REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5166/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja KN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vujanović, odvjetnik iz Sinja, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stančić – Rokotov i partneri iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GN, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika RN, odvjetničkog vježbenika, dana 9. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati iznos od 7.300,23 eura s osnova naknade izgubljene plaće, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na:

- iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec ožujak 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec travanj 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec svibanj 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec lipanj 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec srpanj 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec rujan 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec listopad 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec studeni 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec prosinac 2020. godine, s kamatom tekućom od dana 15.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,65 eura, na ime neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2021. godine, s kamatom tekućom od dana 15.02.2021. godine pa do isplate."

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja KN, [adresa], broj: HP-02/2-sl/20 od dana 24.03.2020. godine koju je donio tuženik HP – Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja KN nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja KN vrati na rad na poslove radnog mjesta djeljača pošiljaka, u organizacijskoj jedinici divizija pošta, sektor dostave područja 3 ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku osam dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 812,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 01. lipnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu djeljač pošiljaka u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, sektor dostave grupe područja 3. Tužitelj je 22. travnja 2020. od sindikalnog predstavnika kod poslodavca saznao da mu je tuženik otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom te da ga je tuženik 20. ožujka 2020. odjavio sa HZMO-a, kojeg dana je tužitelju nezakonito prestao radni odnos. Tužitelj tvrdi da mu odluka o otkazu nije dostavljena u pisanom obliku, tužitelj ne zna sadržaj navedene odluke niti razloge otkaza. Tužitelj je zbog privremenog boravka u inozemstvu dana 17. lipnja 2019. dao pisanu punomoć svojoj majci DN da kod poštanskog ureda u [adresa] prima sve poštanske pošiljke na njegovo ime. O navedenoj punomoći tužitelj je obavijestio Hrvatsku poštu i svoga kolegu poštara TN koji je zadužen za dostavu pošiljaka na području tužiteljeve adrese. Tužitelj je o svojoj adresi u inozemstvu obavijestio neposredne rukovoditelje. Dana 03. veljače 2020. tužitelj je dobio obavijest da se javi na posao pa je obavijestio poslodavca da se zbog zdravstvenih problema nije u stanju vratiti iz inozemstva u Hrvatsku te je poslodavcu dostavio liječničku potvrdu. Tužitelj je 04. svibnja 2020. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj tvrdi da ukoliko mu je poslodavac dao otkaz zbog bolesti, tada je otkaz nezakonit jer privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdan razlog za otkaz. Ukoliko je poslodavac odluku o otkazu oglasio na oglasnoj ploči, takvo oglašavanje ne proizvodi pravne učinke jer je poslodavcu bila poznata tužiteljeva adresa prebivališta i adresa boravišta u inozemstvu. Tužitelj tvrdi da otkaz nije dopušten jer nije povrijedio obveze iz radnog odnosa.

2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi i u podnesku od 08. travnja 2025. tužitelj predlaže da sud utvrdi da odluka o izvanrednom otkazu broj: HP-02/2-sl/20 od 24. ožujka 2020., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao te da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto djeljač pošiljaka u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, sektor dostave područja 3 ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu te da sud naloži tuženiku da tužitelju na ime izgubljene plaće isplati ukupni iznos od 7.300,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je istaknuo prigovor prekluzije. Tuženik je naveo da je 27. veljače 2020. donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu broj: DP-10-007655/20 koja je dostavljena tužitelju 20. ožujka 2020. sukladno članku 47 Pravilnika o radu tuženika u vezi članka 132 Zakona o radu, na način da je ista objavljena na oglasnoj ploči tuženika dana 11. ožujka 2020. godine. Tuženik je naveo da tužitelj nije dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad niti bilo drugu ispravu kojom bi opravdao svoj izostanak s rada tijekom veljače 2020. godine. Tužitelj je tuženiku dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 24. siječnja 2020. kojom je tužitelj opravdao svoj izostanak tijekom siječnja 2020. godine.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o primitku pošiljke (list 5 spisa), dopis tuženika od 25. ožujka 2020. (list 6), potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 24. ožujka 2020. (list 7), odjavu sa HZMO-a (list 8), punomoć (list 10), ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 10. travnja 2015. (list 12-14 i 26-28), odluku o izvanrednom otkazu broj: DP-10-007655/20 od 27. veljače 2020. (list 21-22), potvrdu o stavljanju odluke o izvanrednom otkazu na oglasnu ploču tuženika (list 23), presliku koverte i povratnice (list 24-25), zahtjev za zaštitu prava i presliku koverte (list 29-33), dopis tuženika od 06. veljače 2020. (list 34), e-mail korespondenciju (list 35-36), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 24. siječnja 2020. (list 38), dopis tuženika radničkom vijeću od 14. veljače 2020. (list 39- 40), očitovanje radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu od 24. veljače 2020. (list 41), brzojav i potvrdu o uručenju brzojava od 13. veljače 2020. (list 42-43), Pravilnik o radu tuženika (list 44-61), liječničku potvrdu i ovjereni prijevoz liječničke potvrde (list 11 i 78-79). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ON (list 82-85) i ZN (list 108-109).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Odluka o izvanrednom otkazu donesena je 27. veljače 2020. zbog tužiteljevog neopravdanog izostanka s posla od 03. veljače 2020. do 27. veljače 2020. godine.

7. Tuženik je tužitelju poslao odluku o izvanrednom otkazu dana 02. ožujka 2020. poštom preporučenom pošiljkom s povratnicom, što je vidljivo iz preslike koverte i povratnice na listu 24 i 25 spisa. Iz bilješke na povratnici vidljivo je da je dostava pokušana 04. ožujka 2020. i ostavljena je obavijest "primatelj nije zatečen". Odluka o izvanrednom otkazu od 27. veljače 2020. stavljena je na oglasnu ploču dana 11. ožujka 2020., a skinuta je s oglasne ploče 20. ožujka 2020. godine.

8. Među strankama je sporno da li je odluka o otkazu od 27. veljače 2020. uredno dostavljena tužitelju i posljedično tome da li je tužba pravovremena u smislu članka 133 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014).

9. Tužitelj tvrdi da dostava odluke o otkazu putem oglasne ploče ne proizvodi nikakve pravne učinke te da rok iz članka 133 Zakona o radu teče od dana kada je tužitelj saznao za odluku o otkazu, odnosno povredu prava iz radnog odnosa.

10. Člankom 132 Zakona o radu propisano je da se na dostavu odluka o otkazu i odluka donesenih u postupcima iz članka 133 tog Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

11. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika utvrđeno je da je u članku 47 regulirana dostava odluke o pravima i obvezama iz radnog odnosa. Člankom 47 stavak 1 Pravilnika o radu propisano je da se sve odluke u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa uručuju neposredno radniku na njegovom radnom mjestu uz potpis radnika i naznaku datuma uručenja. Člankom 47 stavak 3 Pravilnika o radu propisano je da ako radnik nije na radu, odluka mu se dostavlja preporučeno poštanskom pošiljkom s povratnicom i dopunskom uslugom i mora se uručiti osobno primatelju na adresu koju je prijavio društvu kao adresu svog stanovanja. Sukladno članku 47 stavak 4 Pravilnika o radu, ako se preporučena pošiljka iz stavka 3 tog članka vrati društvu iz bilo kojeg razloga, odluka se stavlja na oglasnu ploču one organizacijske jedinice koja odgovara mjestu rada odnosno mjestu s kojeg radnik redovito započinje s radom, a dostava se smatra obavljenom istekom roka od 8 dana od dana objave odluke na oglasnoj ploči.

12. S obzirom da je pitanje dostave odluke o otkazu regulirano Pravilnikom o radu tuženika, sud je zaključio da se na dostavu odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, temeljem članka 132 Zakona o radu, primjenjuje Pravilnik o radu tuženika.

13. Tužitelj tvrdi da je 22. travnja 2020. od sindikalnog predstavnika saznao da mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu pa smatra da rok od 15 dana propisan člankom 133 Zakona o radu počinje teći od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa. Navedeno proizlazi iz navoda iznesenih u tužbi.

14. Na ročištu održanom 16. travnja 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je u siječnju 2020. bio na bolovanju koje je zaključeno 31. siječnja 2020., a u razdoblju prije bolovanja bio je šest mjeseci na neplaćenom dopustu. Nakon zaključenog bolovanja 31. siječnja 2020. zatekao se u inozemstvu i nije se vratio na posao zbog bolesti, o čemu je obavijestio poslodavca odnosno nadređenu ON. Poslodavac ga je obavijestio da ne može priznati stranu liječničku potvrdu izdanu u Australiji te ga je putem brzojava pozvao da se vrati na posao. Tužitelj je putem sindikalnog predstavnika od poslodavca zatražio korištenje godišnjeg odmora ili neplaćenog dopusta, što poslodavac nije odobrio a o tome tužitelja je obavijestio sindikalni predstavnik PN. Tužitelj se nije vratio na posao već je putem ZN predložio poslodavcu da mu isplati stimulativnu otpremninu pa se tužitelj više ne bi vraćao na posao. Tužitelj je naveo da je u travnju ili svibnju 2020. od ZN saznao za izvanredni otkaz, ali mu poslodavac nije dostavio pisanu odluku o otkazu iako je tužitelj svojoj majci dao punomoć za primanje pismena.

15. Svjedok PN je prilikom saslušanja izjavio da je u utuženom razdoblju obavljao poslove predsjednika radničkog vijeća kod tuženika. Naveo je da je poslodavac prije otkaza dostavio radničkom vijeću namjeravanu odluku o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, ali se ne sjeća da li je s tužiteljem komunicirao i da li je tužitelja obavijestio o odluci o otkazu i nije mu poznato na koji način je poslodavac dostavio tužitelju odluku o otkazu. Naveo je da je poslodavac pokušao tužitelju dostaviti odluku o otkazu ali ne zna da li je odluku dostavio tužitelju, a svjedok je poslodavcu predložio da tužitelju ponudi stimulativnu otpremninu. Naveo je da je tužitelj od njega zatražio da od direktora zatraži da tužitelju odobri neplaćeni dopust ili godišnji odmor, što direktor nije odobrio i o tome je svjedok obavijestio tužitelja telefonom. Tužitelj je u to vrijeme bio u Australiji pa se iz tog razloga nije mogao vratiti na posao.

16. Svjedok ON koja je bila nadređena tužitelju je prilikom saslušanja izjavila da ju je tužitelj obavijestio da ne može doći na posao jer se nalazi u Australiji, ali tužitelj poslodavcu nije dostavio potvrdu o bolovanju. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog toga što nije opravdao svoj nedolazak na posao, a svjedokinja je navela da se ne sjeća da li je odluka o otkazu dostavljena tužitelju i na koji način.

17. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da je za izvanredni otkaz saznao od ZN u travnju ili svibnju 2020., odnosno dva mjeseca nakon što je poslodavcu, putem sindikalnog predstavnika, podnio zahtjev za godišnji odmor i neplaćeni dopust.

18. Sud nije povjerovao navedenom iskazu tužitelja jer je sindikalni predstavnik PN prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka izjavio da se ne sjeća da li je tužitelja obavijestio o odluci o otkazu i nije mu poznato da li je tuženik dostavio tužitelju odluku o otkazu, ali mu je poznato da je poslodavac pokušao tužitelju dostaviti odluku o otkazu.

19. Temeljem iskaza svjedoka ON sud je utvrdio da je tužiteljev ugovor o radu otkazan zbog neopravdanog izostanka s posla, ali temeljem iskaza navedenog svjedoka sud nije mogao utvrditi da li je odluka o otkazu dostavljena tužitelju i na koji način.

20. Iz iskaza tužitelja, svih saslušanih svjedoka te tužiteljevih navoda iznesenih u tužbi i kasnijem tijeku postupka, nedvojbeno proizlazi da u vrijeme donošenja odluke o otkazu 27. veljače 2020. tužitelj nije bio na radu, što znači da mu tuženik nije mogao uručiti odluku o otkazu neposredno na radnom mjestu kao što je to propisano člankom 47 stavak 1 Pravilnika o radu.

21. Uvidom u presliku koverte i presliku povratnice na listu 24 i 25 spisa utvrđeno je da je tuženik poslao odluku o otkazu tužitelju na adresu [adresa] i da je na pošiljci navedeno da se mora uručiti osobno primatelju KN. Navedeno proizlazi i iz preslike povratnice, a na preslici povratnice je navedena bilješka "dostava pokušana 4. ožujka 2020., ostavljena obavijest, primatelj nije zatečen". Iz navedenog proizlazi da je tuženik pokušao tužitelju dostaviti odluku o otkazu na način propisan člankom 47 stavak 3 Pravilnika o radu.

22. S obzirom da dostava odluke o otkazu nije izvršena tužitelju na njegovu adresu, već je vraćena tuženiku, tuženik je odluku o otkazu stavio na oglasnu ploču 11. ožujka 2020., a odluka o otkazu skinuta je s oglasne ploče 20. ožujka 2020., što proizlazi iz štambilja i bilješke na listu 23 spisa. Iz navedenog proizlazi da je dostava odluke o otkazu izvršena tužitelju 20. ožujka 2020. sukladno članku 47 stavak 4 Pravilnika o radu tuženika. Prema mišljenju ovog suda, dostava odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu izvršena je uredno na način propisan člankom 47 tuženikovog Pravilnika o radu.

23. Polazeći od utvrđenja da je odluka o otkazu uredno dostavljena tužitelju 20. ožujka 2020. na način propisan člankom 47 Pravilnika o radu tuženika, sud je utvrdio da je rok od 15 dana propisan člankom 133 Zakona o radu u kojem je tužitelj mogao podnijeti zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu počeo teći 21. ožujka 2020., a posljednji dan navedenog roka bio je 04. travanj 2020. Dana 05. travnja 2020. počeo je teći daljnji rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao odgovoriti na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, a posljednji dan tog roka bio je 19. travanj 2020. Dana 20. travnja 2020. počeo je teći daljnji rok od 15 dana u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu sudu, a posljednji dan navedenog roka bio je 04. svibanj 2020. S obzirom da je tužba podnesena sudu 01. lipnja 2020. sud je zaključio da je tužba podnesena nakon proteka roka propisanog člankom 133 Zakona o radu. S obzirom da tužitelj nije dokazao da je za odluku o otkazu saznao kasnije (u travnju ili svibnju 2020.) te polazeći od utvrđenja da je odluka o otkazu uredno dostavljena tužitelju 20. ožujka 2020., sud je zaključio da je tužitelj izgubio pravo na sudsku zaštitu u smislu članka 133 stavak 3 Zakona o radu, jer tužba nije podnesena u roku i na način propisan člankom 133 Zakona o radu.

24. Iz navedenog razloga sud je odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza.

25. Člankom 95 stavak 3 Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Iz članka 95 stavak 5 Zakona o radu proizlazi da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

26. Tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao je danom dostave odluke o izvanrednom otkazu 20. ožujka 2020. godine, što proizlazi iz tuženikove potvrde o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 24. ožujka 2020. godine.

27. S obzirom da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao zakonitim otkazom, tuženik nije dužan tužitelju isplatiti naknadu plaće za utuženo razdoblje. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu za razdoblje ožujka 2020. do siječnja 2021. godine na ime naknade plaće isplati ukupni iznos od 7.300,23 eur bruto zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec. Sud je pri tom imao u vidu da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva jer nije dostavio u spis podatke o plaći na temelju kojih se utvrđuje visina naknade plaće u smislu članka 95 Zakona o radu i nije predložio provođenje financijskog vještačenja niti bilo kojeg drugog dokaza radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.

28. Sud je odbio prijedlog tužitelja i tuženika za saslušanje svjedoka MN i EN, jer je zaključio da je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u smislu članka 220 ZPP-a.

29. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30. Tuženiku je priznata nagrada za zastupanje na ročištu 16.04.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 17.09.2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 14.01.2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 22.09.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1).

31. Ukupan trošak tuženika iznosi 650,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 162,50 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 812,50 eur.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

33. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

34. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 9. veljače 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnik tuženika