Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-459/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja LKW MARIO d.o.o. Hrušćica, Industrijska cesta 16, OIB: 47908153810, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59 protiv tuženika DRAŽICA PLUS d.o.o. Cres, Zagrebačka 29, OIB: 98999577903, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi isplate 14.931,31 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-12914/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-539/2022 od 7. srpnja 2022., koji je donio javni bilježnik Mario Brajdić sa sjedištem u [adresa], kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 14.931,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. studenog 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 543,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. srpnja 2022. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025.,a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 3.383,26 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 62,50 EUR se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 26. svibnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 14.931,31 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv- 12914/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-539/2022 od 7. srpnja 2022., koje je donio javni bilježnik Mario Brajdić sa sjedištem u [adresa], kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu utužene tražbine te ističe da nema nepodmirenih obveza prema ovrhovoditelju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Povrv-219/2023-4 od 20. rujna 2023., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-12914/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-539/2022 od 7. srpnja 2022., koje je donio javni bilježnik Mario Brajdić sa sjedištem u [adresa], stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet dostavio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 16. kolovoza 2024.

2. Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku od 16. siječnja 2025. naveo kako je tuženik u razdoblju od 26. kolovoza 2021. do 26. prosinca 2021. preuzeo tužiteljeve kamione te je tužitelja u tom razdoblju dovodio u zabludu znajući da u predmetnom razdoblju neće dobiti leasing. Tužitelj se 27. prosinca 2021. naplatio za kupnju kamiona preko leasinga tuženika. Za predmetno razdoblje tuženiku su izdane fakture najma vozila. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je istaknuo da između stranaka nikada nije sklopljen ugovor o najmu kamiona, već je tuženik kupio kamione od tužitelja za koje je uredno platio kupoprodajnu cijenu, što tužitelj niti ne spori. Tvrdnju o navodnom najmu kamiona tužitelj ničim ne dokazuje. Osim toga, tužitelj nikada nije tražio plaćanje na ime navodnog najma, niti je tražio od tuženika vraćanje vozila. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja VŽ (iskaz na stranici 97-98 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika EŽ (iskaz na stranici 98-100 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.1. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje iznosa od ukupno 14.931,31 EUR za najam dva kamiona u razdoblju od tri mjeseca temeljem izvoda otvorenih stavki (stranica 7 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da su ugovorile kupoprodaju dva tužiteljeva kamiona u kolovozu 2021. te da ih je tuženik odmah tada i preuzeo od tužitelja. Također nije sporno da je tuženik tužitelju u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu preko društva OTP Leasing d.d. Zagreb 26. prosinca 2021. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

7. Sporno jest je li tuženik dužan tužitelju platiti najamninu za dva tužiteljeva kamiona za tri mjeseca u utuženom iznosu. Tuženik tvrdi da stranke nisu sklopile ugovor o najmu, već ugovor o kupoprodaji kamiona te da tuženik neosnovano traži plaćanje najamnine.

7.1. Odredbom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

8. Radi utvrđenja odlučne činjenice jesu li stranke sklopile ugovor o najmu kamiona sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka. Tužiteljev zastupnik po zakonu TŽ je iskazao da je s tuženikom dogovorio kupoprodaju dva kamiona u kolovozu 2021., koje kamione je tuženik odmah preuzeo te da je bilo dogovoreno da će tuženik kupoprodajnu cijenu platiti u roku od mjesec dana putem leasinga, što se nije dogodilo jer je tuženik kupoprodajnu cijenu platio 26. prosinca 2021. Tužiteljev zastupnik po zakonu je dalje iskazao da se s tuženikom dogovorio da će tuženik, dok ne plati kupoprodajnu cijenu, plaćati najam za kamione te je iskazao da je tuženiku izdao račun za najam samo za tri mjeseca. Iskazao je da s tuženikom nije sklopio ugovor o najmu kamiona u pisanom obliku. Također je iskazao da je od tuženika tražio plaćanje računa za najam nakon što je tuženik platio kupoprodajnu cijenu.

