REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1323/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog AČ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj KO- DO-218/2025 od 2. svibnja 2025., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) pod brojem KO-DO-936/2025, nakon održane javne rasprave 2. listopada 2025., 4. prosinca 2025. i 9. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb ČČ, oštećene AČF, punomoćnika oštećene, odvjetnika FČ, optuženog i branitelja optuženog odvjetnika Mije Goluba, dana 9. veljače 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi AČ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i Č rođene F, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, građevinski tehničar, direktor TD "ZK-SVE 5" d.o.o. s plaćom od 2.000,00 eura, vlasnik firme Biz Murter, osobnog automobila marke Smart god. Cca 2022. i zemljišta u Zagrebu, u Gračanima, površine do 1.000 m2, poljoprivrednog zemljišta na Murteru površine oko 2.500 m2, oženjen, oca dvoje malodobne djece, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela prouzročenja stečaja, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 17. listopada 2011., u Zagrebu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, nakon što je sa NČ dana 18. srpnja 2011. godine zaključio Ugovor o ustupu ortačkih udjela kojim mu EČ u cijelosti ustupa svoj ortački udio i pravo vlasništva četverosobnog stana, oznake S4, na prvom katu, površine 84,74 m2 s pripadajućim balkonom površine 4,64 m2 i pripadajućim parkirnim mjestima oznake PM 1 površine 11,62 m2 i PM 2 površine 11,62 m2, u stambenoj zgradi koja se gradi u Zagrebu na adresi [adresa], zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te sva svoja prava i obveze iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog sa AČF dana 27. travnja 2011., kojim predugovorom se EČ kao izvanknjižni vlasnik obvezao sa AČF zaključiti kupoprodajni ugovor za predmetni stan oznake S4 sa pripadajućim balkonom i parkirnim mjestima, za cijenu od 130.000,00 eura, najkasnije do 15. rujna 2011., s time da mu je AČF na ime kapare isplatila 5.000,00 eura te još 55.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene, a okrivljenik AČ se navedenim Ugovorom o ustupu ortačkih udjela obvezao po završetku objekta sa AČF sklopiti glavni ugovor o prodaji predmetnog stana s time da on od EČ nema nikakvih potraživanja iz osnove primljene kapare za predmetni stan, nakon čega je okrivljenik AČ AČF neistinito naveo da će, nakon što se upiše kao vlasnik predmetnog stana oznake S4 sa pripadajućim balkonom i parkirnim mjestima, navedenoj prodati predmetni stan, pa kada mu je AČF povjerovala i isplatila mu dodatnih 10.000,00 eura, dana 17. listopada 2011. je sa AČF zaključio Ugovor o uređenju međusobnih odnosa neistinito navodeći da će kada stekne pravo vlasništva na predmetnom stanu s navedenom zaključiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana oznake S4 sa pripadajućim balkonom i parkirnim mjestima, a nakon što se u zemljišnim knjigama dana 1. lipnja 2012. upisao kao vlasnik predmetnog stana, prema unaprijed stvorenoj namjeri, istoga dana je predmetni stan prodao OČ, čime si je na štetu oštećenice AČF pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu 70.000,00 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 236. stavak 2. KZ-a optuženi AČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ-a i 62. stavak 1. točka 1. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optužen i u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ-a, u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeno j AČF isplati iznos od 29.607,59 eura (dvadeset devet tisuća šesto sedam eura i pedeset devet centi).

IV. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

V. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenoj AČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od, 29.607,59 eura (dvadeset devet tisuća šesto sedam eura i pedeset devet centi), dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i nužne izdatke oštećene te nagradu i nužne izdatke njezinog punomoćnika u visini koja će biti određena posebnim rješenjem .

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ-a.

2. Stranke su se na raspravi 2. listopada 2025. suglasile da raspravu u ovom postupku provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

3. Oštećena AČF postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 70.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškovima koje je imala.

4. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, no da nije suglasan s plaćanjem glavnice dok nije suglasan s plaćanjem zateznih kamata .

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi AČ naveo je da odmah na početku želi reći da mu je žao gospođe AČF, no ne može priznati nešto za što nije kriv, obzirom su i gospođa AČF i on prevareni po gospodinu EČ. On je ušao u posao s gospodinom NČ, no odmah u početku je zaštekalo, a upravo je EČ uzeo kaparu od oštećene koju mu nikada nije proslijedio. Pojasnio je da je morao uzeti novac od drugih ljudi kako bih zgradu mogao završiti. U potpunosti je spreman platiti čitavu glavnicu oštećenoj, time da mora napomenuti da je već oštećena od njega naplatila 140.000,00 kuna ovršno za posuđeni iznos od 10.000,00 eura, a kako je solventan sve je skinuto od njega, a ne od osobe koja je ovo sve zakuhala, a pri tome misli na gospodina EČ.

5.1 Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je u ovaj posao ušao s gospodinom NČ iz razloga jer je isti imao skladište građevinskog materijala, a on je imao ljude koji rade na građevini te ga je gospodin EČ upoznao s investitorima te su se dogovorili da će u toj zgradi jedan stan u konačnici dobiti EČ, a drugi on. Kada ga se pitalo koji su to drugi ljudi od kojih je posudio novac, odgovorio je da je novac posudio od OČ i to 100.000,00 eura, a na koji iznos su bile dogovorene i kamate, ovisno o roku u kojem će mu taj novac vratiti. Stan je prepisao na gospodina OČ jer je išao zaštiti sebe jer je već imao puno problema, a i oštećena mu je trebala dati još 60.000,00 eura za stan i 60.000,00 eura kapare koju mu gospodin EČ nije proslijedio, tako da je morao nešto napraviti da izađe iz te situacije. Pročitao je ugovor koji je potpisao o uređenju međusobnih odnosa te koliko se sjeća u članku 3. je pisalo da s oštećenom ugovor može raskinuti. Na upit suda da li je onda s oštećenom taj ugovor i raskinuo naveo je da je, samim time što je prodao i prebacio stan na OČ. Jednako tako mišljenja je da je oštećena mogla u svakom trenutku staviti plombu u zemljišnim knjigama i prije nego što je sama nekretnina upisana. Po predmetnom ugovoru oštećenoj je dugovao samo 10.000,00 eura, odnosno za taj iznos je on garantirao, a predmetni ugovor je sastavila odvjetnica oštećene, s time da EČ isti nije htio potpisati. Čini mu se da nakon prodaje stana OČ su se EČ i on sastajali s oštećenom, a uvijek je bio problem s NČ. Nije profitirao novčano niti kada je stan prodao OČ jer je i tako izgubio sve. I dan danas ima bojazan od osude, obzirom i dalje radi u građevini te ima u tijeku ozbiljne poslove. Oštećena ga nije tužila u parničnom postupku. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da se ne sjeća da li je oštećenu kontaktirao nakon što je prodao stan OČ. Na poseban upit suda da li je ikada oštećenoj rekao da očekuje da mu plati i na ime kapare 60.000,00 eura koju je već dala gospodinu EČ, rekao je da ne zna što bi rekao. EČ je tisuću puta rekao da mu prebaci 60.000,00 eura koje je dobio na ime kapare od oštećene. Smatrao je da mu bilo tko od njih dvoje treba prebaciti uplaćenu kaparu. EČ mu je obećavao da će mu na ime te kapare dati materijal, no to nikada nije učinio. Od oštećene je tražio dodatnih 10.000,00 eura jer je EČ kao prijatelju vjerovao da će mu prebaciti iznos uplaćene kapare. U trenutku kada je uzeo dodatnih 10.000,00 eura imao je namjeru oštećenoj prodati stan za koji je dala kaparu, no kako nakon tri mjeseca su ga svi zavlačili te kako mu ta kapara nije plaćena to onda više nije imao namjeru oštećenoj prodati stan, a nije ju o tome niti obavijestio.

6. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka oštećena AČF, LČ i HČ, te je pročitano i razgledano uz suglasnost stranaka: ugovor o ortaštvu od 11. lipnja 2010. (list 7-10), ugovor o ortaštvu br. 2. od 8. srpnja 2011. (list 11-16), predugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. travnja 2011. (list 17-23), dodatak I predugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. travnja 2011. (list 25), potvrda EČ od 22. travnja 2011. (list 26), ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 17. listopada 2011. (list 29-33), ugovor o ustupu ortačkih udjela od 18. srpnja 2011. (list 35-37), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. lipnja 2012. (list 38-42), povijesni ZK izvadak (list 122-123), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika AČ u policiji s DVD snimkom ispitivanja (list 67 -70), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika AČ s DVD snimkom ispitivanja (list 113-117), prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva s izračunom vještaka i prilozima (list 161-173 spisa), te mail o uplati 20.000,00 eura (list 189-190 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 155 i 157 spisa).

6.1. Odbijen je dokazni prijedlog optužbe da se u svojstvu svjedoka ispita ĐČ, koja je bila prisutna na nekim sastancima između oštećene i optuženog, i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, kao odugovlačeći prijedlog, obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi sa NČ **.**.2011. zaključio Ugovor o ustupu ortačkih dijelova kojim mu je EČ u cijelosti ustupio svoj ortački udio i pravo vlasništva na stanu oznake S4 u Zagrebu, na adresi [adresa], a za koji stan je EČ zaključio predugovor sa AČF **.**.2011., kojim se kao izvanknjižni vlasnik obvezao s istom zaključiti kupoprodajni ugovor za taj stan za cijenu od 130.000,00 eura, s time da mu je oštećena na ime kapare isplatila 5.000,00 eura te još 55.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene, kao i što je potom optuženom isplatila dodatnih 10.000,00 eura, a nakon čega je optuženi 17. listopada 2011. s oštećenom zaključio Ugovor o uređenju međusobnih odnosa, budući da isto proizlazi kako iz obrane optuženog tako i iz iskaza oštećene i ispitanih svjedoka, te pročitane materijalne dokumentacije. Jednako tako nije sporno da se optuženi u zemljišnim knjigama 1. lipnja 2012. upisao kao vlasnik predmetnog stana te isti dan predmetni stan prodao OČ. Ono što je bilo sporno, obzirom optuženi to osporava, bilo je utvrditi da li se optuženi obvezao sukladno ugovoru s oštećenom kada stekne pravo vlasništva na predmetnom stanu s oštećenom zaključiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, a koji mu je ustupljen od EČ i to s već uplaćenom kaparom , to jest da li je prema unaprijed stvorenoj nakani odlučio prodati predmetni stan nekome drugome, iako je znao da se premetni stan obvezao u biti prodati AČF, oštetivši ju tako za iznos od 70.000,00 eura.

8. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ-a i to upravo na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

9. Naime, iz iskaza oštećene AČF proizlazi da je stanovala u [adresa] te je nedaleko bila agencija za prodaju nekretnina, a kako je tada 2011. bila u potražnji za stanom, poznanica gospođa ĐČ koja je radila u toj agenciji rekla joj je da ima odličan stan u izgradnji, da je povoljna cijena te da garantira da se radi o poštenim ljudima. Na to je rekla ĐČ da mogu ići pogledati taj stan, a radilo se o stanu na Gornjem Bukovcu. Na zgradi su bile samo dignute cigle, no mogla je već vidjeti kakav će biti raspored prostorija kao i pogled te joj se to dopalo. Došli su na sastanak s gospodinom NČ i gospodinom AČ te su dogovorili prodaju stana od gospodina EČ i to za iznos od 130.000,00 eura, s time da je jedan stan trebao dobiti gospodin EČ, a drugi stan gospodin AČ, nakon izgradnje. Nju je gospodin EČ tražio akontaciju za stan i to od nekih 100.000,00 eura, što mu je rekla da nema te da može skupiti 60.000,00 eura, na što je gospodin EČ pristao te je s istim potpisala predugovor, a isti je preuzeo obvezu da sklope nakon toga kupoprodajni ugovor za predmetni stan. Gospodinu EČ je vjerovala. Jednako tako njoj je gospodin EČ dao dvije bjanko zadužnice na iznos svake od 500.000,00 kuna, odnosno jednu privatnu i drugu koja je glasila na firmu. Zgrada se nastavila graditi te su bili na sastanku na kojem su bili prisutni i gospodin EČ i gospodin AČ te je gospodin AČ rekao da su oni dobri partneri, a što je čula i gospođa ĐČ, te je čak gospodin AČ rekao da ukoliko bude problema s gospodinom NČ da on garantira za gospodina EČ, da su dugo poslovni partneri te da ga poznaje. Tada su počeli problemi između gospodina EČ i gospodina AČ te ju je jednog dana pozvao gospodin HČ, koji je bio suinvestitor, te joj je rekao da su se oni posvađali, odnosno da je došlo do situacije da je EČ odustao, a da je gospodin AČ preuzeo njegov stan, a nakon čega se je našla ili čula s gospodinom AČ, kada joj je isti rekao da je EČ izašao, no da mu je prepustio stan sa svim pravima i obvezama. Gospodin EČ joj je dao sve ugovore koje je sklopio s gospodinom AČ, a koje originale i danas posjeduje. Gospodin AČ joj je tada potvrdio da je sve pod kontrolom i da će joj prodati stan za 130.000,00 eura, s time da će u tu cijenu biti uračunat iznos koji je dala od 60.000,00 eura. Zgrada se nastavila graditi te ju je onda nazvao gospodin AČ te joj je rekao da mu fali novca te da li bi mu mogla dati neki iznos za nastavak gradnje, na što sam mu je odgovorila da može skupiti maksimalno 10.000,00 eura, na što je on pristao te su onda potpisali ugovor kojim joj se onda obvezao i prodati stan. Taj ugovor su potpisali kod njezine odvjetnice LČ, odnosno optuženi se tada obvezao s njom sklopiti kupoprodajni ugovor za taj stan. Zgrada se dovršavala te je bila pozvana i na primopredaju zgrade, misli od strane gospodina HČ, s kojim je stalno bila u kontaktu, odnosno kada je dolazila gospodin HČ joj je otvarao stan te je zajedno s njom i krečio stan, a u isti je počela donositi i svoje stvari jer je zgrada bila potpuno dovršena. Samo je čekala da se zgrada upiše u zemljišne knjige, a kako bi mogla dignuti kredit u banci, s time da je u banci već bilo sve dogovoreno te je samo trebala donijeti z.k. izvadak, a nakon čega bi dobila novac te bi do kraja isplatila stan. Međutim, tada ju je nazvao gospodin HČ te joj je rekao da je njegova kćer provjeravala z.k. knjige te je vidjela da je njezin stan prodan nekome drugome. Istog časa je nazvala gospodina AČ te joj je potvrdio da je to istina, a iz zemljišnih knjiga se vidi da je zgrada upisana 1. lipnja 2012. u 9,00 sati ujutro, a nakon pet minuta je već bio upisan na njezinom stanu taj novi vlasnik. To je bila svjesna prijevara te je skoro zbog toga završila u Vrapču. Optuženi joj je tada rekao da se nađu kod njezine odvjetnice, gdje je došao i gospodin EČ sa svojim odvjetnikom, a gospodin AČ bez odvjetnika, jer njegov nije htio doći. Došla je i gospođa ĐČ te je i ona bila prisutna. Tamo su se gospodin EČ i gospodin AČ svađali, a sjeća se da je tada pitala gospodina AČ što bi on učinio da je netko njemu to napravio, na što joj je odgovorio da bi on toga nekoga ubio. Pokušavali su naći dogovor te se sjeća da je bilo govora o tome da će gospodin EČ i gospodin AČ riješiti dug kroz građevinske radove na kući njezinih roditelja, odnosno da može sjesti na njihovu imovinu. Njezina odvjetnica je sastavila ugovor kojim bi regulirali njihove odnose te je poslala gospodinu EČ i gospodinu AČ isti na uvid i potpis, no gospodin AČ je isti odbio potpisati te je rekao da mu je njegov odvjetnik savjetovao da takav ugovor ne potpisuje. Nakon toga je gubila živce te je gospodina AČ zvala x puta, a isti je samo govorio „budem, budem“ te je istome dostavljala neke račune za građevinske radove na kući njezinih roditelja, koji su njegovi izvođači izvodili, odnosno predračune, no iste onda optuženi nije platio, tako da onda od tih radova nije bilo ništa, a te radove je platila sama. Nakon toga je gospodinu AČ rekla da joj se javi kada će imati stan za nju, a on se nije nikada javio. Kaznenu prijavu je podnijela tek prije nekih četiri godine i to iz razloga jer se je u međuvremenu razboljela, kao i njezini roditelji koji su onda i preminuli, a imala je i firmu koju je morala voditi, tako da je morala čekati da se stvari same dese. Kada se je uspjela sabrati, s time da je taj cijeli proces trajao, tada je otišla kod odvjetnika Tabaina te su podnijeli kaznenu prijavu. U odnosu na zadužnice koje je dobila od gospodina EČ navela je da se zadužnica na firmu vratila nenaplaćena jer je firma u međuvremenu otišla u stečaj, a po privatnoj je počela naplata u iznosu od nekih 100,00 eura mjesečno, i to misli negdje u siječnju ili veljači 2024., dok je zadnja uplata sjela u veljači 2025., obzirom je tada gospodin EČ preminuo. U odnosu na zadužnicu koju je dobila od gospodina AČ, ista je naplaćena u roku od otprilike dvadeset dana, što ju je jako iznenadilo, i to s nekoliko njegovih računa, dok je zajedno s kamatama ukupno naplaćeno oko 120.000,00 kuna. Sve te uplate je redovno popisivala te je sve to dala vještaku Tkalecu koji je onda napravio detaljan izračun. Upravo iznose koje je sastavio vještak Tkalec su točni iznosi koliko je njezino potraživanje u odnosu na optuženog, a tamo su navedeni i troškovi koje je još imala. Više nema račune za ono uređenje stana, odnosno farbanje koje je počela u stanu na Gornjem Bukovcu. U potpunosti ostaje kod potraživanja glavnice zajedno sa svim kamatama, odnosno kod iznosa koji je naveo gospodin Tkalec u svom izračunu, s time da u istome su kamate navedene do 31. kolovoza 2025., a kamate nakon tog datuma idu i dalje.

9.1. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je saznala za probleme između gospodina EČ i gospodina AČ negdje 2011. kada se zgrada završavala i to na način da joj je to javio gospodin HČ, koji je bio neka vrsta nadzornog organa, obzirom su se u tu kuću trebala useliti njegova djeca pa ga je zanimalo tko će se useliti te kakvi će biti susjedi, te joj je onda gospodin HČ rekao da je došlo do problema između njih i da je došlo do promjena. Iako je zadužnice cijelo vrijeme imala iste je pustila na naplatu tek u trenutku kada je podnijela i kaznenu prijavu, odnosno kada je stupila u kontakt s odvjetnikom Tabainom jer je do tada čekala da joj se gospodin AČ javi, a sve u nadi kako će ipak doći do stana. Kada ju se pitalo za garanciju za predanih 60.000,00 eura gospodinu EČ , odnosno za preuzimanje tog iznosa od eventualno gospodina AČ, odgovorila je da te pojedinosti ne zna, jer nije sastavljala predmetni ugovor, već njezina odvjetnica. Očajnički se nadala da će izvući pare te joj je bila zadnja nada da će gospodin AČ ipak ispuniti svoju riječ, a kaznenu prijavu nije podnosila jer je opće poznato da je pravosudni sistem spor. Kao što je već navela optuženom je slala predračune za radove na kući roditelja, no isti ih nije htio platiti. Ne zna da li je imala ikakvu obvezu raskidanja ugovora s gospodinom NČ u slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora s gospodinom AČ te eventualnog prebacivanja uplaćene kapare gospodinu EČ. Bila je dugogodišnja direktorica tvrtke Ciklo- centar, nakon čega je otišla u mirovinu, no i sada je direktorica te tvrtke te može pojasniti da kada je optuženom dala 10.000,00 eura kao privatna osoba, da je i u to vrijeme Ciklo-centar angažirao firmu gospodina AČ za betoniranje parkirnog prostora firme Ciklo-centar, a koja se nalazi na adresi [adresa] te je to firma gospodina AČ izbetonirala i Ciklo-centar je njegovoj firmi to uredno platio. Na poseban upit optuženog odgovorila je da nema nikakvih saznanja da bi gospodin HČ imao saznanja da je OČ prodan njezin stan ili da bi on eventualno potpisao nešto radi prodaje tog stana gospodinu OČ. Na poseban upit zastupnice optužbe rekla je da ovaj stan koji je trebala kupiti je imao cca 90 m2, zajedno s uključena dva parkirna mjesta plus ostava u podrumu. Kada ju se pitalo da li zna do kada je najkasnije trebao biti zaključen kupoprodajni ugovor, pojasnila je da je prvo potpisala predugovor s gospodinom NČ te da je po tome zgrada trebala biti gotova u jesen 2011. i da je do 15. rujna 2011. trebao biti sklopljen s gospodinom NČ kupoprodajni ugovor, no kako je onda došlo do problema te kako je s gospodinom AČ potpisala ugovor 17. listopada 2011. to se taj rok produljio te sada ne zna, odnosno ne sjeća se da li je bio ugovoren rok za kupoprodaju stana. 60.000,00 eura je u gotovini na ruke dala gospodinu EČ kod javnog bilježnika, a što je isti potvrdio svojim potpisom, s time da je bila prisutna i gospođa ĐČ iz agencije za nekretnine. Na upit kada je sklopila ugovor o uređenju međusobnih odnosa s optuženim, odgovorila je da se to vidi iz spisa. Nakon što je svjedokinji radi različitosti u iskazivanju predočen dio njenog ranijeg iskaza, kada je navela da je **.**.2011. AČ s njom zaključio Ugovor o uređenju međusobnih odnosa kojim je optuženom isplatila na ime kupoprodajne cijene 75.000,00 kuna kao protuvrijednost 10.000,00 eura, a kako bi optuženi mogao završiti izgradnju zgrade te da je člankom 2. stavkom 4. navedenog ugovora ugovoreno da će joj optuženi prodati stan za iznos od 130.000,00 eura, a da će se do tada isplaćeni iznos od 70.000,00 eura priznati u kupoprodajnu cijenu te da se obvezao sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, navela je da je to točno, odnosno kako je izjavila kod ODO Slavonski Brod. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je do potpisivanja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa došlo na način da je nju nazvao gospodin AČ i pitao da li ima još novaca koje bi mu mogla dati, a kako bi on mogao završiti objekt, s time da je već od ranije znala da je došlo do problema između gospodina AČ i gospodina EČ i da je isti preuzeo prava i obveze od gospodina EČ, a to je znala i iz razloga jer joj je gospodin EČ predao papire o istome. Na poseban upit suda rekla je da nju direktno nitko nije pitao za njezinu suglasnost da gospodin AČ preuzme obvezu kupoprodaje tog stana, no prilikom predaje tih 10.000,00 eura rekla je gospodinu AČ da je suglasna da s njim finalno sklopi ugovor o kupoprodaji stana, odnosno njoj se podrazumijevalo da znači da gospodin AČ s njom treba sklopiti ugovor o kupnji stana. Nitko joj nije tumačio koja su prava i obveze gospodina AČ, nego je to pročitala u tim papirima što je joj je gospodin EČ dao. Te papire je dala svojoj odvjetnici. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa sastavila je njezina odvjetnica LČ, a ugovor je potpisan kod javnog bilježnika. Prije toga na sastanku kod nje je i njoj i gospodinu AČ odvjetnica rastumačila da je gospodin AČ preuzeo obvezu da njoj proda stan. Ne zna da li je imala neke obveze po tom ugovoru, odnosno ne sjeća se koje bi još bile njezine obveze osim isplate stana do kraja. Nakon što je oštećena pogledala u svoje papire navela je kako je utvrdila da se osoba o kojoj je čitavo vrijeme iskazivala gospođa ĐČ preziva ĐČ, a ne N kako je navodila, s time da se u međuvremenu rastala.

10. Svjedokinja LČ navela je da je nakon što je dobila poziv za raspravu pogledala u svojim papirima dokumentaciju koju ima te se tako sjeća da joj je 2011. kao stranka došla gospođa AČF i to s namjerom da kupi stan, a onda je ona pregledala papire te je vidjela da se radi o stanu koji je još u izgradnji. U papirima se spominjao gospodin EČ, koji je bio i kod nje na sastanku prije sklapanja predugovora, a oštećena joj je navela da želi kupiti taj stan, a ona ju je upozorila da isti još nije uknjižen. Gospodin EČ je bio u nekakvom ortaštvu s vlasnicima zemljišta i misli da se radilo o stanu na [adresa] te je sukladno tom ortaštvu stan koji je oštećena htjela kupiti trebao pripasti gospodinu EČ. Sastavila je predugovor koji je oštećena sklopila s gospodinom NČ te je ista platila na ime kapare misli 5.000,00 eura i misli onda još 60.000,00 eura. Kada je stan trebao biti završen bilo je dogovoreno da će oštećena u nekom roku s gospodinom NČ sklopiti ugovor o kupoprodaji. U ovom trenutku nije sigurna da li je taj predugovor sklopljen s gospodinom NČ kao fizičkom osobom ili njegovom firmom. Oštećena je platila navedene iznose te je sklopljen ugovor s gospodinom NČ, no oštećena je i direktno razgovarala i s gospodinom NČ i s gospodinom AČ. Nakon nekog vremena oštećena ju je obavijestila da se nešto događa, da stan nije gotov, odnosno netko ju je obavijestio da je gospodin EČ prenio svoje udjele iz ortaštva na gospodina AČ. Stranka ju je pitala što to znači, a ona joj je objasnila da proizlazi iz dokumentacije koju su dobili da je gospodin EČ prenio i prava na gospodina AČ iz tog predugovora, a isto nije moglo biti bez njezine suglasnosti. Tu je oštećena počela razgovarati s gospodinom AČ te je s gospodinom AČ sklopila sporazum, koji je također ona sastavila te je platila dodatnih 10.000,00 eura kako bi se zgrada završila , kao i što je dogovoreno da će onda kupiti stan od novog ortaka , odnosno sada gospodina AČ. Nakon toga ne zna je li se stan završio ili ne i to iz razloga jer joj se oštećena onda par godina nije javljala u vezi tog stana, no sjeća se da je bilo govora i ako se nešto slučajno sa stanom dogodi, odnosno ako propadne da će onda gospodin AČ ili njegova firma odraditi oštećenoj neke građevinske radove. Jednako tako se sjeća da ju je oštećena zamolila negdje 2012. nakon sklopljenog sporazuma između oštećene i gospodina AČ da se napravi dodatni sporazum kako će novac koji je ona uplatila biti vraćen te je tako radila prijedlog sporazuma te cijelu kronologiju odnosa između E - oštećene, a kako bi se dogovorio povrat novaca te je bila u tekst stavljena ovršna klauzula, i to sve iz razloga jer su tada i gospodin E i gospodin AČ obećavali da će oštećenoj vratiti novac koji je istima uplatila, uz dodatnu štetu koju je pretrp jela. Pojasnila je da su i E i optuženi znali da se radi takav sporazum, no oni su odbili ovršnu klauzulu, to jest istu nisu potpisali iako je već kod javnog bilježnika gospodina O bilo dogovoreno i potpisivanje, no na kraju tamo nitko nije išao. Nakon toga u vezi predmetnog stana oštećena joj se javila 2016. ili 2017. te ju je tražila da provjeri imovno stanje i od gospodina E i od gospodina AČ, a iz razloga jer je imala njihove zadužnice, a kako je u međuvremenu saznala i da je optuženi predmetni stan prenio nekom OČ, a što je provjerila u gruntovnici, a koji OČ je onda stan prodao i dalje nekoj drugoj osobi, to je uputila oštećenu da se konzultira s nekim tko radi kazneno, a kako bi u kaznenom postupku eventualno mogla podnijeti i imovinskopravni zahtjev. Utvrdila je i da je je gospodin AČ bio jako kratko vlasnik predmetnog stana, kao i gospodin OČ. Njoj je to bilo jako čudno i indikativno da bi netko bio vlasnik stana pet minuta.

10.1. Na poseban upit obrane pojasnila je da koliko se sjeća je gospodin AČ htio potpisati međusobni sporazum između njih troje, a gospodin E nije , no onda ni gospodin AČ nije došao niti je potpisao. Kada ju se pitalo zašto je u ugovoru o uređenju međusobnih odnosa navedeno da optuženi garantira samo za 100.00,00 kuna, a ne i za iznos od 60.00,00 eura, koje je oštećena platila E, rekla je da ne zna, odnosno da je tako dogovoreno, odnosno pretpostavlja, a navela je da su obojica petljala te da možda sukladno njenom mišljenju gospodin AČ nije htio jamčiti i za iznos od 60.000,00 eura. Pojasnila je da je predmetni ugovor o uređenju međusobnih odnosa naravno sastavljen na temelju upute oštećene i njezinih pravnih savjeta i vještina te i na temelju stava druge strane koja je predmetni ugovor također potpisala. Može reći da se sjeća da je gospodin AČ i kada je bio kod nje govorio da sve to želi riješiti, odnosno u potpunosti obeštetiti oštećenu, u smislu da joj u konačnici prenese stan. Kada ju se pitalo za članak 3. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i to točka 1. istog, rekla je da su se tako stranke dogovorile te da ne ulazi u poslovne odluke stranaka. Ne sjeća se da li je gospodin AČ u njezin ured dolazio sam ili s odvjetnikom. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorila je da ovaj iznos koji je oštećena platila optuženom se odnosio za pomoć za dovršetak zgrade jer je kasnila u izgradnji te mu je oštećena platila taj dodatni iznos kako bi stan bio izgrađen te kako bi ga ona u konačnici stekla. Kada ju se pitalo da li su zadužnice koje je oštećena dobila bile naplative u trenutku davanja rekla je da je moguće da je E bio u blokadi ili insolventan, no onda ne zna da li je oštećena uopće ikada se i kasnije po tim zadužnicama naplatila, time da joj je rekla da ima deset godina vremena za naplatu istih. Koliko zna oštećena joj je govorila da je njoj žao gospodina AČ da njemu nije lako, a isti joj je obećavao da će joj sve vratiti , odnosno na neki način riješiti situaciju, a sve kako bi ona naplatila štetu. Više se ne sjeća da li je čula zašto je optuženi stan prodao trećoj osobi, a ne oštećenoj. Moguće je da je oštećena počela uređivati stan jer se sjeća da je za vrijeme gradnje pitana kako će stan izgledati jer je bila jako zainteresirana za kupnju tog stana. Na poseban upit punomoćnika oštećene odgovorila je da ugovor o ustupu ortačkih udjela koji prileži na listu 34-36 spisa između E i AČ nije sastavljala niti sudjelovala pri donošenju stoga na bilo koji način, no s istim je bila upoznata te joj ništa nije sporno u članku 4. iz navedenog ugovora iz kojeg jasno proizlazi da se optuženi obvezao s oštećenom sklopiti ugovor o kupoprodaji, tim više što su optuženom ustupljena i sva prava od gospodina E. Kada je sastavljala Ugovor o uređenju međusobnih odnosa između optuženog i oštećene pozvala se je i na taj Ugovor o ustupu ortačkih udjela, a može pojasniti da tim ugovorom o uređenju odnosa nije anulirano ništa što je ugovoreno prije, već je samo dodano odnosno regulirano plaćanje dodatnog iznosa za dovršenje zgrade, a što je optuženi tražio od oštećene, to jest stranke su se tako dogovorile. Ponovila je da je gospodin AČ govorio da će sve riješiti, odnosno da je čitav odnos dogovoren, a kako bi oštećena dobila stan. Na upit obrane da li je oštećena trebala raskinuti ugovor s NČ i prenijeti 60.000,00 eura gospodinu AČ odgovorila je da su sva prava i obveze oštećene navedene u Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa.

11. Svjedok HČ, kojega je sud odlučio ispitati po službenoj dužnosti, naveo je koliko se sjeća da je oštećena dala kaparu gospodinu E za kupnju stana, a E mu je rekao da mu je dala 60.000,00 eura. Zna da su se na tom stanu koji je trebala kupiti radile neke preinake te da je tražila za dvije ili tri sobe da budu neke posebne boje te ga je zamolila da joj u tome pomogne te je tako u tim sobama prefarbao dva zida, a to je bilo negdje pri završetku izgradnje jer su već zidovi bili pobojeni u bijelo, a onda ih je on prefarbao u neku drugu boju. Tada su u zgradu dolazili svi izvođači, nadzor, oštećena, dolazio je i optuženi kao i on, time da je on dolazio dva do tri puta tjedno, kao i gospodin AČ, a on je dolazio jer su njegova supruga i kćer bili investitori. Ne zna, odnosno nije vidio da bi AČ i oštećena tada u zgradi razgovarali. Kako je gospodin E imao problema sa završavanjem zgrade to je gospodin AČ preuzeo predmetni stan od gospodina E, s time da je to čuo od njih dvojice. Nekih četiri do šest godina poslije kada je išao dati iskaz na policiju je sreo gospodina E te ga je pitao kako su oni riješili odnos s oštećenom te mu je isti rekao da su trebali završiti neku nekretninu za oštećenu. Gospodin AČ je završio izgradnju zgrade, a kada je bio upis stanova u gruntovnicu tada mu je kćer rekla da je vidjela da je kao vlasnik stana upisan neki OČ. Poslije toga više nikada nije vidio oštećenu.

11.1. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da mu se čini da oštećena nije unosila neke svoje stvari u stan jer nitko nije smio ništa unositi, već se unosio samo neki građevinski materijal jer još nije bio obavljen tehnički pregled zgrade. Ne sjeća se da je bilo razgovora između optuženog i oštećene. Na poseban upit suda rekao je da njemu nitko nije rekao tko će u konačnici kupiti taj stan , već je pretpostavio da će ga kupiti oštećena. Do kraja je dolazio u zgradu do njezinog završetka te je bio prisutan i kad je obavljen tehnički pregled. Ne sjeća se da li je u zgradu do kraja dolazila i oštećena. Na poseban upit punomoćnika naveo je da je pretpostavio da je to stan za oštećenu, obzirom mu je i ona i gospodin E rekao da je dala kaparu, a u vrijeme kada je vršio ličenje u tom stanu čini mu se da još ulazna vrata se nisu ni zaključavala, a ušao je na način da je imao ključ i on i njegov kum, a imao je ključeve i gospodin AČ. Ne zna da li je gospodin AČ znao da je on farbao te zidove na zahtjev oštećene, no gospodin AČ je bio prisutan tehničkom pregledu zgrade. U predmetnoj zgradi je izgrađeno šest stanova te je sudjelovao od početka u podjeli stanova i čiji je trebao biti koji stan te je tako znao da taj stan pripada E i kako je znao da je E dala oštećena kaparu tako je pretpostavio da će taj stan pripasti oštećenoj i iz toga razloga joj je onda pomogao kada ga je zamolila da ofarba zidove u tom stanu. Gospodin AČ se nije bunio s time da ne zna je li on znao da on farba te zidove.

12. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 27. travnja 2011. između EČ, kao prodavatelja, i AČF, kao kupca proizlazi da je EČ izvanknjižni vlasnik stana broj S4 površine 90 m2 i dva parkirna mjesta u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa], te da se EČ obvezuje sklopiti kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu najkasnije do 15. rujna 2011. za cijenu u iznosu od 130.000,00 eura s time da mu je AČF na ime kapare isplatila 5.000,00 eura te još 55.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene, dok se iznos od 70.000,00 eura kupac obvezuje isplatiti putem kredita nakon što prodavatelj preda kupcu ovjereni zemljišnoknjižni izvadak na svoje ime bez ikakvih tereta.

13. Iz Ugovora o ustupu ortačkih udjela zaključenog 18. srpnja 2011. između EČ i AČ proizlazi da EČ u cijelosti ustupa svoj ortački udio iz ranijeg ugovora o ortaštvu pa tako i pravo vlasništva stana S4. Stranke su suglasno utvrdile da je EČ za stan S4 primio kaparu u iznosu od 60.000,00 eura od strane AČF s kojom je ugovorio prodaju predmetnog stana za iznos od 130.000,00 eura. Predmetnim ugovorom EČ je ustupio sva svoja prava i obveze iz tog pravnog odnosa AČ te se AČ, po završetku objekta, obvezuje sa AČF sklopiti glavni ugovor o prodaji nekretnine te je ovlašten primiti ostatak do punog iznosa kupovine. Također, predmetnim ugovorom AČ je potvrdio da od EČ nema nikakvih potraživanja iz osnove primljene kapare za predmetni stan.

14. Iz Ugovora o uređenju međusobnih odnosa zaključenog 17. listopada 2011. između AČF i AČ proizlazi da su ugovornim stranama poznati ranije zaključeni ugovori, odnosno da je EČ prenio na AČ sva prava i obveze iz predugovora o kupoprodaji stana S4 zaključenog sa AČF. Predmetnim ugovorom AČ je potvrdio da je od AČF primio iznos od 75.000,00 kuna kako bi bio u mogućnosti pravovremeno dovršiti stambenu zgradu i steći pravo vlasništva na stanu S4 te se u slučaju da stekne pravo vlasništva na stanu S4 obvezao ispuniti svoje obveze iz Ugovora o ortaštvu to jest zaključiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sa AČF za iznos od 130.000,00 eura, odnosno za preostali neisplaćeni iznos kupoprodajne cijene u iznosu 60.000,00 eura, dok se AČF obvezala u tom slučaju raskinuti predugovor sa NČ i dati uputu da se novčani iznos koji je do tada uplaćen EČ izravno isplati AČ na ime isplate dijela kupoprodajne cijene. Jednako tako člankom 3. istog optuženi se obvezao vratiti i dodatno primljenih 75.000,00 kuna ukoliko ne stekne pravo vlasništva na predmetnom stanu ili odbije sklopiti ugovor o kupoprodaji s oštećenom.

15. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 1. lipnja 2012. između AČ, kao prodavatelja, i OČ, kako kupca, proizlazi da je AČ sporni stan broj S4 prodao OČ za iznos od 100.000,00 eura.

