Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-210/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ILIRIJA d.d., OIB: 05951496767, Biograd na Moru, Tina Ujevića 7 16, koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica odvjetnik u Zadru, Široka ulica 4/II, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, radi ispravka upisa, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 9. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Branimira Zorice i zastupnice po zakonu tuženice FŽ, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru, sadržan u Zapisniku broj Z-784/2007, na način da se tužitelj Ilirija d.d., Biograd na Moru, OIB: 05951496767, uknjiži kao vlasnik odnosno suvlasnik na sljedećim nekretninama: - kat. čest. [katastarska čestica], zvana „U mjestu“, dvorište površine 81 m2, gospodarska zgrada površine 13 m2 i gospodarska zgrada površine 43 m2, ukupno 137 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasnik za cijelo; - kat. čest. [katastarska čestica], zvana „U mjestu“, kuća površine 179 m2, kuća površine 20 m2, gospodarska zgrada površine 60 m2, ukupno 259 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasnik za 30/90 dijela, uz istovremeno brisanje istog prava s imena Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju pričinjeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj Ilirija d.d., Biograd na Moru, OIB: 05951496767, vlasnik odnosno suvlasnik sljedećih nekretnina:

- kat. čest. [katastarska čestica], zvana „U mjestu“ dvorište površine 81 m2, gospodarska zgrada površine 13 m2 i gospodarska zgrada površine 43 m2, ukupno 137 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasnik za cijelo;

- kat. čest. [katastarska čestica], zvana „U mjestu“, kuća površine 179 m2, kuća površine 20 m2, gospodarska zgrada površine 60 m2, ukupno 259 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasnik za 30/90 dijela,

što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj Ilirija d.d., Biograd na Moru, OIB: 05951496767 upiše kao vlasnik odnosno suvlasnik navedenih nekretnina, temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama u gore navedenim udjelima, uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju pričinjeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

3. Nalaže se tužiteljici Ilirija d.d. Biograd naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj troškove ovog postupka u iznosu od 3.000,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 9. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je stvarna vlasnica i posjednica, točnije suvlasnica i suposjednica nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] površine 81 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, te kč. br. [katastarska čestica], površine 179 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za 30/90 dijela. Pojašnjava da je Općinski sud u Zadru u postupku obnove zemljišne knjige u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao suvlasnike upisao ovdje tuženicu za 30/90 dijela i jedanaest fizičkih osoba s različitim suvlasničkim udjelima. Također, da je u istom postupku tuženica upisana kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

Tužiteljica upis tuženice smatra pogrešnim, jer tuženica nije vlasnica, odnosno suvlasnica spornih nekretnina. Uvodno pojašnjava da nekretnine iz tužbe u staroj izmjeri odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] zgr. površine 195 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] zgr. površine 225 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].

Navodi kako u naravi nekretnine predstavljaju zgradu u čijem se prizemlju nalazi poslovni prostor, ranije restoran ''Velebit'', odnosno prije toga ''Istra'' i koji je poslovni prostor vlasništvo ovdje tužiteljice. Tvrdi da je rješenjem bivšeg Narodnog odbora Općine Biograd na Moru, kojim je osnovano ugostiteljsko poduzeće Ilirija Biograd na Moru od 16. studenog 1957., između ostalog, utvrđeno da tužiteljica ''ima restoran Istra, kasnije nazvan Velebit'', odnosno da je upravo tim aktom ovdje tužiteljica stekla pravo korištenja na spornoj nekretnini.

Nadalje, u tužbi se navodi da su sporne nekretnine procijenjene u postupku pretvorbe poduzeća Ilirija Biograd na Moru, te su u protuvrijednosti nekretnina rezervirane dionice toga društva kod Hrvatskog fonda za privatizaciju, sve zbog toga što nisu bili riješeni imovinskopravni odnosi.

Isto tako tužiteljica u tužbi pojašnjava da su rješenjem o nacionalizaciji bivšeg Narodnog odbora Kotara Zadar, Komisije za nacionalizaciju od 30. svibnja 1961. ovdje sporne nekretnine nacionalizirane i prešle u društveno vlasništvo, s tim da je ranijim vlasnicima ostavljen u vlasništvo stan na prvom katu, koji zapravo predstavlja prvi kat iste zgrade dok je u prizemlju bio poslovni prostor. Ovdje tužiteljica smatra da je time zapravo nacionalizirano prizemlje zgrade na čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina] i dio dvorišta.

U tužbi se tužiteljica poziva i na odredbu čl. 53. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19. – dalje Zakon o naknadi) prema kojemu se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća uneseno u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

U konkretnom slučaju to znači da se sporna nekretnina nije mogla vratiti vlasnicima već im je utvrđeno pravo na naknadu i to pravomoćnim odlukama Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava Biograd na Moru, koja su rješenja donesena 16. siječnja 2014. i 17. ožujka 2016. i kojima je obveznikom naknade određen Centar za restrukturiranje i prodaju.

U vezi s navedenom naknadom da je Hrvatski fond za privatizaciju za oduzete nekretnine izvršio rezervaciju dionica u protuvrijednosti tih nekretnina.

Nadalje, tužiteljica u tužbi ukazuje da je bila upisana u popisnom listu broj 2425 kao posjednica sporne nekretnine te da ju je u postupku obnove trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava, jer da to proizlazi iz odredbe čl. 180.a Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19. – dalje ZZK/96), ali da je zemljišnoknjižni sud upisao tuženicu, pri čemu nije utvrdio stvarno stanje, a što je bio dužan učiniti.

Također navodi da tuženica nije niti stvarni, niti faktični vlasnik kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što znači da je zapravo zemljišnoknjižni sud propustio primijeniti odredbu čl. 184. ZZK/96.

Sve naprijed navedeno ukazuje da je u postupku obnove zemljišnih knjiga ovdje tužiteljica trebala biti upisana kao nositeljica knjižnog prava, a sve i da ne postoje pretpostavke za ispravak pogrešnog upisa, iz odredbe čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

Zbog navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži ispravak pogrešnog upisa, a ujedno postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Tuženica u pisanom odgovoru na tužbu (str. spisa 63-65) osporava činjenične navode i postavljene tužbene zahtjeve.

Ukazuje da se pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P- 1154/24 vodi parnični postupak kojeg su protiv ovdje tuženice pokrenule fizičke osobe radi ispravka upisa na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno radi utvrđenja prava vlasništva tih fizičkih osoba na naznačenim nekretninama. Poziva se i na odredbe čl. 1. st. 2. i drugih odredbi Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine broj: 50/20), a iz kojih odredbi da proizlazi kako se imovinskopravni odnosi u ovakvim pravnim situacijama rješavaju u upravnom postupku, te da rješenja o pravu vlasništva donosi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Pojašnjava i da su ovdje sporne nekretnine nacionalizirane, te da su pravni prednici tužitelja podnijeli zahtjev za naknadu (povrat oduzetih nekretnina) koji se dijelom odnosi i na ovdje sporne nekretnine, makar su u tom postupku označene brojevima stare izmjere. U upravnom postupku koji je proveden na temelju odredbi Zakona o naknadi, da su donesena pravomoćna rješenja kojima je odlučeno da se tužitelju i njegovim prednicima utvrđuje pravo na naknadu oduzetih čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], stare izmjere, pri čemu je određeno da ranijim vlasnicima pripada pravo na naknadu, a ne povrat imovine.

Nadalje, tuženica se poziva na odluku ovdje tužiteljice od 22. prosinca 1998. i Sporazum o primopredaji poslovnog prostora od 7. kolovoza 1999. iz kojeg proizlazi da je ovdje tužiteljica sporne nekretnine ustupila RŽ i drugim fizičkim osobama, pa da su stoga neosnovane tvrdnje iz tužbe prema kojima bi tužiteljica bila vlasnica, odnosno suvlasnica utuženih nekretnina.

