Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Posl. br. P-681/2021-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, odvjetnici u Rijeci, protiv I. tuženice EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženice FUĆ iz [adresa] (ranije: Poreč, Dračevac, Dračevac 67 A), OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, II. i III. tuženika osobno te punomoćnice tuženika, 9. veljače 2026., objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tuženici stvarni dužnici 1/2 (jedne polovine) dijela potraživanja koje Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iz pok. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] te su isti u navedenome omjeru dužni solidarno podmiriti navedeno dugovanje.
II. Nalaže se tuženicima, kao stvarnim dužnicima 1/2 (jedne polovine) dijela potraživanja koje Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iz pok. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljedniku ostavinske imovine iza pok. KU u 1/4 (jednoj četvrtini) dijela solidarno isplate iznos ekvivalentan 1/8 (jednoj osmini) poreznog duga, odnosno iznos od 95.477,67 eura, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici TU rođ. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) da na temelju međusobnog sporazuma s tužiteljem, tužitelju FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dozvoli upis hipoteke na nekretnini: • k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč Općinskog suda u Pazinu u roku od 15 (petnaest) dana radi osiguranja 1/2 (jedne polovine) dijela potraživanja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, odnosno iznosa od 381.910,69 eura, prema nasljednicima iz pok. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dok će u protivnom navedeni sporazum zamijeniti ova presuda."
II. Nalaže se tužitelju da I. – III. tuženicima solidarno naknadi troškove postupka isplatom 4.440,00 (četiritisućečetiristočetrdeset) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 9. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 8. rujna 2021. podnio ovome sudu tužbu radi utvrđenja i isplate.
1. 1. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj nasljednik iza pok. KU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], a da su tuženici nasljednici iza pok. CU iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
1. 2. U tužbi se navodi da je tužitelj pozvan naslijediti pok. KU u 1/4 dijela ostavinske imovine, kao jedan od četiri zakonska nasljednika. Pokojni KU i CU su dana 10. rujna 2013. sklopili izjavu i potvrdu u kojoj je navedeno da CU, pravni prednik tuženika, potvrđuje da je zajedno sa svojim rođakom, pok. KU, pravnim prednikom tužitelja na jednake dijelove financirao kupnju i stjecanje vlasništva nekretnina kojih je iz formalnih razloga kao jedini vlasnik bio označen KU, i to nekretnina označenih u navedenoj potvrdi. Pokojni CU je potpisom izjave i potvrde potvrdio da će za slučaj pravomoćnosti rješenja ili presude, donijete po bilo kojem nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj snositi 50 % dospjelog troška odnosno u poreznom postupku doprinijeti plaćanju dospjele porezne obveze povezane s prihodima iz označenih pravnih poslova u naznačenom postotku, koje je formalno ostvario samo KU. Predmetu izjavu i potvrdu potpisali su KU i CU pred odvjetnikom VU.
1. 3. Nadalje, imenovani su 27. prosinca 2013. sklopili dodatak izjavi i potvrdi potpisanoj među strankama dana 10. rujna 2013. u kojoj je navedeno da: "Potpisom ovog dodatka izjavi i potvrdi, ja, CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dodatno neopozivo izjavljujem i potpisom ovog dodatka izjavi i potvrdi, potvrđujem da sam u slučaju prisilne naplate poreznog duga prema KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], spreman 1/2 dijela ukupnog duga isplatiti iz vrijednosti nekretnine kojoj sam upisani vlasnik, a koja je određena s: k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ulošku [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište površine 766 m2".
1. 4. U međuvremenu je došlo do ostvarenja uvjeta iz izjave i potvrde te dodatka izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013., s obzirom na to da je protiv KU pokrenut postupak prisilne naplate poreznog duga. Dostavljen je izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. 999903 Plase, suvlasnički dio:
2765/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, upisanoga vlasništva DU, [adresa].
1. 5. Iz dostavljenoga izvatka je razvidno da je pod brojem Z-4427/2015 upisana zabilježba ovrhe na nekretninama upisanima pod A utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Nadalje, iz istoga je razvidno da se na temelju rješenja o osiguranju posl. br. Ovr-5329/2013 od 24. travnja 2014. godine uknjižuje ovršno pravo zaloga na nekretnine upisane u A, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 3.863.792,64 kn uvećano za troškove, kamate i naknade sukladno Rješenju kao i troškove postupka, u korist Republike Hrvatske, OIB: 52634238587. Provedba ovrhe nije dovršena isključivo iz razloga što je na nekretnini naknadno izvršen upis zabilježbe spora pod brojem: Z-10444/2017. Navedeni spor pokrenula je izvanbračna supruga pok. KU LU protiv tuženih KU i [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. LU je tužbu podnijela iz činjenične osnove da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu između LU i KU, pa da ovrhom ne može biti obuhvaćena cijela nekretnina. Odlučujući u prvom stupnju Općinski sud u Rijeci je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te je spis predmeta na odlučivanju na županijskom sudu.
1. 6. Nadalje, iz tužbe proizlazi da je CU preminuo **.**.2018., a nakon njegove smrti, KU sačinio je dopis njegovim nasljednicima, ovdje tuženicima, koje je obavijestio o dugovanju njihova prednika (oca, odnosno supruga).
1. 7. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev prema naznačenim tuženicima s obzirom na to da je prava i stvarna volja pok. CU, pravnog prednika tuženika bila da snosi 1/2 dugovanja KU te s obzirom na to da iz dostavljene dokumentacije nesporno slijedi da je navedeno dugovanje pok. CU imao namjeru podmiriti iz vrijednosti nekretnine k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč Općinskog suda u Pazinu.
2. U odgovoru na tužbu (odgovor I. i II. tuženika str. 45-47 spisa, a III. tužene str. 51-52 spisa) tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Protive se osnovu i visini tužbenog zahtjeva, koju tužitelj navodi da će precizirati. Ističu da je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, tužitelj dužan već u tužbi konkretno, određeno odrediti stranke spora i tužbeni zahtjev.
2. 1. Također čine spornim i da bi tužitelj prije podnošenja tužbe bio proglašen nasljednikom iza pok. KU iz [adresa]. Navedeno nije dokazao pravomoćnim rješenjem suda ili javnog bilježnika, a niti se netko može smatrati nasljednikom na temelju ročišnog Zapisnika od 16. rujna 2021. Navode i da uz tužbu nisu zaprimili zapisnik s rasprave u ostavinskom postupku od 16. rujna 2021. Iz uvida u e-predmet za ostavinski postupak posl. br. O-2620/2019 koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci iza pok. KU, razvidno je da nije održana rasprava u ostavinskom postupku dana 16. rujna 2021. Na navedenu okolnost dostavlja se prikaz podataka za predmet O-2620/2019 od 6. siječnja 2022. Uostalom i sam tužitelj u tužbi navodi da „je pozvan naslijediti pokojnog KU u ¼ dijela ostavinske imovine, kao jedan od četiri moguća zakonska nasljednika“. Prema tome, tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, jer nije dokazao pravni interes za podnošenje tužbe.
2. 2. Tuženici čine nespornim da su oni nasljednici iza pok. CU. Međutim, u ostavinskom postupku, a niti drugom postupku nije utvrđeno postojanje bilo kakvog duga pok. CU tako da niti nasljednici ne mogu odgovarati za obveze ostavitelja uopće, pa tako niti do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako je pak tužitelj odnosno njegov pravni prednik, pok. KU smatrao da je pok. CU njemu dugovao određeni novčani iznos, tada je takvo eventualno potraživanje i to na temelju javne isprave ili pravnog posla mogao, sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju prijaviti (tražiti izdvajanje iz ostavinske imovine) u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. CU. Prema tome, sve i da je postojao dokazani dug pok. CU prema KU, nastupila je zastara potraživanja nasljednika KU prema nasljednicima CU.
2. 3. Tuženici ističu kako iz tužbe nije razvidno niti o kojem bi se rješenju odnosno poreznom dugu radilo. Smatraju da ne odgovara istini da je došlo do ostvarenja uvjeta iz izjave i potvrde te dodatka izjave i potvrde od 27. prosinca 2013., jer prisilna naplata poreznog duga nije provedena. Sve i da se utvrdi i da tužitelj dokaže da je CU bio spreman snositi 50 % dospjelog troška, odnosno u poreznom postupku doprinijeti plaćanju dospjele porezne obveze povezane s prihodima iz označenih pravnih poslova u naznačenom postotku, koji da je formalno ostvario samo KU, proizlazi da je osobno pok. CU izrazio, i to samo spremnost, snošenja ½ dijela ukupnog duga - isplate iz vrijednosti nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi se o „spremnosti“ isplate vrijednosti, ali ne i preuzimanju obveze koja bi se odnosila i na vlasnike te nekretnine koji bi to postali nakon 27. prosinca 2013., odnosno da bi se navedeno moglo tumačiti kao dug prema KU.
2. 4. Tuženici smatraju da tužitelj pogrešno tumači izjavu i potvrdu te dodatak izjavi i potvrdi. Sve i da su navedene privatne isprave vjerodostojne i ako postoji njihov izvornik, i pod pretpostavkom da CU za života već nije isplatio KU određeni novčani iznos, iz dokaza priloženih uz tužbu, evidentno je da nije protiv pokojnog KU, kao niti tužitelja provedena prisilna naplata poreznog duga, i time ni u kojem slučaju nije dospjelo na naplatu potraživanje prema CU, pa tako niti njegovim nasljednicima.
2. 5. Naplatu poreznog duga vjerovnik, ovrhovoditelj Ministarstvo financija, Porezna uprava može naplatiti prisilno, isključivo od poreznog obveznika jer je on utvrđen dužnikom temeljem upravnog akta. Ministarstvo financija, Porezna uprava, nema valjani ovršni naslov za naplatu duga iz imovine trećih osoba koje nisu utvrđene poreznim obveznikom Poreznim rješenjem. To znači da najprije porezni dug treba biti naplaćen od poreznog obveznika, koji tek potom i pod određenim uvjetima bi mogao taj dug ili dio duga potraživati od treće osobe. U konkretnom slučaju, nisu ispunjeni uvjeti uopće da bi tužitelj mogao pokrenuti takav postupak prema tuženicima, s obzirom na to da je pok. CU izrazio isključivo osobnu spremnost za plaćanje obveze u sadržaju kako je to potpisao u predmetnim Izjavama i potvrdi. Ničim nije očitovao svoju volju da bi zato npr. prodao svoju nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da bi iz njezine prodaje isplatio nekome (u izjavi i potvrdi nije izjavio kome) i to nepoznati novčani iznos.
2. 6. Tužitelj nije dokazao da Ministarstvo financija Republike Hrvatske ima, i prema kojim nasljednicima te kakvo i u kojem iznosu, potraživanje. Nastavno nije dokazao niti da je on nasljednik ¼ dijela ostavinske i koje konkretne imovine iza pok. KU, niti da je platio i koje i u kojem iznosu dugovanje ostavitelja, Ministarstvu financija. Slijedom navedenog, tuženici smatraju da sud po predmetnoj tužbi ne može postupati pa predlažu da donese rješenje kojim će tužbu odbaciti, odnosno da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, i naložiti tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak.
3. U podnesku 13. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na dotadašnji tijek postupka. Ističe da su tuženici učinili spornim postojanje njegova duga, na što se očitovalo Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka. Ističe da Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka, u dopisu KLASA: 410-01/22-01/974, URBROJ: 513-07-08-01-25-9, od 24. siječnja 2025. potvrđuje da KU ima porezno dugovanje i to po računu 1619, ukupno 913.821,38 eura. Tužitelj se ponovno poziva na navode iz tužbe te ističe da je on nasljednik iza pok. KU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a da su tuženici nasljednici iza pok. CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Tužitelj je pozvan naslijediti pok. KU u 1/4 dijela ostavinske imovine, kao jedan od četiri zakonska nasljednika. Ponovno ističe da su pok. KU i pok. CU **.**.2013. sklopili Izjavu i potvrdu u kojoj je navedeno da CU, pravni prednik tuženika, potvrđuje da je zajedno sa svojim rođakom, pok. KU, pravnim prednikom tužitelja na jednake dijelove financirao kupnju i stjecanje vlasništva nekretnina kojih je iz formalnih razloga kao jedini vlasnik bio označen KU, i to nekretnina označenih u navedenoj potvrdi. Pok. CU je potpisom Izjave i potvrde potvrdio da će za slučaj pravomoćnosti rješenja ili presude, donijete po bilo kojem nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj snositi 50 % dospjelog troška odnosno u poreznom postupku doprinijeti plaćanju dospjele porezne obveze povezane s prihodima iz označenih pravnih poslova u naznačenom postotku, koje je formalno ostvario samo KU. Predmetnu izjavu i potvrdu potpisali su KU i CU pred odvjetnikom VU. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju te čl. 192. st. 2. tog Zakona. U skladu s navedenim odredbama, onaj tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni slijednik te kako nasljeđuje prava ostavitelja isto tako nasljeđuje i obveze ostavitelja. Predmetnom izjavom i potvrdom pok. CU je preuzeo na sebe obvezu prema pok. KU, te u skladu s navedenim odredbama nakon smrti pok. CU navedenu obvezu su stekli njegovi nasljednici - tuženici, dok je prava koja proizlaze iz predmetne izjave i potvrde stekao tužitelj kao nasljednik pok. KU. Nadalje, tužitelj ističe da nasljednik odgovara za dugove, to jest obveze, ostavitelja što su u ovom slučaju tuženici, te odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine u skladu s odredbom čl. 129. st. 1., st. 3. i st. 4. Zakona o nasljeđivanju. Prema čl. 129. st. 2. tog Zakona, jedino nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove, a jasno je da se tuženici nisu odrekli nasljedstva iz pok. CU, pa su stoga dužni odgovarati za njegove, ostaviteljeve, dugove, to jest obaveze. Budući da je odredbom čl. 213. Zakona o obveznim odnosima propisano da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, sukladno navedenoj odredbi obveza pok. CU nije prestala njegovom smrću već su je naslijedili njegovi nasljednici, u ovom slučaju tuženici pošto se ovdje radi o novčanom dugu koji prelazi na nasljednike u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju. Slijedom navedenog, tužitelj smatra nespornim da su nasljednici pok. CU (tuženici) preuzeli obvezu ostavitelja, te u skladu s navedenim zakonskim odredbama dužni solidarno snositi 50 % duga ( 456.910,69 eura) Poreznoj upravi. Tužitelj ne bježi od utvrđenog poreznog duga, te je voljan i spreman pristupiti poreznoj upravi radi sklapanja nagodbe, ali kako bi isti bio u mogućnosti pristupiti poreznoj upravi radi sklapanja nagodbe tužitelju je potrebno da se utvrdi sukladno navedenom kako su tuženici dužni solidarno snositi 50% duga (456.910,69 eura) Poreznoj upravi.
4. Tuženici u podnesku od 11. kolovoza 2025. i nadalje osporavaju osnovu i visinu potraživanja tužitelja, kao i sve navode iz podneska tužitelja od 13. ožujka 2025. te ustraju na svim istaknutim prigovorima. Ističu kako iza pok. KU još uvijek nije donijeto rješenje o nasljeđivanju, ostavinski postupak je u prekidu pa tužitelj nije dokazao pravni interes za podnošenje ove tužbe. Nadalje, odgovornost tuženika sve i da postoji ne bi bila solidarna, budući da temeljem čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednici ne odgovaraju za dugove ostavitelja solidarno. U odnosu na podatke koje je Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka u privitku dopisa od 9.prosinca 2022. dostavila za poreznog dužnika KU, ističu da je u dopisu navedeno da ima porezno dugovanje po računu 1619 ukupno 6.344.844, 90 kn (glavnica u iznosu od 5.534.074,28 kn te kamate u iznosu od 810.770,62 kn) te po računu broj 4227 glavnica u iznosu od 12.154,00 kn. Uz navedeni dopis dostavljena su rješenja Porezne uprave, Ispostave Rijeka Klasa: UP/I-410-23/10-06/2, Urbroj:513- 07-08-08-10-1 od 28. siječnja 2010. i Klasa: UP/I-410-23/10-06/3, Urbroj:513-07-08- 08-10-1 od 28. siječnja 2010. te je navedeno da za predmetno dugovanje nije nastupila zastara. U privitku dopisa od 24. siječnja 2025. Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka dostavila je podatke za poreznog dužnika KU. U dopisu je navedeno da ima porezno dugovanje po računu 1619 ukupno 913.821,38 eura (glavnica u iznosu od 495.571,82 eura temeljem rješenja Porezne uprave, Ispostave Rijeka, Klasa: UP/I-410-25/10-06/2, Urbroj:513-07-08-08/10-1 od 28. siječnja 2010. i Klasa: UP/I-410-23/10-06/3, Urbroj: 513-07-08-08/10-1 od 28. siječnja 2010. Kamate da su službenom bilješkom iz 2020. otpisane. Dug da je osiguran zalogom na nekretnini temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr- 5329/12. Tuženici osporavaju da bi se dugovanje iz dopisa Porezne uprave od 9. prosinca 2022. i 24. siječnja 2025., kao i iz rješenja koja porezna uprava dostavlja uz dopis od 9. prosinca 2022., odnosilo na pravne poslove navedene u Izjavi i potvrdi od 10. rujna 2013., odnosno u Dodatku izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013., niti je tužitelj u tijeku postupka to dokazao. Iz dopisa porezne uprave proizlazi da podaci o stanju duga, kao niti osnove po kojima se dug vodi nisu usklađeni, zatim nije jasno koliki je uopće porezni dug, niti zašto je po nekim osnovama otpisan, a po drugima nije, kada su, da li su i koja porezna rješenja postala pravomoćna te da nije pokrenut postupak prisilne naplate duga, a kao porezni dužnik naveden je pok. KU, a ne njegovi nasljednici. Ističu da je iz spisa predmeta razvidno da tužitelj uz tužbu, niti naknadno, do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio niti jedno pravomoćno rješenje porezne uprave koje bi se odnosilo na pravne poslove iz Izjave i potvrde od 10. rujna 2013. U ostavinskom postupku iza pok. CU, pok. KU nije postavio nikakav zahtjev, odnosno nije prijavio nikakvo potraživanje, te su tuženici ostavinsku imovinu naslijedili neopterećenu dugovima i obvezama, u dobroj vjeri. Pokojni CU se nije obvezao ništa platiti KU, niti njegovim nasljednicima. U Izjavi i potvrdi od 10. rujna 2013. navedeno je „ja CU potvrđujem da ću u slučaju pravomoćnosti Rješenja ili Presude, donijete po bilo kojem nadležnom državnom tijeku Republike Hrvatske snosit 50% dospjelog troška odnosno u poreznom postupku doprinijeti plaćanju dospjele porezne obveze povezane s prihodima iz označenih pravnih poslova u naznačenom postupku, koje je formalno ostvario samo KU“. U Dodatku Izjavi i potvrdi od 27.prosinca 2013. navedeno je da je CU u slučaju prisilne naplate poreznog duga prema KU spreman ½ dijela ukupnog duga isplatiti iz vrijednosti nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, niti taj uvjet nije nastupio jer nije u tijeku nikakav postupak prisilne naplate duga. Osim toga, radi se o privatnoj ispravi, jednostranoj izjavi, u kojoj se CU nije obvezao osnovati založno pravo u korist treće osobe niti se obvezao prodati predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zato smatraju da je u cijelosti neosnovan navod tužitelja o postojanju sporazuma između tužitelja i tuženice GU na temelju kojeg bi se imalo osnovati založno pravo na predmetnoj nekretnini. Osim toga, tuženica je predmetnu nekretninu naslijedila u dobroj vjeri, neopterećenu, a temeljem čl. 318. Zakona o obveznim odnosima, na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 122. do 125. Zakona o obveznim odnosima. Stoga tuženici smatraju da uopće ne postoji pravna osnova niti za naplatu iz vrijednosti predmetne nekretnine niti za osnivanje založnog prava na istoj, a niti za naplatu uopće. Sve i da je neka obveza postojala ona je prestala smrću CU. Slijedom navedenog, tuženici predlaže odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev te u svakom slučaju naložiti tužitelju da im naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
5. Na ročištu održanom 27. kolovoza 2025. tužitelj je naveo kako iz materijalne dokumentacije te iz iskaza svjedoka proizlazi da postoji porezni dug prema poreznoj upravi koji proizlazi iz poslovnog odnosa pok. CU i pok. UU, što uostalom proizlazi iz potvrde porezne uprave. Osim toga tužitelj je istakao da je u on tijekom postupka obrazložio dospijeće duga prema poreznoj upravi i ispunjenje uvjeta za dospijeće obveze prednika tuženika. U odnosu na navode da je tužena predmetnu nekretninu naslijedila u dobroj vjeri, naveo je kako ista nekretninu nije stekla na temelju naplatnog posla, već nasljeđivanjem, a nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja pa se stoga navod o dobroj vjeri smatra neosnovanim. Tužitelj smatra nespornim da su pok. KU i pok. CU bili u poslovnom odnosu u kojem su zajednički kupovali, gradili i prodavali nekretnine, a što potvrđuju svi saslušani svjedoci, a isto proizlazi i iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nadalje, iz provedenog postupka, a posebno iz potpisane izjave i potvrde, ali i iskaza svjedoka ČU (svjedoka tuženika), da nesporno proizlazi da je postojeći porezni dug proizašao iz zajedničkih ulaganja i poslova pok. KU i CU, kao i da su zajednički nastupali i tražili rješenja na koji način će se riješiti ili podmiriti porezni dug, odnosno da je pok. CU priznao i obvezao se kao sudužnik prema poreznoj upravi. Predmetna izjava i iskaz svjedoka potvrđuju da je pok. KU bio samo formalni vlasnik, a da se u naravi radilo o zajedničkom vlasništvu, odnosno suvlasništvu kako glede nekretnina, tako i poslova, a da su pok. KU i CU dijelili kako koristi tako i obveze na pola. Iz provedenog postupka smatra da nespornim proizlazi da potpisanu izjavu nisu osporili niti pok. CU niti njegovi nasljednici. Nadalje, iz provedenog postupka da također proizlazi da porezni dug iz potvrde porezne uprave o dugu pok. KU postoji s osnova zajedničkih poslova pok. KU i CU. Isto tako, da je nesporno da je pok. KU imao dospjeli porezni dug, kao i da je protiv istog pokrenut postupak prisilne naplate uslijed čega su ispunjeni uvjeti iz izjave i potvrde potpisane po pokojnima KU i CU. Nesporno je i da je tužitelj sin i jedan od nasljednika pok. KU kao i da se nije odrekao prava na nasljeđivanje u tom postupku uslijed čega nesporno proizlazi da isti kao nasljednik ima pravni interes za vođenje ovog postupka, a sve kako bi se zaštitilo njegovo nasljedstvo. Obzirom na zaprimljenu potvrdu porezne uprave, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u točki II. i III. glede iznosa, na način da točka II. i III. sada glase: "II…kao nasljedniku ostavinske imovine iza pok. KU u ¼ (jednoj četvrtini) dijela solidarno isplate iznos ekvivalentan 1/8 (jednoj osmini) poreznog duga, odnosno iznos od 95.477,67 eura u roku od 15 dana."…"III…u roku od 15 (petnaest) dana radi osiguranja ½ (jedne polovine) dijela potraživanja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave prema nasljednicima iza pok. KU, OIB…u iznosu od 381.910,69 eura, dok će u protivnom navedeni sporazum zamijeniti ova presuda". U preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao je neizmijenjen. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno predlaže donijeti djelomičnu presudu kojom se prihvaća t. I. tužbenog zahtjeva dok da se u odnosu na t. II.-IV. odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. KU.
5. 1. Tuženici su se na istom ročištu usprotivili preinaci tužbe kao i preciziranom tužbenom zahtjevu. Osporavaju osnovu i visinu potraživanja. Smatraju da su navodi o postojanju poreznog duga samo općeniti. Iz provedenih dokaza da uopće ne proizlazi pravna osnova, a time niti visina potraživanja. Ističu da je tužbeni zahtjev u cijelosti neodređen, a tužitelj da nije uopće aktivno legitimiran. Niti jedna pretpostavka iz izjave i potvrde na koju ukazuje tužitelj nije dokazana. Tuženici se protive donošenju djelomične presude u ovom postupku s obzirom na to da su do provedeni svi dokazi te uzimajuću u obzir vrijeme trajanja ovog postupka, predlažu da sud u cijelosti odluči o tužbenom zahtjevu. Protive se prijedlogu tužitelja za prekidom ovog postupka jer nisu ispunjene pretpostavke za njegovo određivanje.
6. Raspravnim rješenjem od 27. kolovoza 2025., sud je dopustio preinaku tužbe na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), jer je ocijenio da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
6. 1. Istim raspravnim rješenjem sud je odbio prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. KU. Naime, tužitelj je podnio predmetnu tužbu kada je već bio u tijeku ostavinski postupak iza pok. KU (koji je umro **.**.2019.), odnosno nije došlo do smrti KU tijekom ovog postupka pa da bi sud trebao odrediti prekid postupka po sili zakona. Osim toga, tužitelj je prilikom podnošenja predmetne tužbe znao i da ostavinski postupak iza pok. KU nije pravomoćno završen pa sada u trenutku kada je u ovoj parnici u potpunosti izveden dokazni postupak nema osnove zahtijevati da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog završetka navedenog ostavinskog postupka. Konačno, okončanje ostavinskog postupka iza pok. KU nije ni bitno za donošenje odluke u ovoj parnici.
7. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik posl. br. O-2620/2019 od 24. kolovoza 2020. (str. 7-8), Izjava i potvrda od 10. rujna 2013. (str. 9), Dodatak izjavi i potvrdi (str. 10), izvadak iz zemljišne knjige (str. 11-13), dopis (str. 14), zapisnik posl. br. O-2620/2019 od 10. studenog 2020. (str. 16-18), dopis (str. 20), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CU posl. br. O-1686/2018 (str. 81-86), povijesni zemljišnoknjižni izvaci (str. 100-139), dopis Porezne uprave (str. 153), porezna rješenja (str. 154-161), dopis Općinskog suda u Rijeci (str. 162), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. O-2620/2019 od 7. srpnja 2021. (str. 164-169), Društveni ugovori (str. 170-187), popis poreznih obveznika Primorsko - goranske županije (str. 191-250), presuda Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-1852/23-2 (str. 251-254), odluka Ustavnog suda RH (str. 255-261), presuda Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž- 135/18-2 (str. 262-263) i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 24. siječnja 2025. (str. 279). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZU, svjedoka VU, svjedoka ŠU i svjedoka ČU, koji su saslušani na ročištu od 17. studenog 2022. (str. 140-146) te dokaz saslušanjem II. tuženika BU i III. tuženice FUĆ koji su saslušani na ročištu od 27. kolovoza 2025. (str. 298-301).
