REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-174/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marija Šporčić Novoselac odvjetnica u Vukovaru protiv tuženika ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vesna Šnur odvjetnica u Vinkovcima radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na dijete maloljetnu PAN, koju zastupa posebni skrbnik ČA, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene glavne rasprave s koje je javnost bila isključena, održane 15. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, tuženika osobno i njegovog punomoćnika te u nenazočnosti posebnog skrbnika djeteta, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Mijenja se ranija presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, br. P Ob-15/2019 od 31. 05. 2019. u točki 2., tako da ista sada glasi: „2. Tužiteljica PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odlučivanju o zdravlju, obrazovanju i slobodnim aktivnostima, te ishođenju osobnih dokumenata mlt. PAN, rođene **.**.2016. god., OIB [osobni identifikacijski broj].”- odbija se u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima:petstotinaeura) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 8. kolovoza 2024. podnijela tužbu radi izmjene postojeće odluke suda o ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na kćer maloljetnu PAN.

1.1. U tužbi navodi da je PAN rođena **.**.2016., da je točkom 2. presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji br. P Ob-15/2019 od 31. svibnja 2019. presuđeno da će tužiteljica i tuženik kao roditelji pravo na roditeljsku skrb u odnosu na to dijete ostvarivati zajednički i sporazumno, da su se od donošenja te presude okolnosti znatno promijenile tako što dijete ima određene zdravstvene poteškoće, često je bolesno, liječi se u ambulanti za dječju psihijatriju u KBC Osijek i OŽB Vinkovci, ide na terapije kod logopeda, nedavno je operirala divergentni strabizam lijevog oka, da unatoč toj dokumentaciji koja potvrđuje brojne zdravstvene probleme djeteta, tuženik odbija prihvatiti da je ona dijete kojemu je potrebno česta medicinska skrb te optužuje tužiteljicu da je njezina briga o zdravlju pokušaj da se dijete prikaže kao dijete s poteškoćama u razvoju, da je tuženik zbog toga uznemiravao pedijatricu djeteta, odgajateljice u vrtiću koje je dijete pohađalo, voditelja tečaja engleskog jezika na koje je dijete išlo tražeći do njih izdavanje potvrda iz kojih bi se vidjelo da dijete nije dijete s poteškoćama u razvoju, te da je zbog ovakvog ponašanja tuženika i upornog negiranja zdravstvenih tegoba djeteta tužiteljica u strahu da će tuženik opstruirati liječenje i medicinsku skrb koja je djetetu prijeko potrebna do daljnjega.

1.2. Tužiteljica navodi da je tuženik odbijao dati suglasnost da se djetetu ishodi osobna iskaznica i putovnica pogrešno smatrajući da tužiteljica s djetetom želi odseliti u inozemstvo što ona niti želi niti može s obzirom da brine o teško bolesnoj majci s kojim živi i o maloljetnom sinu, koji također s njom živi i ima brojne zdravstvene poteškoće, te da je morala sudskim putem ishoditi dopuštenje da se može ishoditi osobna iskaznica i putovnica za dijete kako bi mogla s njom putovati u inozemstvo.

1.3. Navodi tužiteljica da je tuženik nenajavljeno dolazio u posjete u vrtić i na informacije u školu, da je zbog stalnog uznemiravanja odgojitelja u vrtiću tužiteljica bila primorana ispisati dijete iz vrtića, dok stalno dolaženje tuženika u školu na informacije kod djeteta izaziva strah i nelagodu pa se dijete od oca skriva u školskim ormarićima zbog straha da će je otac odvesti jer joj je jednom prigodom kada je s njom ostvarivala osobne odnose rekao da će ju odvesti da živi s njim i da je neće vratiti majci, zbog čega osobne odnose s tuženikom dijete odbija ostvarivati već oko godinu i pol dana, da je navedena izjava tuženika kod djeteta izazvala veliki strah, da je nekontrolirano počela vršiti nuždu, da ima poremećaj u govoru, ružne snove i velike bolove u trbuh svaki puta kada vidi tuženika, da dodatni strah izaziva to što tuženik zove policiju na adresu na kojoj dijete s majkom živi, a dolazak oca u školu stres i strah kod djeteta tako da nije u mogućnosti uredno pratiti nastavu.

1.4. Stoga tužiteljica smatra da je na koristi i na dobrobit djeteta da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb kod odlučivanja o zdravlju, obrazovanju, slobodnim aktivnostima i ishođenju osobnih dokumenta za dijete sve s obzirom da u provedenom postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja ovoga postupka kod suda s tuženikom u tom pogledu nije mogla postići sporazum i sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi traženje tužiteljice da u odnosu na njihovo zajedničko maloljetno dijete, u pogledu u tužbi opisanih sadržaja tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb te ističe da tužiteljica kod suda pokreće razne postupke protiv tuženika kako bi dijete prikazala bolesnikom, te onemogućila tuženika kao oca u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, da je zbog toga što onemogućava tuženika u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pokrenut protiv tuženice i kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje mjere za zaštitu dobrobiti djeteta temeljem čl. 173. st. 1. KZ-a, da je Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovcim rješenjem od 25. svibnja 2024. tužiteljici i tuženiku kao roditeljima odredio mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u pogledu njihovog zajedničkog djeteta maloljetne PAN, da je tužiteljica i ranije kod suda pokrenula postupak za izmjenu odluke u ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s tuženikom koji je postupak okončan rješenjem da se smatra da je tužba povučena, da nisu točni navodi da je dijete bolesno i da zbog toga ne može ostvarivati osobne odnose s ocem, da otac želi sudjelovati u ostvarivanju svih sadržaja roditeljske skrbi koju sukladno postojećoj odluci suda s tužiteljicom treba ostvarivati zajednički i sporazumno, da nisu točni navodi tužiteljice da je uznemiravao pedijatra djeteta ili učiteljicu, da ga tužiteljica ne obavještava o zdravlju djeteta niti njezinom školskom uspjehu tako da on obavijesti o tome zatraži kod djetetovog liječnika odnosno kod učiteljice, navodeći da tužiteljica nije dokazala u čemu bi se sastojao poseban interes i dobrobit njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta za ishođenje osobnih isprava, te odlučivanje o zdravlju, školovanju i izvanškolskim aktivnostima djeteta bez suglasnosti oca, zaključujući da je cijela tužba usmjerena na sukob s tuženikom, te da bi, radi zaštite dobrobiti zajedničkog djeteta, tužiteljica i tuženik trebali maknuti sukob sa strane i postići sporazum prvenstveno kako bi se omogućilo ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom.

3. U smislu čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom čl. 240. ObZ-a, navedeno dijete u ovome postupku zastupao poseban skrbnik, kojega je Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci (u nastavku teksta: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djetetu u ovom sporu o roditeljskoj skrbi, imenovao u osobi ČA dipl. pravnice, stručne radnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 65-66).

3.1. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta nije se protivila provedbi ovoga postupka i nije imala primjedbi na mišljenje stručnog tima Zavoda te je obavijestila sud da s djetetom nije obavila razgovor predlažući da roditelji prvenstveno postignu sporazum koji je u najboljem interesu djeteta, te da će, u slučaju nepostizanja sporazuma roditelja, obaviti razgovor s djetetom.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u dokaznom dijelu postupka, sud je izvršio uvid u i pregledao izvješće o provedenom obveznom savjetovanju od 25. srpnja 2024. (stanica spisa 63-8), medicinsku dokumentaciju na ime PAN (stranica spisa 10-51), rodni list na ime PAN (stranica spisa 52), presudu Općinskog suda u Vinkovima Stalne službe u Županji poslovni broj 17 P Ob-15/2019-88 od 31. svibnja 2019. (stranica spisa 53-56), anamnezu za PAN (stranica spisa 57-59), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 22. svibnja 2024. (stranica spisa 74-75) obavijest ODO u Vukovaru od 23. srpnja 2024. (stranica spisa 76), timsku sintezu stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 10. travnja 2025. sa zaključkom, mišljenjem i prijedlogom (stranica spisa 82-86), mišljenje psihologa istoga Područnog ureda nakon obavljenog razgovora s parničnim strankama i djetetom PAN te izvršenim uvidom u dokumentaciju toga područnog ureda (stanica spisa 87-89), mišljenje socijalnog radnika istog područnog ureda od 12. ožujka 2025. (stranica spisa 90-96) te je saslušao tužiteljicu i tuženika kao parničnu stranku (stranica spisa 102-105).

4.1. Iz izvješća o provedenom obveznom savjetovanju od 25. srpnja 2024. utvrđeno je da je postupak proveden prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, da je započet zahtjevom tužiteljice, da u tom postupku tuženik nije bio suglasan s prijedlogom tužiteljice i njezinom željom da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad njihovim zajedničkim djetetom PAN tako da je postupak okončan 8. srpnja 2024. bez da su roditelji postigli sporazum o tome, te su upućeni u dalju proceduru pokretanja sudskog postupka.

4.2. Iz medicinske dokumentacije na ime PAN i anamneza utvrđeno je da je navedeno dijete zatražilo više puta liječničku pomoć liječnika specijaliste za očne bolesti, da je obavljena i potrebna operacija strabizma lijevog oka, da dijete nosi naočale, da je odlazila i na preglede kod psihologa u Opću županijsku bolnicu Vinkovce, kod psihijatra iste bolnice, da nije dijete s poteškoćama u razvoju niti dijete s posebnim potrebama, da je na odjelu za pedijatriju pregledana pod glavnom dijagnozom prijevremeni pubertet 17. listopada 2023. i da je kliničkim pregledom utvrđeno da nema znakova koje bi ukazivali na preuranjeni pubertet, da odlazi kod logopeda pregledom kod kojega je dano mišljenje i preporuka da kod djeteta postoje blaže teškoće u jezičnoj obradi, da je uredno jezično izražavanje i da postoji poremećaj izgovora te da je majka savjetovana i dobila listu za korekciju glasova s, z i c, te da je majka dolazila kod liječnice u pedijatrijsku ordinaciju kako bi zatražila potrebne uputnice za logopeda, psihologa, operativno liječenje strabizma, te da je dijete na opisane liječničke preglede i operaciju dolazilo u pratnji majke, ovdje tužiteljice.

4.3. Iz rodnog list na ime PAN i presude Općinskog suda u Vinkovima Stalne službe u Županji poslovni broj 17 P Ob-15/2019-88 od 31. svibnja 2019. utvrđeno je da je navedeno dijete rođeno **.**.2016. u [adresa], da su njezini roditelji tužiteljica i tuženik, te da je navedenom odlukom suda određeno da će to dijete stanovati s majkom, ovdje tužiteljicom, da će pravo na roditeljsku skrb njezini roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno, te da će dijete s ocem, ovdje tuženikom, ostvarivati osobne odnose svake srijede i subote u tjednu od 16,00-19,00 sati u kućanstvu oca te da će radi ostvarivanja tih osobnih odnosa otac dolaziti po dijete u kućanstvo majke u vrijeme određeno za ove susrete i druženja, te u predviđeno vrijeme po isteku susreta vraćati dijete u sto kućanstvo, dok će preostalo vrijeme dijete provoditi s majkom s kojom stanuje.

4.4. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 22. svibnja 2024. utvrđeno je da je tim rješenjem tužiteljici i tuženiku određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o njihovom djetetu maloljetnoj PAN, da je svrha mjere bilo praćenje roditeljske skrbi, savjetovanje i usmjeravanje roditelja radi uspostave međusobne komunikacije i suradnje te poticanja ostvarivanja osobnih odnosa toga djeteta s ocem kako bi se umanjio dalji nepovoljni utjecaj na pravilan rasta i razvoj toga djeteta, da je mjera određena u trajanju od šest mjeseci, da je određen voditelj mjere, te obveza roditelja da za trajanje mjere surađuju i omoguće zavodu uvid u stambene prilike, da daju istinite osobne i obiteljske podatke, podatke o prihodima i imovini, obavještavaju zavod o promjeni adrese stanovanja, da se pridržavaju uputa i savjeta voditelja mjere i zavoda i prihvaćaju njihovu stručnu pomoć i potporu te se pridržavaju individualnog plana i programa provođenja mjere uz mogućnost da ukoliko roditelji ne pokažu suradnja zavod predloži određivanje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti njihovog djeteta uz obvezu voditelja mjere da najmanje dva puta tjedno posjećuje obitelj, pruža pojačanu pomoć, vodstvo i sukladno tom rješenju i individualnom planu oblikuje ponašanje roditelja.

4.5. Iz obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 23. srpnja 2024. utvrđeno je da je navedeno državno odvjetništvo obavijestilo tuženika kao zakonskog zastupnika žrtve, djeteta, da je 23. srpnja 2024., nakon provedenog istraživanja, podignulo optužnicu Općinskom sudu u Vukovaru protiv okr. PA zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – ne provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.

4.6. Iz timske sinteze stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 10. travnja 2025. sa zaključkom, mišljenjem i prijedlogom utvrđeno je da je navedeni stručni tim po traženju ovoga suda nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju predmeta koji se odnosi na parnične stranke, izvršenog terenskog očevida na adresi stanovanja tužiteljice i obavljenog razgovora s tužiteljicom i tuženikom kao roditeljima i njihovim djetetom maloljetnom ŽAN dao mišljenje s prijedlogom da nije opravdano majci omogućiti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi budući da otac svojim ponašanjem i postupcima ne ometa zdravstvenu skrb o djetetu niti majku ograničava u ostalim sadržajima roditeljske skrbi nego samo želi sudjelovati u svim sadržajima roditeljske skrbi koji su mu omogućeni važećom sudskom odlukom, a posebice ostvarivati osobne odnose s djetetom koji su mu uskraćeni.

Temelj za davanje naprijed opisanog mišljenja, stručni je tim našao i u mišljenju psihologa istoga Zavoda nakon obavljenog razgovora s parničnim strankama i djetetom PAN u kojemu se navodi da u međusobnom odnosu roditelja unatoč dugom vremenu pružanja odgovarajuće stručne podrška u zavodu dominiraju i dalje negativni afekti, nepovjerenje, povišena razina napetosti i zabrinutosti za djetetovu budućnost, osobito od strana majke, da su smanjeno svjesni važnosti uloge svakog roditelja u djetetovom životu, da jedno o drugom govore u negativnom kontekstu i služe se djetetom kao instrumentom za razrješavanje njihovih poslije bračnih konflikata, da se verbalno ne protive volji djeteta vezano za to kod kojega bi roditelja živjelo i da bi s drugim ostvarivalo osobne odnose, ali da nastaju problemi kad bi trebalo postići dogovor jer su nepovjerljivi jedno prema drugom, ne uviđaju sebe, svoje ponašanje, propuste i greške nego očekuju promjenu od drugog roditelja, da majka djeteta nije dovoljno kritična u odnosu na osobni doprinos raspada zajednice i opisuje oca kao opasnog po dijete i samovoljnog, da je majka nedovoljno kritična i objektivna u odnosu na emocionalnu bliskost oca i djeteta, dok otac smatra da je majka djeteta nerealna, posesivna, manipulativna te da normalne situacije odrastanja djeteta opisuje kao direktu ugrozu djeteta uvjetovanu nebrigom oca, da u znatnoj mjeri na izvršavanje roditeljskih uloga utječe bivši partnerski odnos koji je nekvalitetan, pun prijetnji, uvreda i psihičke agresije, dok je dijete PAN u razgovoru koji je obavila s psihologom iznijela svoje mišljenje i da kod djeteta nisu nađeni znakovi psihotraumatizacije uvjetovane zlostavljanjem ili upotrebom tjelesne kazne kao disciplinske metode, no da može predstavljati emocionalno zlostavljanje djeteta to što majka, a dugi niz godina se prati roditeljsko ponašanje njezinih roditelja, nastoji distancirati dijete od drugog roditelja svjesno ili nesvjesno čime narušava djetetov odnos s ocem.