Konačno, navodi i da na strani tuženice nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 390. ZV-a potrebne za stjecanje prava vlasništva na ovim nekretninama.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao isprave u spisu i to: zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. ožujka 1997. (str. spisa 9-14), ZK izvatke (l.s. 15-20), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. studenog 1993. (str. spisa 27-32 i 34-38), rješenje o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija (str. spisa 33), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. (str. spisa 42-48), djelomično rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 16. siječnja 2014. (str. spisa 49-55), zapisnik sastavljen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru s ročišta od 25. travnja 2024. (str. spisa 66-69), zahtjev za oduzetu imovinu (str. spisa 70-71), djelomično rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. svibnja 2011. (str. spisa 72-78), dopunsko djelomično rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 17. ožujka 2016. (str. spisa 88-92), odluku o dopunu Statuta Ilirije d.d. Biograd na Moru (str. spisa 93-95), odluku glavne skupštine Ilirije d.d. Biograd na Moru od 22. prosinca 1998. (str. spisa 96) i sporazum o primopredaji poslovnog prostora od 7. kolovoza 1999. (str. spisa 97-100). Također je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1154/2024, te je navedeni spis preslikan i priklopljen ovom predmetu.

Sud nije provodio druge dokaze smatrajući da je činjenično stanje razjašnjeno u dovoljnoj mjeri.

4. Tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 – dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koje je pravo vlasništva u korist tuženice upisano u postupku obnove zemljišnih knjiga koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru i koji je upis prava vlasništva izvršen temeljem rješenja tog suda poslovni broj Z-784/2007.

Nadalje, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je i tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na označenim nekretninama, a koji je zahtjev tužiteljica postavila u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a.

8. U ovoj fazi postupka između stranaka zapravo nije sporno niz činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenih zahtjeva tužiteljice.

Naime, stranke ne spore da je upis prava vlasništva ovdje tužiteljice izvršen u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], da je u tom postupku upisano pravo vlasništva, odnosno suvlasništva ovdje tuženice, te da je na ročištu pred zemljišnoknjižnim sudom od 25. travnja 2024. odbijen prigovor ovdje tužiteljice na tako izvršene upise. Nadalje, između stranaka nije sporna niti identifikacija ovdje utuženih nekretnina, pa tako i iz priloženih dokaza i navoda stranaka proizlazi da nekretnine iz tužbe nove izmjere u staroj izmjeri odgovaraju nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] iste k.o.

Isto tako nije sporno da se u naravi radi o gospodarskoj zgradi u čijem je prizemlju poslovni prostor, ranije restoran ovdje tužiteljice.

Iz isprava u spisu, ali i navoda stranaka tijekom postupka navedene su nekretnine bile predmet zahtjeva za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a po zahtjevu ranijih vlasnika, odnosno njihovih nasljednika. Nije sporno niti da su ti postupci završeni, na način da je podnositeljima zahtjeva određena naknada s obzirom da nije bilo pretpostavki za naturalnu restituciju.

Nadalje, osnovani su navodi ovdje tužiteljice da su sporne nekretnine procijenjene u njezin temeljni kapital u procesu privatizacije, a koju činjenicu potvrđuju i isprave u postupku pretvorbe društvenih poduzeća odnosno odluke tada nadležnog Hrvatskog fona za privatizaciju. Spisu prileži i rješenje o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija, prednika tužiteljice od 16. studenog 1957,. godine iz kojeg proizlazi da u tom trenutku prednik tužiteljice, između ostalog, koristi restoran Istra, a što je raniji naziv poslovnog prostora koji zapravo predstavlja sporne nekretnine.

Provedenim dokazima, a što stranke niti ne osporavaju jest i činjenica da se pred Općinskim sudom u Zadru vodi postupak po tužbi trinaest fizičkih osoba, zapravo ranijih vlasnika spornih nekretnina ili njihovih nasljednika, protiv Republike Hrvatske radi ispravka pogrešnog upisa upravo nekretnina iz tužbe.

Dakle, iz provedenih dokaza te očitovanja i shvaćanja stranaka, zapravo proizlazi da se u konkretnom slučaju radi zapravo o pravnom pitanju.

9. Prvim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži ispravak pogrešnog upisa iz postupka obnove zemljišnih knjiga, pa se radi o tužbi iz čl. 197. ZZK/96, a koja odredba glasi: Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora.

U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu za ispravak nakon što je zemljišnoknjižni sud odbio njezin prigovor. Dakle, tužiteljica ima aktivnu legitimaciju za vođenje ovog parničnog postupku a pasivno je legitimirana upravo tuženica. Međutim, odlučno je pitanje radi li se o pogrešnom upisu na štetu ovdje tužiteljice čije bi zemljišnoknjižno pravo konkretno pravo vlasništva bilo povrijeđeno izvršenim upisom.

To znači, da zapravo, s obzirom na sve utvrđene činjenice treba razriješiti pitanje je li ovdje tužiteljica doista vlasnik, odnosno suvlasnik spornih nekretnina, odnosno je li bilo uvjeta za upis prava vlasništva ovdje tuženice prema odredbama ZZK/96 u postupku obnove zemljišnih knjiga.

10. U prilog tvrdnji tužiteljice da bi stekla pravo vlasništva spornih nekretnina govore činjenice da je ona imala pravo korištenja nekretnina iz tužbe. Ovo proizlazi iz rješenja o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija još iz 1957. godine, te kasnijih odluka nadležnih tijela u procesu pretvorbe, jer su upravo navedene nekretnine unesene u temeljni kapital, ali i činjenice koja zapravo nije sporna da se u naravi radi o poslovnom prostoru u kojem je tužiteljica odnosno njezin prednik obavljao ugostiteljsku djelatnost (restoran ranijih naziva Velebit i Istra).

To konkretno znači, da bi, protivno tvrdnjama tuženice, tužiteljica ostvarila pretpostavke iz odredbe čl. 390 a. ZV-a jer se očito radi o nekretninama koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s izvanknjižnim pravom korištenja prednika tužiteljice, da se radilo o nekretninama koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i da je njihova vrijednost bila procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva.

Pritom je za istaknuti da su, u konkretnom slučaju, neodlučni navodi tuženice u kojima se, i to samo paušalno, poziva na odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

Što se tiče upisa prava vlasništva ovdje tuženice za istaknuti je da iz navoda stranaka, a i priloženih dokaza proizlazi da tuženica, do postupka obnove zemljišnih knjiga nije bila upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, a tužiteljica upire i na odredbu čl. 182 a. ZZK/96 prema kojoj u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige u vlastovnicu zemljišne knjige unosi se podatak o osobi čiji su podaci prikupljeni u katastarskoj izmjeri ili tehničkoj reambulaciji, ili proizlaze iz podataka pisanog dijela postojećeg katastarskog operata, ako su ti podaci novijeg datuma od podataka upisanih u postojeću zemljišnu knjigu, knjige položenih ugovora, pologa isprava, kao i javnih i privatnih isprava koje stranke dostave zemljišnoknjižnom sudu, a za koje postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po zakonu kao i provođenjem drugih mogućih dokaza prema pravilima izvanparničnog postupka. U postupku obnove koji se provodi na podacima postojećeg katastarskog operata u vlastovnicu zemljišne knjige unosi se podatak o osobi iz postojećeg katastarskog operata, kao i iz javnih i privatnih isprava koje stranke dostave zemljišnoknjižnom sudu, iz knjige položenih ugovora, odnosno iz zemljišne knjige koja se zatvara otvaranjem obnovljene zemljišne knjige ako su ti podaci upisani nakon podataka koji proizlaze iz postojećeg katastarskog operata. Prilikom sastavljanja vlastovnice mogu se provesti i drugi dokazi prema pravilima izvanparničnog postupka.

