REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-2415/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja UNOK, državljanin Venezuele, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matej Šokčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić, Osijek, Reisnerova 34, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka, Đure Šporera 4, OIB: 36162371878, radi ograničavanja slobode, 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Prve Policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/733, URBROJ: 511-09-23- 25-1 od 26. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216-01/25- 03/733, URBROJ: 511-09-23-25-1 od 26. rujna 2025. u točki I. izreke, ograničava se sloboda kretanja tužitelja, državljanina Venezuele s boravištem u [adresa], nositelja putne isprave Venezuele, serijskog broja [serijski broj] s rokom važenja do 13. lipnja 2032. smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Tovarnik Rudina mlaka br. 2., u točki II. izreke rješenja tužitelju je smještaj određen na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske u zemlju porijekla (Venezuela), a koje počinje teći od dana 27. rujna 2025., te se određuje smještaj u Centru u trajanju najduže 3 mjeseca.

2. U točki III. izreke rješenja određeno je, da tužitelj kao državljanin treće zemlje ne smije napustiti Centar bez odobrenja i dužan je pridržavati se pravila boravka u Centru, a u točki IV. izreke rješenja, određeno je, da protiv rješenja žalba nije dopuštena.

3. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/733, URBROJ: 511-09-23-25-1 od 26. rujna 2025., tužitelj je podnio tužbu, Upravnom sudu u Osijeku, 22. listopada 2025. koja je kod tog Suda zaprimljena pod poslovnim brojem Us I-1005/2025, a koji Sud se izvanraspravnim rješenjem poslovnog broja Us I-1005/2025-5 od 3. studenog 2025. oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovome Sudu, Upravnom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom Sudu na nadležno postupanje pozivom na odredbu čl. 13. stavak 2 u svezi s člankom 44. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) i kod kojeg je zaprimljena pod gore navedenim poslovnim brojem Us I-2415/2025 dana 5. studenog 2025. Također, je Upravni sud u Osijek prethodno razdvojio dio spisa u odnosu na ovdje osporavano rješenje tuženika te je bio oformljen novi spis pod poslovnim brojem Us I-1013/2025.

4. Tužitelj je u tužbi podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere sukladno članku 42. stavak 2. i 42 stavak 3. ZUS-a, o kojim prijedlozima tužitelja je odlučeno izvan raspravnim rješenjima ovog Suda od 30. prosinca 2025. na način da je u točki I. izreke odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, a u točki II. izreke, odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju, a protiv kojeg rješenja je tužitelj 20. siječnja 2026. izjavio žalbu, koja je izvan raspravnim rješenjem Suda od 21. siječnja 2026. dostavljena tuženiku na odgovor.

5. Tužitelj je u tužbi naveo, da je rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka, KLASA: KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/733, URBROJ: 511-09-23-25-1 od 26. rujna 2025. ograničena tužitelju sloboda kretanja, smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Tovarnik, a također da je istoga dana tuženik Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. Policijske postaje Rijeka, donijelo rješenje KLASA: NK-UP/I-216-02/25-19/400, URBROJ: 511- 09-23-25-1 od 26. rujna 2025. kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana donošenja rješenja, a ukoliko tužitelj ne izvrši rješenje prisilno će ga se udaljiti u zemlju podrijetla (točka 1., 2. i 3. izreke rješenja).

6. Smatra da su oba rješenja tuženika od 26. rujna 2025. nezakonita zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava pa je u bitnome istaknuo, da je boravio na području Europskog gospodarskog prostora u svrhu traženja nogometnoga angažmana nakon duge sportske karijere započete u omladinskoj prvoligaškoj školi u Venezueli i nastavljene u Španjolskoj, gdje trenira u A.D. Futbol Base 3 Cantos ([adresa]) te zbog administrativnih poteškoća s registracijom u [adresa] i visokih troškova života u velikim europskim gradovima, preselio se u Rijeku, kako bi nastavio nogometnu karijeru u pristupačnijem okruženju unutar Europske unije, a tužiteljeva cjelokupna obitelj, baka, njegova majka i mlađa sestra žive u [adresa] gdje je tužitelj boravio i vodi obiteljski, društveni i sportski život, zbog čega tužitelj smatra da bi iz navedenog razloga, njegovo udaljenje iz Europskog gospodarskog prostora ozbiljno ugrozilo njegovo pravo na obiteljsko jedinstvo i učinkovitu pravnu zaštitu.

7. Također, ističe da je u Kraljevini Španjolskoj u tijeku postupak spajanja obitelji te da bi eventualno protjerivanje tužitelja rezultiralo ozbiljnom štetom, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se ponište osporavana rješenja tuženika od 26. rujna 2025. uz nadoknadu troška upravnog spora.

8. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 15. prosinca 2025. tužitelj je naveo kako dostavlja Sudu rješenje Službe za imigraciju i naturalizaciju Ministarstva za azil i migracije Kraljevine Nizozemske, broj: ZI-193815189518 od 9. prosinca 2025. kojim se odluka o povratku tužitelja ukida te se upozorenje o vraćanju u Schengenskom informacijskom sustavu briše, pa tužitelj smatra kako je otpala pravna osnova na temelju kojeg je doneseno rješenje o ograničavanju slobode kretanja tužitelja smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za stranku za strance Tovarnik, kao i rješenje o protjerivanju tužitelja.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 13. siječnja 2026. u bitnome naveo, da nije suglasan s prijedlogom tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i prijedlogom tužitelja za određivanje privremene mjere, da je prilikom donošenja Rješenja o protjerivanju od strane I. Policijske postaje Rijeka ispravno primijenjen Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) imajući u vidu da je tužitelj imao aktivne mjere Upozorenja iz članka 3. Uredbe EU 2018/1861 u Schengenskom informacijskom sustavu SIS od strane Kraljevine Španjolske i Kraljevine Nizozemske, slijedom čega je i postupak proveden sukladno načelu materijalne istine u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) i načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza u skladu s člankom 9. ZUP- a.

10. Istaknuo je da sama činjenica da u zemlji podrijetla postoje određene političke ili društvene poteškoće ne znači, da svaki njezin državljanin ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu ili zabranu udaljenja ako ne postoji konkretan i osobni rizik, a tužitelj da nije dokazao da je tužitelj bio izložen progonu, kaznenom postupku, prijetnjama ili drugim radnjama koje bi upućivale na osobni rizik po povratku, odnosno nije dokazao postojanje stvarne i neposredne opasnosti, dok tužitelj niti u jednom trenutku provođenja upravnog postupka nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj što je razvidno iz Zapisnika o saslušanju stranke u okviru kojeg je razgovor obavljen uz prisutnost prevoditelja.

11. Istaknuo je, da je tužitelj 22. prosinca 2025. otpušten iz TPC Tovarnik temeljem donesenog Rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja na 3 mjeseca uz obvezu javljanja u TPC Tovarnik jednom tjedno, a što znači da izvršenje mjere protjerivanja sa zabranom ulaska i boravka od jedne godine u Schengenskom prostoru temeljem novog rješenja, je odlukom Tranzitno prihvatnog centra za strance Tovarnik, u jednom smislu odgođeno te se mjera zabrane može evidentirati u tom razdoblju isključivo ako državljanin treće zemlje samoinicijativno, dragovoljno napusti područje EGP.

12. Naposljetku, tuženik je naveo da je osporavano rješenje temeljeno na dvije prethodno izrečene odluke, Odluke o vraćanju Kraljevine Španjolske i Kraljevine Nizozemske za koje u vrijeme postupanja I. policijske postaje Rijeka je utvrđeno, da su aktivne, odnosno na snazi, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 2. veljače 2026. tužitelj je naveo, kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i tužbenoga zahtjeva.

14. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka te nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, na temelju članka 98. stavak 4. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

15. Ovaj Sud je utvrdio da se upravni spor u kojem je predmet ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske od 26. rujna 2025. vodi kod ovog Suda pod poslovnim brojem 2206/2025, imajući u vidu da je Upravni sud u Osijeku po primitku tužbe tužitelja od 22. listopada 2025. razdvojio spise, jer se radilo o dva različita osporavana akta kojim se osporavaju jednom tužbom, pa je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 26. rujna 2025. kojom se tužitelju ograničava sloboda kretanja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Tovarnik i vodi se pod poslovnim broje Us I-2415/2025, dok je predmet upravnog spora koji se pred ovim Sudom vodi pod poslovnim brojem 2206/2025, ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 26. rujna 2025. kojim se tužitelja pretjeruje iz Republike Hrvatske.

16. Naime, u obrazloženju ovdje osporavanog rješenja tuženika navodi se da je za tužitelja doneseno Rješenje o protjerivanju, koje je pravomoćno i izvršno, a kojem je tužitelju određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP-u na vrijeme od jedne godine zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, da je tužitelj je 25. rujna 2025. uhićen temeljem članka 211. ZS-a radi protjerivanja iz Republike Hrvatske i smješten u Prihvatni centar za strance, da je upoznat sa svojim pravima te da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno, da se prisilno udaljenje i povratak u konkretnom slučaju ne može osigurati blažim mjerama iz članka 213. ZS-a obzirom da postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveza, napuštanja EGP-a, jer je tužitelj izjavio kako nema namjeru povratka u matičnu državu, odnosno neće izvršiti mjeru za osiguranje povratka, dakle postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavak 2. točka 6., 7. i 9 ZS-a, zbog čega je tužitelju u svrhu ograničenja slobode kretanja, a radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, određen smještaj u gore navedenom Tranzitno prihvatnom centru temeljem članka 212. stavak 1. ZS-a, ovdje osporavanim rješenjem tuženika.

17. Odredbom čl. 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (st. 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (st. 2.).

18. Odredbom čl. 213. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se smislu čl. 212. st. 1. toga Zakona mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

19. Prema odredbi čl. 214. Zakona o strancima državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (st. 1.). Okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz st. 1., između ostalog, su: da državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak, te da je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku (st. 2.).

20. U prvom redu, sud je ocijenio da je donositelj rješenja, tuženik, pravilno utvrdio postojanje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveza napuštanjem EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, utvrđenim rješenjem o protjerivanju, budući da iz izjave koju je tužitelj da na Zapisnik proizlazi, da navedeni stranac, odnosno tužitelj nema namjeru napuštanja, odnosno nema namjeru povratka u matičnu državu, odnosno neće izvršiti mjeru za osiguranje povratka, dakle postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavak 2. točka 6., 7. i 9. ZS-a, pa je pravilno tuženik zaključio da se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama iz odredbe članka 213. stavak 1. ZS-a.

21. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda, donositelj rješenja je pravilno, uzevši u obzir sve okolnosti individualnom procjenom, u skladu s pravilom razmjernosti odredio smještaj u Centru u trajanju najdulje 3 mjeseca u skladu sa odredbom članka 214. ZS-a.

22. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, u navedenom predmetu, je vodeći računa o svim utvrđenim činjenicama i okolnostima, u pravilno provedenom postupku, pravilnim pozivom na mjerodavne odredbe ZS-a, doneseno rješenje o smještaju tužitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik.

23. Naposljetku, na navode tužitelja kojima ističe da je donošenjem rješenja Službe za imigraciju i naturalizaciju Ministarstva za azil i migracije Kraljevine Nizozemske, broj: ZI-193815189518 od 9. prosinca 2025., otpala pravna osnova na temelju koje je doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika o ograničavanju slobode kretanja smještajem tužitelja u Tranzitno prihvatni centar za strance MUP Tovarnik, valja odgovoriti tužitelju, da navedeno rješenje nije bilo doneseno u vrijeme donošenja ovdje osporavanog rješenja tuženika od 26. rujna 2025., dok je tuženik u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 13. siječnja 2026. naveo da je tužitelj je 22. prosinca 2025. otpušten iz TPC Tovarnik temeljem Rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja na 3 mjeseca uz obvezu javljanja u TPC Tovarnik jednom tjedno, a podredno ukazuje se tužitelju da se rješenje tuženika od 26. rujna 2025. o ograničenju slobode kretanja tužitelja smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance MUP Tovarnik temelji na činjenici da je tužitelj izjavio kako nema namjeru povratka u matičnu državu, odnosno neće izvršiti mjeru za osiguranje povratka, iz čega proizlazi da postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika radi izbjegavanja obveza napuštanjem EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavak 2., točka 6., 7. i 9. ZS-a te se tužitelj u svrhu ograničenja slobode kretanja, radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje određuje smještaj u Centru temeljem članka 212. stavak 1. ZS-a. Podredno, ukazuje se tužitelju, da je rješenje Službe za imigraciju i naturalizaciju Ministarstva za azil i migracije Kraljevine Nizozemske, broj: ZI-193815189518 doneseno 9. prosinca 2025., dakle dva i pol mjeseca nakon donošenja ovdje osporavanog rješenja tuženika, zbog čega nije od utjecaja na drukčije rješenje ovog upravnog spora, jer u vrijeme donošenja osporavanog rješenja tuženika, isto nije egzistiralo i isto je doneseno na podlozi činjenica utvrđenih do trenutka donošenja istog (tj. do 26. rujna 2025.).

24. Ostalim tužbenim navodima tužitelj ukazuje na nezakonitost rješenja tuženika kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, a koje rješenje nije predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu, pa se utoliko tužbeni navodi istaknuti u navedenom pravcu, ukazuju irelevantim za rješavanje ovog upravnog spora.

25. Slijedom navedenoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 9. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

-opunomoćeniku tužitelja, Mateju Šokčeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Ostović & Rakušić, Osijek, Reisnerova 34

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, PU Primorsko-goranskoj, I. Policijskoj postaji Rijeka, Đure Šporera 4