Poslovni broj: P-1494/25-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB; 49121535075, zastupana po Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB; 02535697732, zastupana po odvjetnicima Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 09. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja od 04. studenog 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim sljedeće odredbe;

- Odredba Ugovora o kreditu broj 9012315702 od 02. ožujka 2007. godine sklopljena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ista odnosi na obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu s osnove odobravanja kredita o obrade kreditnog zahtjeva

- Odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012600673 od 13. lipnja 2007. godine sklopljena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ista odnosi na obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu s osnove odobravanja kredita o obrade kreditnog zahtjeva

- Odredba čl. 12.3. i čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9014281381 od 15. studenog 2008. godine sklopljena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ista odnosi na obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu s osnove odobravanja kredita o obrade kreditnog zahtjeva te na naknadu za prijevremenu otplatu kredita

- Odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 9014970926 od 21. travnja 2010. godine sklopljena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ista odnosi na obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu s osnove odobravanja kredita o obrade kreditnog zahtjeva

Odredba čl. 13.2. Ugovora o kreditu broj 3016310238 od 19.siječnja 2012. godine sklopljena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ista odnosi na obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu s osnove odobravanja kredita o obrade kreditnog zahtjeva

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od

- 129,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.03.2007. godine do isplate,

- 49,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2007. godine do isplate,

- 30,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.11.2008. godine do isplate,

- 43,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.03.2010. godine do isplate,

- 140,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.04.2010. godine do isplate,

- 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.01.2012. godine do isplate, koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 789,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. veljače 2026. godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovore o nenamjenskim kreditima i to; 02.03.2007. Ugovor broj 9012315702, na iznos od 21.283,27 CHF, dana 13.06.2007. Ugovor broj 9012600673, na iznos od 25.000,00 kn, dana 15.11.2008. Ugovor broj 9014281381, na iznos od 2.000,00 EUR, dana 21.04.2010. Ugovor broj 9014970926, na iznos od 7.000,00 EUR, te dana 19.01.2012. broj 9016310238, na iznos od 25.000,00 EUR. U svim navedenim kreditima su ugovorene jednokratne naknada za obradu zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita, te naknada za prijevremenu otplatu kredita, temeljem čega su naplaćene naknade i to; 06.03.2007. u iznosu od 975,47 kn/129,46 EUR (1,00% iznosa kredita 9012315702) , dana 15.06.2007. u iznosu od 375,00 kn/49,77 EUR (1,50% iznosa kredita 9012600673), dana 19.11.2008. u iznosu od 30,00 EUR (1,50% iznosa kredita 9014281381), dana 09.03.2010. naknada za prijevremenu otplatu kredita 9014281381 u iznosu 43,66 EUR, dana 21.04.2010. u iznosu od 140,00 EUR (2,00% iznosa kredita 9014970926), te dana 27.01.2012. u iznosu 500,00 EUR (2,00% iznosa kredita 9016310238). Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o naknadama, i odredbe Općih akata i Tarifa o naknadama tuženika, jer su ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu „uzmi ili ostavi“ i isti kao potrošač nije mogao utjecati na te odredbe, odnosno o njima se nije pregovaralo, te u ugovoru nije navedeno od čega se sastoje naknade, na što koje troškove se odnose, niti kako je određen njihov postotak, slijedom čega su odredbe o spornim naknadama uzrokovale neravnotežu na štetu potrošača tužitelja i zbog toga su ništetne. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima odredbe ugovora i to; prema kojima se Korisnik kredita obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita (čl. 12.3. Ugovora 9012600673 i 9014281381, čl.1. Ugovora 9014970926, čl. 13.2. Ugovora 9016310238, istovjetne odredbe Ugovora 9012315702 čiju presliku tuženik nije dostavio), prema kojima je slučaju vraćanja kredita prije roka, korisnik dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke (čl. 10. Ugovora 9014281381), prema kojima se na sve što nije regulirano ugovorom primijenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika, a stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima i drugim internim aktima tuženika u vezi naplate naknada i pristaju na njihovu primjenu (čl. 12.6. i 12.7. Ugovora 9012600673 i 9014281381, čl.4. Ugovora 9014970926, čl. 13.6. Ugovora 9016310238, istovjetne odredbe Ugovora 9012315702 čiju presliku tužbe tuženik nije dostavio. Slijedom navedenog, ovom tužbom zahtjeva da joj tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate, te da sud utvrdi ništetnost gore navedenih odredbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. U cijelosti osporava osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva. Odredbe o spornim naknadama izrijekom su dopuštene pozitivnim propisima, te nisu nepoštene, a posljedično tome niti ništetne. Odredbe o spornim naknadama su također transparentne i naplaćene sukladno Općim uvjetima poslovanja tuženika.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u pregled uplata po kreditu na dan 22.01.2025 za kreditnu partiju 9012600673 (list 5 spisa), u knjigovodstvenu karticu za kreditnu partiju 9012600673 (list 7-11 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu od 13.06.2007., broj ugovora 90126000673 (list 18 spisa), u plan otplate za ugovor o kreditu 9012600673 (list 17 spisa), u otplatnu tablicu za partiju kredita 9012600673 (list 19-20 spisa), u Zahtjev za mirnim rješenjem spora i dostavom kreditne dokumentacije (list 23 spisa), u Odgovor tuženika (list 25-26 spisa), u Ugovor o kreditu broj 9014970926 od 21.04.2010. (list 27-28 spisa), u plan otplate za ugovor o kreditu 9014970926 (list 29 spisa), u otplatnu tablicu za partiju kredita (list 30-33 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 22.01.2025 za kreditnu partiju 9014970926 (list 35 spisa), u knjigovodstvenu karticu za kreditnu partiju 9014970926 (list 37-41 spisa), u Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9014281381 od 21.04.2010. (list 43- 46 spisa), u plan otplate za ugovor o kreditu 9014281381 (list 47 spisa), u otplatnu tablicu za partiju kredita 9014281381(list 48 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 22.01.2025 za kreditnu partiju 9014281381 (list 50 spisa), u knjigovodstvenu karticu za kreditnu partiju 9014281381 (list 52-55 spisa), u plan otplate za ugovor o kreditu 9012315702 (list 56-57 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 22.01.2025 za kreditnu partiju 9012315702 (list 58 spisa), u knjigovodstvenu karticu za kreditnu partiju 9012315702 (list 60-69 spisa), u Ugovor o kreditu broj 9016310238 od 19.01.2012. (list 70-754 spisa), u otplatnu tablicu za partiju kredita 9016310238 (list 76-78 spisa), u plan otplate za ugovor o kreditu 9016310238 (list 80 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 22.01.2025 za kreditnu partiju 9016310238 (list 82 spisa), u knjigovodstvenu karticu za kreditnu partiju 9016310238 (list 84-90 spisa), u Opće uvjete poslovanja s građanima (list 101-109 spisa), u Odrednice neto kamatne marže banaka u EU (list 116-134 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 137-138 spisa).