U postupcima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na raspravu za sastavljanje uloška pozivaju se osobe koje su pozvane na izlaganje na javni uvid podataka prikupljenih katastarskom izmjerom ili tehničkom reambulacijom, odnosno postojećeg katastarskog operata, osobe upisane u zemljišnu knjigu, kartone zemljišta i polog isprava te knjigu položenih ugovora, kao i osobe za koje sud ocijeni da bi mogle imati pravni interes. Osobe upisane u zemljišnu knjigu pozivaju se samo ako je iz stanja zemljišne knjige vidljivo da je moguće izvršiti dostavu.

Ako se na raspravi za sastavljanje uložaka pojavi spor između više osoba oko toga koju od njih bi trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava, zemljišnoknjižni sud upisat će u zemljišnoknjižni uložak osobu koja je upisana u popisni list koji je sastavljen u trenutku izlaganja katastarskih podataka, odnosno osobu upisanu u katastarski operat, a ostale osobe uputiti da svoje pravo ostvaruju u ispravnom postupku.

Ako nije moguće utvrditi vlasnika prema odredbama ovoga članka, upisat će se Republika Hrvatska kao vlasnik, odnosno suvlasnik katastarske čestice koja je predmet postupka.

U vlastovnicu zemljišne knjige ne unose se nevaljani i bespredmetni upisi postojeće zemljišne knjige.

Dakle, iz navedenog proizlazi da zemljišnoknjižni sud nije mogao upisati ovdje tuženicu kao vlasnicu, odnosno suvlasnicu spornih nekretnina, pa se takav upis ukazuje pogrešnim kako to ispravno tvrdi i ovdje tužiteljica, jer se iz podataka obnove moglo utvrditi čiji upis prava vlasništva treba izvršiti prema pravilima zemljišnoknjižnog postupka.

11. Međutim, usprkos utvrđenjima iz točke 10. obrazloženja ove presude tijekom postupka utvrđene su činjenice koje isključuju osnovanost tužbenih zahtjeva tužiteljice.

Naime, kako je već rečeno pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-1154/2024 vodi se postupak po tužbi BŽ i drugih bivših vlasnika spornih nekretnina proti Republike Hrvatske, također radi ispravka pogrešnog upisa. Sud je izvršio uvid u navedeni spis i isprave koje su mu priložene, te iz tih isprava zaključio da su vlasnici ovdje spornih nekretnina zapravo BŽ i preostalih dvanaest bivših vlasnika, odnosno njihovih nasljednika tužitelja u postupku pred Općinskim sudom u Zadru.

Naime, već je spomenuto da su tužitelji iz tog postupka podnijeli zahtjev za povrat imovine, jer se nesporno radi o nacionaliziranim nekretninama. U postupku povodom zahtjeva za naknadu doneseno je više upravnih rješenja (djelomičnih rješenja i njihovih dopuna) koja su spomenuta ranije u obrazloženju.

Tim rješenjima utvrđeno je da raniji vlasnici nemaju pravo na povrat spornih nekretnina ali imaju pravo na naknadu, a koja bi se provela rezervacijom dionica ovdje tužiteljice sukladno odredbi čl. 53. Zakona o naknadi, jer su nekretnine procijenjene u temeljni kapital upravo tužiteljice.

