Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-42/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom protiv I- okrivljenika ĐO i II-okrivljenika EO, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi I-okrivljenika podnesenoj po branitelju Andru Marijanoviću, odvjetniku iz Zagreba i II-okrivljenika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Josipu Jankoviću, odvjetniku iz Karlovca, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-475/2025 od 26. studenog 2025., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-okrivljenika ĐO i II-okrivljenika EO, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-475/2025 od 26. studenog 2025. I-okrivljenik ĐO i II-okrivljenik KO oglašeni su krivima zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. st. 1. KZ11, te je I-okrivljenik ĐO osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, dok je II- okrivljenik KO osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 I-okrivljeniku ĐO je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja i to od 11. srpnja 2025. u 12,05 sati pa nadalje.

1.3. Temeljem čl. 54. KZ/11 II-okrivljeniku EO je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja i to od 10. srpnja 2025. u 22,00 sata pa nadalje.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 I-okrivljenom ĐO i II-okrivljenom EO naloženo je platiti trošak postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura svaki u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijela oba okrivljenika putem svojih branitelja.

2.1. I-okrivljenik ĐO putem branitelja TO, odvjetnika iz [adresa] žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba usvoji i preinači pobijana presuda na način da se I-okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se usvoji žalba i ukine pobijana prvostupanjska presuda zbog učinjenih povreda, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.2. II-okrivljenik KO putem branitelja po služenoj dužnosti Josipa Jankovića, odvjetnika iz Karlovca žalbu podnosi zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud žalbu okrivljenika usvoji, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog suca ili pobijan u presudu preinači te osudi okrivljenika na blažu kaznu.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podnijelo je odgovor na žalbe I. i II. okrivljenika navodeći kako razmatrajući navode iz podnesenih žalbi smatraju da su iste neosnovane, odnosno da je prvostupanjski Općinski sud u Karlovcu donio pravilnu i zakonitu odluku koja je rezultat pravilno utvrđenog činjeničnog stanja tijekom zakonito vođenog kaznenog postupka, da nije povrijeđen Kazneni zakon, te da je sud okrivljenicima za predmetno kazneno djelo izrekao adekvatne sankcije. Predlažu da županijski sud žalbe podnesene po braniteljima I. i II. okrivljenika odbije kao neosnovane i potvrdi presudu Općinskog suda u Karlovcu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 9. veljače 2026. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pristupili zamjenica u ŽDO Zadar HO, te I- okrivljenik ĐO i II-okrivljenik KO koji su nazočili sjednici vijeća putem videokonferencije iz Zatvora u Zagrebu, dok nisu pristupili uredno pozvani branitelj I-okrivljenika TO, odvjetnik iz [adresa] i branitelj II-okrivljenika ex offo Josip Janković, odvjetnik iz Karlovca.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. I-okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da postoji proturječje između izreke pobijane presude i obrazloženja, radi čega ista presuda da je nerazumljiva i da je nije moguće valjano ispitati. Ističe kako se I. i II. okrivljenik terete za pokušaj teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11, a kod dokazivanja takvog oblika počinjenja kaznenog djela da je potrebno dokazati i utvrditi da su okrivljenici postupali s izravnom namjerom nanošenja teške tjelesne ozljede, a kako se to i navodi u izreci pobijane presude, dok da se u obrazloženju presude navodi kao samo zbog stjecaja sretnih okolnosti u konkretnom slučaju je izostala teža posljedica, odnosno teško tjelesno ozljeđivanje oštećenog. II-okrivljeni ne obrazlaže posebno ovaj žalbeni osnov no isti se svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ističe se kako je u konkretnom kaznenom predmetu provedenim sudskomedicinskim vještačenjem ozljede koje je zadobio oštećeni IO utvrđeno da je isti zadobio udarnoreznu ranu glave tjemeno desno, takva ozljeda tipično da nastaje udarcem kakvim tupim predmetom, te da je moguće da je nastala predmetom kao što je staklena boca i metalna šipka. Prema nalazu vještaka ta jedna zadobivena ozljeda po svojoj kvalifikaciji predstavlja tjelesnu ozljedu za čiji nastanak je bio dovoljan udarac srednjeg intenziteta sile, te bi u slučaju da se radilo o jakom intenzitetu sile mogla nastati ozljeda koja bi u sudskomedicinskom smislu imala kvalifikaciju teške, pa tako i osobito teške tjelesne ozljede. Ispravno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi doveo u korelaciju utvrđenje vještaka da je ozljeda glave koju je oštećenik zadobio nastala srednjim intenzitetom sile, te da bi do teške tjelesne ozljede došlo da je sila bila jakog intenziteta s navodom oštećenog IO koji je iskazao da ga je II-okrivljenik KO udario staklenom bocom po glavi, boca da se razbila, da je počeo krvariti, bio omamljen i da su ga potom obojica okrivljenika gađala kamenjem, htjela pogoditi u glavu, ali u tome da nisu uspjeli, te su mu zadali udarce šakama i staklenom bocom i po njemu intenzitet napada bio je najjači mogući, da su ga stalno napadali i nisu prestajali. Upravo takvim postupanjem I. i II. okrivljenik su u cijelosti ostvarili subjektivnu komponentu kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, odnosno manifestirali su svoju namjeru da oštećeniku nanesu tešku tjelesnu ozljedu, jer s obzirom na sredstvo i način počinjenja kaznenog djela razvidno je da samo stjecajem sretnih okolnosti teže posljedice su izbjegnute, a izravna namjera na strani I. i II. okrivljenika je nesporna, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, te prihvaća ovo drugostupanjsko vijeće.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Iz sadržaja žalbe u tom dijelu proizlazi da se žalitelji zapravo žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U odnosu na žalbenu osnovu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje gdje se ponavlja kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o namjeri I. i II. okrivljenika da teško tjelesno ozlijede oštećenika jer da je tijekom postupka nesporno utvrđeno kako je oštećenik u sukobu zadobio samo jednu tjelesnu ozljedu i to od udarca II-okrivljenika, a kako drugih ozljeda nema, zbog čega da nema osnove zaključiti da su I. i II. okrivljenici postupali s namjerom da oštećenika ozlijede na bilo koji način, kao i da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u konkretnom slučaju jer da nije u cilju provjere iskaza oštećenog IO bolje razjasnio kako je došlo do samog sukoba i ovaj drugostupanjski sud je stava kao i prvostupanjski sud kako je izravna namjera na strani I. i II. okrivljenika nesporno utvrđena, a kako je to u toč. 7.2. izloženo. Što se pak tiče žalbenih navoda koji se pozivaju na razloge sukoba, mišljenje je ovog drugostupanjskog suda kako su isti irelevantni glede utvrđenja odgovornosti I. i II. okrivljenika, a ovo tim više ako se cijeni iskaz oštećenika koji je naveo kako je do sukoba došlo bez ikakvog povoda.

9.1. Stoga je dakle utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je ispravno, jer s pravom prvostupanjski sud proglasio krivima I. i II. okrivljenika za učin kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11 te je za takva utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenike krivima za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

9.2. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Neosnovani su žalbeni navodi I. i II. okrivljenika da im je strogo odmjerena kazna zatvora i to I-okrivljeniku u visini od 10 (deset) mjeseci, a II-okrivljeniku u visini od 8 (osam) mjeseci jer da je oštećeniku nanesena jedna lakša tjelesna ozljeda.

10.1. Suprotno žalbenim navodima I. i II. okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja I-okrivljeniku ĐO kao olakotnu okolnost cijenio je njegove obiteljske i imovne prilike, dok mu je kao otegotno uzeo da je višestruko kazneno osuđivana osoba za različitu lepezu kaznenih djela, sveukupno osam puta, vidljivo iz izvatka iz KE (list -184-185 spisa), dok su II-okrivljeniku EO kao olakotno cijenjene su njegove obiteljske i imovne prilike, činjenica da je otac jednog maloljetnog djeteta, izraženo žaljenje što je do toga došlo, dosadašnja kaznena neosuđivanost, vidljivo iz izvatka iz KE (list 183 spisa) dok mu je kao otegotno uzet stupanj kaznene odgovornosti.

10.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će se izrečenim kaznama zatvora okrivljenicima u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenike da više ne čine takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako su izrečene kazne okrivljenicima adekvatne i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su okrivljenici počinjenjem teretećih im kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

11. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 9. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović