Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-187/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja MD, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Šime Lukačića u Biogradu na Moru i zz tuženice UDF, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I.Utvrđuje se da je upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužene pogrešan pa se nalaže brisanje toga prava sa imena tužene i upis prava vlasništva na ime tužitelja TD, za cijelo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. „
II. Odbija se kao neosnovan drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnik, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, za cijelo, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. „
III. Nalaže se tužitelju UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 600,00 EUR ( šesto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. siječnja 2025. navodi da je vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 910 m[2] , za cijelo. Tužitelj je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekao kupoprodajom od ED pok. ŽD koji je to pravo stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca ŽD koji je to pravo stekao nasljeđivanjem svojih pok. roditelja tako da se predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja, što osobno što preko prednika, nalazi od pamtivijeka. Predmetna nekretnina ograđena je sa svih strana i sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina također predstavlja vlasništvo tužitelja, predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu ograđenu sa svih strana. U naravi se radi o vrtu u kojem tužitelj sadi razne povrtlarske kulture. Neposredni susjedi odnosno međaši predmetne nekretnine su upravo djeljenici tužitelja odnosno prednika tužitelja koji su u postupku obnove zemljišne knjige svoje nekretnine, koje dijele istu pravnu sudbinu kao i predmetna nekretnina upisali na svoje ime. Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno, tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 19. veljače 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu prvenstveno navodeći da tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 06. travnja 1941. godine, a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 08. listopada 1991. godine, zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.). Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz nadoknadu parničnog troška tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj Z-847/2025 ( Z-22293/2019) ( list spisa 4- 5), preslika katastarskog plana (list spisa 6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/1179, od 11. svibnja 2017. (list spisa 14-16), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama ( list spisa 29-32), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta ( list spisa 24-25), saslušao je svjedoke: ED (list spisa 41), GD (lis spisa 42) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 42-43). Izvršen je uvid u predmet Z-2293/2019 ( Z-847/2025).
3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice u vidu pribave povijesti zk. upisa za predmetnu nekretninu budući da među strankama nije sporan raniji upis tuženice na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u cijeloj njezinoj površini, a ujedno sud drži da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdila nikakva odlučna činjenica za rješavanje predmeta spora. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
4. Prvopostavljeni ( glavni) i drugopostavljeni ( eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nisu osnovani.
5. Predmet spora je prvopostavljeni zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način da se vlasnikom predmetne nekretnine za cijelo upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1179 od 11. svibnja 2017. razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi oranica odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 1061 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske, a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice za cijelo.
9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja UD podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana dostave tog rješenja.
10. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na temelju navoda vještaka, ujedno neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je utužena nekretnina u naravi oranica, sa svih strana ograđena i to: sa sjeveroistočne strane živicom, sa jugoistoče strane betonskim, zidom, sa jugozapadne strane žičanom ogradom, a sa sjeverozapadne većim dijelom živicom i manjim dijelom u sjevernom dijelu žičanom ogradom.
11. Vještak mjerničke struke Frane Vlatković, dipl.ing.geod. je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 29-32) s fotografijama, na koju stranke nisu imale primjedbe te istu ovaj sud u cijelosti prihvaća. Na sačinjenoj skici vještak mjernik je žutom bojom označio predmetnu nekretninu. Ujedno izvršio je uklop predmetne nekretnine u DOF 1968.
12. Svjedok ED je u iskazu (list spisa 41) naveo da je predmetnu nekretninu prodao tužitelju UD, prije nekih 15-ak godina. Sklopili su Kupoprodajni ugovor, uz svjedoke koji su potvrdili da je teren njegovo vlasništvo. Ovaj teren da je stekao od svog oca pok. ŽD, a on od svoga oca pok. U i koliko zna ovaj teren je oduvijek bio u vlasništvu njegove obitelji. Nikada nitko u selu niti bilo tko treći im nije osporavao vlasništvo. Ovaj teren su obrađivali sadeći razne povrtne kulture kapulu, krumpire, bob i sl. Na isti način je ovaj teren nastavio koristiti i AD nakon prodaje. Otkad zna, a ima 62 godine, teren je ograđen uvijek na isti način i to živicom. Ovdje prisutni tužitelj u neposrednoj blizini ovog terena ima i vlastitu kuću u kojoj živi. Na poseban upit je naveo da je jedini nasljednik svoga oca pok. ŽD budući je njegov brat DD poginuo. Imao je i polusestru M koja je također umrla, međutim M da nema veze sa ovim dijelom. Naveo je da je njegov otac umro dok je bio maloljetan, otac se dva puta ženio, a on da je dijete iz drugog braka. Njegova majka je bila T i ona je umrla prije sedam do osam godina. Njegovog pok. brata DD su naslijedila njegova djeca PD i ĐD, one su dobile svoj dio na drugom mjestu. Sestra ZD se nije niti prihvatila svoga dijela. Zaključno je naveo da im država nikada nije osporavala vlasništvo niti ima saznanja da bi država mogla imati pravo na ovoj zemlji.
13. Svjedok GD je u iskazu (list spisa 42) naveo da mu je poznat teren, riječ je o jednoj obradivoj površini – vrtu koji se nalazi u [adresa] i poznato mu je da taj teren danas pripada UD. AD je teren stekao kupnjom od obitelji ĐD, od danas svjedoka kojeg je susreo na sudom hodniku ED. To je jedna obradiva površina, obrađivalo se otkad zna za sebe, sadili su se krumpiri, razno povrće. AD ima svoju kuću u kojoj živi na udaljenosti možda od cca 50 metara sa svojom obitelji. Na poseban upit je naveo da se otac od ED zvao ND kojeg je jako dobro poznavao. On je također obrađivao ovaj teren. Naveo je da se pok. ND ženio dva puta. Prva supruga mu je umrla i iz toga braka ima dvojicu sinova, jednog imena E za kojeg zna da je smještan u domu i da je nepokretan, a drugog su zvali Ž, ne zna je li pravog imena G, on nije oženjen, zna da je rođen 1947. godine i da živi u [adresa], te su imali i sestru M koja je preminula. Iz drugog braka je imao sinove pok. DD koji je umro te sina ED kojeg je danas sreo na sudskom hodniku. Naveo je da nije čuo za nikakve sporove vezano za ovaj teren niti u obitelji ED, pa niti da bi danas UD netko osporavao vlasništvo. Naveo je da je teren ograđen. Ovaj teren je oduvijek ograđen, negdje žicom negdje živicom. Teren je oduvijek u istim gabaritima kako sada pa tako i prije kupnje od ED.
14. Tužitelj TD je u stranačkom iskazu (list spisa 42) naveo da je 2005. godine kupio ovaj teren od ED koji je bio vlasnik tog terena. Zaključili su ugovor. ED je raspolagao s ovim terenom jer je to bio njegov teren. Što se tiče drugih nasljednika pok. ŽD naveo je da oni nisu polagali nikakvo pravo na ovom terenu. Vezano za to mu je pričala pok. baka, a isto je govorila i pok. T, majka ED. Otkad pamti ovaj teren je obrađivala pok. T i sin ED i nije imao razloga sumnjati u to da je ovo Milin teren. Ovaj teren obrađuje otkad ga je kupio dakle od 2005. Nikada nitko mu nije osporavao vlasništvo ovog terena. Vezano za ovaj teren odlazio je u općinu kad je bila izmjera i obnova zemljišne knjige i tada nitko treći nije osporavao vlasništvo.
15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-1241/13, UPP/OS-173/13 od 15. listopada 2013. koji prileži u pribavljenom spisu poslovni broj: Z-22293/2019 ( Z-847/2025) razvidno je da su pok. OD, rođenu 1924., a umrlu 2013., naslijedili: sin ED za 2/6 dijela, unuka PD za 1/6 dijela, unuka ĐD za 1/6 dijela te kćerka ZD za 2/6 dijela, koja je prema obrazloženju citiranog rješenja utvrđena nasljednicom na temelju čl. 219. Zakona o nasljeđivanju jer se nije odazvala pozivu suda niti je dala nasljedničku izjavu. Nadalje, iz citiranog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice činila i nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] zv. Šmrike, u naravi oranica površine 1061 m[2] i to kao 1/6 dijela izvanknjižnog vlasništva, a koja odgovara ovdje utuženoj nekretnini u novoj izmjeri.
16. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
17. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
18. Prema prijelaznoj odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavaka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavaka 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
19. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da je stjecatelj imao samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnost da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.
20. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP ( čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („ Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992. i 77/1992., dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980., kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( „ Službeni list“ broj: 86/1946.) odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.).
21. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
22. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je prijepornu nekretninu stekao pravnim poslom i to kupoprodajnim ugovorom od prodavatelja ED ( u tužbi se ne navodi vrijeme sklapanja ugovora, dok tužitelj u iskazu navodi da je sklopljen 2005.), koji je istu stekao nasljeđivanjem svog pok. oca ND i temeljem dosjedanja- posjedovanjem kao pošteni posjednik osobno i putem svojih pravnih prednika kroz razdoblje potrebno za to dosjedanje.
23. Što se tiče navoda da bi tužitelj prijepornu nekretninu stekao pravnim poslom i to kupoprodajnim ugovorom, prvenstveno je za navesti da tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju pismene forme o tako sklopljenom ugovoru. Tijekom postupka saslušan je svjedok ED koji je naveo da je ovu nekretninu prije petnaestak godina prodao tužitelju, da je on vlasnik sporne nekretnine koju je naslijedio iza smrti oca pok. ŽD, navodeći da je on isključivi nasljednik svog oca, jer da se nakon smrti oca usmeno podijelio s majkom pok. OD, polubraćom E i G, pok. bratom DD, a kojom podjelom da je predmetni teren pripao njemu. U ovom kontekstu za navesti je da je iz prednje citiranog rješenja o nasljeđivanju iza pok. OD, posl.br. O-1241/13 od 15. listopada 2013. koji je priložen spisu Z-2293/19 ( Z- 847/2025) razvidno da je prijeporna nekretnina činila ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice i to u suvlasničkom udjelu od 1/6 dijela kao izvanknjižno vlasništvo, a koja je u vrijeme tog ostavinskog postupka označena u staroj izmjeri kao kat. čest. [katastarska čestica] zv. Šmrike u naravi oranica površine 1061 m[2] . Dakle, po ocjeni ovog suda, da je doista nakon smrti pok. ND izvršena usmena podjela predmetne nekretnine i da je tom podjelom prijeporna nekretnina pripala u vlasništvo tužiteljevom predniku ED, za pretpostaviti je da u tom slučaju utužena nekretnina ne bi predstavljala ostavinsku masu pok. ostaviteljice OD. Međutim, uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju proizlazi da je u tom postupku sudjelovao prednik tužitelja ED, ostaviteljičine unuke PD i ĐD ( kao djeca pok. sina DD) koje su se prihvatile nasljedstva na ostavinskoj imovini pok. RD. Čak štoviše, proturječna je i izjava ED, ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj OV: 130/2025, OV-129/2025 od 10. siječnja 2025. koja se nalazi u priloženom spisu u kojoj kontradiktorno svom iskazu danom neposredno pred ovim sudom, tamo navodi da je predmetna nekretnina njegovo izvanknjižno vlasništvo koje da je stekao nasljeđivanjem pok. majke OD i nasljedničkom diobom sa djecom pok. brata DD. Da je doista predmetna nekretnina otuđena 2005. godine tužitelju, onda svakako ta nekretnina ne bi predstavljala ostavinsku masu pok. OD, a isto tako da je nakon smrti pok. ND utužena nekretnina pripala usmenom diobom upravo tužitelju, onda ni u tom slučaju prijeporna nekretnina ne bi činila ostavinsku imovinu pok. OD. Zbog svih iznesenih razloga, sud je iskaz svjedoka ED cijenio neuvjerljivim i proturječnim materijalnim ispravama priloženom spisu. Slijedom navedenog, čak i kad bi se prihvatila tvrdnja da je utužena nekretnina u dugogodišnjem posjedu obitelji ED, o čemu je svjedočio svjedok GD, prednik tužitelja ED je znao ili barem mogao imati saznanja da predmetna nekretnina nije isključivo njegovo (izvanknjižno) vlasništvo, na temelju čega ovaj sud zaključuje da prednik tužitelja nije bio samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine jer je znao da na toj nekretnini postoji i suvlasništvo njegovih sunasljednika.
23.1. Slijedom svega iznesenog, tvrdnje tužitelja da je prednik tužitelja prijepornu nekretninu stekao nasljeđivanjem oca pok. ND, a on nasljeđivanjem svojih roditelja, sud nije našao dokazanim jer isto ne proizlazi iz rezultata postupka jer sama tvrdnja prednika tužitelja o tome ne daje osnovu za utvrđenje te činjenice budući da tužitelj nije dokazao bi prednik tužitelja utuženu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca pok. ND. Vezano za tvrdnje o stjecanju navedene nekretnine dosjelošću ističe se da u posjedovanju tužiteljevog prednika nedostaje bitan element stjecanja vlasništva nekretnina dosjelošću, a to je poštenje posjeda, što onemogućava stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
24. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, a zbog istih razloga je odbijen i drugopostavljeni ( eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.
25. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.
25.1. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te pristup ročištima od 16. lipnja 2025. i 2. veljače 2026- po 100 bodova za svaku pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 600,00 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
26. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 9. veljače 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru,
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-19/2025).