Temelj za davanja naprijed opisanog mišljenja Zavoda su i prikupljeni podaci socijalnog radnika koji je utvrdio da dijete vezano za zdravstvene poteškoće ima problem s očima, te da je u redovom praćenju od strane psihijatra i psihologa zbog komplekse obiteljske situacije, no da nije dijete s teškoćama u razvoju, da uredno funkcionira u odgojno-obrazovnom procesu primjerno svojoj dobi, da je otac uredno davao sve potrebne suglasnosti u pogledu zaštite zdravlja djeteta tako da zdravstvena skrb o djetetu nije ugrožena, da stručni djelatnici škole nisu primijetili da bi dijete imalo strah od oca i da se skriva po školskim ormarićima jer takvi ormarići u školi ne postoje, da je dijete većinom odličnog školskog uspjeha te na nastavi aktivna i marljiva, te da ne manifestira stvarni strah od oca, da je stambeni prostor u kojemu dijeta stanuje s majkom uredan, da kućanstvo ima sve potrebne priključke i u potpunosti zadovoljava potrebe obitelji, što je navedeni socijalni radnik utvrdio nakon što je pregledao sva izvješća voditeljice naprijed opisane mjere, obavio razgovor s oba roditelja, izvršio terenski izvid na adresi stanovanja, pribavio izvješće osnovne škole koju dijete pohađa, te izvršilo uvid u raspoloživu dokumentaciju zavoda iz čega proizlazi da je neopravdano majci djeteta omogućiti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi s obzirom da otac svojim ponašanjem i postupcima ne ometa zdravstvenu skrb o djetetu niti majku ograničava u ostalim sadržajima roditeljske skrbi nego želi sudjelovati u svim sadržajima roditeljske skrbi što mu je omogućeno važećom sudskom odlukom te da naročito želi ostvarivati osobne odnose s djetetom.

4.7. Saslušana kod ovoga suda tužiteljica kao parnična stranka je u svom iskazu ponovila navode iz tužbe, te dodala da o djetetu sama skrbi još od trudnoće, da cijelo vrijeme tuženik djetetu i njoj pravi probleme, da se osobni odnosi tuženika i djeteta ne ostvaruju od 1. lipnja 2023. zato što dijete nije željelo ići kod oca jer joj je kada je bila kod njega rekao da će ostaviti kod sebe i neće vratiti majci, da je dijete zbog toga počelo mokriti u krevet pa ju je morala voditi liječnicima, da ima strah i noćne more pa je morala dežurati uz nju po cijele dane, da je policija dolazila puno puta kod njih ili su je obavještavali telefonom vezano za ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i tuženika, da je tuženik kako bi vidio dijete dolazio u školu i tražio da dijete izlazi s nastave što je stvorilo dodatne probleme, da je dijete u razdoblju od 30. listopada 2025 do 21. studenog 2025. vodila kod više liječnika te da je za to vrijeme djetetu izrečene pedagoška mjera ukor, da je zbog tuženikovih dolazaka u školu dijete zlostavljano od druge djece, vjeroučiteljice i nastavnika, da je ona o svemu tome obavijestila policiju i da su svi bili na razgovoru te da je obavijestila i zavoda za socijalni rad, da vezano za te prijave to sve ona odrađuje i ne ide dijete s njom, da je zabranila policiji koja dolazi po tuženikovoj prijavi da ulazi u kuću, da se nije dogodilo da je tuženik trebao nešto potpisati za dijete a da on to nije učinio, da za razdoblje u kojemu je i bio izračen ukor djeteta jer nije dolazila u školu nije dobila ispričnicu od liječnika pedijatra kojega je promijenila, bez dogovora s tuženikom, zato što se tuženik kod njega raspitivao o zdravstvenom stanju djeteta, da je dijete u sobi zatekla s pojasom od ogrtača oko vrata i da si je željelo oduzeti život i sve to zbog tuženika koji joj pravi probleme, dolazi u školu i izvodi je s nastave o čemu je upoznala sve u školi koju dijete pohađa te je dijete bilo na razgovoru kod psihologa u [adresa] te kod socijalne radnice, da je tuženik svojim postupcima uništio život djetetu.