8.1. Tuženikov zastupnik po zakonu PŽ je iskazao da je s tužiteljem imao dugogodišnju suradnju; da je predložio tužitelju da bi uzeo kamione na desetak dana kako bi ih isprobao i nakon toga, ako sve bude u redu, da će dogovoriti kupoprodaju. Preuzeo je u kolovozu 2021. kamione od tužitelj te je, nakon što ih je isprobao, javio tužitelju da želi kupiti kamione i rekao mu da će kupoprodajnu cijenu platiti preko leasinga te da taj postupak traje određeno vrijeme i pitao ga želi li da mu vrati kamione do odobrenja leasinga. Iskazao je mu je tužitelj rekao da ne treba vraćati kamione jer da će ih tuženik ionako kupiti te da će platiti kupoprodajnu cijenu nakon što se tuženiku odobri leasing. Nadalje je iskazao da mu je tužitelj rekao da ima kontakt u OTP Leasingu pa je tuženik preko tužiteljevog kontakta tražio odobrenje leasinga u OTP Leasing d.d., koji je tuženiku nesporno odobren u prosincu 2021., kada je tužitelju nesporno plaćena kupoprodajna cijena.

8.2. Vezano za račun za najam kamiona, tuženik je iskazao da je odmah po primitku računa (jednog računa za tri mjeseca najma) nazvao tužitelja i pitao ga zašto je izdao taj račun kada se nisu tako dogovorili, na što mu je tužitelj odgovorio da je to išlo automatizmom preko knjigovodstva. Iskazao da s tužiteljem nikada nije razgovarao o najmu vozila, tim više što je kamione preuzeo u kolovozu, a na Cresu su radovi zabranjeni u kolovozu i rujnu pa ne zna zašto bi plaćao najam da mu kamioni stoje odnosno ne rade. Iskazao je da ga tužitelj nikada nije tražio vraćanje kamiona, već su razgovarali jedino vezano za realizaciju leasinga.

9. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu VŽ u dijelu u kojem iskazuje da su stranke sklopile ugovor o najmu predmetna dva kamiona. To iz razloga što iz iskaza stranaka u dijelu u kojem su međusobno suglasni jasno proizlazi da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji kamiona te da je tuženik kupoprodajnu cijenu platio četiri mjeseca nakon što je kamione preuzeo u posjed od tužitelja. Međutim, to što je tuženik kupoprodajnu cijenu platio četiri mjeseca nakon što je preuzeo kamione od tuženika, ne znači da su stranke sklopile ugovor o najmu za predmetne kamione. Dodaje se da je kod kupoprodaje dopušteno da kupac preuzme stvar prije no što plati cijenu, ako je tako ugovoreno ili prešutno prihvaćeno, što ovdje proizlazi iz ponašanja i iskaza stranaka. Korištenje kamiona u spornom razdoblju ima pravnu osnovu u ugovoru o kupoprodaji, a ne najmu.

9.1. Tužitelj je u konkretnom slučaju eventualno imao pravo tražiti od tuženika plaćanje zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja u plaćanju kupoprodajne cijene, ovisno o tome kada je kupoprodajna cijena dospjela na naplatu, a ne tražiti plaćanje najamnine za vozila koja je prodao tuženiku.

9.2. Slijedom toga, sud je utvrdio da tužitelj ničim nije dokazao svoje navode da se s tuženikom dogovorio da će tuženik, dok ne plati kupoprodajnu cijenu, plaćati najamninu za kamione. Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Teret dokaza da je između stranaka sklopljen ugovor o najmu za dva kamiona u trajanju od tri mjeseca je na tužitelju, a tužitelj te navode nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Stoga sud utvrđuje da tuženik nije dužan tužitelju platiti utuženi iznos po osnovi najamnine. Iz tog razloga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 14.931,31 EUR s kamatom te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti (t. I. izreke presude).

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 14.931,31 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 3.383,26 EUR (t. II. izreke presude).

10.1. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 195,76 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 11/1, troška zastupanja na ročištima 16. siječnja 2025., 20. ožujka 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.500,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava obrazloženog podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava podneska od 27. kolovoza 2025., kojim predlaže odgodu ročišta u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8/4 (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV), što ukupno iznosi 2.550,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 637,50 EUR sukladno Tbr. 42.

10.2. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

10.3. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 62,50 EUR je neosnovan (t. III. izreke presude). Sud tuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tuženik tražio za sastav podneska od 27. kolovoza 2025. i iznosa koji mu je sud za tu radnju priznao, kako je naprijed obrazloženo.

Rijeka, 9. veljače 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).