16. Iz povijesnog prikaza zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], posebnog izvatka za suvlasnički udio redni broj 4, proizlazi da se AČ **.**.2012. upisao kao vlasnik spornog stana broj S4, a zatim odmah istoga dana predmetni stan prodao OČ.

17. Sukladno pročitanom prijedlogu oštećene za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva i izračuna vještaka Tkaleca proizlazi da je od glavnice od 70.000,00 eura do 3. veljače 2025. vraćeno sveukupno 20.392,41 eura. Jednako tako utvrđeno je da je optuženi 4. prosinca 2025. oštećenoj uplatio 20.000,00 eura, tako da je dakle na ime glavnice uplaćeno ukupno 40.392,41 eura, a ostalo je znači 29.6047,59 eura.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, jasan i vrlo uvjerljiv, obzirom je na životan i logičan način opisa la dogovorenu kupnju stana prvo s pokojnim NČ, a onda s optuženim, kao i cijeli tijek događaja koji je prethodio kupnji stana koja je bila ugovorena, kao i ponašanje optuženog nakon što je preuzeo prava i obveze po ustupu ortačkih udjela, kao i obećanja koja je naveo. Navela je koliko novca je kome uplatila i s kime je što potpisala, te je potvrdila probleme do kojih je došlo između EČ i optuženog. Iskaz oštećene je i suglasan pročitanim materijalnim dokazima, kao i iskazima svjedoka, na temelju čega je utvrđeno da je oštećena opravdano smatrala na temelju svega ugovorenog s NČ i optuženim da će u konačnici sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s optuženim i da će steći pravo vlasništva nad istim. Navela je i kako joj je optuženi rekao da mu je EČ prepustio predmetni stan sa svim pravima i obvezama, kao i da joj je rekao da je sve pod kontrolom i da će joj prodati stan po ugovorenoj cijeni te da je u to uračunat do sada uplaćeni iznos. Očito je da ju je optužni držao u uvjerenju da će sve biti kako je ugovoreno jer je istome upravo za nastavak gradnje dala još 10.000,00 eura kao i što je počela krečiti stan po svom ukusu i u isti donositi svoje stvari. Potvrdila je da odvjetnica LČ pred optuženim navela i naglasila da je preuzeo obvezu prodaje stana njoj. Oštećena je isto tako objasnila zašto nije odmah podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog, budući da se dugo nadala kako je navela da će biti obeštećena, kao i iz razloga jer je imala svojih osobnih i obiteljskih problema, a i nije htjela imati posla sa sudom.

19. Iskazi svjedoka također su prihvaćeni kao istiniti, životni i logični, s time da je svjedokinja LČ potvrdila da se i s NČ i optuženim razgovaralo o obeštećenju oštećene, što optuženi ne bi radio da se nije osjećao dužnim. Ova svjedokinja je također navela kako je optuženi istoga dana po upisu stana u zemljišnim knjigama stan prodao OČ, a ovaj dalje trećoj osobi. Svjedok HČ je pak potvrdio da je pomogao oštećenoj na način da je u predmetnom stanu prefarbao dva zida i to pri završetku izgradnje jer je znao da je dala kaparu za taj stan, kao i da je optuženi dolazio tada u zgradu tako da je optuženi zasigurno vidio prefarbane zidove, obzirom je bio prisutan tehničkom pregledu zgrade.

20. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

21. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je došlo do problema s ortakom NČ, kao i da je od istoga tražio da mu prebaci uplaćenu kaparu od strane oštećene, iako jasno iz članka 4. Ugovora o ustupu ortačkih udjela proizlazi da nema nikakvih potraživanja od EČ iz osnove primljene kapare, tako da je očito optuženi krivo smatrao da treba dobiti kaparu, jer je očito potpisao drugačije. Ovom dijelu obrane sud vjeruje jer je taj dio obrane u suglasnosti s iskazom oštećene, svjedoka te materijalnom dokumentacijom. Ostatak obrane sud ne prihvaća te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom i oštećene i svjedoka, kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom. Prije svega ovakva obrana optuženog je krajnje neuvjerljiva i nevjerodostojna jer je očito iz svega navedenog da iako obrana pokušava sud uvjeriti da je optuženi odgovarao samo za primljenih 10.000,00 eura koje je osobno primio od oštećene, da tome nije tako. Vrlo je jasno da je optuženi od bivšeg ortaka preuzeo sva prava i obveze te da se obvezao po završetku izgradnje s oštećenom sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Da je tome tako te da je optuženi toga bio svjestan potvrđuje i okolnost da je od iste tražio i dodatni novac za izgradnju te da je s istom potpisao i Ugovor o uređenju međusobnih odnosa, jer da ista nije imala pravo na stan ne bi ju tražio novac, no kako očito nije dobio dovoljno novca to je onda odlučio uzeti novac od iste, no onda stan istoj ne prodati . Optuženi pokušava drugačije tumačiti potpisani Ugovor o uređenju međusobnih odnosa s oštećenom te iz istoga izvlači dijelove i pokušava ih tumačiti na način kako njemu to odgovara, no za ovaj sud jasno je što je optuženi potpisao i na što se obvezao, a što nije ispoštovao, s time da je nesporno da se Ugovor o uređenju međusobnih odnosa temelji na potpisanom iz Ugovora o ustupu ortačkih udjela. Na kraju valja istaknuti kako je optuženi iznoseći obranu u biti priznao postojanje svoje prijevarne namjere navodeći kako u konačnici nije imao namjeru oštećenoj prodati stan jer su ga svi zavlačili i jer mu nije prebačena kapara, kao i da istu nije obavijestio o namjeri da stan proda drugoj osobi.

22. Ovdje valja istaknuti da je sud ocjenjujući koji Kazneni zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju, obzirom se od počinjenja kaznenog djela 2011. do presuđenja Kazneni zakon izmijenio, imajući pri tome na umu načelo obvezatne primjene blažeg zakona iz članka 3. stavka 2. KZ/11, koje određuje da ako se od počinjenja kaznenog djela do presuđenja zakon jednom ili više puta izmijeni na počinitelja će se primijeniti zakon koji je najblaži, ocijenio da je blaži KZ/11 pa je isti u konkretnom slučaju i primijenio. Naime, u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio KZ/97 koji je za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 2. KZ/97 propisivao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, s time da je kvalifikatorno obilježje kaznenog djela predstavljalo ostvarenje materijalne koristi u iznosu većem od 30.000,00 kuna. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11 te se predmetno kazneno djelo može podvesti pod istoimeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. KZ/11, dakle, zadržan je pravni kontinuitet, s time da je za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok kvalificirani oblik djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 predstavlja ostvarenje imovinske koristi u iznosu većem od 60.000,00 kuna, a za koje je propisana i kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Dakle, za počinjenje kvalificiranog oblika prijevare prema KZ/11 traži se veća količina neprava u odnosu na KZ/97 pa je KZ/11 sud ocijenio blažim zakonom, s time da unatoč tome što s proglašava krivim za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 izrečena kazna ne smije prijeći maksimum kazne koja je propisana u članku 224. stavak 4. KZ/97, odnosno pet godina zatvora.

23. Dakle, iako optuženi osporava da bi u konkretnoj situaciji s oštećenom postupao s prijevarnom namjerom, utvrđeno je upravo suprotno jer je s oštećenom potpisao ugovor da će istoj prodati predmetni stan, i to na način kako je ranije ugovoreno s NČ, znajući da to neće u konačnici učiniti i držeći istu do kraja u uvjerenju da će steći vlasništvo predmetnog stana, a sve kako bi sebi osigurao znatnu imovinsku korist. Stoga obranu optuženog sud nije mogao prihvatiti, budući da je suprotna izvedenim dokazima te je imajući na umu upravo sve navedeno istu ocijenio kao konstrukciju kojom optuženi pokušava otkloniti kaznenopravnu odgovornost za učinjeno. Optuženi je sudu nastojao prezentirati kako je smatrao da ne postoji njegova obveza o prodaji stana oštećenoj, da je isto mogao raskinuti, a da je ugovoreno i raskinuo samom prodajom stana OČ, no proizlazi suprotno, a čini se da je ipak i samom optuženom jasno da je prevario oštećenu, jer da tome nije tako i da nije kriv ne bi bio suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom, odnosno s plaćanjem iznosa od 70.000,00 eura, obzirom je od oštećene osobno primio samo 10.000,00 eura. Optuženi se pokušava izvući od kaznene odgovornosti i okolnošću da nije dobio uplaćenu kaparu od EČ, no za isto je već navedeno kako je potpisao da istu ne može potraživati, a i sam optuženi nije znao objasniti zašto kaparu onda nije tražio od oštećene ako je uistinu smatrao da istu mora dobiti, no očito je da to nije mislio, već se samo neuspješno pokušava izvaditi iz situacije u koju se sam doveo. Valja još napomenuti kako sud dopušta da je optuženi također prevaren, no to ne znači da je onda optuženi mogao prevariti i oštećenu. Razvidno je da se optuženi pokušava na razne načine opravdati, međutim takva obrana je isključivo usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Doneseni zaključci suda nisu dovedeni u pitanje niti djelomičnim obeštećenjem oštećene obzirom se radi o isplati koja je uslijedila nakon proteka petnaest godina te je očito rezultat činjenice što se protiv optuženog vodi ovaj kazneni postupak, na koji način je pokušao poboljšati svoju poziciju, međutim, ova okolnost može biti cijenjena jedino prilikom odmjeravanja kazne. Na opisani način optuženi je tako ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ-a, obzirom je od oštećene zatražio dodatni novac, pri tome ju dovodeći u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica da mu novac treba upravo radi završetka zgrade i da će po dovršetku iste s navedenom zaključiti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana , da bi onda isti prodao drugoj osobi, a na koji način si je prema unaprijed stvorenoj nakani pribavio nepripadnu znatnu materijalnu dobit u iznosu od 70.000,00 eura, čime je onda ispunjena i tražena zakonska pretpostavka iz stavka 2. navedenog članka.

24. Pri tome je optuženi postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela te je htio radnju počinjenja djela kao svoju. Optuženi je bio svjestan da se obvezao stan prodati upravo oštećenoj te je bio svjestan da prodajom stana drugoj osobi istu zakida za pravo obećane kupnje na koje se obvezao, a upravo je to i htio kako bi sebi pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, odnosno kako bi sebi olakšao novčane probleme u kojima se našao.

25. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optužen i upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ-a za koje je oglašen krivim.

26. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

26.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio korektno držanje pred sudom, okolnost da je oštećena djelomično obeštećena , očinstvo dvoje malodobne djece, kao i kaznenu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije pronašao.

27. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ-a, imajući pri tome na umu gore navedeno o maksimumu koji se može izreći u konkretnoj situaciji, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećenoj, kao i protek vremena od počinjenja, a od kada oštećena trpi štetu. Sud je imao na umu optuženikov odnos s NČ i da je s istim imao problema, no isto ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

27.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj isplati iznos od 29.607,59 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete te proteku roka od kada je djelo počinjeno. Sud je pri tome vodio računa da se radi o neosuđivanoj osobi, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije pa stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda s posebnom obvezom postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom s posebnom obvezom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. U prilog navedenom govori i činjenica da je optuženi kao osoba zrele dobi svjestan i spreman namiriti štetu koju je prouzrokovao oštećenoj, odnosno da poduzima radnje kako bi isto ostvario, što dodatno ukazuje da je ipak shvatio posljedice svog ponašanja. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ukoliko u tom roku ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećenoj, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

28. Optuženi je upozoren sukladno članku 58. stavak 5. KZ-a da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko predmetni u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ-a.

29. Oštećenoj je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 29.607,59 eura te je optuženom naloženo isplatiti naprijed navedeni iznos oštećenoj, dok je s ostatkom istog oštećena upućena u parnični postupak. Naime, oštećena je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 70.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i troškovima koje je imala, pa kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je naplaćen i uplaćen ukupan iznos od 40.392,41 eura na ime imovinskopravnog zahtjeva dosuđena joj je razlika između onoga što je pribavljeno kaznenim djelom i vraćenog iznosa, dok je s preostalim dijelom upućena u parnicu.

30. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, koji trošak je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i što je obvezan na plaćanje nužnih izdataka oštećene te nagrade i nužnih izdatka punomoćnika po dostavi istih. Ocjena je da plaćanjem tih troškova neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da isti ostvaruje plaću te da je vlasnik nekretnina i pokretnina, tako da je ocjena suda da je isti u mogućnosti snositi navedene troškove.

U Zagrebu 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-936/2025

2. optuženom AČ, [adresa]

3. branitelju optuženog, odvjetniku Miji Golubu

4. punomoćniku oštećene, odvjetniku FČ

5. oštećenoj AČF, [adresa]