R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Poslovni broj: P-758/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva, 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pored suvlasničkog dijela od 1/2, suvlasnik daljnjih 1/4 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Kuća i dvorište u [adresa], površine 466 m2, što je tužena NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod, po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženoj NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tužitelju HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. R1-135/2025-3 od 21. listopada 2025. godine, točkom II. rješenja, upućen tužitelj u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv tužene radi osporavanja suvlasničkih omjera izvanparničnih stranaka na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Kuća i dvorište u [adresa], površine 466 m2, upisane kao suvlasništvo parničnih stranaka, svake u 1/2 dijela. Parnične stranke su bivši bračni drugovi. Brak sklopljen 26. srpnja 1980. godine razveden je 30. listopada 2002. godine. Po razvodu braka parničnih stranaka iste nastavljaju živjeti zajedno bez prekida u izvanbračnoj zajednici sve do 15. rujna 2011. godine. Za vrijeme trajanja braka, sredstvima stečenim radom i dijelom vlastitim sredstvima tužitelja, 1992. godine parnične stranke su kupile nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – Kuća i dvorište u [adresa], površine 466 m2, na kojim nekretninama su tužiteljica i tuženik u zemljišnim knjigama upisani suvlasnicima svaki u 1/2 dijela. Tužitelj osporava da bi parnične stranke na nekretninama navedenim u točki 3. tužbe bile suvlasnici na jednake dijelove. Naime, u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina 1992. godine na snazi je bio i primjenjivao se Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994). Temeljem odredbe članka 287. stavka 1. istog Zakona kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Tužitelj je od 1984. do 1995. godine radio u Knjižari Mladost na radnom mjestu zamjenika poslovođe, te ostvarivao plaću od oko 3.000,00 DEM. Tužena do 1987. godine nije radila, a iste godine se zaposlila u pošti i ostvarivala plaću u iznosu od oko 1.100,00 DEM. S obzirom na znatno veća mjesečna primanja tužitelja u periodu stjecanja predmetnih nekretnina, tužitelj je više doprinio stjecanju iste imovine, zbog čega je njegov suvlasnički dio u zajedničkoj imovini veći od onog tužene. Nadalje, tužitelj je u stjecanje predmetnih nekretnina uložio i vlastita sredstva. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da mu pored 1/2 suvlasničkog dijela s kojim je upisan u zemljišnim knjigama pripada i daljnji suvlasnički dio od 1/4. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu po provedenom postupku donijeti presudu, kao i rješenje kojim će se odrediti zabilježba spora na suvlasničkom dijelu tužene na nekretnini koja je predmet ovog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je nesporna činjenica da je brak parničnih stranaka pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-499/02-15 od 30. listopada 2002. Nakon razvoda braka neistina je da su parnične stranke nastavile živjeti bez prekida u izvanbračnoj zajednici sve do 15. rujna 2011. Naime, nakon razvoda braka tužitelj je protiv tuženice dana 19. siječnja 2005. ustao sa tužbom radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini koja je predmet i ovog parničnog postupka temeljem bračne stečevine u kojoj je u činjeničnim navodima tužbe kao odlučnu činjenicu istaknuo: Tužitelj je do sada u nekoliko navrata pokušavao sa tuženicom dogovoriti sporazumni upis njegovog prava suvlasništva, ali tuženica odbija o tome razgovarati. U obrazloženju prijedloga za određivanje privremene mjere navodi: Naime, budući je tuženica upisana kao samovlasnica, ista je 2003.g. nakon razvoda braka samostalno i bez znanja i suglasnosti tužitelja založila nekretninu radi realizacije kredita RBA d.d., a radi vlastitih potreba. Budući su odnosi predlagatelja i protivnice osiguranja poremećeni, budući da protivnica osiguranja odbija dozvoliti upis njegovog suvlasničkog udjela mirnim putem, predlagatelj strahuje da bi protivnica osiguranja mogla ponovno založiti nekretnine koje su predmet raspravljanja, bez ikakvih zapreka, jer se ista preselila iz zajedničke kuće, te ureduje novi stambeni prostor u Primorskoj br. 3. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-54/05-5 od 25. veljače 2005.g. utvrđeno je pravo suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine koja je predmet ovog parničnog postupka, a iz činjeničnog obrazloženja tužbe i prijedloga za privremenu mjeru tužitelja od 15.siječnja 2005. razvidno je kako tužitelj niti jednom riječju ne govori o nastavku izvanbračne zajednice bez prekida sve do 15. rujna 2011. jer već u siječnju 2005. tužitelj navodi da se tuženica preselila iz zajedničke kuće i ureduje stambeni prostor u Primorskoj 3, te diže kredit stambeni kredit radi vlastitih potreba. Parnični postupak iz 2005.g. voden je između istih parničnih stranaka i u vezi iste pravne osnove- bračne stečevine, stoga tuženica u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje uvećanje suvlasničkog dijela po osnovu bračne stečevine ističe prigovor presuđene stvari i predlaže u tom dijelu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelj i tuženica nikada nisu bili u izvanbračnoj zajednici nakon prestanka bračne zajednice koji prestanak je finaliziran postupkom razvoda braka, a u odnosu na bračnu stečevinu donesena je pravomoćna sudska odluka, stoga se ne može o istoj stvari suditi dva puta. Nastavno na prethodno, tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. U cijelosti se osporava da bi tužitelj i tuženica nakon razvoda braka nastavili živjeti zajedno bez prekida u izvanbračnoj zajednici sve do 15. rujna 2011. Obje parnične stranke su nakon razvoda braka živjeli u kući u njihovom suvlasništvu ali u nikakvoj zajednici iz razloga što je kuća bračna stečevina parničnih stranaka svakog u 1/2 dijela iz koje tuženica nije željela iseliti u podstanare sve dok si ne riješi drugo stambeno pitanje, odnosno tuženica je kao suvlasnica nekretnine živjela u suvlasničkom dijelu kuće samostalno i neovisno o tužitelju, a pri tome je bila izložena fizičkoj i psihičkoj torturi tužitelja koji je cijelo vrijeme tražio od nje da se ona iseli iz kuće, što je tuženica u konačnici kako tužitelj sam priznaje i učinila 2004. Tužitelj i tuženica nisu nakon razvoda braka imali nikakvu emocionalnu, ekonomsku, seksualnu zajednicu, nego je tuženica bila dovoljno pametna žena koja nije popustila pritisku tužitelja za iseljenjem iz njezinog suvlasničkog djela dok si nije samostalno, svojim novčanim sredstvima riješila drugo stambeno pitanje u nekretnini koju je naslijedila od svoje obitelji. Životno je logično da bi se tužitelj 2005. godine sjećao da od 2002. godine nastavlja sa tuženicom živjeti u izvanbračnoj zajednici, dok upravno suprotno tome tužitelj 2005.g. u tužbi ističe kako tuženica ne želi s njim razgovarati, kako je bez njegova znanja i suglasnosti založila zajedničku nekretninu radi vlastitih potreba, kako je preselila iz zajedničke kuće u novi stambeni prostor u Primorskoj ulici 3. Opravdano se postavlja pitanje da li se radi o izvanbračnoj zajednici u kojoj tuženica ne želi razgovarati sa tužiteljem, u kojem je bez njegova znanja i suglasnosti založila zajedničku nekretninu iz koje se preselila 2004. u novi stambeni objekt u [adresa] gdje i danas živi. Kakva je to izvanbračna zajednica gdje bivši bračni drugovi žive svako u drugoj nekretnini, gdje nemaju nikakve zajedničke financije, nemaju zajedničke prijatelje, nemaju seksualne odnose, a svaki puta kada su prisiljeni komunicirati zbog zajedničke djece između njih nastaju tenzije zbog kojih je tuženica u nekoliko navrata prijavljivala tužitelja policiji. Tužitelj u tužbi i privremenoj mjeri iz 2005.g. točno opisuje prirodu njihovog odnosa nakon razvoda braka, a to je "cimerstvo" dvoje ljudi do uređenja nekretnine koja je vlastita imovina tuženice, koje je trajalo određeno vrijeme kako zbog uređenja vlastite nekretnine tuženice tako i zbog dvoje zajedničke djece i način uređenja međusobnih odnosa uzdržavanja djece i viđanja djece. Tužitelj nije računao na činjenicu kako tuženica ima sačuvanu dokumentaciju iz predmeta P-54/05 koju prilaže u spis, a koja ukazuje na sasvim suprotne tvrdnje tužitelja u tom predmetu u odnosu na navode iz predmetne tužbe. Tuženica ističe kako su neistiniti navodi tužitelja da tuženica do 1987.g. nije radila jer iz Potvrde HZMO od 06.06.2023. koja se prilaže odgovoru na tužbu dokazuje da se tuženica nalazila u radnom odnosu od 01.11. 1984.g. do 30.05.1985. i bila zaposlenica Hrvatske Pošte d.d., te potom ponovno od 04.11.1986. Navodi o visini plaće tužitelja od 1984. do 1985.g. su besmisleni u kontekstu činjenice da se radi o presuđenoj stvari iz 2005.g., ali tuženice navodi kako tužitelj zaboravlja da je 1985.g. otišao na odsluženje vojnog roka i da nije radio kako navodi. Apsolutno je neistina da bi tuženik u stjecanje predmetnih nekretnina uložio vlastita sredstva jer je nekretnina stečena isključivo radom tuženice koja je bila zaposlenica Hrvatske Pošte i koja je temeljem radnopravnog statusa stekla uvjete za kupovinu građevinskog zemljišta u tzv. "Poštanskom naselju na Koloniji" na način da joj se sa njezine plaće svakomjesečno ustezao novčani iznos do potpune otplate zemljišta. Gradnja nekretnine koja je u naravi montažna kuća bila je predmet utvrđenja bračne stečevine iz parnice iz 2005. i tuženica nije osporavala tužitelju suvlasništvo u 1/2 dijela nekretnine, kako prije tako niti sada. Tužitelj u tužbi ne obrazlaže kolika je on to vlastita novčana sredstva uložio u nekretninu, koji su izvori tih vlastitih novčanih sredstava, ali ono što tuženica zasigurno zna kako je tužitelj posuđivao novac za svoje osobni stil života koji je bio izvan financijskih mogućnosti od kamatara koji su tražili povrat novca zbog čega je tuženica, s obzirom da je imala saznanja o kakvim se ljudima radi i o načinu njihovog postupanja u svrhu predaje novca, strahovala za život i zdravlje zajedničke djece kada su se isti pojavljivali ispred njihove kuće u [adresa] i tražili tužitelja radi povrata novca. Tužitelj od tuženice nije zatražio nikakvu suglasnost za ulaganje u suvlasničke dijelove nekretnine tuženice stoga pozivom na odredbu čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj ne može tražiti povećanje suvlasničkog dijela zbog ulaganja, adaptacije, renoviranja i dr., nego eventualno može postaviti obveznopravni zahtjev za isplatu. Slijedom svega naprijed navedenog tuženica je predložila odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužitelju naknaditi tuženici prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj se svojim podneskom od 4. veljače 2026. odrekao tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer su se stranke sporazumjele izvan suda.

4. Stoga je sukladno članku 331.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 9. veljače 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba u roku l5 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Slavonskom Brodu u tri istovjetna pisana primjerka. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2 ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353 st. 3 ZPP-a).