REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 R1 Ob-656/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Područni ured Susedgrad, OIB: 52966791065, protiv I. protustranke HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. protustranke SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta HĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici EĆ, pravnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1/15, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Majka HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i otac SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete SĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2021.

II. Osobni odnosi majke HĆ i oca SĆ s mlt. SĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], se zabranjuju.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 19. ožujka 2025. ovom sudu podnio prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb. Iz prijedloga i dokumentacije dostavljene u prilogu saznaje se da je mlt. SĆĆ rođena **.**.2021. u izvanbračnoj zajednici HĆ i SĆ, kao zadnje od njihovo ukupno četvero zajedničke djece. Obitelj je dugi niz godina u tretmanu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: Zavod) te su roditeljima u nekoliko navrata izricane mjere obiteljskopravne zaštite. Zbog čestih promjena mjesta stanovanja, obitelj je bila u nadležnosti različitih područnih ureda Zavoda (Peščenica, Čakovec, Trnje).

Mlt. SĆĆ je žurnom mjerom Područnog ureda Trnje dana 7. ožujka 2024. izdvojena iz obitelji i smještena u Centar za djecu Zagreb, Zagreb, Nazorova 49. Nakon toga je dijete, kao prethodno žurno izdvojeno, privremeno povjereno ustanovi. Majci HĆ je potom rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-Ob-1604/2024 od 26.srpnja 2024. oduzeto pravo na stanovanje s mlt. IĆ u trajanju do godine dana, a djevojčica je povjerena na svakodnevnu skrb [adresa] za djecu Zagreb, uz određene osobne susrete s majkom dva puta tjedno po sat vremena. Otac DĆ je očinstvo mlt. IĆ priznao tek naknadno, u studenom 2024., stoga su mjere izrečene majci (privremeno povjeravanje na skrb ustanovi te oduzimanje prava na stanovanje) naknadno proširene i na njega.

Od četvero zajedničke djece, HĆ i SĆ su pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-997/2021 od 30. prosinca 2022. lišeni prava na roditeljsku skrb u odnosu na njih troje – blizance mlt. SĆ i SĆ, koji su rođeni **.**.2017. te mlt. AĆ, rođenog **.**.2019., sve zbog dugogodišnjeg grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti i prava (nevođenje brige o zdravlju djece, ostavljanje djece bez nadzora). HĆ je inače majka ukupno sedamnaestero djece, od kojih trinaestero ima iz ranijih veza te za tu djecu nije utvrđeno očinstvo. Zbog grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti, neka od njih su izdvojena i smještena u ustanove ili udomiteljske obitelji, u odnosu na neke je HĆ lišena prava na roditeljsku skrb, dok su neka djeca već punoljetna, a neka su i posvojena. Majka je zbog zanemarivanja djece pravomoćnim rješenjem Općinskog kaznenog suda poslovni broj XXVII KZM-10/10 od 3. ožujka 2020. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne i pol godine, uvjetno je osuđena na tri godine.

Prema obiteljskoj procjeni stručnog tima Zavoda, kao bitni ugrožavajući faktori procijenjene su okolnosti da postoje prijetnje sigurnosti djetetu zbog toga što roditelji ne zadovoljavaju neposredne životne potrebe djeteta za nadzorom, hranom, ne skrbe o tjelesnom i psihičkom zdravlju djeteta, a postoji i sumnja da je obitelj spremna pobjeći s djetetom. Kod oba roditelja postoje kognitivna ograničenja s obzirom da je majka nepismena, a otac je završio osnovnu školu za djecu s poteškoćama. Visoka razina rizika u odnosu na obitelj je siromaštvo (neriješeno stambeno pitanje, nezaposlenost, neredovita primanja, rad bez prijave staža, nedostatak zdravstvene zaštite, poteškoće u prijavi prebivališta). Iz ispunjene liste za procjenu razvojnih rizika djeteta na strani majke i oca utvrđena je visoka razina razvojnog rizika zbog zanemarivanja potreba djeteta, nestabilnog životnog stila koji ne pruža stabilnost i sigurnost djetetu, neprihvaćanja odgovornosti za roditeljstvo i razvojne ishode djeteta, narušeno zdravstveno stanje roditelja koje ometa prikladnu skrb o djetetu i drugih rizičnih faktora u kombinaciji s tim da su roditelji nesuradljivi, imaju neprimjerene reakcije na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi, te se ne može očekivati da bi blaže mjere polučile rezultat u smjeru korekcije neprihvatljivih roditeljskih ponašanja i nestabilnog životnog stila. Na strani mlt. djeteta utvrđeno je da postoji srednja razina razvojnog rizika – postoji jedan ili više značajnih faktora kod roditelja ili kod djeteta koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djeteta. Prvenstveno su potrebne intervencije i mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta koje će otkloniti ili umanjiti rizike i razvojne štete po dijete. Naime, prisutna je visoka razina rizika nesigurne privrženosti, srednja razina rizika u problemu ponašanja. Kao veliki rizik u skrbi prema mlt. SĆĆ je svakako činjenica da obitelj H zbog česte promjene adrese stanovanja dugo vremena nije bila dostupna Područnom uredu Susedgrad, ali ni drugim Područnim uredima koji su bili uključeni. Životni stil oba roditelja ne pruža sigurnost i stabilnost koja je nužno potrebna djetetu za pravilan rast i razvoj. Ranija skrb o ostaloj djeci od strane roditelja bila je u cijelosti neprikladna te postoji realan rizik od ponavljanja istog ponašanja.

2. Posebna skrbnica je u podnesku od 22. svibnja 2025. navela da iz predmetne dokumentacije proizlazi kako su protustranke u odnosu na zajedničku djecu, (a majka i u odnosu na svoju djecu drugih očeva) lišeni roditeljske skrbi. Također, vidljivo je kako su skloni učestaloj promjeni adrese stanovanja, nezaposleni su, bez stalnih mjesečnih prihoda, bez zdravstvenog osiguranja te nemaju potporu svoje šire obitelji. Sve te okolnosti ukazuju na neprihvatljivo roditeljsko ponašanje i nestabilan životni stil, zbog čega je sveprisutna opasnost za život i zdravlje mlt. IĆ. Roditelji joj u ovom trenutku nisu u mogućnosti pružiti odgovarajuću skrb i brigu što u značajnom utječe na njezin psihofizički, socijalni i emocionalni rast i razvoj. Smatra potrebnim istaknuti kako, nažalost, dosada izrečene mjere iz područja obiteljskopravne zaštite u odnosu na roditelje nisu polučile nikakav napredak te je neizvjesno kada bi se iste realizirale u pozitivnom smislu. Stoga smatra kako je mlt. IĆ potrebno osigurati skrb, brigu i zaštitu u odgovarajućem obiteljskom ozračju. Suglasna je s prijedlogom predlagatelja.

3. Na ročištu od 12. siječnja 2026. voditeljica mjere nadzora nad kontaktima roditelja i mlt. IĆ, zaposlenica [adresa] za djecu Zagreb, izjavljuje kako je djevojčica od srpnja 2025. u udomiteljskoj obitelji pri čemu roditelji imaju pravo na susrete dva puta mjesečno. Jedini susret koji se realizirao je bio 4. rujna 2025. i to između majke i djevojčice. Voditeljica za susret navodi da je prošao jako teško za IĆ s obzirom da dugo nije vidjela majku, posljednji put 10. srpnja 2025., a i prije je nije viđala redovito. Djevojčica je čitavih 45 minuta sjedila u krilu voditeljice mjere i plakala, nije htjela prići majci. Majka ju je više puta pozivala i nudila joj slatkiše, koje je djevojčica na kraju uzela ali se odmah vratila voditeljici. Nakratko je crtala s majkom, ali svega par minuta. Susret je trebao trajati sat vremena, ali ga je voditeljica prekinula nakon 45 minuta s obzirom da je dijete bilo jako uzrujano i plakalo. Majka je tom prilikom djetetu rekla da će dolaziti svaki dan, na što je upozorena da to nije moguće pa joj je rekla da će doći idući tjedan, što nije učinila. Za vrijeme susreta IĆ je ispitivala voditeljicu mjere kad će doći udomiteljica. Na upit suda voditeljica mjere odgovara da se dijete lijepo prilagodilo životu u udomiteljskoj obitelji i čini se da je privrženo udomiteljici. Stanuju u [adresa], udomiteljica ima jednu kćer. Voditeljica nadalje navodi kako je 16. listopada 2025. majka pokušala realizirati susret s kćeri, ali je udomiteljica pravovremeno javila da je IĆ bolesna što voditeljica nije mogla javiti majci na vrijeme jer nema majčin kontakt. Majci je rekla da je dijete bolesno, a majka nije postavljala daljnja pitanja. Želi istaknuti da tijekom boravka djevojčice u Dječjem domu u Nazorovoj roditelji također nisu bili redoviti u posjetama te da je dijete već previše vremena provelo u ustanovi.

Na upit suda predstavnici Zavoda odgovaraju da su protustranke bile dva puta u Zavoda radi ostvarenja inkluzivnog dodatka kojom prilikom je s njima obavljen razgovor u vezi IĆ. Na pitanje zašto je ne posjećuje, majka je odgovorila da ima zdravstvenih poteškoća a otac je rekao da radi.

Na istom ročištu saslušane su protustranke HĆ i SĆ uz sudjelovanje tumača za osobe s oštećenjem sluha i govora. Majka u svom iskazu navodi da je trenutno nezaposlena budući da je dala otkaz prije dva mjeseca zbog zdravstvenih tegoba. Trenutno stanuje kod svoje sestre na Selskoj cesti. Navodi da je u posljednjih šest mjeseci propuštala termine susreta s IĆ jer je često bila bolesna, odlazila je kod doktora, a i nije si zapisivala datume termina. Jednom je bila bolesna pa nije htjela zaraziti IĆ. Ističe da voli svoje dijete te da će nadalje redovito dolaziti. Navodi da kad je bila u Zavodu da bi svaki puta pitala za IĆ. Na upit suda odgovara kako misli da bi mogla preuzeti brigu oko IĆ. Navodi da su na smještaju kod njene sestre samo privremeno, SĆ radi a i ona će se zaposliti kao čistačica.

Otac iskazuje da je u posljednjih šest mjeseci bio nezaposlen a danas bi trebao početi raditi na novom poslu u vezi motora. Povremeno je radio "na crno" u Dubravi „na auto otpadu kod Rokija“. Zaradio bi po 50,00 EUR dnevno. Na upit suda odgovara kako se ne može sjetiti kada je zadnji put vidio IĆ, ali da je prošlo dosta vremena. Na susrete nije išao jer je radio do kasno pa nije mogao doći na termine s kćeri. Dva tri puta je bio u Zavodu pa bi čuo informacije o kćeri. Želi da mu se kćer vrati jer ju voli.

4. Posebna skrbnica je na ročištu navela kako ostaje pri svom podnesku od 22. svibnja 2025.

5. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno članku 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

6. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za njeno određivanje je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.

7. Odredbom čl. 171. ObZ-a propisano je da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju između odraslih članova obitelji, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud, ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj, te ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

8. Ističe se da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na vrlo izravan i ozbiljan način miješa u pravo protustranaka na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za djecu kad je njegovo postupanje štetno za djecu i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa s obzirom da je upravo to temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranaka kao roditelja, s jedne strane, te interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom treba imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta budući da određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su to dužni činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

9. Nadalje, Obiteljski zakon se temelji, između ostalog, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (čl. 7. ObZ-a) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi čl. 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

10. Na temelju svih provedenih dokaza, sud utvrđuje kako je prijedlog predlagatelja osnovan. Roditelji HĆ i SĆ nisu demonstrirali sposobnost za trajno preuzimanje brige i skrbi o mlt. IĆ. Oboje su ograničenih kognitivnih odnosno mentalnih i roditeljskih kapaciteta, često mijenjaju adresu, žive stihijski, uglavnom su nezaposleni, nemaju jasan plan za budućnost. Trenutno stanuju kod Zuhrine sestre, financiraju se od socijalne pomoći i Martinovog povremenog rada na crno. Od kad je dijete izdvojeno iz obitelji iznimno rijetko su je posjećivali, pri čemu se otac niti ne sjeća kad je posljednji put vidio kćer, a nisu niti pitali za nju. Dojam suda je da se jedva brinu za vlastite potrebe, a kamoli da bi mogli adekvatno skrbiti o djetetu u dobi od četiri i pol godine. Izjavljuju kako privremenu stanuju kod Zuhrine sestre, oboje su nezaposleni (II. protustranka ponekad radi na auto otpadu), a o kćeri (jedinom preostalom djetetu u odnosu na kojeg još nisu lišeni prava na roditeljsku skrb) se informiraju tek na poticaj Zavoda, a ne na vlastitu inicijativu.

Tijekom postupka je utvrđeno kako je djevojčica u međuvremenu stekla stabilnost, sigurnost i emocionalnu potporu unutar udomiteljske obitelji koja joj pruža strukturu i predvidljivost, što nažalost nije imala kod roditelja. Mlt. IĆ se dobro prilagodila novim okolnostima, privržena je udomiteljici, a od majke odnosno od roditelja se otuđila. Posljednji susret kćeri i majke zbio se 4. rujna 2025. pri čemu je djevojčica cijelo vrijeme plakala i odbijala prići majci. Propuštanje susreta od strane roditelja te veliki razmaci između istih doveli su do toga da ih dijete više ni prihvaća, kontaktiranje s roditeljima ju uznemiruje i rastužuje.

Sud stoga procjenjuje kako bi povratak mlt. IĆ u primarnu obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za njen život, zdravlje i razvoj. Time bi se dijete izdvojilo iz mirnog, poticajnog i sigurnog okruženja udomiteljske obitelji, što bi negativno utjecalo na njeno psihofizičko stanje. Roditelji nažalost nisu poduzeli ništa kako bi promijenili svoje životne okolnosti odnosno stvorili sigurne i povoljne uvjete za život djeteta. Ne ostvaruju niti jedan segment brige o djetetu već su je u cijelosti prepustili sustavu socijalne skrbi. Na deklarativnoj razini iskazuju želju da im se dijete vrati, ali bez poduzimanja konkretnih radnji, ili čak pokazivanja minimalne inicijative u smislu raspitivanja za vlastito dijete kod Zavoda.

11. Slijedom svega navedenog, sud smatra kako su ispunjene pretpostavke iz čl. 170. ObZ-a odnosno potrebno je I. i II. protustranku lišiti roditeljske skrbi jer je upravo to odgovarajuća mjera kojom će se zaštiti najbolji interes i dobrobit djeteta za koje je nužno da mu se osigura stabilno, sigurno i poticajno okruženje za rast i razvoj, što u obitelji roditelja nikako nije moguće.

U Zagrebu, 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Rea Rajić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku tri dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u pet istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Predlagatelju

2. I. protustranci

3. II. protustranici

4. Posebnoj skrbnici