REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj Povrv-36/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupana po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ON, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2.veljače 2026., uz nazočnost zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 9.veljače 2026.

.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi 463/2025 UPP/OS- Ovrv-116/2025 javnog bilježnika Vedrana Plećaša od dana 5.svibnja 2025. godine te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 131,64 EUR u roku od 8 dana., sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ovog rješenja pa do namirenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika iz izreke ove presude naloženo je platiti ovršeniku, sada tuženiku, 106.20 EUR s kamata i troškovima za mjesečne RTV pristojbe za razdoblje ožujak do prosinca 2024.

2. U svom pravodobnom prigovoru od 19.05.2025. tuženik navodi da osporava osnov i visinu ovrhovoditeljevog potraživanja te ističe da nema evidentirane obveze prema ovrhovoditelju. Ovršenik za stan u [adresa] uredno podmiruje HRT pristojbu putem trajnog naloga te je to vrlo dobro poznato ovrhovoditelju , dok u stanu u [adresa] , na adresi [adresa] , u nekadašnjem njegovom vlasništvu ne nalaze se pokretnine koje bi bile tuženikovo vlasništvo pa niti rtv prijamnik budući je u istome sve do prije 4 godine živio njegov sin ON sa obitelji sve do 10.mj.2020 godine kada se stan iznajmljuje na godinu dana obitelji DN .OVO JE SVE OVRHOVODITELJU POZNATO KROZ ZADNJIH 5 GODINA ! Ovršenik za stan u [adresa] uredno podmiruje HRT pristojbu putem trajnog naloga cijeli svoj život ali je u konkretnom slučaju za stan u [adresa] tuženi evidentiran kao pretplatnik pri ovlaštenoj ustanovi na neistinit i prijevaran način i to tužitelj zna. Osporava se vjerodostojnost ovjerovljenih poslovnih knjiga budući da ovršenik nikada nije potpisao ugovor sa ovrhoviteljem ili prijavio TV ili radio prijemnik na adresi [adresa] niti je plaćao pristojbu za stan u [adresa]. Točnije, izvod iz poslovnih knjiga je rezultat nezakonitog i neistinitog unosa budući imamo saznanja da su na adresu stana u [adresa] u početku ovrhovoditeljeve evidencije kao i do današnjeg dana stizali računi i opomene na nepostojeću osobu ĆN, za podstanare Z , [adresa]. a kao dokaz navedenome i da su na adresu stana u [adresa] stizali računi i opomene na nepostojeću osobu ĆN, za podstanare Z, [adresa]. S obzirom da se izvod iz poslovnih knjiga sastavlja na temelju unosa pojedinih stavki ( računa , uplatnica itd ) očigledno je da je konkretna vjerodostojna isprava - izvod iz poslovnih knjiga HRT-a rezultat nezakonitog i neistinitog unosa odnosno retroaktivnog ispravka podataka kod tužitelja. Predlaže se da po prigovoru, nadležni sud prije svega naloži ovrhovoditelju da dostavi originale cjelokupne dokumentacije na temelju koje je zavela ovršenika kao obveznika plaćanja HRT pristojbe ( vjerovatno ) za stan u [adresa] , da se dostave sve originalne ( BEZ KRIVOTVORINA ! ) vjerostojne isprave -računi , dopise sa imenima adresanata i obveznika u vezi navedene obveze jer na istima sasvim sigurno ne stoji ime ovrhovoditelja . U slučaju da je netko treći i platio račun ili uplatnicu ovrhovoditelja za spornu obvezu pristojbe , ovršenik predlaže sudu da naloži ovrhovoditelju dostavu ispisa predmetnog plaćanja i dostavu IBAN računa i imena ( ovršenik i njegov sin ih sigurno nisu plaćali). U slučaju da se netko potpisao na bilo koji način u ime ovršenika za spornu obvezu pristojbe za predmetni stan u [adresa], predlaže se provesti grafološko vještačenje na okolnost istinitosti potpisa. Temeljem prethodno navedene dokumentacije ističe se prigovor pogrešne pasivne legitimacije te da ovršenik nije mogao biti zaveden kako RTV obveznik niti po zakonu o HRT -u . Naime, očigledno je da u sklopu predmeta ugovora o najmu nije nikada bio bilo kakav radio tv prijemnik je bračni par DN i DN sklopio ugovor o najmu stana sa ovršenikom te su zasnovali kućanstvo na adresi [adresa] ( člankom 2 ugovora poimenice se navode koji se uređaji predaju na upotrebu, a člankom 3 ugovora stan se predaje na korištenje za stanovanje njih i uže obitelji te se ne smije iznajmljivati ). A kako je odredbom čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17. i 94/18., dalje: Zakon o HRT-u) st. 6. propisano da se kućanstvom se u smislu ovoga Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.), to je tužitelj pogrešno tužio tuženika iako on nije niti posjednik niti vlasnik rtv prijemnika na adresi [adresa], umjesto obitelji DN kao kućanstva na adresi [adresa] ( iako je sporno postojanje prijemnika i obveze uopće!). Kako je odredbom čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17. i 94/18., dalje: Zakon o HRT-u) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske, koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, to je ovrhovoditelj pogrešno zaveo kao pretplatnika ovršenika iako on nije niti posjednik niti vlasnik rtv prijemnika na adresi [adresa], umjesto O i DN kao članova kućanstva na adresi [adresa] ( iako je sporno postojanje prijemnika i obveze uopće!). Tim više , na temelju ovrhovoditeljeve dokumentacije proizlazi da bi na adresi stana u [adresa] u vrijeme navodnog zanivanaj pretplatničkog odnosa živjeli podstanari D ( što je netočno ), a što opet upućuje da se radi o domaćinstvu Z, a ne ovršeniku kojega bi trebalo teretiti za pretplatu HRT-u ako bi se uopće utvrdilo postojanje RTV prijemnika. Odredbom čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17. i 94/18., dalje: Zakon o HRT-u) u st 4. ,navodi se da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost - plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom čl. 35. st. 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Ovršenik ne spada u kategoriju fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost. O tome je je dostavio u ovaj spis i porezno rješenje nadležne porezne uprave iz koje je razvidno da je istome po osnovi predmetnog najma stana razrezan porez i prirez na dohodak od imovine. Stoga, ako sud smatra da se za HRT primjenju posebna privilegirana pravila dokazivanja u parničnom postupku ( pa da se moraju dokazivati negativne činjenice ) se predlaže sudu službenim putem zatražiti od nadležne porezne uprave PU , Područni ured Dubrovnik , Ispostava Metković, 1.porezna kartica tuženika za 2021.godinu,i za 2023.godinu te 2. obavijest da li je tuženik zaveden za 2021.godinu i 2023.g kao obveznik plaćanja poreza sa osnova obavljanja samostalne djelatnosti i s koje osnove? Ponavlja i tvrdi da će ovrhovoditelj ubuduće dostaviti svoju prepravljenu dokumentaciju „kao vjerodostojnu“ iako će biti očito da je ista naknadno prepravljana u vezi imena navodnog obveznika te da cjelokupna dostavljena dokumentacija ne predstavlja dokaz za tvrdnje ovrhovoditelja

-da je ovršenik uistinu bio zaveden KOD OVRHOVODITELJA kao obveznik pod svojim pravim imenom i prezimenom i adresom boravišta ili prebivališta (barem), -da je ovršenik vlasnik ili posjednik bilo kakvog prijamnika u predmetnom stanu, -da su, u razdoblju kada je ovršenik zaveden kao pretplatnik, kao i u predmetnom razdoblju na navedenoj adresi živjeli bilo ovršenik bilo podstanari D(?).Gore navedeni predmeti i podnesci stranka su dokaz da ovrhovoditelj zloupotrebljava zakonska ovlaštenja te vodi ovršenika kao pretplatnika za adresu [adresa] , u svojim evidencijama iako zna da isti to nije nikada htio biti niti je više posjednik niti vlasnik predmetne nekretnine. Ovrhovoditelja je unio ovršenika u svoju evidenciju obveznika plaćanja pristojbe na osnovu opažanja kontrolora tužitelja, bez da je isti ustanovio o kojem se prijamniku radi, kad je isti nabavljen, tko je vlasnik ili posjednik istoga, i bez potpisa prijave od strane tuženika, čak štoviše tuženik nije ni zatečen na navedenoj adresi u vrijeme pravljenja prijave. Time ovrhovoditelj ne dokazuje obveznopravni odnos sa ovršenikom. Ovršenik ovim putem ulaže prigovor i na trošak ovršnog postupka određen pobijanim rješenjem o ovrsi, obzirom da isti nije prouzročio, odnosno ovrhovoditelj je neosnovano podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika te zatražio prevelike troškove koji nisu niti nastali niti će nastati u određenoj visini. Slijedom navedenoga, predlaže se da nadležni sud donese rješenje kojim se pobijano Rješenje o ovrsi stavlja izvan snage i kojim se ukidaju provedene radnje i platni nalog te odbacuje prijedlog za ovrhu odnosno odbija ovrhovoditelj s prijedlogom za ovrhu uz obvezu naknade ovršnog i parničnog troška ovršeniku odnosno tuženiku.

3. Tužitelj u svom podnesku kojim se očituje na prigovor u bitnom ističe kako je prigovor tuženog neosnovan. Prema evidenciji obveznika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 4985662 prijavljen je prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 8. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava je sačinjena temeljem Zapisnika koji je obavio kontrolor na adresi prijave/fakture u [adresa], gdje je osobnim opažanjem kontrolor ustanovio da se radi o prijamniku te da se radi o iznajmljenoj nekretnini koje je tuženi vlasnik te je tako obveznik plaćanja mjesečne pristojbe. Osobe koje se bave iznajmljivanjem stana obavljaju ugostiteljsku djelatnost. Nedvojbeno je da se iznajmljivanjem stana obavlja ugostiteljska djelatnosti prema čl. 30. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Obzirom da tuženi iznajmljivanjem vlastitih sredstava i ulogom vlastitih sredstava obavlja djelatnost iznajmljivanja stana, isti samostalno obavlja djelatnost. Time je on fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, a ne obrtnik niti pravna osoba (obveznik plaćanja pristojbe sukladno čl. 34 st. 4. Zakona o HRT-u). U konkretnom slučaju tuženik je osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću, odnosno iznajmljivač je koji potpada pod odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i kao građanin koji pruža usluge u domaćinstvu izjednačen je s ugostiteljima jer isti kao gospodarski subjekt obavlja gospodarsku djelatnost sa svrhom postizanja dobiti/dohotka pa je izjednačen sa ugostiteljima. Ugostitelji, odnosno iznajmljivači u potpunosti, kao i ovdje tuženik, ispunjavaju uvjete za podmirivanje pristojbe svakog pojedinog prijamnika budući da se iste ne koriste za potrebe kućanstva, već isključivo u svrhu i sa ciljem obavljanja gospodarske djelatnosti. Slijedom navedenog, upravo je tuženi dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, a konkretno nije odjavio prijamnik slijedom čega obveze za 03.-12. mj. 2024. godine je dužan podmiriti jer se radi o periodu za koji postoji prijava. U sporno razdoblje je tuženi bio prijavljen kao obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi o čemu je tužitelj dostavlja dokaze u spis. Tužitelj ističe kako s tuženikom postoje istovjetni postupci za naplatu mjesečne pristojbe samo za drugo vremensko razdoblje. U tim postupcima su donesene dvije presude županijskih sudova u korist tužitelja, a koje tužitelj prilaže u spis. Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gž-483/2024 odbio žalbu tuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Metkoviću Povrv-71/2023, a Županijski sud u Osijeku je u presudi Gž-483/2024 uvažio žalbu tužitelja te preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Metkoviću Povrv-51/2023. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Tuženi je zasnovao odnos sukladno Zakonu o čemu su u spis dostavljeni dokazi. Tuženi je prijavljeni obveznik i vidljivo je iz saldo konti kartice da ovdje sporni iznosi mjesečnih pristojbi nisu plaćeni. Tuženi je inače uredno zasnovao odnos te mu HRT na adresu prijave dostavlja uplatnice i opomene. Tuženi je uredno prijavljen sa ispravnim imenom i prezimenom što je vidljivo u evidenciji i saldo konti kartici. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu je zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Tuženi je za sporno razdoblje uredno prijavljeni obveznik, a svoj je prijamnik nije odjavio, a ovdje predmetni dug nije podmirio. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje tuženi bio obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi, predlaže se održati na snazi platni nalog sukladno ovom podnesku. Prema Zakonu o HRT-u je određeno: "Članak 34. (1) Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno." Imajući u vidu navedeno, predlaže se održati na snazi platni nalog te se dostavljaju u spis dokazi iz kojih je vidljivo da je tuženi obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi te dokaz iz kojega je vidljivo ovdje sporno potraživanje. Tužitelj dostavlja Izvadak iz evidencije obveznika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe“) koji se odnosi upravo na tuženika. HRT je ustanova koja je Zakonom o HRT- u ovlaštena voditi evidencije obveznika te ovime sudu dostavlja izvod iz iste iz kojeg je vidljivo da je tuženi evidentiran kao obveznika pri ovlaštenoj ustanovi. Kako se radi o evidenciji koju HRT vodi temeljem Zakona o HRT i radi se o ustanovi koja je javna, tako se i izvodi iz evidencije obveznika smatraju ispravama javne vjere i predlaže ih se tako i cijeniti u svrhu dokazivanja. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu). Tuženi je uredno prijavljeni obveznik te ovdje predmetni dug nije podmirio. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje obveznik prijavljen, predlaže se održati na snazi platni nalog sukladno ovom podnesku. Osim toga, dostavlja se i Saldo konti kartica za tuženika iz koje je vidljivo da dug nije plaćen, iako su određeni iznosi za pojedine mjesečne pristojbe dobrovoljno plaćeni, čime je obveza plaćanja mjesečne pristojbe potvrđena i nesporna. Slijedom navedenog i dokaza u prilogu vidljivo je da je iznos duga koji je predmetom ovog postupka ostao neplaćen. Tužitelj predlaže održati platni nalog na snazi kako je specificirano ovim podneskom. Tuženi je prijavljeni obveznik te nije podmirio ovdje sporni dug. Slijedom navedenog, za sporno razdoblje i iznose mjesečnih pristojbi u ovom predmetu, tuženi je i dalje u dugu za glavnicu, pripadajuće kamate i nastali trošak te parnični trošak. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, predlaže se održati na snazi platni nalog. Tuženi je obveznik i vidljivo je iz saldo konti kartice da ovdje sporni iznosi mjesečnih pristojbi nisu plaćeni te tako predlaže održati na snazi platni nalog sukladno specifikaciji. Visina pristojbe određena je temeljem Zakona kao što je i dospijeće određeno i uređeno kao mjesečna obveza. Za sporno razdoblje nije plaćen dug što je vidljivo uvidom u saldo konti karticu i to pod brojem 55 sudska ovrha 5504985662-202503-2. Prijedlog se odnosi na period 03.-12. mj. 2024. godine kada je tuženi obveznik i evidentiran je kao takav. Kako tužitelj nije uzrokovao troškove parničnog niti ovršnog postupka već je iste uzrokovao tuženi, tako tužitelj potražuje naknadu nastalih i nužnih troškova ovršnog i parničnog postupka i to odvjetničkog zastupanja radi sastava prijedloga za ovrhu, javnobilježničke nagrade radi donošenja rješenja o ovrsi (specifikacija u prijedlogu za ovrhu 87,50 EUR te se potražuje i trošak odvjetničkog zastupanja u parničnom postupku, sve uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na presudu. Tužitelj predlaže održati platni nalog na snazi te Naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom predlaže donijeti presudu.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz izreke ove presude, u dijelu kojim je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP).

6. U postupku u sporovima male vrijednosti kao što je ovaj, stranke su upozorene na sadržaj odredbi stavka 2. do 7. Članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05,2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14,70/19,80/22,114/22, 155/23 -u nastavku teksta: "ZPP") da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi platiti RTV pristojbu, zajedno sa zakonskim kamatama, za period od ožujka 2024 do prosinca 2024., ukupno 106.20 EUR, odnosno mjesečno 10,62 EUR.

8. Među strankama nije sporno da se među njima vodio veći broj sporova s praktički istom činjeničnom i pravnom osnovom, samo za druga razdoblja, te da je u većini tih sporova upravo tuženik uspio pravomoćno u sporu.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na RTV pristojbu za razdoblje od ožujka 2024. godine do prosinca 2024. godine.

11. Uvidom u izvatke iz poslovnih knjiga sud je utvrdio kako je tužitelj kao obveznika plaćanja pristojbe naznačio tuženika te da je broj obveznika plaćanja pristojbe 4985662.

12. Iz materijalne dokumentacije priložene u spisu ne proizlazi da je tuženik vlasnik predmetnog prijamnika, jer iz prijave tužitelja od 15. prosinca 2020. "obveznik plaćanja RTV pristojbe" razvidno je da tuženik nije izvršio prijavu prijamnika na adresi [adresa], već proizlazi da su i na taj datum prijave u stanu zatečeni podstanari " Z", pa tuženik i nije imao fizičku mogućnost korištenja prijamnika.

13. Iz Ugovora o najmu stana (list 39 i 47) ne proizlazi da je tuženik vlasnik RTV prijamnika, ili da bi bio vlasnik takvog prijamnika u stanu kojeg je vlasnik/daje ga u najam, kao niti Poreznog rješenja (list 25 spisa).

14. Dakle tužitelj nije dokazao da je tužitelj vlasnik RTV prijamnika, a ni Zapisnik HRT-a od 12.6.1023. ne ukazuje suprotno jer isti nije dokaz vlasništva RTV prijamnika, već da su „podstanari Z“ zatečeni da imaju RTV prijamnik u svom posjedu.

15. Iz, od tužitelja predloženih za pribavu, spisa Povrv-58//2022 (kasnije broj Povrv-51/2023), Povrv-82/2023 i Povrv-133/2023 proizlazi da je tuženik ZN uspio protiv HRT-a u tim sporovima, odnosno da je pravomoćno HRT odbijen s tužbama upravo jer nije dokazao da je ZN vlasnik RTV prijamnika uz praktički istu dokaznu osnovu kao u ovoj pravnoj stvari, a da je u predmetu Ć 71/2023 ŽS Zagreb svojom odlukom Gž-4581/2024 od 23. prosinca 2024 dao za pravo tužitelju (HRT), s tim da se taj spis po reviziji nalazi na VSRH, kao i da je činjenica da su viši sudovi nakon te odluke (od 23.12.2024.) sudili u korist tuženika ZN (ŽS Zagreb Gž-173/2025 od 21.5.2025, ŽS Osijek Gž-1358/2025 od 7.10.2025, ŽS u Rijeci Gž-1115/2024 od 15.5.2025) zauzimajući pravni stav kao i VSRH, odnosno u ovoj pravnoj stvari ovaj sud.

16. Odredbom čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj:

137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 144/22, 20/23, 18/24 u daljnjem tekstu: „ZHRT“) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. toga Zakona, osim ako nije drugačije određeno.

17. Temeljem odredbe čl. 219. st 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22: u daljnjem tekstu: ZPP), svaka strana dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Nadalje, prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 343/2022- 2 od 12. travnja 2022. proizlazi slijedeće, cit: „Prvenstveno, ovaj je sud u odluci poslovnog broja Rev 1060/2011 od 17. veljače 2015. izrazio pravno shvaćanje da, u okviru primjene navedenog propisa (ZHRT), proizlazi da je obveza plaćanja TV pristojbe vezana uz vlasništvo TV prijamnika i fizičku mogućnost korištenja TV prijamnika. Ovaj, revizijski, sud primjećuje da niti iz jedne odredbe ZHRT-a ne proizlazi obveza nevlasnika TV prijamnika za plaćanje pretplate u smislu čl. 53. st. 1. ZHRT-a niti njihova obveza prijave promjena okolnosti u pogledu zakonske odredbe čl. 53. st. 2. ZHRT-a.“

19. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 1060/2011 od 17. veljače 2015. izraženo je pravno shvaćanje da, u okviru primjene citirane odredbe čl. 34. ZHRT proizlazi da je obveza plaćanja TV pristojbe vezana uz vlasništvo TV prijamnika i fizičku mogućnost njegova korištenja.

20. Sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučnu činjenicu da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili posjednik radiotelevizijskog prijamnika, odnosno uređaja koji objektivno omogućava prijam radijskog ili audiovizualnog programa. Samo postojanje interne evidencije tužitelja ili pretpostavka o postojanju prijamnika, bez konkretnih i provjerljivih dokaza, nije dostatno za utvrđenje navedene činjenice.

21. Sud je pri tome imao u vidu da je, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, obveza plaćanja RTV pristojbe vezana uz vlasništvo ili posjed radiotelevizijskog prijamnika te objektivnu mogućnost njegova korištenja, a ne uz samu formalnu prijavu ili evidenciju kod tužitelja. Prijava prijamnika predstavlja zakonsku obvezu korisnika i sredstvo evidencije, ali ne može sama po sebi zamijeniti dokaz o stvarnom posjedovanju uređaja u parničnom postupku.

22. Kako je u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje odlučne činjenice - da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili posjednik radiotelevizijskog prijamnika, sud je, primjenom članka 221.a ZPP-a, navedenu činjenicu ocijenio nedokazanom.

23. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, a prema odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: "ZPP").

24. Odluka o trošku prouzročenom ovim postupkom temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te je tuženiku isti obistinjen uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa je tuženiku priznat trošak:

- 50 EUR za sastav prigovora (25 bodova x 2 EUR) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 eura,

- 50 EUR za sastav podneska koji nije mogao sastaviti ranije jer dokazni prijedlog dostave odluka ŽS je izvršen za odluke nastale vremenski kasnije od podnesenog prigovora (25 bodova x 2 EUR) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 eura,

- pristojbe na prigovor 6.64 EUR koliko je i plaćena

dakle u sveukupnom iznosu od 131,64 eura, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

U Metkoviću, 9. veljače 2026. godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb

2. Odvjetnik ON, [adresa]