Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-246/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SINDIKAT STROJOVOĐA HRVATSKE, Zagreb, Palmotićeva 57/I, OIB: 4292819984, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika TRAIN

HUNGARY MAGÁNVASÚT IPARI, KERESKEDELMI ÉS SZOLTÁLTATÓ KORLÁTOLT FELELŐSSÉGŰ TÁRSASÁG – PODRUŽNICA ZAGREB, Zagreb, Jankomir 25, OIB: 59430915824, zastupan po punomoćniku Nikoli Kokotu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, radi zaštite prava na udruživanje, odlučujući o žalbama stranaka podnesenima protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2749/2019-69 od 23. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2749/2019-69 od 23. kolovoza 2023. u točki II. izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2749/2019-69 od 23. kolovoza 2023. u točkama I. i III. izreke.

III Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2749/2019-69 od 23. kolovoza 2023. u točki IV. Izreke na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 16.306,31 (šesnaest tisuća tristo šest eura i trideset jedan cent) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. IV Odbijaju se zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je zabranjeno tuženiku poduzimanje bilo kakvih radnji i aktivnosti koje su protivne pravu na slobodno udruživanje radnika i to: sklapanje ugovora o radu, pod uvjetom da radnici ne stupaju u članstvo u Sindikat strojovođa Hrvatske (u daljnjem tekstu SSH) ili da istupaju iz članstva, neproduljivanje ugovora o radu na određeno vrijeme zbog članstva u SSH te korištenje prisile za iščlanjivanje iz članstva u SSH te učlanjenja u drugi sindikat. U točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je zatražena zabrana poduzimanja radnji koje se odnose na stavljanje radnika članova SSH u nepovoljniji položaj od drugih radnika tuženika zbog članstva u SSH, otkazivanje ugovora o radu zbog članstva u SSH, te svako slično djelovanje usmjereno protiv slobode učlanjenja radnika tuženika u SSH. U točki III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur, u roku od 8 dana, dok je u točki IV. Izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška u preostalom iznosu od 21.214,89 eura.

2. Protiv presude su žalbe podnijele obje stranke, tužitelj protiv presude u točkama II. i IV. izreke, a tuženik protiv presude u točkama I. i III. izreke, obje stranke zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP).

3. Tužitelj u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da je izreka presude sama sebi proturječna te suprotna obrazloženju. Naglašava da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik kao poslodavac postupio suprotno ustavnom načelu prava na slobodno udruživanje prisilnim učlanjivanjem radnika u Republički sindikat radnika Hrvatske te zahtijevanjem iščlanjenja iz SSH-a uz prijetnju otkazivanja ugovora o radu, odnosno upozorenjem da se određenim radnicima ugovor o radu na određeno vrijeme neće produljiti. Stoga da je izreka presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u suprotnosti sa samim obrazloženjem. Ističe da je i sam prvostupanjski sud utvrdio tuženikovo nezakonito djelovanje, pri čemu ukazuje na iskaze svjedoka NM, LM, DM, MM te JM, iz kojih da se može zaključiti o diskriminaciji članova SSH-a u odnosu na ostale radnike, dakle o stavljanju članova SSH-a u nepovoljniji položaj. Smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev u tom dijelu općenit te da nije dovoljno konkretiziran, uz obrazloženje da nije dužan navesti i opisati svaku buduću radnju i aktivnost poslodavca kojom će djelovati protiv slobode učlanjenja radnika u SSH, jer da to objektivno nije moguće.

4. Glede odluke o parničnom trošku, navodi da su razlozi presude u tom dijelu suprotni sadržaju spisa. Tako ističe da je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 251.000,00 kn, da je prema čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, da sud prvog stupnja nije rješenjem odredio novu vrijednost predmeta spora pa da je trošak zastupanja trebalo obračunati priznavanjem nagrade odvjetnika od 500 bodova, uz porez na dodanu vrijednost (dalje PDV), za svaku pojedinu radnju.

5. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uključujući i zahtjev za nadoknadu parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Tuženik u žalbi također ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima, te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da je poduzimao sve moguće i dopuštene radnje u svrhu poticanja radnika na ostvarivanje prava na udruživanje, pri čemu ukazuje na iskaze svjedoka HM te LM, iz kojih da proizlazi da tuženik nije odbio tim radnicima produljiti ugovor o radu na određeno vrijeme, budući da su ti radnici, neovisno o članstvu u sindikatu tužitelja i dalje nastavili raditi kod tuženika. Smatra proturječnim i zaključak suda da je koristio prisilu za istupanje svojih radnika iz članstva tužitelja te učlanjenje u drugi sindikat, iako priznaje da je svjedoku HM direktor tuženika iskazao volju da se učlani u Republički sindikat radnika Hrvatske, te da mu je predočena pristupnica za učlanjenje, što da ne ukazuje ni na kakvu prisilu. Naglašava da je autonomno pravo svakog poslodavca urediti proces organizacije rada na način koji će osigurati postizanje boljih poslovnih rezultata sa što manje troškova, pri čemu su u nazočnom slučaju postojale objektivne okolnosti za sklapanje više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme kada je za to postojala potreba. Tuženik tvrdi da se odluka suda prvog stupnja temelji isključivo na pretpostavkama i očekivanim iskazima svjedoka, koji imaju interes za uspjeh tužitelja u sporu, zbog čega da je pogrešno utvrđeno da je postupao protivno pravu radnika na udruživanje, zavisno o članstvu radnika u sindikatu tužitelja. Ponavlja da tužitelj nema pravnog interesa za vođenjem ovog postupka, budući da je jasno da je tuženik kao poslodavac dužan postupati sukladno odredbama međunarodnih izvora prava te odredbama nacionalnog zakonodavstva i poštivati pravo radnika da se udružuju u sindikate. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik omogućio sindikalno djelovanje, te da je djelovao u cilju učlanjenja radnika u određeni sindikat, da je upitno ima li tužitelj pravni interes za vođenje ovog postupka, jer da iz tužiteljevih navoda ne proizlazi kakvu to povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je tuženik već osigurao, tužitelj očekuje.

7. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i tužbu tužitelja odbaciti, te obvezati tužitelja na nadoknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

8. Žalbe stranaka glede odluke o glavnoj stvari nisu osnovane, dok je osnovana žalba tužitelja protiv odluke o parničnom trošku.

9. Bez osnove su tvrdnje stranaka o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da su razlozi pobijane presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za zabranu tuženiku poduzimanja radnji i aktivnosti koje su protivne pravu na slobodno udruživanje radnika, sve u svezi članstva u sindikatu tužitelja, pri čemu tužitelj tvrdi da se aktivnosti tuženika odnose na sprječavanje prava radnika na utemeljenje sindikata, odnosno učlanjenje u sindikat tužitelja, pod prijetnjom gubitka zaposlenja, dok tuženik te tvrdnje osporava uz obrazloženje da postupanje tuženika nije bilo diskriminatorno, već da su postojali komercijalni razlozi zbog kojih nekim radnicima nije produžen ugovor o radu koji je bio sklopljen na određeno vrijeme.

11. Sud prvog stupnja, prije svega na temelju suglasnih iskaza svjedoka, radnika tuženika, utvrđuje da je tuženik kao poslodavac vršio pritisak na radnike, članove SSH-a, da istupe iz članstva te da se učlane u drugi sindikat - Republički sindikat radnika Hrvatske, pri čemu je svjedocima izravno rečeno da im se neće produžiti ugovor o radu na određeno vrijeme ukoliko ne postupe na sugerirani način.

12. Primjenom članka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja ocjenjuje iskaze svjedoka, radnika tuženika uvjerljivima, međusobno suglasnima, te sukladnima dostavljenim ispravama, za razliku od iskaza zastupnika tuženika, uz obrazloženje da se zastupnik tuženika većim djelom ne sjeća relevantnih okolnosti, a pored toga ne nudi neke konkretne informacije kojima bi se dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka. Na isti način ocjenjuje i iskaz svjedoka GM u dijelu u kojem tvrdi da mu potvrda o tome da nije član sindikata tužitelja nije bila potrebna za rješavanje radnog odnosa kod tuženika, koji iskaz da je suprotan potvrdi koju je isti svjedok osobno potpisao.

