REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-846/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja KK iz [adresa], Biskupa K 19a, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa opunomoćenik MK, službena osoba, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25- 03/03351177277, URBROJ: 341-99-06/2-25-373 od 1. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25- 03/03351177277, URBROJ: 341-99-06/2-25-373 od 1. srpnja 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 141-02/24-03/03351177277, URBROJ: 341- 12-06/2-24-27691 od 25. studenog 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. lipnja 2024. podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZOHBDR) te upućuje na sadržaj članka 142. stavka 2. tog Zakona. Smatra da osporavanim rješenjem dolazi do kršenja članka 142. ZOHBDR-a i Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji, gdje je člankom 24. stavak 2. jasno propisan način isplate mirovina. Poziva se na odredbu članka 140. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.), te zaključuje da to ne znači da su međunarodni ugovori po pravnoj snazi iznad Ustava Republike Hrvatske, pa njihova formulacija, bez obzira kakva bila u pojedinim postupcima, ne može biti temelj za kršenje naprijed navedenih i ostalih Ustavom zajamčenih prava i sloboda.

2.1. Posebno navodi da je u obrazloženju rješenja navedeno da je prema predmetnom nalazu i mišljenju od 24. listopada 2024. utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer unatoč postojanju anatomsko- funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontradikcija koje ta oštećenja uzrokuju, osiguranik može raditi na poslovima koje obavlja. Mišljenja je da se u osporavanom rješenju ne obrazlaže na koji način je zaključeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti. Smatra da je rješenje doneseno na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da je došlo do kršenja članka 98. stavak 5. , članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i da mu nije pružena mogućnost da se očituje na nalaz od 24. listopada 2024. Nadalje, da mu sporni nalazi nikada nisu dostavljeni, radi čega je ostao uskraćen da se očituje na iste, čime je došlo do povrede načela saslušanja stranke.

2.2. Nadalje, navodi kako je u osporavanom rješenju moralo biti obrazloženo iz kojih razloga nije cijenjena priložena liječnička dokumentacija, iz koje je vidljivo kako je stradao na bojišnici, da je povrijeđen u glavu, vrat, leđa, desno koljeno i da je imao ozljedu sluha, te da je doživio psihički stres, zbog čega je i cijenjen sa 70% trajno po osnovi stradavanja na prvoj borbenoj crti u obnašanju dužnosti po zapovjedi zapovjednika i postupajući po pravilima službe. Ukazuje na svoje zdravstvene probleme koji su posljedica ratnih ozljeda, a kasnije i upotrebe velike količine lijekova jer se liječio od hemangioma na jetri. Dodaje da ima oštećenje vratne kralježnice, zatim da je obavio više operacija polipa u nosu, kao i operaciju prostate, na što sve Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Osijeku nije obratilo posebnu pozornost. Pojašnjava kako nakon što je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu svojim nalazom i mišljenjem od 17. travnja 2025. ispravilo propust i cijenilo da ima potpuni gubitak radne sposobnosti, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja nije bilo suglasno s time i smatralo je da „ne nalazi niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti prema ZOHBDR.” Po mišljenju tužitelja to je pravno nedorečeno i nesuvislo zbog činjenice kako jeza sve navedeno priložio liječničke nalaze, ali su pravilno cjenjeni samo na jednoj instanci. Dalje ističe kako je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nepravilno primijenjen materijalni propis.

2.3. Tužitelj se poziva na članak 39. i 133. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) te ističe kako je zbog svog psihofizičkog stanja, 10 operativnih zahvata i godina starosti otišao u mirovinu po rješenju iz MIO/PIO Mostar od 7. listopada 2021. Navodi da njegova medicinska dokumentacija i godine života (60 godina) utječu na radnu sposobnost, to jest da sa svojim godinama života i zdravstvenim stanjem ima potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega je i umirovljen u Bosni i Hercegovini, što potvrđuje rješenje od FMIO/PIO. Smatra da je tužba osnovana zbog krajnje proizvoljnog i paušalnog obrazloženja u Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a kasnije i Povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja jer su njihova mišljenja ostala krajnje nejasna, nisu dovoljno obrazložena i kao takva nisu mogla poslužiti za donošenje zakonitog rješenja. Poziva se i na odredbe članka 14., 26. i 57. Ustava Republike Hrvatske i navodi da su svi pred zakonom jednaki te da dosadašnje postupanje upravnih tijela predstavlja grubo kršenje ustavnih i zakonskih odredbi.

2.4. Također, upućuje na bilateralni sporazum sklopljen između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i na ZOHBDR-a koji u članku 142. stavak 2. pripadniku HVO daje mogućnost kao osobi koja je ozlijeđena i oboljela da podnese zahtjev za hrvatsku mirovinu, nakon čega navodi da je Vlada Republike Hrvatske 24. travnja 2023. podnijela jednostranu izjavu Europskom sudu za ljudska prava (dalje: ESLJP) u kojoj je priznala povredu članka 6. stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima, pa je ESLJP na osnovu članka 76. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima Republike Hrvatske odlučio kako je opravdano tražiti obnovu postupka s obzirom na činjenicu da se u Republici Hrvatskoj u nizu presuda utvrdila povreda prava na pošteno suđenje jer su tumačenja domaćih sudova o ranjavanjima, zatočenjima ili povredama i oboljenjima bila proizvoljna, pretjerano formalistička i suprotna svrsi ugovora, što se navodi u presudi ESLJP u predmetu Bulić vs. Croatia. Poziva se na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U-III- 1941/2011. Smatra da tuženik nije valjano i argumentirano obrazložio u kojoj mjeri posljedica oštećenja organizma nije nastala u vezi sa stradavanjem i obavljanjem vojne dužnosti na prvoj crti obrane. Predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj u tužbi, u bitnom, ponavlja navode koje je iznio u žalbi, a koji nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Poziva se na utvrđenja iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka od 24. listopada 2024. te navodi da je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a, donesen predmetni nalaz i od 17. travnja 2025., u obrazloženju kojeg je navedeno da Vijeće viših vještaka cijeni postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti. Nadalje, da je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti, u postupku revizije donijelo nalaz i mišljenje od 12. lipnja 2025. prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka od 17. travnja 2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak jer ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen ozljedom zadobivenom u obrani suvereniteta. Dodaje kako je u vezi s navedenim donesen nalaz i mišljenje od 24. lipnja 2025., u obrazloženju kojega je zaključno navedeno da su uzrok invalidnosti bolesti (degenerativne promjene lokomotornog aparata, stanje po malignoj bolesti) koje nisu predmet ocjene prema odredbama članka 142. ZOHBDR- a. S obzirom na to da prema navedenom nalazu i mišljenju od 24. lipnja 2025. kod tužitelja ne postoji gubitak radne sposobnosti uzrokovan povredom ili bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta, smatra da je pravilno odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-a. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 12. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji svoj izostanak nije opravdao.

4.1. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala u cijelosti kod svih navoda iz odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja. Predložila je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 11. lipnja 2024. za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

8. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj rođen **.**.1965. te da je hrvatski državljanin. Također je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u razdoblju od 18. rujna 1991. do 31. ožujka 1993., te da je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a.

9. Prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj 07/15- 45/8-360/24-02 od 29. travnja 2024. tužitelj je obolio 7. kolovoza 1992. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane Stolačke bojišnice / Rotimlja.

10. Rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine – Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, Grada [adresa], Broj: UP-I-09-43-1320/06 od 30. ožujka 2007., tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 79% vojnog invaliditeta, stalno, o osnovi povrede i oboljenja, počevši od 1. svibnja 2006.

11. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da iz Nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, KLASA: 561-02/24- 02/1106, URBROJ: 426-04-03/15-24-2, evidencijski broj vještačenja 1137395, od 24. listopada 2024., proizlazi da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer unatoč postojanju anatomsko – funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koje ta oštećenja uzrokuju, osiguranik može raditi na poslovima koje obavlja.

12. U skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a, tuženik je u povodu žalbe od Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom zatražio donošenje nalaza i mišljenja. Prema dokumentaciji u spisu upravnog postupka, Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donijelo je nalaz i mišljenje KLASA: 561-02/24-02/1106, URBROJ: 426- 5-1/27-25-5, evidencijski broj vještačenja: 1235155 od 17. travnja 2025. (datum vještačenja: 9. travnja 2025.), u obrazloženju kojeg je navedeno da Vijeće viših vještaka cijeni potpuni gubitak radne sposobnosti. Uzrok je: 50% ozljeda po ZOHBDR, 50% bolest bez sveze. Datum je: 21. listopada 2024.

13. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku revizije, donijelo je nalaz i mišljenje KLASA: 140- 01/25-02/318, URBROJ: 522-4/4-25-2 od 12. lipnja 2025., prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 1235155 od 17. travnja 2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak jer ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen ozljedom zadobivenom u obrani suvereniteta.

14. U vezi s navedenim, Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda donijelo je nalaz i mišljenje, KLASA: 561-02/24-02/1106, URBROJ: 426-5-1/27-25-8, evidencijski broj vještačenja: 1274889 od 24. lipnja 2025. (datum vještačenja: 23. lipnja 2025.). U obrazloženju mišljenja je navedeno kako je tužitelj rođen 1965., da je radio kao tehničar za popravak računala, kao i da je sudionik Domovinskog rata kao pripadnik HVO od 18. rujna 1991. do 31. ožujka 1993. Dalje se navodi Potvrda o okolnostima stradavanja: 7. kolovoza 1992. zadobio „blast" ozlijede glave, vrata, leđa, desnog koljena, ušiju sa psihičkim šokom. Nadalje, rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata od 30. ožujka 2007. RVI iznosi 70% na osnovu „blast" ozlijede glave, vrata, leđa, desnog koljena, ušiju sa psihičkim šokom. Operirao polipe u nosu 2009. i 2017., liječi se zbog CB i LS sindroma, bronhalne astme, arterijske hipertenzije. Zbog karcinoma prostate učinjena radikalna prostatektomija 27. travnja 2022. Bez onkološke terapije je i bez recidiva bolesti je. CT mozga 1992. potvrđuje difuzna kontuzijska žarišta.

14.1. Vijeće viših vještaka cijeni: Potpuni gubitak radne sposobnosti. Povratkom spisa sa Povjerenstva za reviziju ocijene radne sposobnosti od 12. lipnja 2025, navodi se da promjene zdravstvenog stanja ne utječu na ocjenu radne sposobnosti. Naime, navodi se kako je tužitelj zadobio blast ozljedu 7. kolovoza 1992. te je ortoped ordinirao bandažu koljena i anlagetik. Radilo se o lakšoj ozljedi. S vremenskim odmakom 1995. CT s vrlo kratkim opisom je nekonkluzivan. U nalazu psihologa se ne opsuje bilo kakve organske odnosno postraumatski uvjetovane kognitivne smetnje. Stoga se navodi da su uzrok invalidnosti bolesti (degenerativne promjene lokomotornog aparata, stanje po malignoj bolesti) koje nisu predmet ocjene u skladu s odredbama članku 142. ZOHBDR-a.

15. Prema članku 39. stavku 1. ZOMO-a, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema stavku 3. istog članka, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, stavkom 4. toga članka propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Prema stavku 5. navedenog članka, uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

16. Člankom 142. stavkom 2. ZOHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

17. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja vještaka, Sud je utvrdio da je posljednji nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-02/24-02/1106, URBROJ: 426-5-1/27- 25-8, evidencijski broj vještačenja: 1274889 od 24. lipnja 2025. dan u skladu s pravilima struke. Naime, Vijeće viših vještaka cijenilo je potpuni gubitak radne sposobnosti jer su uzrok invalidnosti bolesti (degenerativne promjene lokomotornog aparata, stanje po malignoj bolesti) koje nisu predmet ocjene u skladu s odredbama članka 142. ZOHBDR-a. Stoga, kako kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a.

18. Naime, priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini je samo zakonom propisana pretpostavka za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu na temelju ZOMO-a i ZOHBDR-a. Međutim, kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja, na temelju dostavljene medicinske dokumentacije mora se utvrditi eventualno postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima, što se utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Provedena vještačenja u konkretnom slučaju ne daju osnovu za priznavanje zahtjeva tužitelja.

19. Za napomenuti je kako je upravo medicinska dokumentacija tužitelja uzeta u obzir za donošenje predmetnih nalaza i mišljenja, a eventualno tužiteljevo nezadovoljstvo rezultatom nalaza i mišljenja ne znači ujedno i nezakonitost rješenja donesenog na temelju takvih nalaza i mišljenja. Pri tome mišljenje nije paušalno obrazloženo, već sadrži sve razloge kojima se tijelo vodilo pri donošenju istoga, a ti razlozi su jasni, razumljivi i povezani s utvrđenim činjenicama i primijenjenim propisima.

20. U vezi tužbenih navoda o tome da tužitelju nalazi i mišljenja nisu dostavljeni, za istaknuti je kako ZOMO, niti Uredba o metodologijama vještačenja ne propisuje obveznu dostavu nalaza i mišljenja vještaka osiguraniku. Naime, Zavod nije obvezan dostavljati strankama same nalaze i mišljenja vještaka kao dokaze, jer oni nisu upravni akti, već se nalaz i mišljenje navode u obrazloženju rješenja. Dodatno, tužitelj je imao mogućnost prema članku 84. ZUP-a razgledati spis predmeta, te se na taj način obavijestiti o tijeku postupka i svim poduzetim radnjama, a time i izvršiti uvid u nalaze i mišljenja stručnih medicinskih tijela. K tome, sadržaj nalaza i mišljenja je sadržan u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika. S obzirom na to da ne postoji obveza dostave nalaza i mišljenja stranci, tužitelj nije uskraćen da se očituje na iste, pa u tom smislu nije ni povrijeđeno njegovo pravo na izjašnjavanje niti načelo saslušanja stranke, kao niti članak 52. ZUP-a.

21. Nadalje, Sud ne nalazi da bi odredbe članka 14. i 26. Ustava Republike Hrvatske bile povrijeđene na štetu tužitelja niti se radi o diskriminaciji tužitelja po bilo kojoj osnovi. K tome, prigovori o nejednakosti pred zakonom bez konkretne i obrazložene argumentacije kojom bi se pokazalo u čemu se sastoji nejednakost i u odnosu na koga, ne mogu se prihvatiti. Samo apstraktno pozivanje na nejednakost bez povezivanja s konkretnim slučajem i usporedbom s drugim sličnim slučajevima nije dostatno. Sud ocjenjuje kako ne postoje dokazi o povredi odredbe Ustava Republike Hrvatske po kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

22. Sud smatra i kako osporavano rješenje nije proizvoljno niti pretjerano formalističko, iz razloga što je doneseno u skladu s jasnim i nedvosmislenim zakonskim odredbama. Tužbeni navodi o bilateralnom sporazumu, odnosno međunarodnim ugovorima i jednostranoj izjavi Vlade Republike Hrvatske ne odnose se na konkretni slučaj. Također, u predmetu Bulić protiv Hrvatske nije isti predmet spora kao u ovome slučaju, već je središnje pitanje može li se zaključak hrvatskih vlasti da šteta koju je podnositelj zahtjeva pretrpio tijekom vojnih borbi u Bosni i Hercegovini predstavlja „ozljede“, a ne „ranjavanje“, kako je propisano Sporazumom između dviju zemalja za dodjelu invalidske mirovine u Hrvatskoj, smatrati proizvoljnim ili očito nerazumnim.

23. Slijedom svega navedenoga, Sud je ocijenio da je u provedenom upravnom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a osporavano rješenje je dostatno obrazloženo i sadrži sve sastavne dijelove, zbog čega Sud ne nalazi povredu članka 98. stavka 5. ZUP-a. Pri tome prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu, a u odnosu na osporavanje medicinskih činjenica, tužitelj nije predložio radi utvrđivanja istih, izvođenje dokaza medicinskim, sudskim vještačenjem.

24. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim, te je odlučio kao u izreci presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 9. veljače 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku za primanje pismena

2. Tuženiku