REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 Pn-2417/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Jošku Kalebu , odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB:52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23 .rujna 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika Joška Kaleba, te u prisutnosti punomoćnika tuženika ŠV, dana 09. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska- Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, platiti tužiteljici ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 6.980,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate sve temeljem odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška tužiteljici isplatiti iznos od 2.485,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućima od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatom kamata na dosuđenu glavnicu tekuću od 16. veljače 2023. do 15. ožujka 2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je nastradala u prometnoj nezgodi dana 1. rujna 2022. godine na županijskoj cesti u mjestu Ćilipi kao zaposlenik Ministarstva obrane za vrijeme službenog puta na povratku s radnog mjesta kao putnik u službenom vozilu u vlasništvu Ministarstva obrane te je zadobila teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora prema tuženiku. Ista je morala koristiti bolovanje u periodu od 1. rujna do 21. travnja 2023. godine. Nakon provedenog dokaznog postupka tužiteljica i svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 26. veljače 2025. potražuje od tuženika isplatu u visini od 6.980,00 € sa kamatom od 16. veljače 2023. godine te potražuje trošak postupka s kamatama od presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava svoju odgovornost i visinu zahtjeva. Stavlja prigovor podijeljene odgovornosti. Kako je tužiteljica vojna osoba na nju se primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske .Istoj ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz članka 126. Zakona o službi u Oružanim snagama.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u liječničku dokumentaciju za tužiteljicu, odštetni zahtjev, zapisnik o očevidu, skicu lica mjesta, prijavu o ozljedi na radu, saslušana je tužiteljica, izvršen je uvid u potvrdu o neprekidnom bolovanju u trajanju više od 90 dana, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, provedeno je liječničko vještačenju po vještaku dr. Miljenku Franiću, izvršen je uvid u zapisnik s rasprave Općinskog suda u Dubrovniku u spis K-337/2022 od 14. svibnja 2025. godine.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. U postupku nakon izvršenog uvida u dostavljenu dokumentaciju sud utvrđuje da nije sporan štetni događaj, pa tako niti pasivna legitimacija iz razloga što u zapisniku o očevidu proizlazi da se spornog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica nastradala kao putnik u službeno vozilu Ministarstva obrane, u vlasništvu Ministarstva obrane, kao što sve to proizlazi iz zapisnika s Općinskog suda u Dubrovniku u kaznenom predmetu broj K-337/2022 od 14. svibnja 2025. godine kojim je UV oglašen krivim za prometnu nezgodu koja se desila dana 1. rujna 2022. godine, u kojoj je nastradala ovdje tužiteljica, kao putnica u vozilu koje je u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

6. Što se tiče odgovornosti za prometnu nezgodu treba istači da je tužiteljica sudjelovala kako putnik, kao treća osoba u vozilu u vlasništvu tuženika, a u istom vozilu tužiteljica je nastradala bez svoje krivnje tako da se ne može govoriti o podijeljenoj odgovornosti jer tužiteljica za svoje ozljeđivanje nije odgovorna, a tuženi odgovara za štetu, jer je tužiteljica u prometnoj nezgodi, bez obzira što je zaposlenik tuženika, nastradala kao civilna osoba.

7. To također proizlazi iz njezinog iskaza, ista je zaposlenik Republike Hrvatske u civilu za poslove koji se odnose na građevinsku struku. Bila je na službenom putovanju, sjedila je na mjestu suvozača, te je bila vezana sigurnosnim pojasom. Kada su se vozili jednostavno je došlo do frontalnog sudara, pada je kiša bilo je sklisko, vozač službenog vozila Republike Hrvatske bio je djelatna vojan osoba, nije konzumirao alkohol, on je zvao hitnu pomoć, navela je da je bila u bolovima.

8. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je isti istinit, životan i logičan. Odgovara svim materijalnim dokazima dostavljenima u spis pa prema tome sud vjeruje tužiteljici kada navodi da je nastradala na način kao je to i opisala.

