Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-255/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu JŽ zbog kaznenog djela iz članka 179a. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18,126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog JŽ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1405/2022 od 6. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi JŽ proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – djela opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – djela opisana po članku 117. stavku 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, a kažnjiva po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, te mu je sud na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrdio za kazneno djelo nasilja u obitelji, na temelju članka 179.a KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djela tjelesne ozljede, na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, da bi ga potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda, s tim da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako imenovani, u roku provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godina, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo u koju kaznu mu se uračunava vrijeme kad mu je oduzeta sloboda i vrijeme uhićenja u trajanju od 8. travnja 2022. do 9. travnja 2022.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08) obvezan je okrivljeni JŽ naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 305,26 EUR-a (tristopet eura i dvadesetšest centi) / (2.300,00 (dvijetisućetristo) kuna u kunskoj protuvrijednosti po fiksnom tečaju konverzije 7,53450), od čega se iznos od 212,36 EUR-a odnosi na trošak vještačenja, a iznos od 92,91 EUR na paušalni trošak postupka, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
2. Žalbu protiv presude je podnio optuženi JŽ putem branitelja Gorana Parlova, odvjetnika u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženom izreče uvjetnu osuda te da ga oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
3. Žalba optuženog JŽ nije osnovana.
4. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik uvodno naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi sud prvog stupanja ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.)
5. U odnosu na žalbeni osnov nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za istaknuti je da je optuženi JŽ na raspravi održanoj 20. veljače 2023. priznao u potpunosti počinjenje kaznenih djela za koja je terećen predmetnom optužnicom i za koja je i oglašen krivim.
5.1. Sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne..., a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.
5.2. Prema tome, žalitelj se jasno i nedvosmisleno očitovao da se smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti optužnicom, nakon čega je u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenih djela, pa sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.
6. Okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi žalbenu osnovu odluke o kazni, no predlaže izricanje blaže kazne, stoga, ovaj sud će se očitovati o žalbi okrivljenika na odluku o kazni.
6.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljeniku kao olakotno cijenio priznanje počinjenih kaznenih djela, izraženo kajanje, raniju neosuđivanost, a posebice nezainteresiranost oštećenice za njegov kazneni progon kao i izostanak otegotnih okolnosti.
6.2. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio postojanje svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznenopravne sankcije, a isto tako da je sve te okolnosti i pravilno vrednovao, kada je odlučivao prije svega o vrsti, a zatim i visini kazne zatvora na koju je osudio optuženika tako što je optuženom JŽ za kazneno djelo iz članka 179.a. KZ/11 na temelju članka 179.a. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrdio kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je optuženog uz primjenu članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženi JŽ u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
6.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.
6.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne s tim da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
6.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
7. Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika da mu je prvostupanjski sud propustio u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koju treba izdržati uračunati i dva mjeseca koja je proveo u istražnom zatvoru po predmetu koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem Kir-5132/22 budući se taj kazneni postupak vodio u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-730/22.
8. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka navodeći da isti nije u radnom odnosu zbog čega ne može podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 302,25 eura.
8.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno odlučio i obvezao optuženika da podmiri troškove postupka u ukupnom iznosu od 302,25 eura pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama optuženika. Naime, okrivljeni JŽ je, imajući u vidu njegove godine, sposoban da radom podmiri svoje potrebe, pa samim time i podmiriti dugove koje je po zakonu dužan platiti.
9. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.
10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dubrovnik, 9. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
