REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr Ob-10/26-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari mlt. I ovrhovoditeljice MFO, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. II ovrhovoditelja ČFO, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. III ovrhovoditeljice VFO, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. IV ovrhovoditeljice NFO, OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po zakonskoj zastupnici i majci UFO, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], protiv ovršenika MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Marić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-37/15 od 23. prosinca 2015.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-37/15 od 23. prosinca 2015., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 22. siječnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave

– presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-37/15 od 23. prosinca 2015.

2. U prijedlogu u bitnome navodi da su ovrhovoditelji podnijeli Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-37/15, te da je dug prema navedenoj presudi preplatio zajedno sa svojim roditeljima ČFO i ČF. Navodi da je prema presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kžzd-37/21-12 od 16. ožujka 2023. naloženo ovdje ovršeniku na ime duga zakonskog uzdržavanja mlt. djece isplatiti iznos od 5.093,23 EUR i da nadalje ispunjava obveze uzdržavanja mlt. djece, da nakon 16. ožujka 2023. obveza redovne alimentacije iznosi 320,00 EUR mjesečno od kojega je datuma trebao isplatiti iznos od 11.200,00 EUR (30 mjeseci x 320 + 2 mjeseca x 800), te je do 16. studenoga 2025. trebao isplatiti iznos od 16.293,23 EUR. Navodi da je do 24. srpnja 2025. isplatio iznos od 11.389,15 EUR, a od 24. srpnja 2025. do 13. studenoga 2025. je isplatio dodatni iznos od 318,52 EUR, odnos ukupno iznos od 11.707,67 EUR, dok su roditelji ovršenika prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-271/19 od 20. ožujka 2020 do 8. listopada 2025. isplatili iznos od 25.360,00 EUR. Dakle, ovršenik i njegovi roditelji su do 13. studenoga 2025. isplatili iznos od 37.067,67 EUR. S obzirom na navedeno, tražbina je prestala na temelju izvršenih uplata ovršenika. Stoga, predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama na prijenos zaplijenjenih sredstava, kao i sadržajno pozivom na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ) proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Potražuje troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja odluke do isplate.

3. Ovrhovoditelji se protive prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U bitnome navode da se ovršna isprava kasnije višekratno sudskim odlukama mijenjala u dijelu u kojem je određeno uzdržavanje mlt. djece, a ovršenik nije pravovremeno ni dobrovoljno ispunjavao svoju obvezu po toj odluci te je bio dužan i zatezne kamate, dok ovrhovoditelji nemaju stručna znanja niti vještine za izračun postojanja i visine duga.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Nesporno je da se pred Financijskom agencijom u postupku izravne naplate provodi prisilna naplate tražbine na novčanim sredstvima ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-37/15 od 23. prosinca 2015., a kojim je određeno ovršeniku doprinositi za uzdržavanje mlt. I-IV ovrhovoditelja iznos od 79,63 EUR mjesečno za svako mlt. dijete (600,00 kn), počevši od 23. prosinca 2025. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti najkasnije do svakog 15.og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Uvidom u presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kžzd-37/21-12 od 16. ožujka 2023. sud je utvrdio da je ovdje ovršeniku naloženo u roku od 2 godine na ime duga zakonskog uzdržavanja isplatiti za mlt. BFO iznos od 1.128,93 EUR, mlt. IFO iznos od 1.280,81 EUR, mlt. VF iznos od 1.341,69 EUR i mlt. NFO iznos od 1.341,69 EUR, na račun majke ĐFO te da nadalje ispunjava obveze uzdržavanja mlt. djece.

7. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te s obzirom da je ovrhovoditelj u cijelosti osporio postojanje navedenih žalbenih razloga, kao i na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud odlučio kao u izreci ovog zaključka.

8. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

10. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu kako je to obrazloženo u točki 7. ove odluke.

11. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. Nadalje se ističe kako je potrebno navesti da čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč.1. do 11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno nasilje, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, su okolnosti koje moraju postojati u trenutku provedbe ovrhe te se kao ispunjeni uvjet za odgodu u tom smislu ne može uzeti šteta koja bi tek trebala nastati u budućnosti.

13. Ovršenik, osim što predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, nije priložio nikakve dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

14. Za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditeljice ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da ovrhovoditelji ne bi bili u mogućnosti nadoknaditi štetu te da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Ovršenik samo paušalno predlaže odgodu ovrhe, ne iznoseći uopće tvrdnje da bi provedbom ovrhe istome nastala šteta, i to takva koja bi bila teško nadoknadiva.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke rješenja.

16. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka sud odbija kao neosnovan primjenom odredbe čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a, a s obzirom da zatraženi trošak nije bio potreban za ovrhu, nit je isti neosnovano prouzročen od strane ovrhovoditelja.

17. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Zagrebu 9. veljače 2026.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja stranka može u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja podnijeti žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranku, odnosno e-komunikacijom.

Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11. st. 5. OZ-a).

DN-a

1. ZZ mlt. ovrhovoditelja

2. Pun. Ovršenika uz podnesak od 4.2.2026.