4. Prije svega je potrebno napomenuti kako je tužitelj na pripremnom ročištu održanom dana 04. studenog 2025. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na ulazne i izlazne naknade. Čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se protivio ovakvoj preinaci. St. 3. istog članka navodi da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a što sud smatra da je u ovom predmetu, te je sud odlučio kao u izreci rješenja.

5. Među strankama nije sporno da su stranka sklopile ugovore kako je navedeno u tužbi, te da je tužitelj platio predmetne naknade. Također nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva kao niti tijek kamata na istu.

6. Sporno je da li je su ništetane ugovorne odredbe o jednokratnog naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, da li je nastupila zastara potraživanja, te da li tužitelj ima pravo na isplatu potraživanog iznosa.

7. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

8.

U odnosu na ulaznu naknadu;

9. Navedenim odredbama Ugovora o kreditu određeno je da je korisnik kredita obvezan platiti kreditoru naknadu s osnove odobravanja kredita i obrade kreditnog zahtjeva, odnosno jednokratnu naknadu u raznim postocima.

10. U odnosu na sporne okolnosti informiranja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je prije sklapanja predmetnih ugovora iste pročitao te mu je rečeno da će mu se iznosi iz tih ugovora isplatiti tek nakon što dostavi dokaz da je uplatio prethodno ulazne naknade. Nitko od zaposlenika tuženika nije mu rekao koji troškovi se podmiruju ulaznim i izlaznim naknadama te nije bilo mogućnosti pregovaranja oko tih odredaba. Prvi ugovor sklopio je radi kupnje osobnog vozila i to za svoje potrebe dok su ostali ugovori bili sklopljeni za njegove osobne potrebe. Zaposlen je u policiji od 2005. g te stoga u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisam imao, a niti je mogao imati, u vlasništvu nikakav obrt niti trgovačko društvo. Odredbe ugovora o ulaznoj naknadi identične u svim ugovorima o kreditu koje sam potpisao s tuženikom.

11. Iz ovako provedenih dokaza ovaj sud smatra da nije dokazano da su među strankama vođeni bilo kakvi stvarni pregovori o uvjetima kredita, pa tako niti u pogledu naknade za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a prosječni klijent mogao ih je uzeti ili ostaviti. Pritom se posebno ističe da tuženik ovakve navode nije u bitnom osporio, niti je predložio dokaze o pojedinačnom pregovaranju u odnosu na ovu naknadu.

12. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03; dalje u tekstu ZZP) propisano je: Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito, između ostalog, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Člankom 81. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da se je pojedinačno pregovaralo o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da stranke o navedenom uopće nisu pregovarale, a niti je to bila tema njihovog razgovora, dok iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu.

14. Prema mišljenju suda predmetna odredba je transparenta u smislu članka 85. ZZP-a, jer je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu te naknade, ali sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena. Članak 84. ZZP-a navodi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP-a samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP-a ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača" pa se naknada za obradu i odobrenje kredita ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

15. Osim toga, tekst članka 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, odredba članka 3. Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

16. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP-a, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi takva ugovorna odredba bila prihvaćena da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni sama ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, dok tuženik također nije niti prilikom sklapanja ugovora, a niti u ovom postupku naveo koji su to troškovi koje je tuženik imao prilikom sklapanja ugovora, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

17. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je, na temelju primjenjivih zakonskih odredbi, stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

18. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO). ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

19. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP-a, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita. Točno je da se razumno u troškove banke treba uključiti materijalni trošak poput uredskog materijala, informatičke opreme te korištenja energenata, međutim nije razumno zaključiti da se takvi troškovi namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini, jer su jednaki za sve kredite neovisno o iznosu u kojem su odobreni. Zbog toga se može zaključiti da su troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.

20. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP-a i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak kao da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP (da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od koja je određena Odlukom tuženika) utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužitelja i stvara na štetu potrošača značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

21. Nadalje, prema članku 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

22. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

23. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojedinačno pregovaranje bilo moguće. S obzirom da je tužitelju na temelju predmetne odredbe Ugovora o kreditu naplaćena naknada u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka 3. Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavak 1. ZZP-a, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP-a.

24. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorene naknade i troškovi.

25. U odnosu na prijevremenu otplatu kredita, čiju ništetnost tužitelj potražuje u odnosu na Ugovor o kreditu od 19.11.2008. godine broj 9014281381 i to čl. 10 navedenog Ugovora, valja reći sljedeće;

26. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ujedno proizlazi da je i odredba sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9014281381 kojom je u slučaju prijevremene otplate kredita ugovoreno da je banka ovlaštena zaračunati naknadu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor ništetna temeljem odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Ovo iz razloga što je navedeni Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, koja visinu naknade čine ovisnom isključivo o uvjetima odnosno odluci jednog ugovaratelja, bez istovremeno preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti. Tužiteljici je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge ugovaranja naknade i objasniti joj na što se ista točno odnosi, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj kao potrošaču omogućiti da pristane na takvu odredbu. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na istu pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a.

27. Predmetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu je ništetna bez obzira što naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna, ali pod uvjetom da se o takvoj odredbi posebno pregovaralo i da ona ne uzrokuje neravnotežu među strankama, a što ovdje nije slučaj. Uostalom valja ukazati da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita „uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor“, pa bi u takvom ugovornom odnosu tuženik mogao proizvoljno odrediti visinu same naknade, o kojoj se niti nije pojedinačno pregovaralo.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 1068. ZOO-a dopušteno je ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete. U konkretnom slučaju činjenica da li je tuženiku nastala šteta u smislu odredbe čl. 1068. ZOO-a zbog prijevremenog vraćanja kredita od strane tužiteljice nije odlučna u konkretnom slučaju s obzirom na to da je ugovorena odredba na temelju koje je naplaćena naknada tužiteljici zbog prijevremene otplate kredita ništetna iz prethodno iznijetih razloga, a posebice imajući u vidu da je predmet ovog postupka utvrđivanje ništetnosti navedene odredbe i povrat iznosa naplaćenog od strane tuženika tužiteljici na temelju ništetne odredbe, a ne naknada štete tuženiku.

29. Odredbama čl. 1024. st. 2. i 3. ZOO propisano je da tužiteljica kao korisnica kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje s tim da je dužna o tome unaprijed obavijestiti banku a dužna je naknaditi štetu ako ju je tuženik pretrpio. Odredbom čl. 1024. st. 4. ZOO propisano je kako u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Ujedno je općom odredbom o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza iz čl. 25. st. 1. i 3. ZOO propisano kako dužnik novčane obveze može tu obvezu ispuniti prije roka, u kojem slučaju ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugorom ili to proizlazi iz običaja. Odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

30. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to opravdane i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata ili izmakle dobiti. Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi.

31. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, kao i prijevremenu obradu kredita kako je to ranije obrazloženo, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, a koja visina među strankama nije sporna.

32. Konačno, u pogledu istaknutog prigovora zastare valja reći da sud nalazi isti u cijelosti neosnovanim. Naime, Vrhovni sud RH je presudom Rev-x-999/2012 od 10. listopada 2019. promijenio dotadašnje pravno shvaćanje o problemu zastare potraživanja koja nastaju kao posljedica ništavih ugovora navodeći da vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno potraživanje. S obzirom da je ovom presudom utvrđena djelomična ništetnost predmetne ugovorne odredbe, kako je to ranije obrazloženo, to potraživanje koje je obuhvaćeno tužbom nije zastarjelo.

33. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

34. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 75 bodova, trošak sastava podneska od 16.07.2025. prema Tbr 8/1 75 bodova, trošak pristupa na ročište dana 06.11.2025.. prema Tbr 9/1 75 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 22.01.2026. prema Tbr 9/1 75 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 750,00 eura. Sud je tužitelju dosudio i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i presudu u iznosu od 19,91 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupan iznos troškova parničnog postupka dosuđen tužitelju iznosi 789,82 eura. Temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a na dosuđeni trošak parničnog troška dosuđene su i zakonske zatezne kamate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 09. veljače 2026. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Rj/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i presudu u iznosu od 39,82 eura