7. 1. Raspravnim rješenjem od 27. kolovoza 2025. odbijen je prijedlog punomoćnika tužitelja da se tužitelj ponovno poziva radi saslušanja, odnosno da se dokaz njegovim saslušanjem provede na daljinu, te je sud odustao od saslušanja tužitelja. Naime, dokaz saslušanjem parničnih stranaka trebao se izvesti već na ročištu zakazanom za 28. svibnja 2025. Na to ročište nije pristupio tužitelj, a njegov punomoćnik je tužiteljev izostanak opravdao time da tužitelj živi i radi u Švedskoj te da će u Republiku Hrvatsku doći u kolovozu 2025. Zbog navedenog, uz suglasnost tuženika, sud je odgodio navedeno ročište te je novo ročište na kojem je odredio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja te II. I III. tuženika zakazao za dan 27. kolovoza 2025. Na ročište od 27. kolovoza 2025. tužitelj ponovno nije pristupio, a njegov izostanak punomoćnik tužitelja je opravdao time da se tužitelj morao hitno vratiti u Švedsku kako ne bi izgubio zaposlenje. O navedenom tužitelj nije dostavio nikakav dokaz. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da zbog opravdanog razloga nije pristupio na navedena ročišta na kojima je određeno izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, a da je ročište zakazano za 27. kolovoza 2025. upravo na zamolbu tužitelja zakazano u kolovozu 2025. nakon što je već prethodno odgođeno zbog nedolaska tužitelja, sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja da ga se ponovno poziva radi saslušanja, odnosno da se saslušava na daljinu pa je odustao od njegova saslušanja. Osim toga tuženici su se protivili da se ponovno odgađa ročište za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te da se uopće tužitelj ponovno poziva radi saslušanja.
7. 2. Nije saslušana ni I. tuženica jer je punomoćnica tuženika na ročištu od 28. svibnja 2025. odustala od njezina saslušanja s obzirom na to da se radi o osobi starije životne dobi, inače majci II. I III. tuženika koja ima ista saznanja o predmetu spora kao i II. i III. tuženici.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici stvarni dužnici 1/2 dijela potraživanja koje Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iza pok. KU iz [adresa], te da su u navedenom omjeru dužni solidarno podmiriti navedeno dugovanje, i da se shodno tome naloži tuženicima da tužitelju kao nasljedniku ostavinske imovine iza pok. KU u 1/4 dijela solidarno isplate iznos ekvivalentan 1/8 poreznog duga, koji je preciziran nakon pribave podataka od Ministarstva financija, Porezne uprave o visini dugovanja, i to u iznosu 95.477,67 eura. Osim toga, i zahtjev da se naloži III. tuženici da na temelju međusobnog sporazuma s tužiteljem, njemu dozvoli upis hipoteke na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja 1/2 dijela potraživanja koje Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iza pok. KU iz [adresa], koje je precizirano nakon pribave podataka od Ministarstva financija, Porezne uprave o visini dugovanja, i to u iznosu 381.910,69 eura.
9. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz isprava u spisu:
- da je tužitelj FU, sin pok. KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj];
- da je KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umro **.**.2019., te da ostavinski postupak iza navedenog koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. br. O-2620/2019 nije pravomoćno završen, već je određen prekid do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se pred tim sudom vode pod posl. br. P-1566/20, P Ob-327/20, P Ob-280/20 i P Ob-281/20 (str. 164);
- da je tužitelj, kao jedan od četiri moguća zakonska nasljednika pozvan na nasljeđivanje iza pok. KU što je utvrđeno i iz zapisnika posl. br. O- 2620/2019 od 10. studenog 2020. pred javnim bilježnikom (str. 16-18);
- da su I. – III. tuženici zakonski nasljednici iza pok. ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj];
- da je CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umro **.**.2018., te da su tuženici proglašeni njegovim nasljednicima na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1686/2018donesenog od strane javnog bilježnika Marije Hrvatin iz [adresa];
- da je III. tuženica upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. CU;
- da su KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; potpisali Izjavu i potvrdu od 10. rujna 2013. (str. 9) i Dodatak Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013. (str. 10) pred VU, odvjetnikom u [adresa] koji je te isprave sastavio na njihovo traženje;
- da pok. KU nije prijavio nikakvo potraživanje u ostavinskom postupku iza pok. CU.
11. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja kao i osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva. Naime, sporno je jesu li I. – III. tuženici kao pravni sljednici pok. CU stvarni dužnici 1/2 dijela potraživanja koje Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima pok. KU, odnosno, sporno je postojanje bilo kakvog poreznog duga pok. CU. Nadalje, sporno je, je li došlo do ostvarenja uvjeta iz Izjave i potvrde od 10. rujna 2013. te Dodatka izjavi i Potvrdi od 27. prosinca 2013. Sporno je odnosi li se porezno dugovanje iz dopisa Porezne uprave od 9. prosinca 2022. i 24. siječnja 2025., kao i iz rješenja koje je porezna uprava dostavila sudu uz dopis od 9. prosinca 2022., na pravne poslove navedene u Izjavi i potvrdi od 10. rujna 2013., odnosno u Dodatku Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013. Sporna je zastara potraživanja nasljednika pok. KU prema nasljednicima pok. CU.
12. Iz iskaza svjedoka ZU, proizlazi da poznaje tužitelja iz viđenja, I. tuženica mu je punica, II. tuženik šogor, a III. tuženica je njegova supruga. On i III. tuženica su se oženili 2000., a misli da je njezin otac CU preminuo 2019. Čuo je za KU iz [adresa], te ga je upoznao prije 10-tak godina preko familije njegove supruge (III. tuženice), jer je KU njihov rođak. On je također preminuo ali ne zna kada. Poznato mu je da su njegov pok. tast CU i pok. KU bili u nekakvom poslovnom odnosu. Misli da su zajedno zidali nekretnine. Smatra da njegov tast nije imao nikakvu firmu za građevinske radove, a za KU ne zna. On nema saznanja o Izjavi i potvrdi koju su njih dvojica potpisali. Njemu pok. CU o tome nije ništa pričao. Poznato mu je da su njegov pok. tast CU i pok. KU zajedno ulagali u neku nekretninu, odnosno zna da su zajedno kupili parcelu za gradnju kuće u [adresa], te da je u samu kuću ulagao jedino njegov tast. Kuću su gradili za prodaju, odnosno on to pretpostavlja. Zna da ona ni danas nije prodana. Nema saznanja da se ta kuća trebala prodati. Kuća je dovršena prije 10-12 godina. Poznato mu je da su njegov tast CU i pok. KU imali ulaganja u još jednu kuću i zemljište isto u [adresa]. Misli da je parcela na kojoj je izgrađena ta druga kuća bila od njegovog tasta, i još jedno zemljište koje je kupljeno zajednički, a upisano je na ime životne partnerice pok. KU. Zna da je njegov tast CU, stalno davao neke novce i za tu kuću i za parcelu. To zna iz razgovora s njim. Može tvrditi sa sigurnošću da njegov pok. tast u proteklih 15 godina nije dobio nikakav novac od pok. KU na ime njihovih zajedničkih ulaganja, već je on stalno davao novce. Pok. CU mu je pričao i bio je pod velikim stresom jer je posljednjih nekoliko godina pok. KU od njega stalno tražio novac, a on mu ga je davao jer je znao da mu ne bi ništa priznao na ime njegovih ulaganja jer je sve bilo upisano na ime KU. Po onome što su mu pričali, pok. KU tražio je novac zbog nekakvog poreznog duga ili sl. Zna da je pok. KU stalno bio u nekakvom dugu. Nema saznanja od čega je pok. KU živio. Nikada nije čuo za osobe po imenu HU i OU, EUĆ, niti za NU. Nije mu ništa poznato o trgovačkom društvu Maj d.o.o. [adresa], niti o trgovačkom društvu Veli maj d.o.o. [adresa].
