REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj  Kž-53/2026-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vedrana Pavelić kao predsjednika vijeća, te Mile Solde, kao izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JP zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. u vezi članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Krešimiru Pencingeru protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kov-26/2026-9. od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika JP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu a na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. 126/19. 80/22, 36/24 i 72/25 dalje ZKP/08.) produlje je istražni zatvor okrivljeniku JP a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 51. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku Krešimiru Pencingeru zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine mu istražni zatvor, a podredno da ukine istražni zatvor i zamijeni ga nekom od mjera opreza.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Okrivljenik je najavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, no u sadržaju same žalbe nema žalbenih navoda koji bi ukazivali na bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povredu kaznenog zakona već se sadržajno žalba u cijelosti odnosi na žalbene navode kojima se pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo kao opće pretpostavke za istražni zatvor i posebnih razloga za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela prijetnje na štetu bračnog para ZP. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da takva osnovana sumnja postoji i da ona proizlazi iz dokumentacije koja se nalazi u državnoodvjetničkom spisu, te iz navoda i iskaza oštećenika J i ZP. S obzirom na prirodu i vrstu kaznenog djela prijetnje koje je počinjeno verbalnim načinom ono ne ostavlja iza sebe nikakve materijalne tragove, a u pravilu se čini neposredno i bez svjedoka, nije ništa neuobičajeno da o počinjenju takvog kaznenog djela nema materijalnih dokaza niti neposrednih očevidaca osim oštećenika na koje se prijetnja odnosi. To ne znači da se samo na temelju iskaza oštećenika ne može temeljiti pa i utvrditi postojanje osnovane sumnje u počinjenje ovoga kaznenog djela. Stoga ni žalbeni navod okrivljenika koji tvrdi da nema osnovane sumnje pozivajući se da nema materijalnih dokaza niti drugih nezainteresiranih očevidaca događaja nije osnovan.

6. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda i o tome na strani okrivljenika postoje osobite okolnosti da će on na slobodi ponovno počiniti istovrsno kazneno djelo ili čak ostvariti prijetnju smrću prema Z i ZP. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kada tvrdi da ranija osuđivanost ne može biti osnova za zaključak o postojanju takve opasnosti. Naime, radi se o činjenici da je okrivljenik jednom već osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela počinjenog prema istom oštećeniku ZP, a da je okrivljenik sklon prijeći s riječi na djela, proizlazi iz činjenice da je osuđen za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11. i to na bezuvjetnu kaznu zatvora. Dakle, ne radi se samo o činjenici da je okrivljenik do sada osuđivan, već o tome da je osnovano sumnjiv da ponovno prijeti istom oštećeniku zbog kojega je već osuđivan i da je bio na izdržavanju kazne zatvora, pa je bez obzira na te dvije činjenice sada ponovno osnovano sumnjiv da je počinio dva nova kaznena djela s elementima nasilja. Kad se k tome doda činjenica da je okrivljenik tri puta prekršajno kažnjavan, također zbog prekršaja koji u sebi sadrže elemente nasilja, za zaključiti je da je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ispravan, a žalba okrivljenika i u tome dijelu neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije razmatrao mogućnost izricanja blaže mjere, odnosno ispitivao da li bi se nekom od mjera opreza mogla ostvariti svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom. O tom pitanju prvostupanjski sud se očitovao u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja, a ovaj drugostupanjski sud nalazi da je i u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda pravilna. Naime, ne može se očekivati da bi neka od mjera opreza spriječila okrivljenika u ponavljanju istovrsnog kaznenog djela ili pak počinjenju i nekog težeg kaznenog djela, kad ga u tome nisu mogle spriječiti ni dosadašnje prekršajne kazne ili kazne zatvora za kaznena djela za koja je osuđen.

7. 1. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kojim se poziva na načelo razmjernosti. Okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru od 2. prosinca 2025., pa je u vrijeme produljenja istražnog zatvora bio u istražnom zatvoru dva mjeseca, a za kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv, budući da se radi o dva kaznena djela u stjecaju, može mu se izreći kazna zatvora u maksimalnom trajanju od pet godina i devet mjeseci, pa stoga ne može biti govora o povredi načela razmjernosti.

8. Zbog svega naprijed navedenoga nije osnovana žalba okrivljenika.

9. Kako je sud našao da ne stoje žalbeni razlozi na koje se poziva okrivljenik, a ispitujući pobijanu rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., sud nije našao da postoji povreda odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu.

Slavonski Brod, 9. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić