno imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknada i troškova).

16. Iz prometne kartice po kreditu na ime tužitelja razvidno je da su sve naknade osim vođenja računa naplaćene 2.travnja 2008. u iznosima kako se navode u izreci presude pa je tijek zatezne kamate sud utvrdio sukladno odredbi članka 1115. ZOO- a od dana plaćanja tih naknada i troškova pa do isplate, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

17. U odnosu na troškove ovjere potpisa javnog bilježnika te trošak vođenja računa za otplatu kredita, sud smatra da ove odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka nisu ništetne u smislu citiranih odredbi ZZP jer ovi troškovi tužitelju nisu nametnuti bez obzira što u odnosu na ove troškova također tužitelj nije mogao pregovarati obzirom da se je radilo o tipskom ugovoru zaključenom između stranaka. Trošak ovjere potpisa tužitelja na ugovoru o kreditu nije nametnut već je to njegov a zakonska obveza da bi tuženik mogao tužitelju isplatiti kredit i eventualno štiti svoja prava iz zaključenog ugovora o kreditu . Stoga sud ovu odredbu Ugovora o kreditu ne smatra ništetnom niti smatra osnivanim zahtjev tužitelja za isplatu ovog iznosa. Također sud ne smatra ništetnim dio ugovora koji se odnosi na troškove vođenja računa za otplatu kredita jer to predstavlja redoviti trošak banke kao i za vođenje bilo kojeg drugog računa u kojem slučaju je klijent dužan platiti banci određenu mjesečnu naknadu za vođenje računa. Radi se o jednostavno predvidivom trošku i obzirom na njegovu visinu tužitelj je takav trošak mogao i moraju predvidjeti da će za vođenje računa morati platiti određenu naknadu. Stoga je i u ovom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti i isplate.

18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.4. ZPP-a jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Opatiji 13. veljače 2026.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika