Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-815/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. i 2. DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Suzana Afrić Medić, odvjetnica u Opatiji, protiv tuženika 1. RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Vičević Gračanin, odvjetnica u Čavlima, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja Marijana Abramovića, odvjetnika u Rijeci, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, po objavi od 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici u cijelosti, svaki u ½ dijela, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to fizički onog dijela te nekretnine, za cijelo, koji je u Dopuni nalaza geodetskog vještaka Ivana Sobola, dipl. ing. geod., zaposlenika trgovačkog društva GEONIT d.o.o., Rijeka od siječnja 2025. godine pod nazivom Podnesak 2 označen točkama i slovima: D-E-E2-S-T-U-V-D te suvlasnici u cijelosti, svaki u ½ dijela, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to fizički onih dijelova te nekretnine, za cijelo, koji su u Dopuni nalaza geodetskog vještaka Ivana Sobola, dipl. ing. geod., zaposlenika trgovačkog društva GEONIT d.o.o., Rijeka od siječnja 2025. godine pod nazivom Podnesak 2 označeni točkama i slovima: E2-R-S-E2 te točkama i slovima: I-J-L-M-N-I2-I, a koji vještački nalaz čini sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženicima HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade troškove ovog postupka u iznosu od 3.453,43 eura uvećane za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 9. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi u bitnom navode da su pravni sljednici V (Mila) Srdoč rođ. Mladenić. PĐ, suprug V (Mile-Milke) Srdoč rođ. Mladenić od oca TĐ i majke BĐ, rođen je u kući sagrađenoj na katastarskoj čestici oznake zgr. 73, k. o. [katastarska općina] koju kuću je sagradio njegov nono, UĐ, te je bila prva kuća u [adresa] na predmetnom lokalitetu. U naravi se radilo o kući s okućnicom koju su činili kaskadni vrtići, livade, vinograd i dijelom kamenjar. D (Mila) Srdoč, pravna prednica tužitelja, nastavila je koristiti predmetno imanje, sastojeći se od kuće i okućnice oznake, između ostaloga, i k. č. br. [katastarska čestica] i dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na isti način kao i njezin suprug, a prije toga i njegovi prednici, roditelji i nonići. Zemljište oko kuće koristilo se na način da se većim dijelom obrađivao vinograd, oranice na kojima se sadio krumpir i drugo povrće, u dijelu bi se koristilo za pripremu drva kao ogrjev za zimu dok bi se manja, sitnija drva tzv. „kolci“ sušili tijekom cijele godine i potom koristili kao potpora vinovoj lozi te pojedinim stablima voćaka i slično. Posjed tužitelja je sa sjeverne strane u cijelosti „oplakan“ javnom prometnicom, [adresa], na koju se (na njenom početnom zapadnom dijelu) naslanja ravna, dijelom travnata, a dijelom šljunkom posuta, površina na koju su tužitelji zasadili orah, smokvu i drugo bilje dok u dijelu ista služi kao mjesto za ostavljanje vozila prvotužitelju. Naime, riječ je o površini koja se nalazi na samom sjeverozapadnom dijelu odnosno s istočne strane betonskog zida koji razdvaja posjed Mladenić od posjeda Sušanj, a koji zid je sagradio prvotuženi. Prvotužitelj je česticu zgr. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] poravnao čime je dobiven jedan širi plato koji je opasao zidom oblika L te koji čini ujedno i potporu predmetnom platou i to s njegove južne i istočne strane i to još 1999. godine. Prvotužitelj je dodatno uredio predmetno zemljište tako što je negdje prije šest, sedam godina pored zida na njegovu južnom dijelu sazidao još jedan zid i na njegovu kraju, prema kući, stepenište. Tužitelji su, dakle, na jednak način kao i ranije njihova pravna prednica, ŠĐ, posjedovali predmetnu nekretninu, a pored toga je i dodatno kultivirali te su sve prednje navedeno započeli još za njena života, dakle, prije 1998. godine. Tuženik IĐ je negdje još 1980. godine sagradio betonski zid koji je razdvojio posjed Mladenić od posjeda Sušanj te isti i danas čini crtu razgraničenja tih dvaju posjeda. Nekretnina katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je (stvarno oduvijek, a formalno najkasnije od 1954. godine) u poštenom posjedu tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika obuhvaća, između ostaloga, i istočni dio nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te sjeveroistočni dio nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su suvlasništvo tuženika. Također nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] koje su (stvarno oduvijek, a formalno najkasnije od 1954. godine) u poštenom posjedu tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika obuhvaća i istočni odnosno jugoistočni dio nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u suvlasništvu tuženika. Nekretnina katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to u dijelu koji se nalazi jugoistočno od zida koji je sagradio 1. - tuženik, a gruntovno nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] oduvijek je u posjedu tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika, a na nacrtu u privitku označena je šrafirano plavom bojom. Slijedom svega navedenog razvidno je su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima već više od 150 godina u neprekinutom, samostalnom, poštenom posjedu dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te su dosjelošću stekli pravo vlasništva na istim. Budući da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, svaki u ½ dijela, nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisani tuženici to tužitelji ustaju ovom tužbom i predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da su tužitelji suvlasnici u cijelosti, svaki u ½ dijela i to fizički određenih dijelova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema priloženoj skici GEO- RAD d.o.o., koje će precizirati nakon što se provede predloženo vještačenje po vještaku odgovarajuće struke uz naknadu parničnog troška.

2. Po provedenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku geodetske struke tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženici u potpunosti drže neosnovanim navode tužitelja, osim u dijelu u kojem iste opisuju predmetne nekretnine te označuju tuženike kao upisane vlasnike istih, budući da su preostali navodi tužitelja neistiniti i nepotkrijepljeni dokazima. Naime, tuženici su predmetne nekretnine stekli temeljem pravnih poslova kupoprodaje i darovanja od ranijih vlasnika nekretnina. Naime, tuženici su kao kupci dana 20. travnja 2010. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine s prodavateljicom NĐ (pok. TĐ), kojim ugovorom prodavateljica prodaje u cijelosti svoj suvlasnički dio (3/24 dijela) nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tuženici su kao kupci dana 27. travnja 2010. godine sklopili Kupoprodajni ugovor s prodavateljima SĐ (pok. ĆĐ), SĐ GĐ (pok. Ivan), SĐ MĐ (Pok. R), AĐ (pok. Č), ZĐ (pok. Č) te EĐ (pok. TĐ), kojim ugovorom u cijelosti kupuju suvlasničke dijelove nekretnine navedenih vlasnika, i to k. č. [katastarska čestica] u naravi pašnjak upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem opisanih Ugovora, kao i Aneksa istih, tuženici su svoje pravo vlasništva upisali u Zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci, na način da su se u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižili kao vlasnici iste, svaki u 1/2 dijela. Dalje, 1.-tuženik je dana 08. travnja 1989. godine kao obdarenik zaključio Ugovor o darovanju sa svojom majkom kao darovateljicom, kojim ista daruje svome sinu pravo korištenja zemljišta upisanog u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] od 79 m2, z. k. ul. [broj ZK uloška] i to k. č. [katastarska čestica] od 89 m2 bez ikakve naknade i protučinidbe. Istoga je dana 1.-tuženik kao darovatelj zaključio Ugovor o darovanju sa svojom suprugom, ovdje 2. -tuženom kao obdarenicom kojim Ugovorom daruje svojoj supruzi u polovini dijela pravo korištenja zemljišta upisanog u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] od 79 m2, z. k. ul. [broj ZK uloška] i to k. č. [katastarska čestica] od 89 m2 bez ikakve naknade i protučinidbe. Kako je pravo korištenja dana 8. listopada 1991. godine temeljem zakona preneseno u pravo vlasništva, tuženici su temeljem zakona postali suvlasnici predmetne nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženici se pozivaju na članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama te članke 122. do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navode da se upisana osoba smatra vlasnikom (čl. 123. ZV-a) i takvim upisom je obuhvaćeno sve ono što je pravno relevantno dok ništa drugo vanknjižno ne postoji – odnosno ne postoji pravo koje bi trebalo biti upisano (čl. 124. ZV-a). Drugim riječima, pravu onoga tko je vlasništvo stekao na temelju pravnog posla te ga upisao u zemljišne knjige, ne može se suprotstaviti stjecanje prava vlasništva dosjedanjem. Iako su tužitelji uz izričito odobrenje tuženika povremeno koristili dijelova predmetnih nekretnina, to su činili samo uz suglasnost tuženika i svjesni činjenice da koriste tuđe zemljište, stoga nisu mogli steći pravo vlasništva dijelova predmetnih nekretnina dosjelošću jer njihov posjed nije bio ni zakonit ni istinit ni pošten, pa se stoga nisu stekli niti uvjeti iz članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega navedenog, a kako se nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću, a niti su tužitelji dokazali da bi stekli pravo vlasništva dijela predmetnih nekretnina po bilo kojem drugom pravnom osnovu, dok su istovremeno tuženici dokazali da imaju pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, tuženici predlažu naslovu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da naloži tužiteljima da tuženicima nadoknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana.

4. Sud je proveo dokaze uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 1984., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja O-526/99 od 20. rujna 1999., obiteljski status Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, fotografije, identifikaciju čestica Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od 3. svibnja 2021., prijavni list za zemljišnu knjigu i kopiju katastarskog plana iz 1984., povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od 3. svibnja 2021., prijepise posjedovnih listova 795 i 845, Ugovor o darovanju od 8. travnja 1989. zaključen između JĐ i RĐ, Ugovor o darovanju od 8. travnja 1989. zaključen između RĐ i ČĐ, Kupoprodajni ugovor od 27. travnja 2010. zaključen između SĐ (pok. ĆĐ), GĐ (pok. Ivan), MĐ (Pok. R), AĐ (pok. Č), ZĐ (pok. Č) te EĐ (pok. TĐ) i tuženika te Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. travnja 2010. između NĐ i tuženika, zatim je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta, geodetskim vještačenje po vještaku Ivanu Sobolu, zaposleniku društva registriranog za vještačenja Geonit d.o.o. Rijeka, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka CĐ, LĐ, ŽĐ, FĐ, OĐ i ĐĐ (sud je prihvatio dokaz njezinim saslušanjem iako je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je ista predložena umjesto saslušanja svjedoka KĐ koji je u tijeku postupka umro pa se nedvojbeno radi o dokazu koji stranka bez svoje krivnje nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka – članak 299. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a). Od saslušanja svjedokinje VA tužitelji su odustali. Sud nije proveo dokaze o imovinskopravnim odnosima stranaka u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] jer ta nekretnina nije predmet ovog postupka, a niti dokaze koji se odnose na vlasništvo i posjed parničnih stranaka (izvatke iz zemljišne knjige, posjedovne listove) u pogledu nekretnina koje nisu predmet ovog postupka, jer te činjenice nisu važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u isprave navedene u odlomku 4. obrazloženja ove presude, čiju autentičnost i sadržaj stranke ne spore, utvrđeno je:

– da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dokaze upisane kao suvlasništvo tuženika, svaki u 1/2 dijela,