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tuženik kao poslodavac postupao suprotno čl. 186. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR), budući da je zasnivanje radnog odnosa uvjetovao istupanjem iz članstva sindikata tužitelja te je koristio prisilu prema članovima sindikata tužitelja kako bi istupili iz članstva i učlanili se u drugi sindikat, u koju svrhu je dijelio odgovarajuću pristupnicu, postupajući tako suprotno čl. 186. st. 3. ZR-a.

14. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev usmjeren na zabranu poduzimanja radnji koje se odnose na sklapanje ugovora o radu, pod uvjetom da radnici ne stupaju u članstvo SSH-a ili da istupe iz članstva SSH-a, zatim na neproduljivanje ugovora o radu na određeno vrijeme također zbog članstva u SSH te korištenje prisile za istupanje iz članstva u SSH te učlanjenja u drugi sindikat, dok u preostalom dijelu ocjenjuje zahtjev neosnovanim. Takva ocjena se prije svega odnosi na zahtjev za zabranu poduzimanja radnji koje se odnose na otkazivanje ugovora o radu zbog članstva u sindikatu tužitelja, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi tuženik kojem radniku otkazao ugovor o radu radi članstva u sindikatu tužitelja, a glede zabrane koja bi se odnosila na stavljanje u nepovoljniji položaj od drugih radnika tuženika zbog članstva u sindikatu tužitelja, sud prvog stupnja ocjenjuje da zahtjev u tom dijelu nije u dovoljnoj mjeri konkretiziran pa da nije bilo moguće utvrditi je li osnovan, jednako kao i zahtjev kojim se traži zabrana "svakog sličnog djelovanja usmjerenog protiv slobode učlanjenja radnika tuženika u SSH".

15. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, pri čemu je visina troška zastupanja odvjetnika odmjerena prema Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

16. Prema stajalištu ovog suda, glede utvrđenja da je tuženik poduzimao radnje i aktivnosti koje su protivne pravu na slobodno udruživanje radnika, sud prvog stupnja je iznio uvjerljive razloge za prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva, pri čemu treba navesti da, iako su činjenična utvrđenja utemeljena prije svega na ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, ti dokazi nemaju samo zbog tog razloga slabiju dokaznu snagu, kako to pokušava prikazati tuženik u žalbi. Naime, svjedoci, radnici tuženika, svakako imaju osobnih saznanja o činjenicama koje su prilikom saslušanja iznosili, a njihovi iskazi su vrlo detaljni u opisu okolnosti pod kojima je vršen pritisak na njih za istupanje iz članstva u sindikatu tužitelja. Konačno, to posredno potvrđuje i tuženik u žalbi, kada ističe da je poduzimao i da poduzima radnje i aktivnosti s ciljem ostvarivanja prava radnika na udruživanje, a u cilju učlanjenja radnika u "određeni sindikat", pri čemu se pojam " određeni sindikat " svakako ne odnosi na tužitelja.

17. Na žalbene navode tuženika u tom dijelu, valja odgovoriti da tuženik u osnovi ponavlja tvrdnje koje je bez uspjeha isticao i u prvostupanjskom postupku. Glede tvrdnje o nedostatku pravnog interesa za vođenjem ovog postupka, treba navesti da se pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe ispituje u slučaju podnošenja tužbe za utvrđenje, u smislu čl. 187. ZPP-a i to kad tužitelj zahtjeva da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. U ovom postupku tužitelj je podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kojim se traži zabrana poduzimanja određenih radnji i aktivnosti, dakle ne radi se o tužbi za utvrđenje, pa se postojanje pravnog interesa za podnošenje takve tužbe predmnijeva. Tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu prava na udruživanje prema čl. 185. ZR-a, prema kojem propisu udruga ili udruga više razine može zahtijevati od suda da zabrani djelatnost koja je protivna pravu na slobodno udruživanje radnika, odnosno poslodavaca (stavak 1.). O zabrani nejednakog postupanja zbog sindikalnog članstva ili djelatnosti govori čl. 186. ZR-a, prema kojem propisu radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog članstva u sindikatu pa tako osobito nije dopušteno ugovor o radu s određenim radnikom sklopiti pod uvjetom da on ne stupi u sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata, te otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti radnika u nepovoljniji položaj od ostalih radnika zbog njegova članstva u sindikatu (stavak 1.). Poslodavac, direktor ili neko drugo tijelo te zastupnik poslodavca ne smiju se koristiti prisilom u korist ili protiv bilo kojeg sindikata (stavak 3.).

18. Kako je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tuženik poduzimao radnje koje se mogu podvesti pod aktivnosti opisane u točki I. izreke, proizlazi da je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pa je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi primjenom članka 368. st. 1. ZPP-a.

19. Na žalbene navode tužitelja glede merituma spora, treba navesti da su točni navodi tužitelja da su neki od saslušanih svjedoka ukazivali da su, kao članovi SSH-a, bili u težem položaju od drugih radnika na više načina, prije svega zbog otežavanja izvršenja radnih zadataka. Međutim, iskazi tih svjedoka su u tom dijelu neodređeni pa sud prvog stupnja nije imao osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva i u tom dijelu. Tužitelj u žalbi, u potkrjepu svojih tvrdnji, ukazuje na navode iznesene u iskazima određenih svjedoka, međutim, zbog izloženih razloga time ne dovodi u pitanje zakonitost presude u pobijanom dijelu. Konačno, treba reći da bi zaštitu zbog zabrane nejednakog postupanja zbog sindikalnog članstva, mogao zahtijevati svaki radnik u individualnom sporu, primjenom čl. 186. ZR-a.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Međutim, osnovano tužitelj osporava zakonitost odluke o parničnom trošku. Naime, sud prvog stupnja je trošak zastupanja odvjetnika obračunao primjenom Tbr. 7. t. 2. Tarife, umjesto prema Tbr. 7. t. 1. Tarife. U nazočnom slučaju se ne radi o individualnom sporu iz radnih odnosa kao što su poništenje otkaza ugovora o radu, utvrđivanja prava na rad i slično, kako je to primjerice navedeno u Tbr. 7. t. 2. alineja 6. Tarife, već se radi o sporu u kojem se traži sudska zaštita prava na udruživanje, koji spor je aktivno legitimirana pokrenuti udruga ili udruga više razine. Stoga se parnični trošak treba obračunati primjenom Tbr. 7. t. 1. Tarife, dakle prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi. Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 251.000,00 kn, pa je prema čl. 40. st. 2. ZPP-a ta vrijednost predmeta spora mjerodavna za obračun troška. Pritom treba reći da tuženik nije prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, da sud po službenoj dužnosti nije rješenjem odredio drugu vrijednost predmeta spora, u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a pa vrijednost koju je označio tužitelj u tužbi nije dovedena u pitanje. Tužitelj je specificirao zahtjev za nadoknadu parničnog troška u skladu s čl. 164. st. 2. ZPP-a, pa ima pravo na nagradu odvjetnika za zastupanje koja se odnosi na sastav tužbe prema Tbr. 7. t. 1.Tarife u iznosu od 995,42 eura (7.500,00 kn), za sastav podnesaka od 2. veljače i 22. svibnja 2017. po 995,42 eura za svaki prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup odvjetnika na ročišta koja su održana 19. siječnja 2018., 12. ožujka 2020., 25. rujna i 30. studenog 2020., 3. ožujka, 30. rujna i 8. prosinca 2021., 26. svibnja 2022. te 20. travnja 2023. po 995,42 eura za svako, primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta održana 26. svibnja 2017.te 6. srpnja 2020. iznos od 497,71 eura za svako, primjenom Tbr. 9. t. 2. Tarife, budući da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima te konačno za sastav podnesaka od 12. prosinca 2017. te 19. siječnja 2023. po 99,54 eura primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, što daje zbroj od 13.139,54 eura, čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 42 Tarife od 3.284,89 eura, što čini ukupan trošak zastupanja od 16.424,43 eura. Tom iznosu treba pridodati iznos sudske pristojbe za tužbu od 379,59 eura, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 16.804,02 eura. Kako je u točki 3. izreke pobijane presude tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 497,71 eura, valjalo je povodom žalbe tužitelja dosuditi razliku u iznosu od 16.306,31 eura. Još treba dodati da tužitelj ima pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a, budući da nije uspio u sporu s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

22. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalbu tužitelja uvažiti i istu presudu u točki IV. izreke preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.

23. Strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, i to tuženiku zato što u tom postupku uopće nije uspio, a tužitelju zato što je uspio samo s dijelom sporedne tražbine.

U Rijeci 9. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara