Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Poslovni broj: P Ob-255/2025-8
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u pravnoj stvari tužiteljice HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv 1. tužene HLZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik iz [adresa] i 2. tužene UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , nakon zaključene glavne rasprave održane dana 20. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, a u odsutnosti 1. tužene osobno i njezinog punomoćnika i 2. tužene osobno, dana 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je između pokojnog DL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 1996. do smrti DL dana 19. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prijedlogom, koji se ima smatrati tužbom, od 1. prosinca 2025. tužiteljica HL ( nastavno: tužiteljica) protiv 1. tužene HLZ ( nastavno: 1. tužena) i 2. tužene UL ( nastavno: 2. tužena) zakonskih nasljednika i kćerki pok. DL, traži od suda da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice. U tužbi navodi da ima pravni interes da se utvrdi postojanje takve zajednice kao izvanbračne zajednice zbog ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog izvanbračnog supruga. Tvrdi da su živjeli zajedno od 1995. do smrti DL dana 19. studenog 2025., te da je ta zajednica bila životna zajednica u kontinuitetu, uključujući ljubavnu, emotivnu i financijsku i da je po svim svojim značajkama ta zajednica dvoje ljudi bila identična bračnoj zajednici. Stoga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je između nje i sada pokojnog DL postojala izvanbračna zajednica koja je trajala 30 godina sve do smrti izvanbračnog druga 19. studenog 2025.
2. 1. i 2. tuženice su odgovorile na tužbu u kojem odgovoru nisu osporavale činjenice navedene u tužbi niti tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i njihovog pokojnog oca.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izvatke iz matice rođenih Matičnog ureda Sisak, oba od 28. 11. 2025. , Smrtni list Matičnog ureda Sisak od 28. 11. 2025., preslici osobnih iskaznica tužiteljice i pokojnog DL, rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Sanje Čubelić-Šimac poslovne oznake O-2133/2025 od 11.12.2025., saslušani su svjedoci ŠL i GL, te je saslušana tužiteljica.
4. Iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sanje Čubelić-Šimac poslovne oznake O-2133/2025 od 11.12.2025. utvrđeno je da su 1. i 2. tuženice kćerke pok. DL, te je pasivna legitimacija nedvojbeno utvrđena. Osim toga, utvrđeno je da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza tog ostavitelja u svojstvu izvanbračne supruge, te da joj to svojstvo kćerke ostavitelja nisu osporavale, te da je tužiteljica proglašena zakonskom nasljednicom iza tog ostavitelja.
5. Uvidom u Izvatke iz matice rođenih Matičnog ureda Sisak od 28. 11. 2025. vidi se da je tužiteljica bila u braku s drugom osobom i da je taj brak prestao razvodom 1986. godine, a u odnosu na pok. DL da je i on bio u braku i da je i taj brak prestao razvodom braka o čemu je odlučeno presudom Općinskog suda u Zagrebu od 13. 5. 1986. s pravnim učinkom razvoda dana 30. srpnja 1996.
6. Iz Smrtnog lista Matičnog ureda Sisak od 28. 11. 2025. utvrđeno je da je DL umro dana **.**.2025. u [adresa].
7. Uvidom u osobne iskaznice tužiteljice i pok. DL vidi se da su adrese prebivališta različite, jer tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a pok. je imao upisno prebivalište u [adresa].
8. Svjedokinja ŠL u svom iskazu u bitnome je rekla da dobro poznaje tužiteljicu jer je tužiteljica kupila susjednu kuću prije 30.g, da joj je dobro poznato da je sve ove godine živjela sa DL i da je mogla vidjeti da iako oni nisu bili vjenčani da je bilo kao i da su u braku. Rekla je da su imali ekonomsku zajednicu jer iako su li svaki svoje prihode, da su zajednički raspolagali prihodima tako da bi sve zajedno stavili na istu hrpu i iz tih sredstava pokrivali troškove koji su proizlazili iz njihovog zajedničkog života. Tako su zajednički ulagali i renovirali ovu kuću u kojoj su zajedno živjeli, a zna da su imali i neku nekretninu na moru gdje su također vršili ulaganja. Dalje je rekla da je pok. DL imao kćerke iz prvog braka i da njihovi međusobni odnosi nisu uvijek bili idealni, ali se u konačnici smirilo. Zna da je sahrana od DL bila u Dalmaciji i nije bila na sahrani. Napomenula je da su se kao prvi susjedi svakodnevno viđali i družili te sve što je rekla ima iz osobnih vlastitih saznanja. Ne znam točno zašto nisu formalizirali svoju zajednicu jer se ozbiljno nikada o tome nije razgovaralo, ali smatra da je njihov odnos bio tako dobar da im to nije trebalo.