– da su tuženici pravo vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisali u zemljišnoj knjizi na temelju Ugovora o darovanju od 8. travnja 1989. zaključenog između JĐ i RĐ te potom Ugovora o darovanju od 8. travnja 1989. kojim je IĐ 1/2 idealnog suvlasničkog dijela darovao supruzi ČĐ,

– da su tuženici pravo vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisali u zemljišnoj knjizi na temelju Kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 2010. zaključenog sa SĐ (pok. ĆĐ), GĐ (pok. Ivan), GĐ MĐ (Pok. R), AĐ (pok. Č), ZĐ (pok. Č) te EĐ (pok. TĐ) te na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. travnja 2010. zaključenog s NĐ,

– da prema identifikaciji čestica Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od 3. svibnja 2021. k. č. br. [katastarska čestica] odgovara dijelovima nekretnina koja u katastarsko operatu imaju oznake 739 i 742, dok k. č. br. [katastarska čestica] odgovara dijelovima nekretnina koja u katastarsko operatu imaju oznake 740 i 742, sve k. o. [katastarska općina],

– da je prema povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od **.**.2021. ŠĐ rođ. DĐ upisana je kao posjednica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od formiranja te nekretnine 1988., a prema prijepisu posjedovnih listova 795 i 845 evidentirana je i kao posjednica k. č. [katastarska čestica] te navedene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

– da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja O- 526/99 od 20. rujna 1999. tužitelji utvrđeni jedinim zakonskim nasljednicima iza pok. DA rođ. DĐ, a također su tuženici s imenovanom kao primateljicom uzdržavanja zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 1984., no u rješenju o nasljeđivanju niti u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nisu navedene nekretnine koje su predmet ovog postupka,

– da je ŠĐ bila udana za PĐ, sina BĐ i TĐ, čiji je otac vio RA, što proizlazi iz obiteljskog statusa Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije.

7. Prilikom uviđaja na licu mjesta tužitelji su pokazali granice svojeg posjeda i to sa sjeverne strane cestu koja prolazi [adresa], sa zapadne odnosno sjeverozapadne strane zid koji vodi od [adresa] do lokalne ceste Srdoči oznake 233, pri čemu se radi o kamenom zidu koji počinje na mjestu gdje se siječe s cestom u [adresa] i koji zatim prelazi u betonski zid i to na dijelu gdje se teren kaskadno spušta, zatim taj betonski zid zaokreće prema kući tužitelja s adresom [adresa] u "L" obliku, nakon čega opet zaokreće prema jugu i tu se nalazi zdesna stubištu u dvorištu kuće [adresa] i paralelno s istim stubištem; s južne strane pokazanu granicu čini potporni zid lokalne ceste Srdoči, koji se proteže do betonskog zida koji predstavalja među ove i susjedne nekretnine na istoku, a taj zid čini granicu s istočne strane i na svom kraju se spaja s cestom [adresa]. Sud je vlastitim opažanjem utvrdio da pokazani teren predstavlja okućnicu i objekt na adresi [adresa], koji se u dijelu koji gleda prema [adresa] sastoji od betonirane terase na kojoj se nalazi šterna te zelene površine na kojoj su stabla smokve te mjesta za koje tužiteljica navodi da se koristi kao parkiralište. Na suprotnoj strani odnosno južno nalazi se kaskadni teren koji je dijelom uređen kao vrt, a dijelom je neuređeno zemljište. Do tog dijela terena dolazi se kroz dvije željezne kapije i starih kamenih stepenica, na početku kojih se nalazi jedna od opisanih kapija.

8. Vještak je u svom nalazu i dopuni nalaza identificirao nekretnine koje je tužiteljica pokazala, s time da je sam prijepor (dijelove nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k.o. 875 koji su predmet ovog postupka) prikazao u dopuni nalaza "Podnesak 2" (list 188-201 spisa) tako da je prijepor prikazan žutim ispunom na skici lica mjesta 3 G-H-I-J-L-M-N- O-P-R-S-E2-G i to kao dio zemljišnoknjižne k. č. [katastarska čestica] koja se nalazi istočno od zida, dok je vještak utvrdio da se ostatak zemljišnoknjižne k. č. [katastarska čestica] proteže na zapadnu stranu od zida. Nadalje, prijepor prikazan žutim ispunom na skici lica mjesta 3 D-E-F- G-E2-S-T-U-V-D je dio zemljišnoknjižne k. č. [katastarska čestica] koja se nalazi istočno od zida, dok se ostatak zemljišnoknjižne k. č. [katastarska čestica] proteže na zapadnu stranu od zida. Sud je nalaz i mišljenje vještaka sa svim dopunama prihvatio kao stručan i nepristran jer je vještak detaljno i jasno skicirao prijepor i na fotografijama lica mjesta prikazao lomne točke granica pokazanih po tužiteljima, na što stanke nisu imale primjedbi. Tuženikove primjedbe odnose se na terminologiju koju je vještak koristio prilikom opisivanja zemljišta, no korištena terminologija ni najmanje ne utječe na stručnosti i kvalitetu vještakovog nalaza niti vještakovo mišljenje dovodi u pitanje.