Međutim, predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1154/2024 prileže zapisnik s izvanredne Glavne Skupštine 22. prosinca 1998., odluka o dopuni Statuta Ilirije d.d. od 22. prosinca 1998., odluka Glavne skupštine Ilirije d.d. od 22. prosinca 1998. godine, te Sporazum o primopredaji poslovnog prostora od 7. kolovoza 1999. (str.59-75 spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1154/2024) kojima je ovdje tuženica prenijela u vlasništvo nekretnina iz tužbe i to upravo ranijim vlasnicima, a koji su se, zauzvrat odrekli prava na preuzimanje rezerviranih dionica ovdje tužiteljice koje su bile predviđene kao naknada za oduzetu imovinu. Taj Sporazum predstavlja nagodbu iz čl. 8. Zakona o naknadi. Stavkom 2. istog članka utvrđena su ograničenja za sklapanje nagodbe, ali koja se, po shvaćanju ovog suda ne odnose na konkretnu situaciju. Ovo stoga jer iz činjenica utvrđenih upravnim rješenjima o naknadi proizlazi da se pravom na naknadu bivših vlasnika ne dira u stečena prava trećih osoba, niti bi one takvom nagodbom trpile štetu, a niti se sporazumom stvaraju obveze Republici Hrvatskoj.

U konkretnom slučaju iz provedenog postupka povodom zahtjeva za naknadu jasno proizlazi da je bivšim vlasnicima priznato pravo na naknadu za oduzetu imovinu, da su za ostvarenje te naknade rezervirane dionice ovdje tužiteljice kako to predviđa odredba čl. 53. Zakona o naknadi, te da su nakon toga ovdje tužiteljica i bivši vlasnici zaključili nagodbu kojom ovdje tužiteljica bivšim vlasnicima vraća nekretnine, a oni se zauzvrat odriču prava na dionice ovdje tužiteljice koje su im pripale na ime naknade za oduzetu imovinu.

Ovaj sud smatra da je takav Sporazum valjan i da ne dira u prava trećih osoba te da su stranke tog sporazuma (nagodbe) zapravo samostalno odredile svoj pravni odnos nakon što je utvrđeno da jednoj nagodbenoj strani pripadaju dionice druge strane, a toj drugoj strani nekretnine koje su ranije oduzete supotpisnicima nagodbe. Slobodnom voljom i suglasnošću svih strana zaključena je takva nagodba. Pritom ovaj sud smatra da nisu osnovani navodi ovdje tužiteljice (izneseni i u postupku pred Općinskim sudom u Zadru i u postupku obnove zemljišnih knjiga) da navedeni Sporazum (nagodba) ne bi bio valjan, jer da ga je postupao tadašnji direktor tužiteljice koji za to nije imao ovlaštenje.

Naime, parničnom predmetu Općinskog suda u Zadru priložene su isprave (prvenstveno zapisnik s Glavne Skupštine iz prosinca 1998.) iz kojih slijedi da je Glavna Skupština tužiteljice izmijenila Statut društva nakon čega je zakonski zastupnik ovlašten potpisati, i u konačnici je potpisao spomenuti Sporazum. Također, prema sudskoj praksi navedeni sporazum nije ništetan zbog nedostatka propisane forme (sudska nagodba ili javnobilježnički akt s klauzulom ovršnosti), jer isti zakon, Zakon o naknadi ne propisuje ništetnost kao posljedicu tog nedostatka (VSRH, Rev-291/2008).

12. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju pogrešan upis ovdje tuženice proveden u obnovi zemljišnih knjiga, ali da se on ne može ispraviti na način da se vlasnikom upiše tužiteljica. Ovog stoga jer je tužiteljica prije početka ove parnice raspolagala spornim nekretninama, na način da je njihovo vlasništvo prenijela ranijim vlasnicima kojima su nekretnine nacionalizirane, a zauzvrat dobila dionice koje su ti raniji vlasnici dobili na ime naknade za oduzetu imovinu.

To znači da tužiteljica zapravo ne može zahtijevati ispravak pogrešnog upisa u svoju korist, jer se ispravak ne može izvršiti na način da se upiše njezino pravo vlasništva, s obzirom da je utuženim nekretninama raspolagala prije početka ovog postupka.

Radi navedenog sud je odbio i glavni i eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 162. i čl. 163. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).

Tuženici, koja je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom trebalo je dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištima od 30. rujna 2025. i 9. prosinca 2025. svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,000 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

14. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 9. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku

- Tuženiku po ŽDO Zadar

- u spis