Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-1049/2026.-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UH, kojeg brani Toni Marinković, odvjetnik iz odvjetničkog društva Ivančević Marinković i partneri d.o.o., zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, pod klasom: 211-07/26-5/2531 i ur.brojem: 511-12-23-26-1 od 1. veljače 2026., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i R rođene Ć, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen u klinici "Svjetlost", oženjen, otac jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v  j e

što je:

1. veljače 2026. u 16:20 sati, u Splitu, na adresi [adresa], u podstanarskom stanu RH, počinio prekršaj nasilja u obitelji primjenom fizičke sile bez da je nastupila tjelesna ozljeda, a naspram svoje supruge ĆH, rođene **.**.1988., na način da je ustao s kauča te fizički nasrnuo na suprugu ĆH tako što je istu objema rukama dva puta odgurnuo, a kojom prilikom ista nije zadobila tjelesne ozljede,

dakle, počinio nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA.

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode na temelju izvješća o uhićenju Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, odnosno vrijeme od 1. veljače 2026. u 17:03 sati do 2. veljače 2026. u 10:45 sati kada je na temelju rješenja ovog Suda o ukidanju zadržavanja pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan uplatiti preostali iznos od 220,36 eura (dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi).

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 100,00 (sto) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog UH, zbog prekršaja činjenično opisanog kao u izreci ove presude i pravno označenog kao prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

2.1. Okrivljenik je očitujući se o krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavio kako se ne smatra krivim

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je 1. veljače 2026. u 16:20 sati bio u stanu na adresi u [adresa], to je podstanarski stan u vlasništvu RH, a u kojem stanuje zajedno sa suprugom ĆH i zajedničkim djetetom. Predmetne prilike je spavao na kauču kada ga je ĆH probudila i počela histerizirati, ustao se i zagrlio je, a dotična se zapravo odgurnula od njega i pritom je udarila leđima u zid tako da nije točno da je fizički nasrnuo na istu kako mu se to stavlja na teret. Pretpostavlja da je suprugu povrijedilo to što nije htio ostati do kraja na jednom ručku kojeg je tog dana organizirala pa je išao kući i otišao spavati. Inače, između njega i supruge nije nikada bilo nikakvih prijava i njihov odnos je uredan. Zna da mu je na snazi zabrana približavanja supruzi od 8 dana izrečena od policije. Da ima gdje boraviti tako da želi samo uzeti svoje stvari iz stana u kojem zajedno stanuju.

2.3. Na pitanje branitelja, čime se bavi u poliklinici "Svjetlost", okrivljenik je odgovorio da je kirurg i u opisu posla mu je skidanje dioptrije.

2.4. Na temelju članka 121. Prekršajnog zakona, Sud je iz spisa predmeta izdvojio dio službene zabilješke I. policijske postaje Split od 1. veljače 2026. u dijelu koji sadrži obavijesni razgovor s ĆH i UH, a u kojem dijelu se službena zabilješka ne može koristiti kao dokaz.

2.5. Sud je u dokazne svrhe pročitao: neizdvojeni dio službene zabilješke I. Policijske postaje Split od 1. siječnja 2026., izviješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji u dijelu koji se temelji na neposrednim zapažanjima policijskih službenika, naredbu o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze okrivljenika s ĆH u trajanju od 2. veljače 2026. do 10. veljače 2026., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenika, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, izviješće o uhićenju i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3. Na idućem ročištu, Sud je u dokazne svrhe ispitao svjedokinju - žrtvu ĆH, koja je iskazivala bez prisutnosti okrivljenika jer je kao žrtva iskoristila navedenu zakonsku mogućnost. Okrivljenik i branitelj nisu se odazvali uredno dostavljenim sudskim pozivima za ročište koje je bilo određeno istoga dana, a niti su izostanke ispričali.

3.1. Svjedokinja ĆH je u svom iskazu izjavila da joj je okrivljeni UH suprug, s kojim je u braku dvanaest godina i imaju zajedničko dijete i zajedno stanuju u podstanarskom stanu u [adresa]. Predmetne prilike je došlo do svađe između nje i okrivljenika, a potom i do fizičkog obračuna s njegove strane, a istaknula je da je to prvi put da se u njihovom braku dogodila takva situacija. Da se to jutro vratila iz noćne smjene, radi kao medicinska sestra, da su ona i okrivljenik bili na jednom ručku s kojeg je on želio otići ranije pa ga je odvela kući i vratila se na ručak. Kad je došla kući, oko 16,20 sati, zatekla je okrivljenika kako spava na kauču i zapravo je ona potencirala svađu, rekla mu je da se izvoli probudit i da makne stvari s mašine, na što je okrivljenik ustao s kauča i s obje ruke ju je podignuo i odgurnuo je na zid dva puta. Bila je prestravljena time i rekla mu je da će mu pozvati policiju, a na što joj je okrivljenik kazao da ju je samo išao zagrliti. Nakon toga je pozvala policiju.

3.2. Na pitanje suda, je li joj se okrivljenik od ovog događaja javljao i je li pokušao s njom stupiti u kontakt, svjedokinja je odgovorila da okrivljenik nije došao na njihovu adresu stanovanja, čuli su se preko telefona jer ju je nazvao i rekao da mu je ostala osobna iskaznica te da je njihov odnos po tom pitanju sada u redu. Da je tijekom braka bilo situacija kao što su uobičajene svađe, ali nikada je okrivljenik nije fizički napao do ovog puta, a pozvala je policiju jer je samo željela da shvati da njegovo ponašanje nije u redu i doista je u tom trenutku, kada ju je s obje ruke podigao, bila prestrašena. Ne želi da okrivljenik snosi ikakve sankcije, ne želi da ide u zatvor, ne želi da izgubi posao, samo mu želi pružiti šansu, ali da potraži stručnu pomoć. Na pitanje suda, zbog čega misli da mu je stručna pomoć potrebna, svjedokinja je odgovorila da samo želi da se malo iskontrolira. Na pitanje suda, je li zadobila ikakve ozljede, svjedokinja je odgovorila da nije.

4. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti.

5. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i izvedenih dokaza, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude, a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

6. Odredbom članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

7. U postupku nije sporno da je okrivljeni UH suprug žrtve ĆH, odnosno isti su bračni drugovi pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

7.1. Nije sporno da su se okrivljenik i žrtva ĆH u inkriminirano vrijeme nalazili u Splitu, u podstanarskom stanu RH, na adresi [adresa].

7.2. Sporno je je li okrivljenik fizički nasrnuo na žrtvu ĆH na način da ju je objema rukama dva puta odgurnuo.

7.3. Sud je cijenio vjerodostojnim iskaz ispitane svjedokinje žrtve ĆH, koja je u vezi s odlučnim činjenicama iskazivala jasno, objektivno i uvjerljivo, a u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti koje bi upućivale na nevjerodostojnost njenog iskazivanja. Naime, iz iskaza ispitane svjedokinje u bitnom proizlazi kako je predmetne prilike zatekla okrivljenika kako spava na kauču i zbog čega mu je rekla da se probudi, a nakon čega je okrivljenik ustao s kauča te je s obje ruke podignuo i odgurnuo na zid dva puta, a zbog čega je pozvala policiju. Za istaknuti je kako svjedokinja u svom iskazu nije umanjivala svoje postupanje prema okrivljeniku s obzirom da je izjavila da je potencirala svađu, međutim sud napominje kako to ne opravdava postupanje okrivljenika koje je nakon toga uslijedilo jer je nedvojbeno da okrivljenik nije bio fizički napadnut u smislu da se morao braniti odgurivanjem. S obzirom na naprijed navedeni iskaz svjedokinje iz kojeg također proizlazi da joj je okrivljenik kazao da je samo išao zagrliti, i to nakon što mu je rekla da će mu pozvati policiju kada ju je odgurnuo, neuvjerljiv je pokušaj obrane okrivljenika da Sudu prikaže da se radilo o zagrljaju i da se žrtva zapravo odgurnula od njega i pritom udarila leđima u zid.

7.4. S obzirom na činjenicu da je okrivljenik imao priliku postaviti pitanja žrtvi kao svjedokinji optužbe i očitovati se o sadržaju njenog iskaza (sud je okrivljeniku pružio navedenu mogućnost jer je uredno pozvan na ročište), ali navedenu mogućnost svojom voljom nije iskoristio (kao ni njegov branitelj), a vodeći računa da su sve odlučne činjenice dovoljno razjašnjene, Sud nije smatrao potrebnim provoditi odnosno inzistirati na suočenju okrivljenika i žrtve.

7.5. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da se događaj zbio na način kako ga opisuje žrtva, a što u bitnom i korespondira s činjeničnim opisom optužbe. Ponašanjem okrivljenika predmetne prilike, ostvaren je oblik fizičkog nasilja u obitelji te su se u radnjama okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, a koji mu se stavlja na teret.

7.6. Sud je iz činjeničnog opisa djela, a u skladu s rezultatima dokaznog postupka, ispustio riječi: ..."ničim izazvan" te je ispustio riječi: ..."takvim ponašanjem okrivljeni je kod oštećene prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost". Naime, posljedica u obliku povrede dostojanstva ili uznemirenosti čini biće prekršaja psihičkog, a ne fizičkog nasilja u obitelji.

8. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

9. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je. Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

10. Određujući prekršajnopravnu sankciju okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Osim prekršajne neosuđivanosti, na strani okrivljenika nije bilo naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Kao otegotno uzeta je u obzir težina djela. Međutim, sud je prekršajnu neosuđivanost okrivljenika koja je obična olakotna okolnost u smislu članka 5. Ustava Repulike Hrvatske uzeo u obzir prilikom određivanja vrste kazne pa je okrivljeniku između alternativno propisane kazne zatvora i novčane kazne, izrekao kao blažu vrstu kazne - novčanu kaznu u najmanjem iznosu od 300,00 eura, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

10.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 eura novčane kazne pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u preostalom iznosu, a kako je i navedeno u izreci ove presude.

10.2. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena

11. Sud nije izrekao okrivljeniku mjeru opreza zabrane približavanja i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s ĆH, a koja je predložena optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja. Naime, s obzirom da iz iskaza ispitane svjedokinje žrtve ĆH proizlazi da ne osjeća strah odnosno ugroženost od okrivljenika, a s kojim želi ostvarivati komunikaciju, Sud smatra kako ne postoji potreba za predloženim oblikom zaštite pa Sud nije izrekao predmetnu mjeru.

12. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 100,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenu ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika. Naime, okrivljenik je uhićen i doveden na Sud, a što je zahtijevalo dodatni angažman policijskih službenika te su održana ukupno dva sudska ročišta te se stoga određeni paušali trošak smatra opravdanim.

U Splitu 9. veljače 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. svjedokinji-žrtvi ĆH,

4. branitelju,

5. u spis.