9. Svjedok GL u svom iskazu u bitnome je izjavio da poznaje tužiteljicu dugi niz godina i da mu je prijateljica. Dobro zna da je tužiteljica živjela sa DL 30-tak zadnjih godina. Rekao je da su oni jedan drugome bili kao muž i žena i zna da su živjeli zajedno, stjecali imovinu zajedno, i to kuću, auto , namještaj i sve ono što su zajedno tijekom 30 god. trebali sebi pribaviti. Rekao je da kad uspoređuje svoju bračnu zajednicu i zajednicu tužiteljice i DL da nema nikakve razlike.
10. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome ispričala da je izvanbračna zajednica sa DL počela onog trenutka kada je prestao brak kojeg je DL imao sa bivšom suprugom H. Ipak i prije prestanka tog braka imali su emotivnu vezu budući da njegove supruge već duže vrijeme nije bilo. Objasnila je da su živjeli na puno mjesta jer su oboje radili u građevinskoj firmi koja je gradila autoput pa su tako mijenjali adrese i živjeli tamo kako je napredovao autoput A1. Međutim, 1997. ili 1998. kupili su kuću u [adresa] na adresi [adresa] i živjeli su od tada svo vrijeme na toj adresi. Nadalje, rekla je da je prijavila adresu davno u [adresa], zato što tamo živi njezina kćerka pa da netko preuzima njezinu poštu, no zapravo tamo nije nikada živjela. Osim toga, izjavila je da su ona i DL živjeli kao skladan par, da se nikada nisu svađali i da je njihov život izgledao kao kod svakog idealnog bračnog para. U travnju 2025. DL se razbolio te je shvatio da bi moglo biti problema oko kuće koju su kupili za vrijeme trajanja njihove zajednice pa joj je ugovorom o darovanju tu nekretninu prije smrti prenio u vlasništvo. Kada se razbolio bio je hospitaliziran u [adresa] te je ona 63 dana zaredom svakog dana odlazila k njemu u posjetu. Međutim on se želio vratiti kući, pa kada se vratio umro joj je na rukama za tjedan dana. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u mjestu Mratovu koje se nalazi između Knina i Drniša. Organizaciju prijevoza i sahrane učinile su zajedno ona i 1. tužena, u osmrtnici je ona navedena kao supruga umrle osobe, a na samoj sahrani stajala je uz njegove kćerke kao ožalošćena supruga. Konačno, rekla je da ona i DL nisu sklopili brak zato što se to pitanje nikada nije pojavilo kao potrebno jer su bili zadovoljni sa zajednicom kakva je bila i taj papir ne bi promijenilo ništa.
11. Tužiteljica je u tužbi navela da je zainteresirana zatražiti priznavanje prava na obiteljsku mirovinu kao izvanbračna supruga. Time je u ovom postupku dokazala pravni interes za donošenje presude na utvrđenje, a isto traži odredba čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – nastavno ZPP) pa je opravdano donošenje deklaratorne presude.
12. Analizirajući svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je zaključio da zahtjev za utvrđenje izvanbračne zajednice osnovan, te ga usvojio. U konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba članka 11. Obiteljskog zakona ( Narodne novine br. 103/15,98/2019,47/2020, 49,/23, 156/23, nastavno: ObZ ) kojom je propisano da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, te izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi bračnih drugova.