9. Odgovornost tuženika proizlazi iz čl. 1049. ZOO-a jer je sud utvrdio da postoji krivnja kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

10. Također, u ovom slučaju ima se promijeniti čl. 1069. st.1. ZOO-a koji navodi da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi sa pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik pa kako je tužiteljica u civilu nastradala kao treća osoba na službenom putu u vozilu vlasništva Republike Hrvatske, Ministarstva obrane isti odgovaraju tužiteljici za štetu.

11. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u liječničku dokumentaciju za tužiteljicu, provedeno je vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću koji je naveo da je tužiteljica zadobila lom prsne kosti te lom šestog do devetog rebra lijevo.

12. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka kao niti tuženi pa je sud u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje smatrajući da je isti nalaz sačinjen stručno, objektivno kao i prema pravilima medicinske struke.

13. Dakle, sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila sve navedene ozljede koje navodi vještak te da je tim ozljedama povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta ( čl. 19.st.2 u vezi s čl.1046 ZOO-a). Na temelju izloženog utvrđena težine ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju tužitelju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 110 ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za ovdje utužene vidove neimovinske štete i temeljem čl. 1095 st. 1 ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć.

14. Nalazom i mišljenje vještaka tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, a manjeg intenziteta još narednih 60 dana.

15. Sud je tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove dosudio iznos od 2.500,00 eura.

16. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka pretrpjela tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji nje bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisuta 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 40 dana.

17. Sud je tužiteljici za pretrpljeni strah dosudio iznos od 1.000,00 eura.

18. Kod tužiteljice su zaostale nakon navedenih i opisanih ozljeda trajne posljedice u visini od 10%, sve te ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom te je prilikom odmjeravanja visine štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti sud uzeo u obzir dob tužiteljice, zanimanje tužiteljice, karakter i prirodu ozljeđivanja te činjenicu da će tužiteljica morati u svom budućem radu ulagati pojačane napore od 10% trajno.

19. Sud je tužiteljici za pretrpljene duševne boli dosudio iznos od 3.000,00 eura.

20. Prema nalazu i mišljenju tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika, te na fizikalnu terapiju, te joj je bila potrebna ista 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U narednom periodu od 60 dana bila joj je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku jedan at dnevno. Tužiteljica i sama u iskazu navodi da je ležala kod kuće, da je bila u takvom stanju dva ili tri mjeseca. Na preglede je išla uz pomoć supruga, suprug je radio od doma pa joj je mogao pomagati, išao je u nabavku, spremao, pomagao u obavljanju higijene.

21. Sud je tužiteljici za tuđu pomoć dosudio iznos od 480,00 eura iz razloga što je tužiteljici bilo potrebno 120 sati tuđe pomoći i njege, a s obzirom da sud priznaje za jedan sat tuđe pomoći i njege 4,00 eura, valjalo je tužiteljici dosuditi gore navedeni iznos.

22. Ukupno je tužiteljici u ovom postupku za neimovinsku i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći dosuđeno 6.980,00 eura, s kamatom od 16. ožujka 2023. tj., od dana kada se prema vještaku zdravstveno stanje tužiteljice u svezi šetnog događaja, s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo.

23. Tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

24. Tužiteljica je u neznatnom dijelu odbijena sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata kako je ista zatražila od 16. veljače 2023. pa do 15. ožujka 2023. godine kao što je gore navedeno zbog stabilizacije zdravstvenog stanja kod tužiteljice.

25. Odluka o parničnom trošku tužiteljice odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku i to temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupu odmjeren prema odvjetničkoj Tarifi i to za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 eura, tužba 200,00 eura, podnesak 7.2.2024. 200,00 eura, ročište 17.9.2024. 200,00 eura, podnesak 23.9.2024. 200,00 eura, podnesak 26.2.2025. 200,00 eura, podnesak 21.5.2025. 200,00 eura, ročište 23.9.2025. 200,00 eura, odnosno ukupno 1.600,00 eura. Tom iznosu sud priznaje 25% PDV-a tako da je trošak 2.000,00 eura. Sud tužiteljici priznaje trošak vještačenja u visini od 265,45 eura, trošak sudske pristojbe u visini od 73,23 eura, kao i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 146,45 eura, tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 2.485,13 eura.

26. Sud nije dosudio tužitelju trošak objave presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužiteljice je u statusu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 09. veljače 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od l5 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz. tuženika