9. Svjedok ČA je iskazao da je ovdje u kući na adresi [adresa] bio podstanar od 1973. do 1978., ali nastavio je dolaziti do 1980. godine. Tada je tu živjela teta ŠĐ. Ona je imala i brata, oca tužitelja, koji je tu povremeno dolazio. Svjedok je s njim znao donositi drva s njegove obližnje nekretnine i odlagali su ih na dijelu okućnice lijevo od kuće gledajući prema cesti u [adresa], na dijelu zemljišta iznad stepenica i portuna. Ta drva su se ovdje sortirala i cijepala, to bi trajalo dva do tri dana. Tada nisu postojali ovi zidovi koji su danas na licu mjesta. Osim toga, na donjem djelu nekretnine, do kojeg se dolazilo stepenicama, teta ŠĐ je imala vinograde i voćke- stabla amule i šljiva, to su joj pomogli obrađivati radnici iz Bosne. Ove voćke su bile zasađene još prije nego je svjedok tu došao, a znao ih je obrezivati otac tužitelja kao i tužitelj VĐ, Svjedok nije viđao tuženike niti na jednom dijelu okućnice o kojoj je iskazivao. Ne pozna KĐ, GĐ , MĐ, FĐ, HA i PA.Za vrijeme dok je on bio tu, na ovaj teren nitko nije ušao niti izašao, niti mu je teta ŠĐ rekla da bi netko treći polagao bilo kakva prava na bilo kojem djelu ovog zemljišta. Nije čuo da bi tužitelji ili njihova prednica tražili dopuštenje od tuženika da koriste bilo koji dio ovog zemljišta. Ne zna granice nekretnina.

10. Svjedok LĐ iskazao je da je živio kao podstanar kod gđe. ŠĐ od 1978. do 1981. Po njezinom dopuštenju se parkirao na gornjem djelu okućnice, a također su na tom dijelu pilili i odlagali drva. Svjedok je tome pomagao. Tada je taj dio okućnice bio ravan. Do donjeg dijela se dolazilo po stepenicama, ovim istim koje su tu dan danas. U tom dijelu nekretnine bili su vinogradi i sadilo se razno povrće, radilo se o terenu lijevo od tog stepeništa, a unutar zidova koji su tu danas, ne sjeća se što se nalazilo zdesna stepenica. Nisu mu poznate granice nekretnina. Na zemljištu o kojem je iskazivao nije viđao nikoga osim gospođe ŠĐ i njezinog brata. Ne pozna tuženicu i nije ju viđao ovdje. Pozna tuženika, ali ni njega nije viđao na terenu.

11. Svjedok ŽĐ, iskazao je da je ovdje počeo dolaziti sa nekih 20 godina, a rođen je 1939. Dolazio je jednom tjedno i pomagao H obrađivati vinograd i obrezivati breskve. Stanje terena je bilo nešto drugačije. Na ovom gornjem djelu je postojala gromača i jedan zid. Tu su ŠĐ i P držali i pilli drva, to je bilo samo njihovo. Nitko drugi nije to koristio na taj način. Ove stepenice koje su tu danas koristile su se samo za prolaz do dolca od gospođe ŠĐ na kojem je imala vinograd i breskve, a ne za put do Srdoča. To sve je bilo s lijeve strane stepenica. S desne strane nije bilo ništa posađeno, jedino je postojao jedan suhozid koji se nalazi više desno u odnosu na sadašnji zid. Nisu mu poznate granice nekretnina u odnosu na stepenište. Ne zna tko je TA niti KĐ. Ne znam niti da li su oni imali kakvo zemljište.

12. Svjedok FĐ je iskazao da je ovdje u susjedstvu na adresi [adresa], sada kbr. 13., živio do svoje 10 godine, a rođen je 1949. Sjeća se da su kao djeca trčali po ovom dijelu terena gdje su sada stepenice. Tada nije bilo stepenica niti čega drugog. Zdesna mjestu gdje je sada stepenište bilo je kamenje, ne može točno odrediti na kojem se mjestu nalazila ta hrpa kamenja, možda tamo gdje je sada suha šljiva. Ne sjeća se što je bilo s lijeve strane. Zna da je taj teren po kojem su se igrali bio od njegovog djeda, ĆĐ. Zvali su ga TA. Gospođa ŠĐ i njezin muž P nisu tuda prolazili niti na drugi način koristili taj dio. Nisu njih kao djecu tjerali s toga zemljišta. Nakon što je odselio svjedok se tu više nije vraćao i ne zna kada je teren dobio ovakav oblik kao što je danas, niti zna tko ga je uredio. To je ostalo u korištenju i vlasništvu njegove obitelj koja je ostala ovdje ali ne zna detalje.

13. Svjedok BA je iskazao da je da na adresi [adresa] živi od 1980., a prije toga je dolazio za praznike kod none. Sjećanja mu sežu s početka 70 tih i zna da je na ovom gornjem dijelu terena uvijek parkiro svoj kamion “Fap” IĐ. Taj dio terena tada nije izgledao kako izgleda danas. Ovaj gornji dio je bio ravan a onda se nastavljala jedna veća kosina. Na toj kosini su najčešće odlagana drva. Odlagali su ih vlasnici kuće [adresa] i vlasnici kuće [adresa]. Vlasnici kuće [adresa] su tu znali i duže držati drva jer su bila drva za ogrijev a ne kolci za vinograd. Nastavno na tu kosinu odnosno na zemljište postojao je jedan suhozid kao ostatak jednog objekta, a taj objekt je bio vlasništvo vlasnika kuće kbr.13. To zna po pričanju tuženika. Takvo stanje nekretnine bilo je negdje do 2010. Tada je počela gradnja ove ceste i ona je dovela do formiranja ovih zidova. Naime izgradnjom te ceste izolirana je čestica a i IĐ je od prijašnjih vlasnika kupio teren. Misli da se radi o ovom dijelu desno od porutna koji je postavljen na stepeništu. HĐ je izgradio ovaj zid koji se nalazi cijelom dužinom nekretnine s desne strane. Ne zna zašto ga je on upravo izgradio na ovom mjestu, rekao mu je da mu je tu bilo lakše izgraditi. Ne zna do kuda seže granica nekretnine. Ovaj gornji dio gdje se sada nalazi smokva i koji je ograđen kamenim zidom HĐ je uredio još 80tih. Međutim na tom dijelu nije bio ovih kaskada koje su tu sad. Kao djeca su prolazili po putiću gdje je sada stepenište, tada je tamo bilo kamenje. Do tog su dijela dolazili s glavne ceste pa po dijelu nekretnine iza šterne. S lijeve strane tog putića bio je vrt od gospođe ŠĐ a s desne strane je bila gromača. Tako je stanje bilo sve do mjesta gdje se danas nalazi lokalna cesta a tamo gdje se sada nalazi cesta bio je obradiv teren. Ne zna gdje su bile granice tih nekretnina.

14. Svjedokinja ĐĐ iskazala da je supruga pok. KĐ i tu je došla kada se udala za njega 1965. godine. Njegova obitelj imala je puno nekretnina na tom području ali svjedokinja ne zna granice tih nekretnina. Zna da je jedna čestica prodana tuženicima ali ne znam koje su granice te čestice niti što je točno tuženicima predano u posjed. Zna da je uz tu česticu postojao jedan put koji vodi od Matkovića do Srdoča ali ne zna kojoj čestici je taj put pripadao i u čijem je vlasništvu bio. Zna i da su tužitelji pitali da im se proda ta čestica, to su pitali njezinog supruga koji je bio jedan od suvlasnika i koordinirao je cijelu prodaju, ali odlučilo se da se to proda tuženima.

15. Tužitelji su suglasno iskazali da oboje od djetinjstva poznaju stanje na licu mjesta jer su tu najprije dolazili u posjetu teti UA. Zid prikazan na prilogu 7 nalaza vještaka (list 190 spisa) sagrađen je još prije nego što je teta ŠĐ umrla 1988. i to negdje 7-8 godina prije njezine smrti. Tužitelj je iskazao da je zid prikazan na prilogu 10 nalaza vještaka (list 201 spisa) sagrađen prije 5-6 godina kad je izgrađena cesta uz školu na Srdočima, dok je tužiteljica pojasnila da je to bilo 25 godina, odnosno 2001. Oba zida sagradio je tuženik upravo kao među između njihovih nekretnine. Prije nego su ti zidovi izgrađeni tužitelj je koristio još veći dio okućnice, odnosno jedan dio preko tih zidova. To nije bila zemlja podobna za obradu, koristila se kao okućnica i bilo je zasađeno nekoliko ukrasnih biljaka. Na dijelu okućnice držala su se i drva, a na k. č. [katastarska čestica] parkirao je i svoje vozilo te je taj način zauzimao i dio okućnice koji je predmet ovog postupka. Kosio je cijelu okućnicu pa tako i ovaj predmetni dio. Na donjem dijelu prikazanom na prilogu 10 bilo je posađeno zelenilo kako se i vidi na fotografiji s priloga, kao što je bilo stablo lovora i višnje koje je i dan danas tamo. To je tužitelj osobno posadio još prije 40 ak godina, sadnice je donio iz Krstenika iznad Klane. Nakon što su zidovi izgrađeni nastavili su koristili nekretnine do zida. Nakon smrti tete ŠĐ tužitelji su nastavili koristiti okućnicu kako je korištena do tada. Oni su to od nje naslijedili jer su joj jedini pomagali i to je bila njezina volja. Nitko im nikada nije osporavao bilo kakva prava u pogledu te okućnice pa ni u dijelu spornog dijela. Između njih i tuženika nikad nije bilo spora oko razgraničenja našeg i njihovog posjeda, upravo je tuženik taj koji je odredio gdje će se sagraditi i gornji i donji zid. Tuženici niti nitko s njihove strane nije nikada koristio ovaj prijepor. Na dijelu prikazanom na prilogu 10 nalaza vještaka nalazilo se stablo amule i šljive, ta stabla postojala su od prije duže od 40 godina a posjekao sam ih je tužitelj jer su se posušile. Nitko se nije usprotivio tome da on to posiječe, inače to su brali godinama i nitko im nije branio. Do tog mjesta vidljivog na prilogu 10 nalaza dolazilo se stepeništem kojeg je izgradio TĐ, otac PĐ a tužitelj je izgradio rukohvat i portun još prije 20 ak godina da bi teta ŠĐ lakše silazila u vinograd i vrt. Portun je bio pod ključem kako treće osobe ne bi silazile u vinograd i krale voće. Tužitelj imaju ključ od tog portuna. Smokvu vidljivu na prilogu 7 posadio je barba PĐ, Milin suprug. Na dijelu zemljišta prikazanom na prilogu 7 svake godine su držali drva odnosno tamo smo ih pripremali za zimu. Te pripreme su trajale od ljeta do jeseni dok se drva ne bi ispilila. Ovaj poprečni zid na listu 7 izgradio je tužitelj nakon što je tuženik izgradio ovaj međašnji zid. Tužitelj je taj dio zemljišta i izravnao nasuvši zemlju kao i crijepove koji su skinuti sa krova kuće prilikom zamjene krovišta a to je bilo negdje 1991. godine. Postoji još jedan portun koji predstavlja glavni ulaz u okućnicu taj je postavljen prije 10 ak godina po nalogu tužitelja, i taj portun se zaključava i tužitelji imamo ključ. Tužitelj VĐ je naveo da su stepenice postojale i dok je ja dijete. Jedan dio tih stepenica predstavljao je granicu sa nekretninom tadašnjeg vlasnika KĐ tako da je zapadni dio od stepenica pripadao KĐ a istočni njima. Tužiteljima je pripadao jedan kameni prolaz koji se nastavljao uz stepenice.

16. Tužiteljica DĐ je dodatno iskazala da stepenice nisu nikada bile granica. Tada nije bilo nikakvih fizičkih obilježja na terenu. Znalo se gdje je granica. O tome nikada nije postojao spor sa vlasnicama susjedne nekretnine. Ne zna zašto je tuženik upravo na tom mjestu izgradio zid. Nitko treći nikada nije polagao bilo kakva prava na ovom spornom dijelu okućnice. Tuženici niti njihovi prednici nisu nikad to koristili niti su tražili da koriste, odnosno da im se preda.

17. Tuženik IĐ je iskazao da granice između njihovih nekretnina i nekretnina tužitelja nikad nisu bile označene na licu mjesta ali se otprilike poznavala granica i nije se gledalo u centimetre. Isto tako dopuštalo se da se međusobno koriste po potrebi tuđe nekretnine jer bi bila sramota susjedu ne dozvoliti korištenje svoje nekretnine ako mu treba. Ove stepenice o kojima su tužitelji iskazivali koristili su oni i KĐ. To se koristilo dok tužitelji nisu zatvorili, kad je izgrađena cesta. Tuženici nisu tražili da tužitelji otvore niti da im daju ključ niti smo tražili da tuda prolazimo. No tada nama taj prolaz više nije bio niti potreban jer su nekretninu do koje se prolazilo tim prolazom prodali. Tuženik je ove zidove izgradio na mjestima gdje su izgrađeni jer je tamo gradnja bila najlakša. Iza zida, a iznad stepenica, nalazi se suhozid. Taj suhozid su zatvorili tužitelji oko 2007. godine. Prije izgradnje zida i prije zatvaranja od strane tužitelja tuženici su taj dio usputno koristili, ne sjeća se za što, to je bio kamenjar. Ranije je je tu bila njihova staja, ali kad je otac tuženik sagradio drugu staju 1937. ova je zatrpana, to su mu roditelji pričali. Ovaj dio su koristili i tužitelji jer se tada nije gledalo i branilo. Oni tuženike nisu pitali za dopuštenje za korištenje nekretnine. Tuženici im nisu branili. Oni su koristili nekretninu samo kad im je trebala, a inače se taj dio koristio kao staza i koristili su je i ljudi iz sela. U donjem dijelu granicu su činile stepenice. S lijeve strane je bilo njihovo, a s desne od Srdoča. U nastavku su bile te kamene ploče koje su koristili svi za prolaz do livada i vrtova u nastavku. Ne zna na čijem terenu su bile te kamene ploče. Znam da su u tom dijelu bila neka stabla ali to je starije od tuženika i ne zna tko ih je posadio. Misli da to raslinje nitko nije obrađivao. Ova smokva iza zida izrasla je nakon što je tuženik korijen posjekao kopajući temelj za zid. Tuženik nije nikad branio tužiteljima da koriste dio nekretnine koji je na nalazu i mišljenju označen žutom bojom. Kad su vidjeli da tužitelji svojataju njihovo ustali su tužbom ali ne za ove nekretnine. Za ove nekretnine nisu tužili jer se radi o manjoj površini. Milin teren išao je dva metra od njezine kuće, a nadesno od toga je sve bilo od tuženika, a od stepenica nadesno je bilo od Srdoča. Kad mu je KĐ prodao teren nisu obilazili granice jer su granice tuženiku bile poznate od djetinjstva.

18. Tuženica ČĐ je iskazala da je došla živjeti na ovu adresu 1974. kada se udala za supruga HĐ. Gospođa ŠĐ je umrla 1998. i ona je koristila stepenice i zemljište lijevo od stepenica, a iznad stepenica nije ništa koristila jer je to bila šikara. Tužitelji i njihova prednica su odlagali drva na kč. [katastarska čestica], a ne na prijeporu. Tužitelji su KĐ tražili da im proda ovu nekretninu koju su tuženici kupili. On je tuženicima prodao i dio koji se nalazi i izvan zida, a zid nije napravljen na međi isključivo zbog konfiguracije terena. Negdje 2007. su tužitelji počeli čistiti ovaj prijeporni teren, nasipali su zemlju i izgradili potporni zid odnosno izgradili su skalinadu. Tuženica je odmah reagirala na način da je tužiteljima branila da rade na njihovom, kao što im je branila da sade biljke na tom dijelu, ali oni su unatoč tome ustrajali u radovima. Tuženici nisu zvali policiju. Do 2007. se nije imalo što koristiti. Tužiteljica je desno od stepenica znala paliti smeće iako imaju puno svog terena. Palila je na terenu od Srdoča. To je bilo prije nego što su tuženici kupili teren. Prije je tu bio jedan mali suhozid. Gornji dio betonskog zida sagrađen je 80 tih godina. Ni mi nismo koristili ovaj dio iznad stepenica to je bila gromača i šikara. Mi smo stepenicama prolazili do 2008. godine tada još nije bilo portuna, odnosno ako je i bio nije bio zaključan.

19. Dakle, na temelju provedenih dokaza u bitnom je utvrđeno da prijepor čini dio ograđene okućnice stambene kuće na adresi [adresa], koji stambeni objekt je nesporno u vlasništvu tužitelja, a prije toga u vlasništvu DA. Sud je vlastitim opažanjem na licu mjesta utvrdio da predmetne nekretnine s ostatkom okućnice čine jednu cjelinu, jer osim što se nalaze unutar ograđenog prostora, s ostatkom nekretnina i međusobno su povezane kapijama, stepeništem te prostorom koji se nalazi zdesna kući. Nedvojbeno je da je zid koji ograđuje ovu okućnicu izgradio tuženik i to u gornjem dijelu po vlastitim navodima 1982., a u donjem dijelu kad se izgradila nova cesta u Srdočima, 2001. Tuženik je, također po njegovim vlastitim navodima, prilikom izmjere 1984. obilježio granicu negdje u blizini sadašnjeg zida.

20. Tužitelji te svjedoci CĐ, LĐ i ŽĐ su u svojim iskazima naveli da su se "gornjim dijelom" nekretnine, dakle i dijelom prijeporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji i njihova prednica koristili na način da su tu odlagali i cijepali drva, čemu se nitko nije protivio, s time da su svjedoci CĐ i LĐ iskazivali o razdoblju od 1973. do 1980., a ŽĐ za razdoblje od 1960. nadalje. Sam tuženik potvrdio je da su tužitelji koristili ovaj dio prijepora i prije nego što je tuženik izgradio zid 1982. godine te da su 2007. godine promijenili izgled tog dijela prijepora tako da su izgradili potporne zidove te "zatvorili" suhozid koji se tamo nalazio (o tom suhozidu iskazivao je i svjedok ŽĐ i naveo je da su taj dio koristili ŠĐ i T, dakle prednica tužitelja i njezin suprug). Ono što je pritom odlučno, a proizlazi i iz iskaza tužitelja, kao i iskaza svjedoka CĐ, LĐ i ŽĐ te iz iskaza samog tuženika, jest da za niti jednu od tih poduzetih radnji tužitelji i njihova prednica nisu tuženike tražili dopuštenje, niti su im tuženici branili vršenje tih čina. Ono što je uz ove okolnosti osobito znakovito, jest činjenica da tuženici nisu ustali tužbom radi predaje u posjed prijepornog dijela iako su to učinili u odnosu na druge nekretnine, što je tuženik isto priznao u svom iskazu. I svjedok BA je iskazao da po pričanju tuženika zna da se na ovom dijelu prijepora nalazio suhozid u vlasništvu prednika tuženika (vlasnika kuće [adresa]), dakle upravo onaj suhozid koji su tužitelji zatrpali, a tuženici se tome nisu usprotivili iako su za to znali. Svjedok je naveo da je ovaj gornji dio prijepora uredio tuženik 1980., što je u cijelosti protivno iskazu samog tuženika, pa je u tom dijelu njegov iskaz ocijenjen neistinitim. Tuženica ČĐ je iskazivala o tome da se protivila radovima koje su tužitelji na prijeporu izvodili 2007., no kako je nedvojbeno do takvo možebitno protivljenje nije utjecalo na držanje tužitelja, očito je da su se oni nastavili ponašati upravo kao vlasnici predmetnog zemljišta. Svjedoci FĐ i ĐĐ nisu iskazivali o ovom dijelu prijepora. Za zaključiti je, slijedom navedenog, da se tuženici od izgradnje zida 1982., a ni prije, nisu protivili niti jednoj radnji koje su tužitelji i njihova prednica poduzimali na prijeporu, iako su oni to činili bez da su tražili njihovo dopuštenje.

21. U odnosu na prijeporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isti se prema nalazu vještaka nalazi zdesna stepeništa koje je izgrađeno na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Nesporno je da se s lijeve strane stepeništa nalazi zemljište u vlasništvu tuženika i to je zemljište o kojem su svjedoci iskazivali da se radilo o vinogradima DA, što, dakle, nije predmet postupka. Tužitelj je iskazao da je on na prijepornom dijelu i to u donjem dijelu još prije 40 godina posadio i obrađivao nekoliko voćaka, a svjedok CĐ potvrdio je da su se opisane voćke tamo nalazile i da su ih obrađivali tužitelj i njegov otac VĐ. O tim voćkama iskazivao je i tuženik IĐ, ali samo o tome da zna da se tamo nalaze, a ne i tko ih je obrađivao. Do donjeg dijela nekretnine se dolazilo opisanim stepeništem i kako se po nalazu vještaka navedeno stepenište na nekretnini tužitelja, ocijenjeno je da su istiniti iskazi svjedoka CĐ, [adresa] i [adresa] prema kojima su se tim stepeništem služili isključivo tužitelji i njihovi prednici, a ne i tuženici kako oni to tvrde. Treba reći da to stepenište vodi u donji dio okućnice, kako dio slijeva stepeništa, tako i dio zdesna (na prijepor). Imenovani svjedoci nisu imali saznanja čije je zemljište s desna stubišta, ali isto tako su naveli da tamo tuženike nisu viđali.

22. Kao što je već ranije utvrđeno, nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženici su kupili od obitelji DA 2010. godine. Supruga jednog od prodavatelja, sada pok. KĐ, svjedokinja ĐĐ, nije imala saznanja o granicama predmetne nekretnine niti o tome u kojem se opsegu ista koristila od strane prodavatelja. Svjedok FĐ, koji je od 1949. do 1959. godine živio na adresi [adresa] iskazao je da tada još nije bilo ovih stepenica nego se desno od mjesta gdje danas nalaze stepenice nalazio kamenjar i tu se igrao s drugom djecom, a radilo se o terenu njegovog djeda ĆĐ. No ni on nije znao iskazati gdje se točno nalazi taj kamenjar, a sud prilikom ocjene njegovog iskaza imao u vidu i to da je ovdje boravio u razdoblju kad je još bio malo dijete, a za kasnije razdoblje nema nikakvih saznanja jer je ta nekretnina ostala u vlasništvu drugih članova obitelji ĆĐ. Tuženik je iskazao i da tužiteljima nikad nije branio korištenje bilo kojeg dijela prijepora, a kad im je predmetna nekretnina prodana da s prodavateljima nisu obilazili granice. Kada se uzme da ovi svjedoci (članovi obitelji ĆĐ) nisu znali reći gdje su granice predmetne nekretnine, da tuženici tužiteljima nisu branili korištenje predmetnog dijela prijepora, da su tuženici izgradili zid na mjestu koje se razlikuje od katastarske međe i da pritom nisu ni na koji način obilježili zemljišta za koje tvrde da je njihovo niti su tražili njegovu predaju u posjed, ocjena je ovog suda i da su tuženici i njihova prednica samostalno posjedovali i ovaj dio nekretnine na način da su na istom držali voće i obrađivali ih i to barem dvadeset godina prije nego što je tuženik izgradio zid. Štoviše, navedeno ukazuje upravo na činjenicu da je tuženik izgradio zid na mjestu koje odgovara stvarnom razgraničenju posjeda tužitelja i tuženika, jer ni prije izgradnje niti nakon izgradnje nije na tom mjestu poduzimao posjedovne čine, kao što to nisu činili ni njegovi prednici niti je sprječavao tužitelje da to čine.

23. Prema članku 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2. istog članka). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3. istog članka). Prema članku 160. stavak 1. i 2. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

24. Svi dokazi provedeni u ovom postupku ukazuju na to da su nekretnine koje su predmet ovog postupka odnosno dijelovi tih nekretnina kroz razdoblje najkasnije od 1970- tih do danas neprekidno bile u posjedu tužitelja i njihovih prednika. Poštenje posjeda tužitelja i njihovih prednika, koje se predmnijeva prema članku 18. stavak 5. ZV-a te samostalnost njihova posjeda, koja se predmnijeva prema članku 11. stavak 2. ZV-a ničim nisu dovedeni u pitanje, dapače, dodatno su potvrđeni utvrđenim činjenicama i to prvenstveno činjenicom da je sam tuženik izgradio zidove koje sada čine prirodnu granicu dviju okućnica, a da su tužitelji kao vlasnici, ne tražeći dopuštene tuženika, poduzimali posjedovne čine sve do te granice te da se tuženici tome nisu protivili niti su tražili predaju tog zemljišta u posjed. Ističe se da poštenje tužitelja ne bi bilo dovedeno u pitanje i da su se oni zaista obratili KĐ radi kupnje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se predmetna nekretnina tek manjim dijelom nalazi na prijeporu i njihov prijedlog mogao bi ukazivati samo to da su oni željeli proširiti svoj posjed i na zemljište koje se sada nalazi iza zida izgrađenog po tuženiku i za koje su nedvojbeno znali da nije u njihovom vlasništvu, što se ne može reći i za sam prijepor.

25. Budući da su tužitelji i njihovi prednici, čije se vrijeme posjedovanja uračunava i tužiteljici prema članku 160. stavak 2. ZV-a, predmetne nekretnine posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici neprekidno dulje od pedeset godine pa je isteklo vrijeme potrebno za dosjedanje nekretnine to su tužitelji, pozivom na članak 159. stavak 1. i 3. ZV-a, stekli pravo vlasništva tih nekretnina.

26. Zaključno se navodi i to da se, s obzirom na sve okolnosti, nikako ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da su oni stekli predmetne nekretnine pouzdajući se u istinitost zemljišne knjige. Naime, odredba članka 130. stavak 2. ZV-a govori o tome da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Budući da su tuženici kao vlasnici susjedne nekretnine, znali i morali znati za to da tužitelji samostalno i pošteno posjeduju dio nekretnine koju su kupili, dakle, morali su znati da se knjižno i izvanknjižno vlasništvo ne poklapa, isti nisu bili u dobroj vjeri kad su upisali svoje pravo vlasništva i na dijelu predmetnih nekretnina koje su tužitelji stekli dosjelošću i stoga se ne mogu pozivati na načelo istinitosti zemljišne knjige.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a. Naime, tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu pa su im tuženici dužni naknaditi sve potrebne troškove, prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za:

– sastav tužbe 200,00 eura Tbr. 7.1.

– sastav podneska od 18.10.2021. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 eura Tbr. 8.1

– sastav podneska od 29.5.2024. (očitovanje na nalaz vještaka) 200,00 eura Tbr. 8.1

– sastav podneska od 15.11.2025. (očitovanje na nalaz vještaka) 200,00 eura Tbr. 8.1

– sastav podneska od 27.2.2025. (očitovanje na nalaz vještaka) 200,00 eura Tbr. 8.1

– sastav obrazloženog podneska od 1.8.2025. 100,00 eura Tbr. 8.3

– zastupanje na ročištu 11.4.2022. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 6.10.2023. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 21.7.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 11.12.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura Tbr. 9.3.

sve uvećano za 10% na ime zastupanja više stranaka, pa tužiteljima na ime zastupanja po odvjetniku pripada ukupno 2.200,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.750,00 eura. Uz navedeno tužiteljima pripada i naknada troška na ime sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i presudu 53,09 eura te predujma za vještačenje od 597,25 eura, sveukupno 3.453,43 eura. Tužiteljima ne pripada naknada troška za sastav podneska kojim obavještavaju sud da su platili predujam za vještačenje jer su dokaz o uplati mogli predati i bez da o tome sastavljaju poseban podnesak. Nisu im priznati niti troškovi za sastav podneska kojim predlažu da se na raspravu pozove vještak jer su to mogli predložiti u tri ranija podneska kojim su se očitovali na nalaz i mišljenje, kao niti trošak prijedloga za odgodu ročišta jer se radi o trošku koji snosi stranka kod koje su se dogodili razlozi za tu dispoziciju. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženicima po punomoćniku