13. Iz iskaza svjedoka VU, odvjetnika u [adresa], proizlazi da je tužitelja jednom sreo prije pet - šest godina nakon smrti njegova oca. Tuženike poznaje iz viđenja. Poznavao je i pok. CU i pok. KU. Misli da je KU umro prije nego CU, ali da je i CU umro ubrzo nakon njega, oba prije pet - šest godina. Svjedok je kao odvjetnik počeo raditi 2002., a do 1997. je bio sudac na Općinskom sudu u Poreču i tamo je upoznao pok. CU koji je tamo radio kao ovršni referent do mirovine. Pok. KU mu se obratio preko Antona Štifanića 2004. ili 2005. kao odvjetniku. Za KU je dosta radio, sve do njegove smrti. Za pok. CU je nešto manje radio, nešto sitno prije 18 - 19 godina. Kada je svjedoku predočena Izjava i potvrda (str. 9) te Dodatak izjavi i potvrdi (str. 10), potvrdio je da su ta Izjava i potvrda, odnosno Dodatak sačinjeni u njegovom odvjetničkom uredu tog datuma koji piše na njima. Pok. KU mu se obratio da sačini Izjavu i potvrdu, odnosno Dodatak izjavi i potvrdi, takvog sadržaja kako je napisano. Svjedok je bio involviran u predmetne nekretnine i imao je isprave za te katastarske čestice, te je na temelju njih sastavio te isprave. Tom prilikom je bio prisutan samo KU. Ne zna točno kada je CU potpisao te izjave. Ne sjeća se da li je on došao osobno naknadno potpisati ili mu ih je odnio KU pa naknadno potpisano vratio. On nije znao u kakvom su poslovnom odnosu KU i CU, nije znao da li imaju neke zajedničke projekte ili zajedno investiraju. O tome mu nisu govorili. Pretpostavlja da je svrha ovih izjava i potvrda upravo ono što na njima piše. Nakon par mjeseci ili možda godinu dana CU je sam došao do njega u ured i rekao mu da je pogriješio što je potpisao tu izjavu i da nije bilo nikakve osnove za to. Ne zna pozadinu toga. Vezano za dio teksta koji piše na izjavi od 10. rujna 2013. na dnu ispod potpisa gdje se navodi da potvrđuje da su KU i CU ispred njega potpisali to pismeno, ne može to sa sigurnošću tvrditi jer se to dogodilo prije 10 godina. KU je bio prisutan kada je svjedok pisao tu izjavu jer je pisao po njegovu nalogu. Tada je tu izjavu ili KU sam pročitao ili mu je svjedok pročitao te ju je KU potpisao. Ne zna kada je CU potpisao. Napisano u izjavi da su njih dvojica (CU i KU) na jednake dijelove financirali kupnju i stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina je čuo od KU prilikom pisanja te izjave, te je i to napisao. Sjeća se da je sve napisao što piše u tim izjavama. Kako su i da li su CU i KU dijelili novce, on to ne zna. Što se tiče trgovačkog društva MAJ d.o.o. i trgovačkog društva Veli maj d.o.o. poznato mu je da su neke nekretnine iz predmetne Izjave ušle u temeljni kapital tih društava koje je on i osnovao. Nakon toga više ih nije pratio jer su ušle u portfelj drugog vlasnika. Kada je pok. CU nakon nekog vremena od potpisivanja predmetnih izjava došao kod njega u ured i kada je rekao da je pogriješio, svjedok po tom pitanju nije ništa poduzimao niti provjeravao jer je smatrao da u vezi toga nema šta raditi. O tome što mu je CU rekao nije govorio KU. S obzirom na to da je KU živio u [adresa], a da su se postupci koje mu je svjedok vodio "preselili" na Upravni sud u Rijeci, svjedok je zamolio odvjetnike Sašu Poldana i Gorana Gataru da preuzmu zastupanje KU. Zna da se KU pojavio problem poreznog duga, a s obzirom na to da su nekretnine bile na Martinovo ime porezna je počela njega teretiti. Vezano za iznose koji su navedeni u toj Izjavi i potvrdi, svjedok ih je vjerojatno provjerio na temelju podataka iz poreznog rješenja kojeg je imao jer je pisao žalbu. Upravni postupak je preuzeo odvjetnik Saša Poldan. Svjedok nema saznanja o tome da li je CU dobio polovicu ostvarenog iznosa iz citirane izjave. Na upit da li su uopće ostvareni primici koji su navedeni u izjavi naveo je da je većina tih nekretnina unesena u temeljni kapital navedenih trgovačkih društava i da je porezna to smatrala otuđenjem prema Zakonu o porezu na dohodak. Na temelju revizijskih izvješća koje je sastavljao ovlašteni revizor porezna je utvrdila visoke primitke KU te na temelju toga teretila za dug. Suvlasnici od toga nisu ništa dobili osim poslovnih udjela u tim firmama. Misli da je bilo četiri ili pet suvlasnika s KU na tim predmetnim nekretninama iz Izjave, odnosno on nije bio jedini vlasnik. Svjedok nije siguran da li su sve čestice koje su nabrojane u Izjavi ušle u temeljni kapital ovih društava. Unošenjem ovih nekretnina u temeljni kapital društava, KU i ostalih troje suvlasnika su dobili samo poslovne udjele u tim društvima. CU nije bio nikakav vlasnik, a niti osnivač tih društava. Ne zna da li je CU bio u kakvom drugom odnosu vezano za te nekretnine.
14. Iz iskaza svjedoka ŠU proizlazi da je poznavao pok. CU i pok. KU jer su svi rodom iz [adresa]. S pok. CU je bio prijatelj, zna da je umro prije četiri godine (iskazivao 17. studenog 2022). S KU se nije družio. Poznato mu je da je umro nakon CU ali ne zna točno kada. CU i KU su bili rođaci, očevi su im bila braća. Poznato mu je da su oni poslovno nešto surađivali, bavili su se gradnjom nekretnina. Ne zna detalje njihova poslovna odnosa ali se sjeća da je CU znao doći prilikom njihovog druženja napet, te mu je znao reći da ga je KU opet maltretirao odnosno da je od njega opet tražio novac. CU bi mu rekao da je KU on taj novac i dao ali ne zna zašto, niti na ime čega. Sjeća se da mu je CU rekao da je vezano za neku nekretninu u [adresa], KU nešto napravio bez njegova znanja, misli da se radi o nekoj zamjeni. Svjedok nije imao nikakvih saznanja da su CU i KU sastavili neku izjavu kod odvjetnika. Poznato mu je da je KU prije smrti ozbiljno stradao prilikom čišćenja nekog bazena u [adresa], da se polomio i da je odvezen u bolnicu te da je umro nakon osam
- deset dana. Zna da su na gradilištu te kuće u [adresa], CU i njegov sin BU bili angažirani oko svega. Ne zna koliko je u to bio uveden KU. Svjedok nikada nije vidio KU u [adresa]. Nije poznavao izvanbračnu suprugu pok. KU. Nema nikakvih saznanja o tome da li je pok. CU imao kakvih neriješenih imovinskopravnih odnosa s izvanbračnom suprugom pok. KU. CU svjedoku nije govorio, a on ne zna ništa o tome tko je kupovao nekretnine na kojima su oni gradili.
15. Iz iskaza svjedoka ČU proizlazi da je poznavao pok. CU, te se družio s njim i njegovom obitelji. Svjedok je bio sudac i predsjednik Općinskog suda u Poreču u razdoblju od 1978. - 1988., a nakon toga je prešao kao sudac na Županijski sud u Pulu. Tijekom rada na Općinskom sudu u Poreču upoznao je pok. CU koji je tamo radio kao službenik. Kada je svjedok nastavio raditi u Puli, budući da ima kuću u [adresa], nastavio se družiti s pok. CU. Preko njega je upoznao njegova rođaka pok. KU za kojeg mu je CU rekao da radi u Švedskoj. Pok. KU je nekoliko puta susreo u prolazu, u kući kod CU. Zna da je pok. CU umro prije dvije - četiri godine (iskazivao 17. studenog 2022.), a da je KU umro nakon njega ali ne zna točno kada. Čuo je da je KU pao u nedovršeni bazen u [adresa] i da je zbog komplikacija uslijed zadobivenih ozljeda umro. CU mu je pričao da se nakon odlaska u mirovinu dogovorio s KU da će zajednički zidati. Ne zna detalje njihova dogovora oko tih njihovih zajedničkih gradnji niti što su sve točno gradili. Zna, a što je vidljivo u [adresa], da su oni svoj prvi zajednički objekt sagradili na ulazu u selo [adresa]. Misli da je to bio njihov prvi projekt, a radilo se o šest malih stambenih objekata, zbog čega je [adresa] dobio drugačiju vizuru. Nakon toga su oni imali i druge objekte koje su izgradili ali ne zna niti gdje niti kakve su dogovore imali. Sjeća se da je jednom prilikom možda godinu do dvije prije smrti, kada su se našli na kavi, CU došao jako uzrujan i rekao da je nastao jako veliki problem, da je KU bez njegova znanja „unio“ neku nekretninu ili neke nekretnine u neko poduzeće. Detalje ne zna. Zbog tog prijenosa je došao na naplatu porezni dug za svaki objekt posebno zbog čega je nastao veliki porezni dug. Taj porezni dug je nastao prema KU, s obzirom na to da je nekretnina ili nekretnine koje su unesene u tu firmu glasile na ime KU. KU se zbog toga požalio CU, odnosno da je dobio ovrhu zbog tog poreznog duga na nekretninama koje su bile na Martinovo ime. Svjedok je to saznao u jednom ležernom razgovoru s pok. CU kada mu je on to pričao. Sjeća se da mu je CU pričao da se njemu KU žalio na visinu razrezanog poreza te ga je pitao što da radi. Svjedok mu je savjetovao ili da taj dug plate ili da angažiraju odvjetnika. Svjedok misli da su nakon toga angažirali odvjetnika u Puli i da su pokrenuli upravni postupak. Nema nikakvih saznanja odnosno nije čuo za firme MAJ d.o.o. [adresa] i Veli maj d.o.o. [adresa]. CU mu nikada nije pričao detalje svojih poslova, samo bi mu načelno znao reći da ima nekakav problem ili da su CU i KU ponovno krenuli u nekakav posao. Nakon tog prvog razgovora o poreznom dugu koji su vodili na kavi, nakon nekog vremena CU je svjedoku ponovno uzrujano pričao da je KU CU otkazao odvjetnika u Puli i angažirao drugog u Rijeci te da KU ne želi platiti nikakav porezni dug, jer su mu rekli da ne treba ništa platiti s obzirom na to da će uspjeti u tom nekom novom postupku. CU se tome jako protivio. Svjedok se sjeća da mu je CU rekao da je na njega izvršen pritisak od strane KU da potpiše nekakvu Izjavu kojom će svojom nekretninom garantirati za taj dug. Intencija odnosno svrha te izjave je bila garancija da ako nekretnine KU, koje su bile pod ovrhom, ne pokriju visinu poreznog duga da onda svojom nekretninom razliku pokrije CU. Svjedok ne zna o kojim nekretninama je bila riječ. Naveo je da je CU želio da se ide na nekakav dogovor u Poreznu upravu i da se što prije ide na javnu prodaju Martinovih nekretnina koje su bile pod ovrhom i na taj način podmiri taj porezni dug. CU je imao nekih saznanja da se s Poreznom upravom može dogovoriti da se smanji dug prema glavnici, ako se odmah krene s prodajom. No kako je KU na CU radio veliki pritisak, CU je potpisao spomenutu Izjavu da će (u slučaju da se prodajom ovršenih Martinovih nekretnina ne podmiri cjelokupan porezni dug) garantirati svojom nekretninom za ostatak nepodmirenog duga. Svjedok tu izjavu nije vidio. CU je čak inzistirao i predlagao da neovisno o tome koliko je nekretnina KU bilo pod ovrhom radi tog poreznog duga, da oni prodaju nekretninu u [adresa] koju su započeli zajedno graditi (kuća u kojoj je bazen u koji je KU pao), i da se tim novcem podmiri cjelokupni porezni dug, ali to KU nije nikako želio. Ta nekretnina je bila na ime KU i ona je bila pod ovrhom.
16. Iz iskaza II. tuženika BU proizlazi da mu je tužitelj rođak. Tužitelj je sin pok. KU, a II. tuženik je sin pok. CU. Pok. CU i pok. KU su bili rođaci. Njegov otac CU umro je 31. svibnja 2018., a u ostavinskom postupku njegovim nasljednicima su proglašeni svjedok, njegova sestra, ovdje III. tuženica i njihova majka, ovdje I. tuženica. Njegova sestra FUĆ je proglašena nasljednicom na predmetnoj nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Otprilike nakon godinu dana od smrti njihovog oca CU, umro je KU. O postojanju predmetne Izjave koju su njegov pok. otac CU i pok. KU potpisali 2013. saznao je početkom 2019., nakon smrti njegovog oca kada je na kućnu adresu zaprimio od KU tu Izjavu. U ostavinskom postupku iza njihovog oca pok. CU nije bilo govora o nikakvim dugovima, niti poreznim dugovima, sve je bilo čisto pa su zato brzo i okončali taj ostavinski postupak. Nakon što mu je KU poslao tu izjavu, s njim se nije čuo niti razgovarao o tome, a nisu se niti vidjeli. O tome je dalje saznao kada su primili tužbu. Naveo je da pok. KU osim sina FU ima i kćerku MU te kćerku F koju je dobio izvanbračno. KU je bio oženjen s IU s kojom ima dvoje djece, FU i MU. Nakon razvoda imao je više veza te je prije smrti bio u izvanbračnoj zajednici s LU. II. tuženiku se nitko od njih nije obraćao vezano za postojanje poreznog duga. Nekoliko mjeseci nakon što je primio predmetnu izjavu od KU, KU je imao nezgodu te je ubrzo nakon toga umro. Između njih nikada nije bilo razmirica. Tuženici su bili i na sahrani KU. Tužitelj ga prije podnošenja ove tužbe nije kontaktirao niti tražio od njega da podmiri bilo kakav dug iza njegovog oca CU. Nekoliko mjeseci nakon smrti KU nazvao ga je tužitelj te ga molio da mu posudi neki novac jer je morao doći iz Švedske te riješiti neke stvari. Novac mu nije posudio jer nije bio u mogućnosti. Kada je II. tuženik od pok. KU zaprimio izjavu iz 2013. nije ga kontaktirao, a niti je bilo što drugo poduzimao u vezi toga. Na tu izjavu nije ništa odgovorio KU. Nije smatrao da je to potrebno jer nije niti shvaćao o čemu se tu radi. U to vrijeme ostavinski postupak iza CU je već bio dovršen. Jedna nekretnina koju je u dogovoru s ostalim tuženicima naslijedila njegova sestra FUĆ, spominje se predmetnoj Izjavi. U tom trenutku na toj nekretnini nije bilo nikakvih upisanih tereta.
17. III. tuženica FUĆ u svom iskazu se pridružuje navodima iz iskaza svog brata, ovdje II. tuženika BU. Dodatno je navela da se njoj nije obraćao KU, a niti bilo tko drugi vezano za predmetni porezni dug. Od brata BU je saznala da mu je KU poslao predmetnu izjavu iz 2013. Pročitala je izjavu, ali u vezi toga nije ništa poduzimala jer nije smatrala potrebnim. S obzirom na to da je ostavinski postupak iza njihovog oca CU bio okončan, a ona je naslijedila predmetnu nekretninu na kojoj nije bilo nikakvih tereta, pa su postupali s povjerenjem u zemljišnu knjigu. Nema nikakvih saznanja o eventualnim dogovorima pok. KU i njezinog oca pok. CU vezano za financiranje i kupnju nekretnina, odnosno postojanje dugova. Brat BU ju je dan - dva nakon što je zaprimio predmetnu izjavu, a možda i isti dan, nazvao te joj je rekao što je zaprimio. Pitao ju je da li je ona što dobila jer se radilo o nekretnini koja je bila predmet ostavinskog postupka iza njihovog oca.
18. Sud je ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka istinitim i vjerodostojnim, jer su iskazivali uvjerljivo i neproturječno o činjenicama o kojima su imali saznanja te u skladu s materijalnim dokazima u spisu. Svjedoci ZU i ŠU nisu imali saznanja o predmetnoj Izjavi i potvrdi te Dodatku izjave i potvrde. Svjedok ČU je saznanja o predmetnoj Izjavi i potvrdi te Dodatku izjave i potvrde stekao od pok. CU. Neposredna saznanja o tim ispravama je imao jedino svjedok VU jer ih je on sastavio.
18. 1. Isto tako, sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim i iskaze II. tuženika BU i III. tuženice FUĆ, jer su iskazivali uvjerljivo, logično i životno te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.
19. Čitanjem zapisnika posl. br. O-2620/2019 od 24. kolovoza 2020. sastavljenim od strane javnobilježničkog prisjednika u ostavinskom postupku iza pok. KU utvrđeno je da je tužitelj, kao sin ostavitelja i jedan od četiri pozvana nasljednika na ostavinsku raspravu, dao nasljedničku izjavu kojom se prihvaća nasljedstva koje mu iza oca pok. KU pripada na temelju Zakona.
20. Čitanjem Izjave i potvrde od 10. rujna 2013. utvrđeno je da CU iz [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], neopozivo izjavljuje te potpisom potvrđuje da je zajedno s rođakom KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove financirao kupnju i stjecanje vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te 384/556 dijela k. č. [katastarska čestica] dijela k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje su navedene u toj Izjavi i potvrdi, a koje su iz formalnih razloga upisane samo na ime KU, i koje su naknadno unijete u temeljne kapitale društva. Naime, tijekom 2006. na temelju ugovora o ulaganju nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] unesene su u temeljni kapital predruštva MAJ d.o.o. [adresa], i pri tome je KU ostvario primitak u iznosu 7.751.943,15 kuna, a tijekom 2007. na temelju ugovora o ulaganju nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] dijela k. č. [katastarska čestica] dijela k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], unesene su u temeljni kapital preddruštva VELI MAJ d.o.o. [adresa], a KU je ostvario primitak u iznosu 3.873.900,00 kuna. Iz Izjave i potvrde, nadalje proizlazi da su prethodno naznačeni iznosi po naplati suglasno između CU i KU bili podijeljeni na jednake dijelove, odnosno da je svaki iz navedenih poslova dobio 50 % ostvarenog iznosa. Shodno navedenom, potpisom Izjave i potvrde, CU je potvrdio da će za slučaj pravomoćnog rješenja ili presude donijetih po bilo kojem nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj snositi 50 % dospjelog troška, odnosno u poreznom postupku doprinijeti plaćanju dospjele porezne obveze povezane s prihodima iz označenih pravnih poslova u naznačenom postotku, koje je formalno ostvario samo KU.
20. 1. Izjava i potvrda od 10. rujna 2013. potpisane su od strane KU i CU te odvjetnika VU, koji je na dnu te Izjave izjavio da potvrđuje da su KU i CU koji su njemu osobno poznati ispred njega potpisani predmetnu Izjavu.
21. Nadalje, čitanjem Dodatka Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013., koju su KU i CU također pred odvjetnikom VU potpisali, utvrđeno je da je potpisom tog Dodatka CU dodatno neopozivo izjavio i potpisom potvrdio da u slučaju prisilne naplate poreznog duga prema KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], spreman ½ dijela ukupnog duga isplatiti iz vrijednosti nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine 766 m[2] , na kojoj je on upisan kao vlasnik.
22. Čitanjem dopisa (str. 20) proizlazi da je KU uputio obavijest o potencijalnom dugovanju EU, BU i TU rođ. BU (I.-III. tuženicima), kao nasljednicima iza pok. CU. Naime, u tom dopisu KU obavještava nasljednike pok. CU o postojanju Izjave i potvrde na temelju koje se pok. CU za života obvezao podmiriti 50 % potencijalnih troškova u poreznom postupku kojim bi podmirio dio obveze iz pravnih poslova koje su oni zajedno poduzeli tijekom 2006. i 2007. prilikom unošenja nekretnina u temeljni kapital preddruštva MAJ d.o.o. i preddruštva VELI MAJ d.o.o., te o postojanju Dodatka Izjavi i potvrdi od 10. rujna 2013. potpisanoj između njih, a kojom je CU potvrdio da je u slučaju prisilne naplate poreznog duga prema KU kao poreznom dužniku, spreman isplatiti ½ dijela ukupnog duga iz vrijednosti nekretnine na kojoj je on bio upisan kao vlasnik.
23. Nadalje, čitanjem dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka od 9. prosinca 2022. (str. 153) proizlazi da na temelju podataka iz službenih očevidnika postoji porezno dugovanje na ime KU, OIB [osobni identifikacijski broj], i to po računu 1619 u ukupnom iznosu 6.344.844,90 kuna (glavnica u iznosu 5.534.074,28 kuna te kamate u iznosu 810.770,62 kuna) te po računu 4227, glavnica u iznosu 12.154,00 kuna. Ujedno je Porezna uprava dostavila i porezna rješenja Klasa: UP/I-410-23/10-06/2, Ur. broj: 513-07-08-08/10-1, te Klasa: UP/I-410-23/10-06/3, Ur. broj 513-07-08-08/10-1, od 28. siječnja 2010. (str. 154-161).
24. Iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka od 24. siječnja 2025. (str. 279) proizlazi da je na temelju podataka iz službenih očevidnika utvrđeno postojanje poreznog dugovanja na ime KU, OIB [osobni identifikacijski broj]. Po računu 1619, ukupno 913.821,38 eura, od navedenog GSB račun 1619 glavnica u iznosu 495.571,82 eura zadužena na temelju rješenja Porezne uprave, Ispostave Rijeka, Klasa: UP/I-410-23/10-06/2, Ur. broj: 513-07-08-08/10-1, te Klasa: UP/I-410- 23/10-06/3, Ur. broj 513-07-08-08/10-1 od 28. siječnja 2010., dok su kamate službenom bilješkom iz 2020. otpisane. Dug je osiguran zalogom na nekretnini na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-5329/13. Po računu 1619 glavnica u iznosu 238.926,06 eura te kamate u iznosu 179.323,50 eura zadužena na temelju rješenja Porezne uprave, Ispostave Rijeka, Klasa: UP/I-410-23/10-06/2, Ur. broj: 513-07-08-08/10-1 od 28. siječnja 2010. Za dug po računu 1619 pokrenuta je ovrha na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-381/2014. od 13. veljače 2015. Prema navodima iz citiranog dopisa, s obzirom na to da se radi naplate istog vodi postupak ovrhe na nekretnini, zastara nije nastupila. Konačno, po računu 4227: 0,00 eura. Račun 4227 nije bio u zahtjevu za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine zalogom na nekretnini te za njega nije pokrenuta ovrha. Račun je u zastari te je otpisan.
25. Na temelju izvedenog dokaznog postupka te nespornih činjenica utvrđeno je da su rođaci KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zajedno poslovali odnosno financirali kupnju i stjecanje vlasništva nekretnina koje su iz formalnih razloga bile upisane kao vlasništvo isključivo na ime KU. KU je zatražio od VU, odvjetnika u [adresa], kojeg je on upoznao preko CU (koji su se upoznali dok su zajedno radili na Općinskom sudu u Poreču), da po njegovom kazivanju sastavi predmetnu Izjavu i potvrdu od 10. rujna 2013., te Dodatak Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013. Navedenu Izjavu i potvrdu te dodatak oni su osobno potpisali. KU je isprave potpisao pred odvjetnikom VU, a CU ih je također osobno potpisao, ali ne istog dana kada i KU. Zbog proteka vremena svjedok VU se nije mogao sjetiti je li CU naknadno pristupio u njegov ured i pred njim potpisao isprave, ili mu ih je netko dostavio pa ih je on vratio potpisane. Smatra vjerojatnim da je onako kako piše u Izjavi i Dodatku izjave, da su i KU i CU pred njim potpisali te izjave. S obzirom na to da je s KU dugo surađivao, a i s CU iako ne toliko učestalo, smatra da je njihova stvarna volja bila upravo ono što je i napisano u tim ispravama. On nije znao razloge zašto su se KU i CU odlučili sastaviti i potpisati te isprave. Na temelju iskaza svjedoka ČU također je utvrđeno da su KU i CU zajedno poslovali te da su zajednički gradili i da su prvi zajednički objekt sagradili u [adresa]. Radilo se o objektu sa šest manjih stambenih jedinica. Iz njegova iskaza utvrđeno je da je KU bez znanja CU prenio neke nekretnine u neku firmu i da je zbog toga došao na naplatu porezni dug za svaki objekt posebno zbog čega je nastao veliki porezni dug. Taj porezni dug je teretio KU jer je on bio vlasnik nekretnina koje je unio u tu firmu. Njemu je to poznato jer mu se na to požalio CU kada mu je rekao d je KU dobio ovrhu zbog tog poreznog duga koje su bile u njegovu vlasništvu. Isto tako, iz iskaza svjedoka ČU utvrđeno je da mu se CU požalio da je KU na njega vršio pritisak da mu potpiše nekakvu izjavu da će svojom nekretninom garantirati za taj dug. Svrha te izjave je bila garancija da u slučaju ako nekretnine koje su bile u vlasništvu DU i pod ovrhom, ne pokriju visinu poreznog duga da onda CU svojom nekretninom pokrije razliku. Nadalje, utvrđeno je da je CU preminuo **.**.2018., a KU **.**.2019. Tuženici (I.-III.) su zakonski nasljednici pok. CU, a III. tuženica FUĆ je naslijedila nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet Dodatka Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013. Tužitelj je jedan od četiri potencijalna zakonska nasljednika iza pok. KU. Naime ostavinski postupak iza pok. KU je u prekidu zbog spora o sastavu ostavine, ali je tužitelj prethodno već dao nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljednog dijela koji mu na temelju zakona pripada iza oca pok. KU. Na temelju podataka Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka od 24. siječnja 2025. utvrđeno je da na ime KU postoji porezno dugovanje po računu 1619 u ukupnom iznosu 913.821,38 eura te da je Porezna uprava, Ispostava Rijeka zalogom na nekretnini na temelju rješenja o osiguranja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-5329/13 osigurala dug i to samo glavnicu u iznosu 495.571,82 eura zadužene na temelju rješenja Porezne uprave Klasa: UP/I-410-23/10-06/2, Ur. broj: 513-07-08- 08/10-1, te Klasa: UP/I-410-23/10-06/3, Ur. broj 513-07-08-08/10-1 od 28. siječnja 2010.,te da je za dug pokrenuta ovrha na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-381/2014. Konačno, utvrđeno je da pok. KU, niti tužitelj kao potencijalni zakonski nasljednik, a niti itko od ostale trojice potencijalnih nasljednika iz pok. KU, nisu kao potencijalni vjerovnici dijela predmetnog poreznog duga zahtijevali u ostavinskom postupku iza pok. CU izdvajanje iz ostavine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je CU na temelju Dodatka Izjavi i potvrdi bio spreman dati kao osiguranje da se iz vrijednosti iste u slučaju prisilne naplate poreznog duga naplati ½ ukupnog poreznog duga nastalog poslovanjem KU i CU.
26. Prema čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanu („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., u nastavku ZN), tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni slijednik te ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (čl. 129. st. 2. ZN-a). Dakle, u skladu s navedenim odredbama, tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni slijednik te kako nasljeđuje prava ostavitelja isto tako nasljeđuje i obveze ostavitelja.
26. 1. Prema čl. 139. st. 1., 3. i 4. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove (čl. 139. st. 2. ZN-a).
26. 2. U skladu s čl. 140. st. 1. ZN-a, ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanje ne bi mogli namiriti svoju tražbinu.
27. Prema čl. 213. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u nastavku ZOO), smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.
28. Prije svega sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iako je ostavinski postupak iza pok. KU u prekidu te još nije doneseno rješenje o nasljeđivanju pa tužitelj nije proglašen zakonskim nasljednikom iza pok. KU, on je ipak jedan od četiri nasljednika koja su pozvana na nasljeđivanje iza pok. KU. Dapače, tužitelj se kao nasljednik nije odrekao nasljedstva već je čak dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio nasljedstva koje mu pripada iz pok. KU na temelju zakona. Valja napomenuti da ostavinski postupak iza pok. KU nije prekinut zbog spora vezanog za osobe nasljednika već zbog spora oko sastava ostavine. Zbog toga je neupitno da će nakon nastavka ostavinskog postupka te donošenja rješenja o nasljeđivanju, na temelju dane nasljedničke izjave tužitelj biti proglašen jednim od nasljednika iza pok. KU. Prema tome tužitelj koji će zajedno s ostalim sunasljednicima odgovarati i za dugove pok. KU, ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer je tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da su tuženici stvarni dužnici jedne polovice predmetnog poreznog duga te da im se naloži da njemu kao nasljedniku iz pok. KU u 1/4 dijela solidarno isplate iznos ekvivalentan 1/8 predmetnog poreznog duga. Stoga je on aktivno legitimiran u ovoj parnici.
29. Shodno tome njegova tužba nije preuranjena pa je ocjenjeno da nema osnove za odbacivanje tužbe. Osim toga neosnovan je prigovor tuženika da tužba nije uredna jer da tužitelj u tužbi nije odmah naznačio iznos poreznog duga odnosno iznos koji potražuje, s obzirom na to da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao tim podacima, a iz dopisa priloženog u spis vidljivo je da je Poreznoj upravi uputio zahtjev za dostavu podataka o poreznom dugu. No, s obzirom na to da tužitelj još uvijek formalno nije nasljednik pok. KU, Porezna uprava mu nije dostavila te podatke.
30. S obzirom na utvrđenje da se pok. CU potpisom Izjave i potvrde od 10. rujna 2013. te Dodatka Izjavi i potvrdi od 27. prosinca 2013., obvezao (iako se koriste termini „spreman“ i „doprinijeti“) snositi 50 % dospjelih poreznih obveza povezanih s prihodima iz pravnih poslova koji se navode u navedenim ispravama, a koje je formalno ostvario samo KU i da je CU izjavio da je „spreman“ da se u slučaju prisilne naplate, jedna polovica tog poreznog duga naplati iz vrijednosti k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u njegovom vlasništvu, te da je iz poreznih rješenja (str. 154-161) utvrđeno da je porezno dugovanje vezano za poslovanje KU i CU koje se navodi u potpisanim ispravama, dospjelo i da tereti poreznog obveznika KU, to su u skladu s citiranim odredbama čl. 5., čl. 129. i čl. 139. ZN-a, kao i čl. 213. ZOO-a, tuženici kao zakonski nasljednici stvarni dužnici 1/2 dijela potraživanja koje Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iza pok. KU. Netočna je tvrdnja da tuženici kao zakonski nasljednici pok. KU ne odgovaraju solidarno. Dapače, na temelju čl. 139. st. 1. i st. 3. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, do visine vrijednosti (cjelokupne) naslijeđene imovine, osim ako se odrekao nasljedstva (čl. 139. st. 2. ZN-a), što ovdje nije slučaj.
31. Nisu osnovani prigovori tuženika da nije nastupio uvjet iz predmetnih privatnih isprava, odnosno da nije pokrenut postupak prisilne naplate predmetnog poreznog duga. Naime, iz dopisa Porezne uprave dostavljenih u spis utvrđeno je da je za dio poreznog duga (glavnicu) određeno osiguranjem zalogom te pokrenuta i ovrha na nekretnini, a sve na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-5329/13 te rješenja o ovrsi istog suda posl. br. Ovr-381/14.
32. Međutim, tuženici su u pravu kada ističu zastaru potraživanja nasljednika KU prema nasljednicima CU. Naime, nije sporno da su tuženici nasljednici iza pok. CU i da su u skladu s utvrđenim i prethodno navedenim oni stvarni dužnici 1/2 dijela potraživanja koje Ministarstvo financija, Porezna uprava ima prema nasljednicima iza pok. KU, ali tuženici nisu dužni odgovarati za obveze ostavitelja pok. CU pa niti do visine vrijednosti naslijeđene imovine, jer nitko od vjerovnika, niti KU koji je bio živ u vrijeme ostavinske rasprave iza pok. CU, nisu prijavili dugovanje niti obveze u ostavinskom postupku iza pok. CU, a što je bilo moguće učiniti u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva u skladu s čl. 140. st. 1 ZN-a. Ako je pok. KU smatrao da je pok. CU njemu dugovao određeni novčani iznos, tada je takvo potraživanje i to na temelju predmetnih privatnih isprava mogao u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju i prijaviti (tražiti izdvajanje iz ostavinske imovine) u ostavinskom postupku iz pok. CU. Neosnovani su navodi tužitelja da on, odnosno njegov pravni prednik nije imao pravni temelj za prijavljivanje tražbine u ostavinskom postupku iza pok. CU, jer da nije imao pravomoćnu presudu ili rješenje. To stoga što sastav ostavine čine i izvanknjižna prava koja nije moguće upisati na nasljednika dok se ne ishodi valjana pravna osnova, pa ovaj sud smatra da nije bilo zapreke da se u konkretnom slučaju potraživanje pok. KU prijavi u ostavinskom postupku iza pok. CU na temelju predmetnih privatnih isprava te traži izdvajanje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi potencijalne naplate iz vrijednosti te nekretnine. Kako to nije učinjeno, osnovan je prigovor zastare potraživanja nasljednika KU prema nasljednicima CU.
33. Osim toga iz dopisa Porezne uprave od 24. siječnja 2025., a niti iz dopisa od 29. prosinca 2022. ne može se sa sigurnošću utvrditi da se porezno dugovanje koje se navodi u tim dopisima u točno navedenim novčanim iznosima odnosi upravo na pravne poslove navedene u Izjavi i potvrdi od 10. rujna 2013. Tužitelj na te okolnosti nije predložio nikakve druge dokaze, a nije predložio niti da se od Porezne uprave zatraži dodatno očitovanje kako bi se razjasnilo na što se točno odnosi aktualni porezni dug koji glasi na KU.
34. Dakle, prvenstveno zbog zastare potraživanja nasljednika KU prema nasljednicima CU, kao i stoga što se iz dostavljenih podataka Porezne uprave o visini poreznog duga pok. KU ne može utvrditi da se porezni dug doista odnosi na pravne poslove iz predmetne Izjave i potvrde, odnosno Dodatka Izjave i potvrde, sud je ocijenio neosnovanim tužbene zahtjeve za utvrđenje i isplatu (t. I. i II. tužbenog zahtjeva) pa se samim time i tužbeni zahtjev za upis hipoteke (t. III. tužbenog zahtjeva). Stoga su tužbeni zahtjevi odbijeni u cijelosti kao neosnovani (t. I. izreke presude).
35. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.
36. S obzirom na to da je tužitelj izgubio parnicu on je obvezan tuženicima naknaditi troškove postupka u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a.
37. Tuženici su zatražili naknadu troškova zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu I. i II. tuženika od 7. siječnja 2022., odgovora na tužbu III. tuženice od 25. siječnja 2022., zastupanja na ročištima od 23. svibnja 2022., 17. studenog 2022., 7. veljače 2024. i 27. kolovoza 2025. i sastava podneska od 11. kolovoza 2025., za svaku radnju po 500,00 eura, zatim zastupanja na ročištu od 28. svibnja 2025. u iznosu 250,00 eura, te sastava podnesaka od 17. listopada 2022. i 16. studenog 2022., za svaku radnju po 50,00 eura, kao i za zastupanje više osoba uvećanje 20 % u iznosu 770,00 eura, ukupno 4.620,00 eura.
37. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: OT), tuženicima je priznat trošak zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu I. i II. tuženika od 7. siječnja 2022. i odgovora na tužbu III. tuženice od 25. siječnja 2022., za svaku radnju u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT, zastupanja na ročištima od 23. svibnja 2022., 17. studenog 2022., 7. veljače 2024. i 27. kolovoza 2025., za svaku radnju u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT, zastupanja na ročištu od 28. svibnja 2025. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 OT jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, sastava podnesaka od 17. listopada 2022. i 16. studenog 2022., za svaku radnju u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT te sastava podneska od 11. kolovoza 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT, ukupno 1850 bodova s uvećanjem od 20 % ili 370 bodova za zastupanje više osoba prema Tbr. 40 OT, sveukupno u visini 2220 bodova što prema Tbr. 54. OT iznosi 4.440,00 eura.
38. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da tuženicima solidarno naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 4.440,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen kao neosnovan (t. II. i III. izreke).
39. S obzirom na to da je tužitelj izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti (t. IV. izreke).
U Bujama 9. veljače 2026.
Sutkinja
Pavica Gulišija Brečević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelju p.p.
2. tuženicima p.p.
