REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-565/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 09. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade bruto plaće ukupan iznos od 7.996,91 EUR-a bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do 01.01.2023 god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023 god. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče kako slijedi:

-na iznos od 694,57 EUR-a od 15.08.2019 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 966,98 EUR-a od 15.09.2019 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 482,31 EUR-a od 15.10.2019 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 583,03 EUR-a od 15.11.2019 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 130,39 EUR-a od 15.12.2019 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 294,99 EUR-a od 15.01.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 478,88 EUR-a od 15.02.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 378,06 EUR-a od 15.03.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 608,01 EUR-a od 15.04.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 280,64 EUR-a od 15.05.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 282,37 EUR-a od 15.06.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 396,81 EUR-a od 15.07.2020 god. pa do dana isplate ,

-na iznos od 428,33 EUR-a od 15.08.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 428,05 EUR-a od 15.09.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 487,19 EUR-a od 15.10.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 285,51 EUR-a od 15.11.2020 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 208,35 EUR-a od 15.03.2021 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 581,37 EUR-a od 15.04.2021 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 1,07 EUR-a od 15.05.2021 god. pa do dana isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.375,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 13. rujna 2024. tužitelj navodi da je bio zaposlenik tuženika i to baš u Postaji pomorske policije Split na radnom mjestu "policijskog službenika-mornara" te koji potražuje naknadu neplaćene plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od 01.06.2019 god. do 14.04.2021 god. Navodi da se prije podnošenja tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari tužitelj dana 03.06.2024 god. sukladno odredbi Čl.186 a, Zakona o parničnom postupku pisanim putem obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, a na koji zahtjev da nije zaprimio nikakav odgovor. Navodi da je posao tužitelja specifičan jer da se rad obavljao na policijskom patrolnom brodu u turnusima, tako da je tužitelj i po nekoliko dana bez prestanka boravio na brodu. Ističe se da je tužitelj obavljao poslove kako u redovnom radnom vremenu, tako i van redovnog radnog vremena bez zagarantiranog dnevnog odmora noću, subotom, nedjeljom te blagdanima, a uslijed čega da mu pripada pravo na dodatke na rad, tj. na uvećanu plaću. U navedenom smislu se navodi da je podnositelj zahtjeva je u navedenom periodu radio dulje od formalno propisanog radog vremena. Ističe se da je podnositelj zahtjeva plaćan za tzv. „Pasivno dežurstvo“, međutim, da se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad izvan redovnog radnog remena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće), a ne nemogućnost napuštanja radnog mjesta. Navodi se da je člankom 60, Zakona o radu propisano je: „St.1.Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, a St.2.Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. St.3.Vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.“ Nadalje se navodi da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike zauzela slijedeće stajalište (KUDSN-a br.15/44 od 16.12.2013 god.): „Pravo na pasivno dežurstvo (pripravnost za rad) ostvaruje se ukoliko poslodavac od službenika i namještenika traži da bude pripravan i dostupan za dolazak na rad u slučaju potrebe. Obveza je poslodavca da u službenoj evidenciji unaprijed odredi službenike i namještenike koji imaju obvezu biti u pripravnosti za rad i dane pripravnosti. U slučaju da to poslodavac nije učinio, službenik i namještenik nije u obvezi biti pripravan i dostupan za rad u vrijeme kada ne radi, i zbog neodazivanja ili nepripravnosti ne smije trpjeti posljedice (disciplinsku ili stegovnu odgovornost, ili odgovornost za naknadu štete koja bi mogla nastati jer nije bio pripravan za rad, ili se nije odazvao na poziv poslodavca, ili mu bio dostupan)“. Slijedom navedenog, očito je da tužitelj nije bio na pasivnom dežurstvu već da je obavljao rad van radnog vremena, te mu s tog osnova pripada pravo na uvećanu plaću. Ističe se da time što tužitelju nije bila isplaćivanja uvećana plača po naprijed navedenim osnovama MUP je ostao dužan podnositelju zahtjeva za period od 01.06.2019 god. do14.04.2021 god. isplatiti iznos od 11.250,00 EUR-a. U navedenom smislu tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje navedeni iznos od 11.250,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 17.06.2025.godine (list 141-142 spisa) na način da u konačnici potražuje sukladno nalazu i mišljenju vještaka Zlatka Cvitanović iznos od 7.996,91 Eur-a sa pripadajućom kamatom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 13-14 spisa) navodi da u predmetnoj pravnoj stvari postoji mogućnost mirnog rješenja spora odnosno sklapanja nagodbe, a radi čega da je suglasan s prijedlogom tužitelja odnosno da predlaže da se prije svega izvede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost osnova i visine potraživanja i to polazeći od recentne sudske prakse viših sudova u istovrsnim predmetima a u pogledu obračuna potraživanja. U tom smislu, navodi se da tuženik smatra da bi obračun potraživanja tužitelja trebao biti sačinjen na način da se obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad dok se 8 sati odnosi na odmor, i to neovisno radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, uz napomenu da se odmor računa u noćnim satima ukoliko drugačije ne proizlazi iz izvještaja uz radne naloge i evidencije radnog vremena pri čemu od tako utvrđene razlike plaće svakako treba oduzeti iznos koji je isplaćen na temelju pasivnog dežurstva i iskorištenih slobodnih dana. S tim u vezi, tuženik u spis predmeta dostavlja obračunske liste plaće za utuženo razdoblje, dok se preslike registra službenih poslova (R-27), kao i preslike radnih naloga sa izvješćima obvezuje dostaviti po primitku od strane nadležne službe Ministarstva unutarnjih poslova. Navodi se da će tuženik nakon provođenja financijskog vještačenja i izrade nalaza i mišljenja biti u mogućnosti očitovati se na potraživanje tužitelja dok da za sada osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Iz navedenog je razvidno da tuženik u osnovi ne osporava osnov potraživanja već isključivo visinu predmetnog potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list 6-7 spisa); rješenja MUP-a od 01.05.2022.godine (list 8 spisa); preslika osobne iskaznice tužitelja (list 9 spisa); obračunskih isprava (list 15-106 spisa); radnih naloga sa pripadajućim izvješćima te preslike registra službenih poslova (R-27) na CD-u; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zlatka Cvitanović (list 116-121 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od 01.06.2019.godine do zaključno 30.04.2021.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika- mornara u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi i iz pregledanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 01.05.2022.godine (list 8 spisa).

7. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5-7 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao, te je tužitelj u zakonskom roku sukladno odredbi članka 186 a stavka 5.ZPP-a podnio u zakonskom roku tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Među strankama nije sporan osnov predmetnog potraživanja već isključivo visina potraživanja, a što je upotpunosti razvidno iz sadržaja tuženikovog odgovora na tužbu, te činjenice da su se punomoćnici stranaka na ročištu glavne rasprave 28.11.2025.godine suglasile da je suvišno provoditi dokaze vezano za utvrđivanje osnovanosti pravnog osnova potraživanja budući su istakle da je suvišno provoditi dokaz saslušanjem svjedoka EF i VF, a zbog čega je ovaj sud na ročištu od 28.11.2025.godine i odustao od provedbe tog dokaza.

8. Sukladno jedinstvenom stavu prema praksi Vrhovnog suda RH u ovom predmetu je trebalo utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja budući je jedinstveni stav Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru da ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati dnevno, pa da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.

9. Prema odredbi članka 60.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a), a koji je zakon u predmetnom slučaju u primjeni je propisano da je radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu kojeg odredi poslodavac.

10. Temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

11. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12. Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad sa prekidom dužni od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, temeljem odredbe članka 44.stavka 2. navedenog KU-a dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno se ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zlatka Cvitanovića (list 116-122 spisa) proizlazi da je vještak sukladno nalogu ovog suda trebao utvrditi visinu potraživanja tužitelja, odnosno obračunati iznos razlike plaće po osnovi neplaćenih dodataka za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Ističe se da je pri tome bilo potrebno rukovoditi se principom da se u slučaju višednevne službe rad tužitelja obračuna kao 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad, a 8 sati kao dnevni odmor (neovisno radi li se o radu od ponedjeljka do petka, ili o radu subotom, nedjeljom i blagdanom), a nastale razlike da se trebaju korigirati za one iznose koji su tužitelju isplaćeni po osnovi pasivnog dežurstva i za eventualno iskorištene slobodne dane. Vještak je u Tablici 1 vještva dao traženi izračun razlike bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje od lipnja/2019. do travnja/2021. Također je vještak dao i pojašnjenje uz Tablicu 1 navodeći da su u stupcima 3 - 8 dati podaci o svim parametrima za izračun bruto plaće (osnovica plaće i koeficijenti uvećanja plaće: osnovni koeficijent, minuli rad i posebni uvjeti rada te dodaci za zvanje i sporazumni dodatak) propisani tada važećim odredbama Kolektivnog ugovora; a u stupcu 9 da je dan je izračun osnovne bruto plaće po mjesecima, koji da je dobiven kao umnožak svih vrijednosti navedenih u prethodnim stupcima od 3 – 8; te u stupcu 10 da je redovni mjesečni fond radnih sati (za radni dio tjedna); a u stupcu 11 da je izračun bruto satnice po mjesecima (dobiven kao kvocijent bruto plaće i redovnog mjesečnog fonda radnih sati, iz prethodna 2 stupca). Nadalje se navodi da je u Tablici 2. vještva dan pregled sati rada tužitelja i izračun razlike bruto plaće po osnovi redovnog rada, prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Stavljena je napomena da navedena tablica sadrži 23 stupca i čak 446 redaka pa da zbog njene enormne veličine nije bilo moguće dati podatke u pisanom dijelu ovog vještva, već da je priložena kao dodatak tom vještvu. Istaknuto je da su izračuni broja sati i njihovih vrijednosti izvršeni su na osnovi: tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanja Tužitelja razlike bruto plaće po evidentiranim, a neplaćenim satima redovnog i prekovremenog rada te dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, proizišlih u razdoblju od 01.6.2019. do 30.04.2021.g.; te odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12……112/17), te uvažavanja načina rada tužitelja koji da je djelomično mogao raditi u redovnom radu, a djelomično u smjeni ili turnusu, te dijelom na drugačiji način, tj. u višednevnoj plovidbi. Nadalje je navedeno obrazloženje vještaka uz Tablicu br. 2, a u kojoj je prikazan vještakov izračun sati redovnog rada, prekovremenih sati, sati rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom kao i izračun dodataka na plaću za utuženo razdoblje te obračun razlike bruto plaće usporedbom s tim obračunima izvršenim od strane tuženika. U tom smislu se navodi da su u stupcima od br. 4 do 13 prikazani odrađeni sati tužitelja (strukturirani na različite kategorije tog rada), a prema podacima iz evidencija o radu i radnim nalozima, vodeći računa o tome da u 24-satnom radnom vremenu 8 sati otpada na redovan rad, 8 sati na prekovremeni rad, a ostatak od 8 sati otpada na dnevni odmor; da se dnevni odmor u pravilu evidentira u noćnim satima; da se prekovremeni rad može zamijeniti za slobodne dane u omjeru 1:1,5. Istaknuto je da je obračun razlika odrađenih sati i obračunatih sati prikazan u redcima koji da su boldirani plavom bojom, usporedbom podataka iz evidencija o radu s podacima iz isplatnih listova; te da su u stupcu stupcu 14 dati su mjesečni iznosi bruto satnice preuzeti iz Tablice br. 1; u stupcu 15 dati su iznosi koji su prema obračunu vještaka mjesečno trebali biti isplaćeni tužitelju za redovan rad, iznosi koje mu je Tuženik isplatio za redovan rad (u retku „Obračunato“) te razlike između tih dvaju iznosa (u retku „Nepodmireno“); te u stupcima od 16-20 da su izračunati potrebni iznosi dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na način da se ostvareni broj sati množi sa satnicom i postotnim uvećanjem plaće, uzimajući pritom u obzir da se prekovremeni rad plaća 50% više; rad noću (od 22 do 6 sati) plaća 40% više; rad subotom plaća 25% više; rad nedjeljom plaća 35% više; rad blagdanom plaća 150% više. Navodi se da je u stupcu 21 prikazan je ukupan iznosa svih dodataka bruto plaće prethodno izračunatih u stupcima od 16 do 20; a u stupcu 22 da je prikazan iznos za „pasivno dežurstvo“ koji da je plaćen tužitelju; te da je u stupcu 23 dan obračun ukupnih razlika po osnovi dodataka na plaću po pojedinim danima iz utuženog razdoblja. U redcima koji da su boldirani plavom bojom da je dan ukupan obračun tih razlika po svim mjesecima u utuženom razdoblju, usporedbom iznosa tih dodataka obračunatih od strane vještaka s iznosima koje je tuženik isplatio tužitelju (uvećanim za „pasivno dežurstvo“), a čime se dobiva stvarni iznos ukupne razlike bruto plaće, i to u retku „Nepodmireno“, za svaki pripadajući mjesec. Vještak je uz navedeno istakao napomene ističući da se prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada uzeo u obzir način rada tužitelja. Ako je rad organiziran u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, prekovremenim radom da se smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a za rad koji je organiziran u smjeni ili u turnusu, da se smatra svaki sat rada duži od smjenskog rada (12 h). Kod višednevnih naloga, prekovremeni sati rada da se obračunavaju po principu 8 h redovno – 8h prekovremeno – 8 h odmor, bez obzira u kojem danu u tjednu se radi. Ističe se da kad je tužitelj zbog objektivnih razloga (vremenski uvjeti ili kvar na brodu) bio privezan u luci ili radio na kopnu u auto-ophodnji da se taj rad tretira kao smjenski rad od 12 h redovnog rada, a u slučaju da je smjenski rad prelazio 12 h, da su utvrđeni prekovremeni sati. Također iz nalaza i mišljenja vještaka Cvitanović proizlazi da u promatranom razdoblju tužitelj nije koristio „slobodne dane“. Vještak napominje i da kod višednevnih radnih naloga dolazi do preraspodjele ukupnog broja sati na redovan rad, dnevni odmor i prekovremeni rad, te da je to vidljivo u isplatnim listama kroz stavku „nadopuna satnice“. Međutim, navodi da se broj tako raspoređenih redovnih sati ne podudara s brojem plaćenih redovnih sati iz isplatnih lista. Naime, da u promatranom razdoblju je tužitelju bilo više isplaćeno redovnog rada od stvarno preraspodjeljenog dnevnog rada. Ističe se da je iz tog razloga ovaj vještak kod obračuna nepodmirenog redovnog rada (stupac 15) morao uvažiti tu činjenicu i nepodmireni iznos bruto plaće korigirati (umanjiti) za više plaćeni redovan rad, jer da jedino na taj način predmetni obračun može biti realan. Pritom da se vještak rukovodio principom da svaki prekovremeni sat rada koji tužitelju nije uopće plaćen, da treba uvećati za 150%. A ako je taj rad tužitelju već plaćen, ali bez dodatka za prekovremeni rad, da ga treba uvećati samo za propisanu visinu tog dodatka, tj. za 50%. Vještak ujedno navodi da primjerice u srpnju/2019. je tužitelj (prema podacima iz radnih naloga i evidencije o radu) imao 136 redovnih radnih sati, a nakon izvršenih preraspodjela rada zbog višednevnih službi (prema podacima iz obračunske liste za taj mjesec), da mu je plaćeno 160 sati za redovan rad, odnosno 24 sata više. Zato da je u Tablici br. 2, u stupcu 15, u retku „Nepodmireno“, za tih 24 već plaćenih sati umanjen iznos ukupne razlike za redovan rad (pa da on iznosi -782,98 kn), a čime da se u konačnici dobiva stvarni iznos razlike bruto plaće za taj mjesec (stupac 23). Vještak Cvitanović je u navedenom smislu u Tablici 3 vještva prikazao rekapitulaciju razlike bruto plaće tužitelja. Ističe se u tom smislu da je u Tablici br. 3 data rekapitulacija Tablice br. 2, odnosno pregled obračunatih razlika bruto plaće tužitelja, segmentirano na razlike za neplaćeni redovan rad, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i to pojedinačno i zbirno po mjesecima u utuženom razdoblju od 01.06.2019. do 30.04.2021. godine, te korigirano (umanjeno) za plaćeni iznos „pasivnog dežurstva“ (svi su ti podaci, za svaki mjesec iz utuženog razdoblja, preuzeti iz retka „Nepodmireno“, Tablice br. 2). Navodi se da je iz Tablice br. 3 vidljivo da je u promatranom razdoblju ukupna razlika za redovan rad i za rad noću bila negativna, a da je za preostale kategorije rada (prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom) tužitelju utvrđena neisplaćena razlika bruto plaće. Također je vidljivo i to da tužitelj nije koristio slobodne dane u zamjenu za prekovremeni rad. Ističe se da ukupna razlika bruto plaće tužitelja po osnovi neplaćenih sati u utuženom razdoblju iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcima 11 i 12 Tablice br. 3, odnosno sveukupno 60.252,70 kn ili u protuvrijednosti od 7.996,91 EUR. Vještak Cvitanović ujedno posebno napominje da su predmetnom izračunu paralelno iskazane konačne vrijednosti u kunama i u eurima, a sukladno Zakonu o uvođenju EUR-a kao službene valute u RH (NN 57/22), odnosno „Pravilu dvojnog iskazivanja novčanih vrijednosti u sudskim aktima“, prema kojem se u propisanom razdoblju „dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije“ (čl. 48. Zakona). Prema Uredbi Vijeća EU od 12.07. o.g., fiksni tečaj konverzije nacionalne valute Rep. Hrvatske (kuna) u valutu Europske monetarne unije (euro), iznosi: 1 EUR = 7,53450 HRK. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Cvitanović proizlazi da temeljem naloga suda vještaku, te knjigovodstvene d okumentacije dostavljene u sudskom spisu, kao i temeljem iznijetog nalaza vještak ističe da je razliku bruto plaće tužitelja po osnovi neplaćenih sati za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, radio uvažavajući recentnu sudsku praksu glede metode tog obračuna u slučaju višednevne službe izvan mjesta boravka (da se taj rad obračuna po principu: 8 sati redovnog rada, 8 sati kao prekovremeni rad, a 8 sati kao dnevni odmor), korigirano za one iznose koji su tužitelju isplaćeni po osnovi „pasivnog dežurstva“. Vještak u tom smislu navodi da tako utvrđena visina potraživanja tužitelja (u utuženom razdoblju od 01.06.2019. do 30.04.2021. g.) iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcima 11 i 12 Tablice br. 3 (rekapitulacija razlike bruto plaće Tužitelja), odnosno sveukupno 60.252,70 kn ili u protuvrijednosti od 7.996,91 EUR (uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate).

14. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Cvitanović ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže ovom sudu, a stranke nisu imale na navedeni nalaz i mišljenje.

15. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz cjelokupne dokumentacije u predmetnom spisu i nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Cvitanović vezano za rad tužitelja proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što da se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Također nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove na brodu kao policijski službenik-mornar, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati i to pretežno u noćnim satima budući je uvijek morao biti na vezi u slučaju da je bilo potrebno se odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru pa se treba smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

16. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima vještaku Zlatku Cvitanović je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora.U navedenom smislu, a uzimajući u obzir kao nesporno utvrđenu činjenicu koja proizlazi iz pregledane dokumentacije u ovom spisu, posebice dostavljenih radnih naloga od strane tužene, kao i među strankama nespornu činjenicu da se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to pretežno noću i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 7.996,91 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor), te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 7.996,91 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 17.06.2025. godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Zlatka Cvitanović. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a koja na pojedinačne mjesečne iznose teče navedene u nalazu i mišljenju vještaka Zlatka Cvitanović teče od njihovog dospijeća pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude dok je tužbeni zahtjev odbijen u pogledu potraživanja kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

17. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

18. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva (u pogledu potraživanja kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi tužena mu je dužna naknaditi u cijelosti parnične troškove temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 17.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.11.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 375,00 Eur-a ukupno iznosi 1.875,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 500,00 Eur-a ukupno iznosi 2.375,00 Eur-a, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 09. veljače 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u