REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-25/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Srđana Simića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnice iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 9. veljače 2026., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime manje obračunate plaće u periodu od 01. kolovoza 2014. do 31. kolovoza 2019. godine isplati iznos od 2.917,45 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 8,09 € od 16. rujan 2014.

- 4,87 € od 16. prosinac 2014.

- 4,24 € od 16. siječanj 2015.

- 4,43 € od 16. veljača 2015.

- 22,73 € od 16. ožujak 2015.

- 19,74 € od 16. travanj 2015.

- 80,88 € od 16. svibanj 2015.

- 87,05 € od 16. lipanj 2015.

- 173,10 € od 16. srpanj 2015.

- 4,24 € od 16. kolovoz 2015.

- 5,80 € od 16. rujan 2015.

- 28,10 € od 16. listopad 2015.

- 30,84 € od 16. studeni 2015.

- 10,82 € od 16. prosinac 2015.

- 65,91 € od 16. siječanj 2016.

- 160,61 € od 16. veljača 2016.

- 27,53 € od 16. ožujak 2016.

- 43,01 € od 16. travanj 2016.

- 65,04 € od 16. lipanj 2016.

- 19,36 € od 16. srpanj 2016.

- 17,58 € od 16. kolovoz 2016.

- 135,53 € od 16. rujan 2016.

- 36,52 € od 16. listopad 2016.

- 4,73 € od 16. studeni 2016.

- 64,02 € od 16. prosinac 2016.

- 64,02 € od 16. siječanj 2017.

- 65,31 € od 16. veljača 2017.

- 63,62 € od 16. ožujak 2017.

- 10,12 € od 16. travanj 2017.

- 77,65 € od 16. svibanj 2017.

- 73,44 € od 16. lipanj 2017.

- 99,49 € od 16. srpanj 2017.

- 27,71 € od 16. kolovoz 2017.

- 65,01 € od 16. rujan 2017.

- 48,81 € od 16. listopad 2017.

- 5,40 € od 16. studeni 2017.

- 73,77 € od 16. prosinac 2017.

- 88,87 € od 16. siječanj 2018.

- 34,51 € od 16. veljača 2018.

- 12,65 € od 16. ožujak 2018.

- 1,38 € od 16. travanj 2018.

- 81,63 € od 16. svibanj 2018.

- 135,84 € od 16. lipanj 2018.

- 88,87 € od 16. srpanj 2018.

- 10,58 € od 16. rujan 2018.

- 23,48 € od 16. listopad 2018.

- 3,79 € od 16. studeni 2018.

- 79,64 € od 16. prosinac 2018.

- 134,63 € od 16. siječanj 2019.

- 114,51 € od 16. veljača 2019.

- 12,58 € od 16. ožujak 2019.

- 11,98 € od 16. travanj 2019.

- 21,46 € od 16. svibanj 2019.

- 82,57 € od 16. lipanj 2019.

- 167,89 € od 16. srpanj 2019.

- 11,44 € od 16. rujan 2019.

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

./

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.269,30 eur sa zateznim kamatama od 09. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17, u daljnjem: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, u daljnjem: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u daljnjem: Temeljni KU). Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 01. kolovoza 2014. godine do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZORa (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZORa u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013. godine do 30. studeni 2013. godine propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ i 25 % za radna mjesta II vrste. Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13,u primjeni od 01. prosinca 2013. godine) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ i 25 % za radna mjesta II vrste. Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i

./

prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2014. godine do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009. godine) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s člankom 67. KU zdravstva (NN 126/11), člankom 65. KU zdravstva (NN 88/13) i člankom 57. st. 2. Temeljnog KU (NN 143/12). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo iz članka 86. ZORa (iz 2009.) i članka 94. ZORa (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine) u svezi članaka 69. KU zdravstva (NN 126/11), članka 66. (NN 88/13) i članka 59. Temeljnog KU (NN 143/12), zbog čega je tužiteljici isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Također, tuženik je tužiteljici nepravilno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te je tu tužiteljicu u periodu od 5 godina oštetio za iznos od najmanje 1.000,00 kn. Slijedom svega navedenog, a konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, podneskom od 20. veljače 2023. godine (list 337-338 spisa) tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 2.917,45 eur bruto sa kamatama kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, osim onih koje bi ovim odgovorom ili tijekom postupka priznao ili učinio nespornim, isto tako protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, a očituje se u pojedinim točkama tužbe kako slijedi. Tuženik prije svega ističe prigovor na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, tužba i tužbeni zahtjev su neodređeni, činjenice na koje se poziva tužiteljica su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, nije postavio određeni tužbeni zahtjev, pa je takva tužba neuredna i neodređena i nema uvjeta za postupanje po istoj. Tužitelj je uredno zaprimio sve platne liste te je mogao i trebao postaviti određeni tužbeni zahtjev, što je evidentno i iz platne liste koja je dostavljena kao prilog uz tužbu. Čl. 186. ZPP-a jasno utvrđuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj, pa smatramo da tužbu treba odbaciti prije upuštanja u raspravljanje. Tuženik želi istaknuti da tužitelj nije prije pokretanja postupka zatražio od tuženika dostavu podataka, dakle niti platnih lista koje je inače tužitelj uredno zaprimio svaki mjesec, niti evidencija rada, pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl.186.b ZPP-a da bi tužitelj mogao naknadno postaviti tužbeni zahtjev. Stoga, temeljem svega navedenog tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbace prije upuštanja u raspravljanje, te da se tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova + PDV 25%, odnosno ukupan iznos od 1.250,00 kn, kao i eventualna sudska pristojba. Opreza radi, tuženik daje sljedeći odgovor na tužbu. Tuženik smatra kako nije točno da se tužitelju ne bi

./

isplaćivali prekovremeni sati sa uvećanjima, te opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik prvenstveno ističe da je kao javna ustanova u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužitelju ukoliko je radio prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Zakona o radu. Tuženik je isplaćivao plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Dakle, plaća je tužitelju isplaćivana temeljem evidencija prisutnosti na radu koja se vodi na odjelu na kojem je tužitelj zaposlen. Svi sati iz predmetnih evidencija unose se u program COP (Centralni obračun plaće), te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. U dokaz gore navedenim tvrdnjama tuženik dostavlja sudu Odluku Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU), izvadak sa stranica Ministarstva uprave o COP-u, te odluku Ministarstva zdravlja kojom je Opća bolnica Pula sukladno uputi Ministarstva obvezna primjenjivati isplatu plaća isključivo kroz COP. Iz navedenih dokumenata razvidno je da je Odlukom Vlade RH utvrđena obveza primjene COP-a od strane tuženika kao korisnika državnog proračuna čiji se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, da je dan nalog Financijskoj Agenciji za uspostavu sustava centraliziranog obračuna plaća koji obuhvaća između ostalog upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, te obračun plaća i honorara, da je navedeni program izrađen od FINA-e, te da korisnici sustava snose odgovornost isključivo za točnost i ažurnost svojih podataka, dakle podataka o zaposlenicima i odrađenim radnim satima. Stoga, tuženik smatra da je odgovornost za eventualni pogrešan obračun i eventualnu neprimjenu dodataka utvrđenih u kolektivnom ugovoru kako to tvrdi tužitelj, odgovorna isključivo Republika Hrvatska, a ne tuženik budući tuženik nema nikakve mogućnosti usklađenja ili mijenjanja programa za obračun plaća, dakle ne može ubacivati ili mijenjati dodatke na plaću, već jedino može unositi podatke o odrađenim satima svojih radnika koje zatim sustav odnosno program automatski obračunava. Napominje da je čl.V Odluke Vlade RH utvrđeno da se pod uspostavom sustava COP i HRM TDU podrazumijeva implementacija, nadzor, upravljanje i održavanje sustava COP i HRM TDU, što znači da jedino FINA može mijenjati program i da tuženik nema nikakvog utjecaja na isti. Nadalje, ono što tuženik smatra bitnim za napomenuti je da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) utvrđeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u koje svaka strana imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, koje daje tumačenje odredaba ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka ugovora, prati izvršavanje ugovora i izvještava obje strane o kršenju ugovora te obavlja druge poslove

./

određene ugovorom, te da ta tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske. Dakle same ugovorne strane su odredile da će zajednički tumačiti odredbe ugovora u slučaju potrebe i različitog tumačenja odredbi, te da takva tumačenja imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, pa tuženik kao stranka tog ugovora nije smio niti mogao postupati drugačije od onog što je utvrđeno u samom kolektivnom ugovoru kojega je i potpisnik. Točne odredbe koje utvrđuju gore opisano su odredbe čl.19. i 20. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama

(NN 141/12), te iste glase:

“TUMAČENJE UGOVORA

Osnivanje i ovlasti povjerenstva za tumačenje

Članak 19.

1. Ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike.

2. Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje tumačenje odredaba ovoga Ugovora;

– daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora;

– prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje strane o kršenju Ugovora; i

– obavlja druge poslove određene ovim Ugovorom.

Način rada povjerenstva

Članak 20.

1. Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova.

2. Ako se Povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

3. O izboru neutralnog stručnjaka i određivanju roka u kojem se treba donijeti odluka, sporazumjet će se članovi Povjerenstva.

4. Tumačenje neutralnog stručnjaka Povjerenstvo je dužno prihvatiti kao svoje tumačenje.

5. Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske.”

Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dalo je i tumačenje 159/2015 kojim se utvrđuje i primjena tumačenja – “...tumačenja pokazuju kako treba primjenjivati Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Navedeno znači da sva tumačenja se trebaju primjenjivati od početka primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno od početka primjene pojedinog članka Temeljnog kolektivnog ugovora ako je primjena pojedinog članka počela kasnije u odnosu na početak primjene cijelog Temeljnog kolektivnog ugovora...”

te tumačenje 174/2015 koje navodi da “U slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje, primijenjuje se novije tumačenje.”

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/2013 kao granski ugovor također predviđa osnivanje i ovlasti povjerenstva za tumačenje granskog ugovora, i to čl.18. koji glasi:

IV. TUMAČENJE UGOVORA

Osnivanje i ovlasti povjerenstva za tumačenje

Članak 18.

./

Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Sjedište povjerenstva je u ministarstvu.

Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

– daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

– prati izvršavanje ovoga Ugovora,

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

Tuženik je dakle bio u obvezi i pridržavao se svih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i primjenjivao je kako Temeljni kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u zdravstvenog osiguranja, tako i Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Vezano za rad na blagdane, tužitelj ne tumači ispravno da bi rad na blagdane bio prekovremeni rad, budući sam kolektivni izričito propisuje kako sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Svi zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU izričito navode da radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi i na blagdan, a prema svojem redovnom rasporedu, jednostavno rade taj dan i za navedeno dobiju plaću uvećanu za 150%, odnosno sat rada na blagdan plaća se ukupno 250%. Kao dokaz navedenom dostavlja se tumačenje 46/2014 i 53/2014 za KU koji se primjenjivao u periodu za koji tužitelj traži isplatu, a tako utvrđuje i zaključak 153. zajedničkog povjerenstva, koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ Dakle, ako je redovan fond sati za određeni mjesec bio 168 i radnik je odradio 168 sati, od kojih je dio odrađen i na blagdan, isti se ne smatraju prekovremenim radom. Tuženik u prilog svojih navoda kao dokaz dostavlja i okružnicu Ministarstva zdravstva KLASA: 053-02/18- 01/220 URBROJ: 534-09-1/4-18-2 od 08. svibnja 2018. godine zajedno sa pravnim mišljenjem izvanrednog profesora dr.sc. TC sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje se jasno utvrđuju obveze temeljem Kolektivnog ugovora i obvezujuća primjena tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora danih od Zajedničkog povjerenstva, te pojašnjava način obračuna plaće (osnovne plaće, dodataka i drugo) u skladu sa odredbama i obvezatnim tumačenjima, a koje je odredbe Kolektivnog ugovora kao i obvezatna tumačenja koja čine pravo među

./

strankama dužan primjenjivati i sud. Tuženik, također obzirom na kratkoću roka za davanje odgovora na tužbu (8 dana), zadržava pravo dopune istog, kao i predlaganja novih dokaza do zaključenja pripremnog ročišta. Kako smatra da tužiteljica nije ni na koji način dokazala osnovanost svog zahtjeva predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno ukoliko se provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u odluku Vlade RH (list 14-16), dokumentaciju, zapisnik, mišljenje (list 18-49), evidencije i obračunske liste (list 60- 251), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameša (list 254-289), izvršen je uvid u zapisnik i zaključke (list 371), provedena je dopuna nalaza i mišljenja (list 316-319, 414-438), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Marina Rameše te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-278/2019 od 06. travnja 2023. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.917,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž R-171/2023 od 11. siječnja 2024. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr- 278/2019 od 06. travnja 2023. i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Nije sporno da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

7. Sporno je među strankama da li tuženik ispravno obračunava plaću tužiteljici u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka. Sporno je također da li je tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

8. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom, smatra kako radnik koji radi na blagdan dobiva uvećanu plaću za 150%, a da se blagdani uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati sukladno kolektivnog ugovoru i zaključku 153 zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

9. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom

./

vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

10. Bitno je istaći da je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Primjerice u mjesecu koji ima fond od 176 sati i jedan državni blagdan djelatnica koja ne radi na blagdan odradit će 168 sati, a plaćeno joj je 176 sati, a tužiteljica ukoliko je odradila blagdan za razliku od djelatnika koji nije odradio imat će pravo na prekovremeni rad samo nakon odrađenih 176 sati, za razliku od djelatnika koji nisu radili na blagdan kojima se priznaje prekovremeni rad iznad 168 odrađenih sati. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih

./

sati od ostalih bez obzira da li se mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (stav zauzet u odluci GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl.58.st.9. KU, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

11. Nadalje nije sporno da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće međutim navedeno ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

12. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši (list 283 spisa) iz kojeg proizlazi da je ova varijanta I nalaza sastavljena sukladno zadaći od 12. listopada 2021. godine, te nalogu suda. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. Ova varijanta nalaza proizlazi iz pretpostavke da bi do, uključivo i studeni 2015. godine, izračun potrebno sačiniti sukladno zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. godine prema zaključku 153. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 6.879,58 kuna bruto u korist tužiteljice. Pregled razlika po mjesecima nalazi se u Tablici 2, a pregled izračuna se nalazi u prilozima 2 - 5 ovog nalaza. Kao napomenu vještak navodi da se manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a sve u razdoblju do 12/2015. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je Tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 32 neisplaćenih prekovremenih sati.

13. U varijanti II (list 266 spisa) vještak navodi da je ova varijanta nalaza sastavljena sukladno zadaći od 12. listopada 2021. godine, te nalogu suda. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. U ovoj varijanti nalaza efektivni mjesečni fond računa se jednako u čitavom tužbenom razdoblju. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i

./

zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 21.981,49 kuna bruto u korist tužiteljice. Pregled razlika po mjesecima nalazi se u Tablici 2, a pregled izračuna se nalazi u prilozima 2 - 5 ovog nalaza. Vještak kao napomenu navodi da se manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je Tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 239 neisplaćenih prekovremenih satiprekovremenih sati.

14. U svom pisanom očitovanju (list 316-319) vještak se očituje o podnesku tuženika, u dijelu u kojem se isti odnosi na matematičke izračune u nalazu navodeći da Iz podneska proizlazi da tuženik prigovara obračunu dodataka na odrađene i plaćene sate prekovremenog rada, te se pritom poziva na pojedine članke KU, odnosno prilaže svoje tumačenje istih. Radi se o pravnom pitanju koje se odnosi na niz predmeta istog tuženika. Obzirom da se radi o pravnom pitanju, o istom treba odluku donijeti sud. Osnovni nalaz je sačinjen sa pretpostavkom da se dodaci imaju primjenjivati na sve odrađene sate, iz razloga koji su već navedeni pa ih nema potrebe ponavljati.Pritom vještak dostavlja pregled matematički izračunatih razlika koji bi bio mjerodavan ako bi sud u vezi dodataka na prekovremene zauzeo stav da tužitelj na iste nema pravo, dakle onako kako to navodi tuženik u podnesku. U tablici 2 prikaz razlika bruto plaće po mjesecima pod pretpostavkom primjene odredbi VSRH vezano za mjesečni fond, bez obračuna dodataka na prekovremene sate a gore navedene razlike uključuju razlike zbog manje isplaćenih prekovremenih prije 12/2015, razlike zbog manje obračunatog godišnjeg odmora i bolovanja.

15. Vještak Marin Rameša (list 267 spisa) u svom je iskazu naveo da u potpunosti ustraje kod osnovnog nalaza koji je dostavljen u varijanti I i II kao i pisanog očitovanja od 15.10.2022. U odnosu na pitanje tuženika a vezano za primjenu Dodatka 3 KU-a napominje da od travnja 2020. je utvrdio da su dodaci na sate prekovremenog rada ispravno obračunavani.Vezano za navode tuženika na strani 3 podneska (drugi pasus) navodi da pravna osnova koja je korištena kao pretpostavka za izradu nalaza sastoji se od članaka KU-a 48. NN 29/2018, čl. 51. kako je sve i navedeno u nalazu a isto tako postoji i uputa VSRH od 09.12.2019. u kojem decidirano stoji da se ti dodaci imaju primjenjivati i na sate ostvarene u prekovremenom radu. Tu se radi samo o pretpostavci dok vještak sačinjava samo izračun. Na upit tužiteljice da li se u cijelom utuženom razdoblju redovan mjesečni fond radnih sati obračunava jednako za medicinsko i nemedicinsko osoblje, pri tome pun. tužitelja navodi da se pod redovni mjesečni fond radnih sati smatra efektivni fond radnih sati i da li je on jednak za sve zaposlenike, navodi da u konkretnom slučaju kao što je utvrđeno u varijanti II efektivni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji je djelatnik dužan u mjesecu odraditi da bi dobio punu plaću nije bio jednak za konkretno zdravstvenog radnika tuženika i nemedicinsko osoblje.Na upit tuženika da li bi tuženik nešto dugovao konkretno tužiteljici da se dodaci na prekovremeni rad ne primjenjuju na utuženo razdoblje nego tek od 01.04.2020. u skladu s Dodatkom 3 KU-a, navodi da je u svom podnesku od 15.10.2022. prikazao varijantu izračuna razlika pod tom pretpostavkom da se Dodatak 3 ne primjenjuje do 01.04. te pod pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond sati računa kako stoji u Zaključku 153. odnosno prema uputi VSRH. Pod te dvije

./

pretpostavke izračunata je ukupna razlika u iznosu od 2.005,04 kuna a odnosi se na manje isplaćenu plaću za prekovremeni rad koja bi nastala u razdoblju prije Zaključka 153 kao i posljedične razlike za manje isplaćeni godišnji odmor i bolovanje.

16. U ponovljenom je postupku provedena daljnja dopuna financijskog vještačenja (list 414-416) pa je zadatak vještaka bio sačiniti varijantu nalaza u skladu sa stavovima iz odluka VSRH posl. br. Rev-281/2021, Rev-209/2021, Rev- 655/21 i Rev-683/2022 (bez primjene Dodatka III Kolektivnog ugovora). U nastavku se prikazuje izračun razlika bruto plaće, s tim da se primjenjuju sve pravne pretpostavke iz Varijante nalaza I od 24.05.2022. godine, uz dodatno primjenu naloga iz odlomka iznad, dakle dodaci na prekovremene se ne obračunavaju do 04/2021.Sveukupna razlika bruto plaće po svim osnovama, a prema zadaći, izračunata u ovoj varijanti nalaza iznosi 2.005,04 kune bruto (266,11 EUR) i odnosi se na 32 sata prekovremenog rada manje obračunatog, u mjesecima kada je tužiteljica radila blagdanom, s prije prosinca 2015. godine. Razlika bolovanja nastala je zbog neispravne primjene najpovoljenijeg izračuna za radnika (3 mjesečni prosjek) i to u veljači 2017. godine. Gore navedene razlike uključuju razlike zbog manje isplaćenih prekovremenih prije 12/2015, razlike zbog manje obračunatog godišnjeg odmora i bolovanja.

16.1. U drugoj varijanti (list 418-428) efektivni mjesečni fond računa se jednako kao osobama koji ne rade u turnusu u čitavom tužbenom razdoblju. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi kuna bruto ( EUR) u korist tužitelja. Pregled razlika po mjesecima nalazi se u Tablici 2, a pregled izračuna se nalazi u prilozima 2 - 5 ovog nalaza. Nastavno na utvrđene manje isplaćene prekovremene sate napominje da su u konkretnom slučaju, razlike nastajale u situacijama kad je tužitelj radio na blagdane, dok je ostalim mjesecima, redovni mjesečni fond radnih sati obračunat na jednak način kao kod djelatnika koji nisu radili u turnusu. Nastavno na zahtjev tužitelja da se utvrdi eventualno postojanje manje plaćenih sati naknade za blagdan u dane kada je tužiteljica radila za blagdan manje od 8 sati, napominje da je uvidom u evidencijske i platne liste utvrdio da je u konkretnom tužbenom razdoblju bilo 37 takvih mjeseci, u kojima je prema zadanim parametrima isplaćeno 57 sati manje naknade za državni praznik npr. u studenom 2017. godine 01. studeni isplaćeno je 5 sati rada blagdanom, što je manje od 8 sati, a 3 sata naknade za blagdan nije plaćeno.

17. Vještak Marin Rameša je u ponovljenom postupku dodatno saslušan pa je u svom iskazu u odnosu na podnesak tuženika od 07.10.2024. naveo da se primjedba odnosi na primjenu Dodatka 3. KU, a što je pravno pitanje, nalaz i dopuna nalaza su sačinjeni pod pretpostavkom da se isti Dodatak nije primjenjivao do tada međutim, u skladu sa navedenim primjedbama izrađena je varijanta II nalaza od 11. listopada 2024. Naime, tuženik smatra da bi tužiteljima dodaci na prekovremene sate trebali pripasti tek od 01.04.2020., no to je pravno pitanje ali se vodio uputom VSRH od 09.12.2019. u kojem stoji da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu

./

imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.57. KU pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Kada ga se pita na koji je način utvrdio redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec i na koji način je utvrdio broj odrađenih sati u svakom pojedinom mjesecu za tužitelja uzimajući u obzir da kada tužitelj radi u turnusima da svaki njegov odrađeni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom ili noću taj rad ulazi u redovni fond sati te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva tada isti predstavljaju prekovremeni rad koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo tužitelj temeljem KU u povećanom iznosu sukladno KU za djelatnost zdravstvenog osiguranja. Sada kada ga se isto pita jer je to postavljeno kroz jednu odluku Županijskog suda u Varaždinu može odgovoriti da u svim varijantama nalaza broj sati odrađenih, odnosno prekovremeni sati utvrđeni su računati na mjesečnom nivou dakle, isključivo u odnosu na mjesečni fond, a ne na pojedinačne dane u tjednu, turnusu te je nebitno da li su dani kada je tužitelj radio bili subota, nedjelja, blagdan ili noć. Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati on se utvrđuje u II varijanti nalaza na način da se broj dana u mjesecu ne računajući subote, nedjelje i blagdane koji padaju u inače radne dane (od ponedjeljka do petka), množi sa 8 (to je ustvari prema Zaključku 148.). Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati u odnosu na Zaključak 153. prema kojemu je rađen osnovni nalaz i dopuna nalaza od 15. listopada 2022. taj mjesečni fond radnih sati koje je naprijed obrazložio se računa na način da se od ukupnog broja dana u pojedinom mjesecu oduzimaju samo subote i nedjelje te se tako dobiveni broj množi sa 8. Kada mu se prezentira rješenje Županijskog suda u Velikog Gorici posl.br. Gž R-171/2023 može da je u svim svojim nalazima dopunskim primjenjivao i zaključak 148. i zaključak 153., a razlike između njih su slijedeće. Naime, u zaključku 148. su uključeni blagdani, a u zaključku 153. nema blagdana, a već je naprijed obrazložio kako se vrši izračun. Na pitanje tužitelja obzirom da je sukladno zaključku 153. redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna da li vještak može reći koliki je taj redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016. (kao primjer se uzima taj mjesec da se lakše razumije o čemu se vodi spor), vještak odgovara da mjesečni fond sati je bio 168 sati, međutim redovni mjesečni fond radnih sati je bio 152 sata iz razloga što su dva blagdana padala u dane od ponedjeljka do petka. Na pitanje tužitelja ako glavna sestra bolnice i glavna sestra odjela koje jesu medicinsko osoblje ali ne rade turnuse i rade samo jutarnju smjenu kao i na primjer nemedicinsko osoblje koje je prikazivano u dopunama nalaza koje isto tako rade samo jutarnju smjenu, koliki je njihov redovan mjesečni broj radnih sati u siječnju 2016., vještak odgovora da kod svih djelatnika koji ne rade u turnusima a koje je uzimao kao primjere utvrdio je da su radili upravo mjesečni redovni broj radnih sati, a blagdani su im bili plaćeni iako ih nisu radili. Kada ga pitate koliko je za te osobe iznosio redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016., na primjer može reći u primjerima koje je pogledao iznosio je 152 sata. Na pitanje tužitelja pod pretpostavkom da je tužitelj odradio jedan blagdan koliko bi iznosi njegov redovni mjesečni fond radnih sati, sa varijantom koja je nepovoljnija za tužitelja, vještak odgovara da u nepovoljnijoj varijanti za tužitelja u siječnju 2016. redovni mjesečnih fond radnih sati dakle, broj sati koje je djelatnik dužan odraditi iznosio je 168, ako bi se na to primijenio zaključak 153. koji je nepovoljniji za tužitelja pod pretpostavkom da je radio jedan blagdan i sve druge dane u siječnju 2016. onda on ne bi imao pravo na

./

prekovremene jer bi mu falili sati do 168 što je redovni fond. Međutim u stvarnosti COP nije tako radio jer nikome nije pisan minus, ali ne bi dobio niti prekovremeni sat, već bi dobio naknadu za blagdan od 8 sati. Na pitanje da li postoji razlika u broju redovnog mjesečnog fonda radnih sati između radnika koje rade samo jutarnju smjenu i ne rade blagdane i radnika koji rade u turnusima i rade na blagdane, vještak odgovara da postoji razlika i ona je objašnjena ispod tablice na stranici sedmoj - osmoj varijante II nalaza i mišljenja povoljnije za tužitelja. Takvu je tablicu radio i u drugim predmetima gdje je kao primjere uzimao ljude koje ne rade u turnusima i na blagdane pa vam kroz ovaj predmet objašnjava. Na upit tužitelja pod pretpostavkom pravnog tumačenja zaključka 153. da redovni mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike bez obzira da li rade jutarnju smjenu, dežurstva, turnuse i sl., koji od dva sačinjena izračuna bi bio ispravan za primijeniti, vještak odgovara da pod pretpostavkom da se za sve djelatnike redovni mjesečni fond radnih sati ima računati na isti način ispravan je izračun povoljniji za radnika koji je sadržan u varijanti II nalaza i mišljenja (povoljniji izračun za tužitelja) kojeg je izradio u svim ovakvim predmetima bez obzira da li se radilo o liječnicima ili medicinskim sestrama. Na daljnje pitanje da li postoji razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati nakon 21. prosinca 2015. između tuženika i nastavnog Zavoda za hitnu medicinu istarske županije, vještak odgovara da kao što je već naveo u podnesku u ovosudnom predmetu pod posl.br. Pr-23/2020. od 3. studenog 2023. gdje je na primjerima objasnio razlike u obračunu radnih sati kod Zavoda za hitnu medicinu u odnosu na Opću bolnicu Pula, u tim primjerima jasno se vidi da se je taj obračun razlikovao i to na način da su djelatnici Opće bolnice Pula radili više sati za isti broj plaćenih sati kao djelatnici Zavoda. Na daljnji upit da li je prema II varijanti nalaza moguća situacija u kojoj bi tužitelj primio manju plaću u odnosu na drugog zaposlenika sa istog odjela tuženika koji je odradio manji broj sati, uz pretpostavku da su svi drugi parametri za izračun plaće jednaki, vještak odgovara kako navedena situacija nije moguća. Na daljnji upit da li je navedena situacija moguća primjenom osnovnog nalaza i mišljenja, vještak odgovara kako bi teoretski to bilo moguće, ali se ovom prilikom ne može izričito referirati o preciznim parametrima primjenom kojih bi došlo do navedene situacije. Na pitanje pun. tuženika da vještak objasni razliku HC koja dolazi raditi svaki dan od 7-15 sati od ponedjeljka do petka jer vikend ne radi i jedne medicinske sestre koja dođe u ponedjeljak raditi, ali radi u turnusima što se dešava sa tom sestrom pa joj slučajnošću radni sati padaju na primjer na blagdan, vještak odgovara da osoblje koje radi u turnusima nema raspored posla fiksiran u odnosu na dane u tjednu niti u odnosu na smjene pa tako postoje smjene od 12 sati, 16 sati, noćne smjene, a isto tako rade redovno, blagdanima te subotama i nedjeljama ukoliko im ti dani ulaze u turnus. Međutim dani odmora između turnusa mogu biti dani koje su osoblju koje nije u turnusima redovni radni dan. Zajednička je jedina ukupna suma sati na nivou mjeseca. Nikada u svojim nalazima nije pisao prekovremeni rad samo zato što je pojedini djelatnik radio blagdanom nego isključivo kao zbroj odrađenih sati na nivou mjeseca u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Ne može odgovori na pitanje na primjer da tuženik odluči raditi samo 8 sati u smjenama da li bi bilo dovoljno radnika da to pokrije, ne može točno odgovoriti jer ne zna koliko bolnica ima zaposlenih ljudi. Teoretski je sve moguće da ovaj broj sada ljudi odradi samo 8 sati u svim vrstama smjena ali to onda znači da nema prekovremenih sati no to je sve stvar poslodavca kako će on organizirati rad. Na poseban upit suda odgovara da ovo što je objasnio u ovom slučaju vrijedi u svim predmetima u kojima je vještačio bez obzira da li se radi o medicinskoj sestri ili liječniku. Pod pretpostavkom da tužiteljica i jedna njezina kolegica sa istog odjela, sa istim

./

stažom, istom osnovnom plaćom i istim dodacima u siječnju 2017. odrade jednak broj radnih sati, odrade jednak broj popodnevnih smjena, jednak broj rada subotom i nedjeljom te da je jedina razlika da je jedna odradila blagdan koji pada u utorak a druga blagdan koji pada u nedjelju da li će primjenom za tužiteljicu nepovoljnijeg obračuna iz nalaza i mišljenja vještaka te dvije sestre dobiti jednaku plaću, vještak odgovara da neće dobiti jednaku plaću iz razloga što će medicinska sestra koja nije radila na blagdan koji je pao u utorak dobiti naknadu za državni blagdan a druga neće.

18. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i sve dopune sačinjene prema prijedlogu stranaka u odnosu na matematički izračun, pa tako i izračunatu visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i neisplaćene dodatke za prekovremeni rad koju je ista utvrdila, a koju tuženik nije isplatio sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca. Sud je i nadalje stajališta da je osnovni nalaz i mišljenje odnosno varijanta II vještaka jasan i potpun te u skladu sa ostalim provedenim dokazima te da isti u konkretnom slučaju valja primijeniti jer jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Ponovno valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan.

18.1. U ponovljenom je postupku provedena daljnja dopuna nalaza i mišljenja po vještaku Marinu Rameša te je proveden i dokaz saslušanjem vještaka iz kojeg jasno proizlazi da su u konkretnom slučaju djelatnici koji ne rade na

./

blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik) pa nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Dakle zaključno kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz varijante II nalaza i mišljenja koju je sud i dosudio.

19. Valja ukazati da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

20. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik od 21. prosinca 2015. na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015. pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav

./

zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

21. Što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95) valja ukazati da je i u tom dijelu jedino ispravno prihvatljiva osnovna varijanta nalaza i mišljenja jer je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime takav Zaključak donesen je na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU-a i primjene istog po tuženiku u cijelosti neutemeljeno. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tuženika za provođenjem daljnjih dopuna vještačenja a sud nije cijenio potrebnim provesti niti novo vještačenje.

22. Tuženik je opreza radi istakao i prigovor zastare kojeg sud nije našao osnovanim obzirom se najstarije potraživanje odnosi na mjesec kolovoz 2014. godine koje dospijeva 15. rujna 2014. godine. pa kako je tužba podnesena u ovoj pravanoj stvari 30. kolovoza 2019. to je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka (čl.139. Zakona o radu). Pritom je bitno istaći da u konkretnoj stvari nema prekluzije prava na podnošenje tužbe jer je riječ o tužbi za isplatu za što nije propisan zakonski prekluzivni rok.

23. Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu

./

na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 02.03.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje 22.07.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 09.09.2022. 25 bodova (Tbr.9/4), na ročištu 17.02.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 20.02.2023. 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 20.02.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 20.06.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na rorčištu 14.1.2026. 100 bodova (Tbr.9/1) i pristup ročištu za objavu (x2) po 50 bodova što sve uvećano za PDV iznosi 1.937,50 eur. Nadalje je tužiteljici priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška priznat ukupan iznos od 2.269,30 eur.

U Puli, 9. veljače 2026. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- Tužiteljici po pun. - Tuženiku po pun.

./