4.8. Saslušan kod ovoga suda tuženik kao parnična stranka u svome iskazu ponovio je navode iznesene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka te dodao da skoro tri godine s djetetom nije ostvario osobne odnose zato što tužiteljica kao majka s njihovim zajedničkim djetetom manipulira, da nije tako mnogo puta zvao policiju kako je to rekla tužiteljica, da je vezano za navodni pokušaj ubojstva djeteta išao se raspitati kod liječnika i bio na razgovoru u socijalnom, da je majka tražila ispričnicu za dijete zbog izostanka u školi no da joj liječnik nije to mogao izdati jer dijete nije bilo na pregledu po uputnici koju je liječnik izdao i da majka i u produljenom roku koji joj je ostavila škola nije opravdala izostanka dijete iz škole, da je tužiteljica tri tjedan sjedila pred školom koju dijete pohađa tvrdeći da pazi da joj on ne otme dijete te da je škola o tome obavijestila policiju, da je išao u školu tri do četiri puta u polugodištu raspitivati se o školskom uspjehu djeteta i to isključivo na informacije i nakon što bi se prethodno najavio telefonom pa bi mu iz škole rekli da može doći, da nije tražio da dijete izlazi s nastave ako je on bio na informacijama kako bi je vidio, da tužiteljica njega naziva zlostavljačem i govori da on sramoti dijete i to i stručnim osobama u školi i pred svima drugima, da je zbog tužiteljičine prijave bio u policiji na razgovoru i to vezano za njegove dolaske na individualne obavijesti o djetetu kada je prijavila i školu i ravnatelja i pedagoginju i učiteljicu, da se nije dogodilo da je nešto trebao potpisati za dijete i da on to nije učinio, da tužiteljica nije tražila njegovu suglasnost za primjenom liječnika primarne zdravstvena zaštite djetetu i da joj one ne bi dao suglasnost za to jer je liječnik dobar, da se sjeća da je bio u policiji i da je platio za izdavanje osobne iskaznice i putovnice za dijete, da je djetetova osobna iskaznica kod majke, tužiteljice, jer je ona tako tražila, a putovnica da je kod njega i da su obje ove osobne isprave važeće.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su, kako svaki zasebno, tako i svi dokazi u njihovoj međusobnoj povezanosti, savjesno i brižljivo u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za slušanjem svjedokinje CA i pribavljanje od nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad nove timske sinteze, kao i prijedlog za odobravanje primjernog roka za dostavu novije liječničke dokumentacije za dijete PAN s obzirom da su sve odlučne činjenice utvrđene iz naprijed izvedenih dokaza.

7. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

U smislu članka 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 105. ObZ-a određeno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st.1.), ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. st. 2. i 3. ObZ-a (st.3.), te da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (st. 4.) te da će sud kada donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a (st. 5. ).

Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. koja Republiku Hrvatsku obvezuje na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničke maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u čl. 104. ObZ-a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u čl. 27. iste Konvencije.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u djelu njezinog sadržaja koji se odnosi na zdravlje, obrazovanje, slobodne aktivnosti i ishođenje osobnih dokumenata za dijete nije osnovan s obzirom da je na dobrobit djeteta njezini roditelji i dalje imaju zajedničku roditeljsku skrb.

8.1. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik roditelji navedenog maloljetnog djeteta koji sukladno odluci suda stanuje s majkom, te da je tom odlukom suda određeno i da će u ostalim sadržajima tužiteljica i tuženik kao roditelji ostvarivati roditeljsku skrb sporazumno i zajednički, kao što je utvrđeno i da se osobni odnosi djeteta s ocem, tuženikom, ne ostvaruju sukladno toj odluci suda već gotovo tri godine, te da je u slučaju neostvarivanja ovih osobnih odnosa tuženik policiji prijavljivao tužiteljicu, te da se protiv tužiteljice vodi kazneni postupak radi povrede djetetovih prava vezano za neostvarivanje ovih osobnih odnosa, u kojemu još nije donesena odluka suda.

8.2. Utvrđeno je da tužiteljica kao majka ne obavještava tuženika koji je otac djeteta o zdravstvenom stanju djeteta i o njezinom školskom uspjehu, tako da te obavijesti tuženik traži od liječnika primarne zdravstvene zaštite djeteta i na individualnim obavijestima o djetetu u školi koju dijete pohađa, što kod tužiteljice izaziva ogorčenost i ponašanja koja u vrlo negativnom kontekstu vidi i dijete koje s njom stanuje, da su se kod djeteta javljali bolovi u trbuhu, noćno mokrenje, te da tužiteljica odvodi dijete na razgovor psihologu, psihijatru, pedagogu, socijalnom radniku, istovremeno tvrdeći da na opisani način tuženik zlostavlja dijete i stvara mu probleme iako nije utvrđeno u liječničkoj i drugoj obradi djeteta po stručnim osobama da je tomu zaista tako.

8.3. Sveobuhvatnom obradom tužiteljice i tuženika, kao i njihovog zajedničkog djeteta, po psihologu i socijalnom radniku Zavoda utvrđeno je da je između tužiteljice i tuženika kao roditelja navedenog djeteta postoji nekvalitetan odnos bivših partnera koji utječe na njihov roditeljski odnos te da oni ne pokazuju dovoljno svjesnosti o štetnosti ovakvog ponašanja na emocionalni razvitak i svaki drugi oblik razvoja njihovog zajedničkog djeteta te da se djetetom koriste kao instrumentom za rješavanje njihovih neriješenih partnerskih odnosa nakon prestanka veze.

8.4. Neopravdano tužiteljica iznosi da ju tuženik svojim postupcima onemogućava u pravovremenom ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na koje traži samostalno ostvarivanje te skrbi s obzirom da tuženik ne onemogućava osiguranje potrebne i pravovremena zdravstvene zaštite za dijete jer je uvijek potpisao sve potrebno i samo se protivi tome da se dijete prikazuje djetetom s posebnim potrebama jer ono to uistinu nije, tuženik ne onemogućava djetetovo obrazovanje, niti sprječava tužiteljicu da djetetu pribavi osobne dokumente, ali za to nema potrebe jer majka ne namjerava preseliti s djetetom na drugu adresu, naročito što je nesporno među parničnim strankama da dijete ima važeću osobnu iskaznicu i putovnicu te da se osobna iskaznica nalazi kod majke, dok se djetetova putovnica nalazi kod oca.

8.5. Stručno mišljenje stručnog tima Zavoda je da nije na dobrobit djeteta omogućiti majci da u tužbi zatraženim sadržajima samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na dijete s obzirom da na strani tuženika kao oca ne postoje okolnosti koje ukazuju da on roditeljsku skrb nije sposoban ostvarivati prema djetetu zajedno s tužiteljicom te ravnopravno i sporazumno kako je i određeno postojećom odlukom suda, što proizlazi i iz činjenica utvrđenih u ovome postupku kod suda.

9. U smislu odredaba ObZ-a roditelji imaju najveću obvezu i odgovornost zajednički skrbiti o svome djetetu, sporazumijevati se o zadovoljavanju svih djetetovih potreba i osiguranju što boljih uvjeta za svakovrsni djetetov razvitak i odgoj, te pravovremeno zaštiti djetetovo zdravlje, osigurati mu sve potrebno za svakodnevni život, kvalitetno obrazovanje te razvitak sukladno osobnim sposobnostima djeteta, sve kako bi se dijete razvilo u zdravu, samostalnu i sposobnu, te odgovornu osobu.

10. Budući da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da na strani tuženika koji je otac djeteta kojemu je ona majka, njihove zajedničke maloljetne kćeri, postoje okolnosti koje bi ga činile roditeljem koji nije sposoban roditeljsku skrb prema tom djetetu ostvarivati zajednički s tužiteljicom i sporazumno s njom, niti je dokazala da bi svojim ponašanjem tuženik narušavao ravnopravnost u ostvarivanju te roditeljske skrbi sukladno postojećoj odluci suda, niti je dokazala da stvarno, životno, postoje okolnosti u kojima bi tuženik odbio potpisati nešto što je potrebno za dijete odnosno tužiteljica nije dokazala da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi nije na dobrobit djeteta (čl. 105. st. 4. ObZ-a) sud je, uvažavajući dostavljeno mišljenje stručnog tima Zavoda i rezultate raspravljanja kod suda, odlučio kao u izreci ove presude te polazeći od smisla odredbe čl. 104. ObZ-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ona traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u dijelu te skrbi koji se odnosi na djetetovo zdravlje, obrazovanje, izvannastavne aktivnosti i izradu osobnih dokumenata djetetu s obzirom da takvo traženje nije na dobrobit djeteta i protivno je njezinom najboljem interesu.

11. Odnos nepovjerenja koji postoji između tužiteljice i tuženika kao roditelja toga djeteta oni kao odrasle i odgovorne osobe na kojima je težina, odgovornost i dužnost skrbi o zajedničkoj maloljetnoj kćeri moraju nadvladati i uspostaviti odnos primjerene komunikacije i međusobnog uvažavanja i poštovanja suglasno donesenih odluka u zaštiti dobrobiti zajedničkog djeteta, što je u najboljem interesu toga djeteta jer odrastanje u okolnostima razumijevanja, stalne podrške, motivacije i pokazane ljubavi roditelja, posebno u situaciji odvojenog života roditelja, čine dijete sretnijim, snažnijim i djetetom koje osjeća da ga roditelji vole i dogovaraju se zbog zaštite svake njegove potrebe, sposobnosti i životne situacije u kojoj se ono nađe kojim postupanjima istovremeno dokazuju da su sposobni staviti potrebe djeteta ispred svojih i da su odgovorni roditelji.

12. Odluka suda o troškovima ovoga parničnog postupak donesena je primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a kojim je određeno da sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa okolnostima slučaja i ishodu postupka, a u kojemu su obje stranke, tužiteljica i tuženik, bile zastupane po punomoćniku – odvjetniku, te su im nastali podjednaki troškovi s tim što je tužiteljica izgubila ovaj spor te je stoga sud naložio tužiteljici naknaditi tuženiku pravovremeno zatražene troškove ovog parničnog postupak u iznosu od 500,00 eura.

Ovi tuženikovi troškovi se odnose na jednokratnu nagradu punomoćniku- odvjetniku, bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo tijekom ovoga postupka, u iznosu od 400,00 eura sukladno Tbr. 7. st. 2. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što uz primjenu Tbr. 42. i 50. iste Tarife iznosi upravo odlukom dosuđenih 500,00 eura, koje je parnične troškove tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku u roku od petnaest dana.

U Vukovaru 9. veljače 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.