13. Iz dokaza s kojim je sud raspolagao u ovom parničnom postupku sud je utvrdio da su tužiteljica i otac tuženica bili osobe koje nisu bile u vezi ili u braku s drugim osobama u vrijeme zasnivanja i trajanja svoje veze, te da su svoju emotivnu vezu nastavili zajedničkim životom na istoj adresi gdje su kupili zajednički kuću. Iako je iz dokaza vidljivo da tužiteljica ima različitu adresu od pok. DL, ista je objasnila, a sud u cijelosti prihvatio, da je u adresa na kojoj je prijavljena adresa njezine kćeri koja je za majku primala pismena. Utvrđeno je da su svoju vezu započeli i prije nastupanja pravnih učinaka razvoda braka DL sa bivšom suprugom, jer je presuda o razvodu donesena više godina ranije budući da je faktična zajednica života sa bivšom suprugom prestala puno prije. Također je utvrđeno da se od početka veze pa sve do njegove smrti nisu razdvajali, a njihovi međusobni odnosi bili su temeljeni na međusobnom poštivanju, uvažavanju, donošenju zajedničkih odluka, te međusobnom pomaganju. U njihovoj izvanbračnoj zajednici nisu rođena djeca.
14. Iskaze svjedoka sud je ocijenio kao vjerodostojne jer su svjedoci iskazivali uvjerljivo, detaljno, jasno i nedvosmisleno o činjenicama za koje ih se pitalo, pa je sud zaključio da su činjenice koje je u tužbi navela tužiteljica istinite. Naime, svjedoci su iskazivali suglasno te njihovi iskazi u nijednom dijelu nisu bili međusobno suprotni, niti u suprotnosti s iskazom tužiteljice i dokumentacijom koju je tužiteljica dostavila sudu. Uostalom niti 1. i 2. tuženice nisu osporavali tužbeni zahtjev tužiteljice te je smatraju suprugom svoga pok. oca.
15. Dakle, po provedenom dokaznom postupku sud je nedvojbeno utvrdio da su tužiteljica i sada pokojni DL, kao neudana žena i neoženjen muškarac, imali izvanbračnu zajednicu jer je ista trajala više od 3 godine i imala sve karakteristike kao i bračna, a to znači životnu, ekonomsku i emocionalnu zajednicu koja se temeljila na međusobnom poštovanju i pomaganju.
16. Izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih partnera koji daleko nadilazi vezu koju imaju osobe koje su u ljubavnoj vezi. Odnos između izvanbračnih partnera, za razliku od osoba koji su u emotivnoj i/ili intimnoj vezi a žive zajedno, podrazumijeva pristajanje sudionika tog odnosa na sve sastavnice života dvoje ljudi koji su partneri, bile one dobre i ne, na duže vrijeme, čak i da nisu odlučili takvu svoju zajednicu registrirati u matičnom uredu. Upravo takvu zajednicu sud je pronašao kod tužiteljice i oca tuženica, zbog čega je treba i utvrditi.
17. Ovakav konačni zaključak sud je stekao temeljem cjelokupnog dokaznog postupka u kojem su svi dokazi upućivali na iste činjenice. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskazivanja tužiteljice ili svjedoka jer su njihovi iskazi bili uvjerljivi, životno logični i u međusobnoj usklađenosti s drugim materijalnim dokazima s kojima je raspolagao sud, a uostalom niti 1. i 2. tuženice nisu osporavale činjenice na kojima je tužiteljica temeljila svoj zahtjev.
18. Stoga je donesena odluka kao u izreci jer je su iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da su doista sada pok. DL i tužiteljica imali izvanbračnu zajednicu kako je definira članak 11. Obz-a , te da je ista trajala od 1996. pa nadalje kontinuirano do smrti izvanbračnog druga19. 11. 2025., a svakako tri godine.
19. Stranke nisu podnosile zahtjeve za naknadu troškova ovog postupka pa sud nije imao razloga odlučivati o parničnom trošku.
20. Slijedom svega gore navedenog donesena je odluka kao u presudi.
U Sisku 9. veljače 2026.
Sutkinja
Nataša Ljuba-Čobanov
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Dna:
1. tužiteljici
2. 1. tuženoj po pun.
3. 2. tuženoj
