REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: P-1342/2019-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Vjekoslave Herceg, odvjetnice iz Slavonskog Broda i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 771440 od 8.6.2005. sklopljenog između tužiteljice VI (ranije Cipar) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217, kao pravni sljednik Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB 78427478595, Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9 i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, kao kreditora, a koja u članku 1. glasi:“…CHF 18.800,00 (CHF osamnaesttisućaosamsto) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate"; u dijelu odredbe članka 2., točka 2.1. "..., promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."; u dijelu odredbe članka 2., točka 2.4. "... promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."; u članku 4.: "Kredit se ugovara u valuti a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti."; u članku 9. "... CHF 213,47 (dvjestotrinaest i 47/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća...." ; u članku 12. točka 12.4. " Korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog ugovora, a koji se odnose na ovaj ugovor...".
II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 da tužiteljici VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.058,18 eura na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 6,50% godišnje, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
Za iznos od 4,68 eur počevši od 11.09.2007. godine
Za iznos od 4,61 eur počevši od 11.10.2007. godine
Za iznos od 4,67 eur počevši od 11.11.2007. godine
Za iznos od 4,65 eur počevši od 11.12.2007. godine
Za iznos od 4,71 eur počevši od 11.01.2008. godine
Za iznos od 4,78 eur počevši od 12.02.2008. godine
Za iznos od 4,86 eur počevši od 11.03.2008. godine
Za iznos od 4,80 eur počevši od 11.04.2008. godine
Za iznos od 4,73 eur počevši od 11.05.2008. godine
Za iznos od 4,73 eur počevši od 11.06.2008. godine
Za iznos od 4,69 eur počevši od 11.07.2008. godine
Za iznos od 4,66 eur počevši od 12.08.2008. godine
Za iznos od 4,69 eur počevši od 11.09.2008. godine
Za iznos od 4,83 eur počevši od 11.10.2008. godine
Za iznos od 5,00 eur počevši od 11.11.2008. godine
Za iznos od 4,84 eur počevši od 11.12.2008. godine
Za iznos od 10,51 eur počevši od 11.01.2009. godine
Za iznos od 10,62 eur počevši od 11.02.2009. godine
Za iznos od 10,88 eur počevši od 11.03.2009. godine
Za iznos od 10,45 eur počevši od 11.04.2009. godine
Za iznos od 10,47 eur počevši od 12.05.2009. godine
Za iznos od 10,36 eur počevši od 11.06.2009. godine
Za iznos od 10,46 eur počevši od 11.07.2009. godine
Za iznos od 10,35 eur počevši od 11.08.2009. godine
Za iznos od 10,39 eur počevši od 11.09.2009. godine
Za iznos od 10,27 eur počevši od 11.10.2009. godine
Za iznos od 10,36 eur počevši od 11.11.2009. godine
Za iznos od 10,35 eur počevši od 11.12.2009. godine
Za iznos od 10,61 eur počevši od 12.01.2010. godine
Za iznos od 10,74 eur počevši od 11.02.2010. godine
Za iznos od 10,68 eur počevši od 11.03.2010. godine
Za iznos od 10,87 eur počevši od 11.04.2010. godine
Za iznos od 11,09 eur počevši od 11.05.2010. godine
Za iznos od 11,30 eur počevši od 11.06.2010. godine
Za iznos od 11,59 eur počevši od 11.07.2010. godine
Za iznos od 11,28 eur počevši od 11.08.2010. godine
Za iznos od 12,16 eur počevši od 11.09.2010. godine
Za iznos od 11,72 eur počevši od 12.10.2010. godine
Za iznos od 11,96 eur počevši od 11.11.2010. godine
Za iznos od 12,31 eur počevši od 11.12.2010. godine
Za iznos od 12,87 eur počevši od 11.01.2011. godine
Za iznos od 12,26 eur počevši od 11.02.2011. godine
Za iznos od 12,45 eur počevši od 11.03.2011. godine
Za iznos od 12,21 eur počevši od 12.04.2011. godine
Za iznos od 12,72 eur počevši od 11.05.2011. godine
Za iznos od 13,19 eur počevši od 11.06.2011. godine
Za iznos od 13,31 eur počevši od 12.07.2011. godine
Za iznos od 15,34 eur počevši od 11.08.2011. godine
Za iznos od 13,44 eur počevši od 11.09.2011. godine
Za iznos od 13,20 eur počevši od 11.10.2011. godine
Za iznos od 13,22 eur počevši od 11.11.2011. godine
Za iznos od 13,22 eur počevši od 11.12.2011. godine
Za iznos od 13,48 eur počevši od 11.01.2012. godine
Za iznos od 13,63 eur počevši od 11.02.2012. godine
Za iznos od 13,65 eur počevši od 11.03.2012. godine
Za iznos od 13,55 eur počevši od 11.04.2012. godine
Za iznos od 13,60 eur počevši od 11.05.2012. godine
Za iznos od 13,72 eur počevši od 12.06.2012. godine
Za iznos od 13,58 eur počevši od 11.07.2012. godine
Za iznos od 13,59 eur počevši od 11.08.2012. godine
Za iznos od 13,37 eur počevši od 11.09.2012. godine
Za iznos od 13,44 eur počevši od 11.10.2012. godine
Za iznos od 13,61 eur počevši od 11.11.2012. godine
Za iznos od 13,55 eur počevši od 11.12.2012. godine
Za iznos od 13,64 eur počevši od 11.01.2013. godine
Za iznos od 13,43 eur počevši od 12.02.2013. godine
Za iznos od 13,37 eur počevši od 12.03.2013. godine
Za iznos od 13,58 eur počevši od 11.04.2013. godine
Za iznos od 13,41 eur počevši od 11.05.2013. godine
Za iznos od 13,32 eur počevši od 11.06.2013. godine
Za iznos od 13,11 eur počevši od 11.07.2013. godine
Za iznos od 13,26 eur počevši od 12.08.2013. godine
Za iznos od 13,36 eur počevši od 11.09.2013. godine
Za iznos od 13,48 eur počevši od 11.10.2013. godine
Za iznos od 13,50 eur počevši od 12.11.2013. godine
Za iznos od 13,57 eur počevši od 11.12.2013. godine
Za iznos od 13,48 eur počevši od 11.01.2014. godine
Za iznos od 13,64 eur počevši od 11.02.2014. godine
Za iznos od 13,70 eur počevši od 11.03.2014. godine
Za iznos od 13,66 eur počevši od 11.04.2014. godine
Za iznos od 13,58 eur počevši od 11.05.2014. godine
Za iznos od 13,56 eur počevši od 11.06.2014. godine
Za iznos od 13,64 eur počevši od 11.07.2014. godine
Za iznos od 13,75 eur počevši od 11.08.2014. godine
Za iznos od 13,80 eur počevši od 11.09.2014. godine
Za iznos od 13,76 eur počevši od 11.10.2014. godine
Za iznos od 13,89 eur počevši od 11.11.2014. godine
Za iznos od 13,93 eur počevši od 11.12.2014. godine
Za iznos od 13,94 eur počevši od 11.01.2015. godine
Za iznos od 13,51 eur počevši od 11.02.2015. godine
Za iznos od 13,51 eur počevši od 11.03.2015. godine
Za iznos od 13,45 eur počevši od 11.04.2015. godine
Za iznos od 13,45 eur počevši od 12.05.2015. godine
Za iznos od 6,99 eur počevši od 11.06.2015. godine
sve do isplate.
III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 da tužiteljici VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 2.804,28 eura na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
Za iznos od 0,73 eur počevši od 11.07.2005. godine
Za iznos od 0,69 eur počevši od 11.08.2005. godine
Za iznos od 3,24 eur počevši od 11.09.2005. godine
Za iznos od 2,00 eur počevši od 11.10.2005. godine
Za iznos od 2,07 eur počevši od 11.11.2005. godine
Za iznos od 2,91 eur počevši od 11.12.2005. godine
Za iznos od 2,52 eur počevši od 11.01.2006. godine
Za iznos od 0,62 eur počevši od 11.02.2006. godine
Za iznos od 1,96 eur počevši od 11.11.2008. godine
Za iznos od 6,66 eur počevši od 11.01.2009. godine
Za iznos od 8,13 eur počevši od 11.02.2009. godine
Za iznos od 11,61 eur počevši od 11.03.2009. godine
Za iznos od 5,80 eur počevši od 11.04.2009. godine
Za iznos od 6,12 eur počevši od 12.05.2009. godine
Za iznos od 4,70 eur počevši od 11.06.2009. godine
Za iznos od 5,97 eur počevši od 11.07.2009. godine
Za iznos od 4,47 eur počevši od 11.08.2009. godine
Za iznos od 5,06 eur počevši od 11.09.2009. godine
Za iznos od 3,46 eur počevši od 11.10.2009. godine
Za iznos od 4,71 eur počevši od 11.11.2009. godine
Za iznos od 4,47 eur počevši od 11.12.2009. godine
Za iznos od 8,02 eur počevši od 12.01.2010. godine
Za iznos od 9,74 eur počevši od 11.02.2010. godine
Za iznos od 8,98 eur počevši od 11.03.2010. godine
Za iznos od 11,54 eur počevši od 11.04.2010. godine
Za iznos od 14,42 eur počevši od 11.05.2010. godine
Za iznos od 17,30 eur počevši od 11.06.2010. godine
Za iznos od 21,12 eur počevši od 11.07.2010. godine
Za iznos od 16,99 eur počevši od 11.08.2010. godine
Za iznos od 28,76 eur počevši od 11.09.2010. godine
Za iznos od 22,94 eur počevši od 12.10.2010. godine
Za iznos od 26,08 eur počevši od 11.11.2010. godine
Za iznos od 30,79 eur počevši od 11.12.2010. godine
Za iznos od 38,32 eur počevši od 11.01.2011. godine
Za iznos od 30,15 eur počevši od 11.02.2011. godine
Za iznos od 32,59 eur počevši od 11.03.2011. godine
Za iznos od 29,48 eur počevši od 12.04.2011. godine
Za iznos od 36,26 eur počevši od 11.05.2011. godine
Za iznos od 42,56 eur počevši od 11.06.2011. godine
Za iznos od 44,23 eur počevši od 12.07.2011. godine
Za iznos od 71,41 eur počevši od 11.08.2011. godine
Za iznos od 45,88 eur počevši od 11.09.2011. godine
Za iznos od 42,72 eur počevši od 11.10.2011. godine
Za iznos od 42,92 eur počevši od 11.11.2011. godine
Za iznos od 42,94 eur počevši od 11.12.2011. godine
Za iznos od 46,46 eur počevši od 11.01.2012. godine
Za iznos od 48,53 eur počevši od 11.02.2012. godine
Za iznos od 48,79 eur počevši od 11.03.2012. godine
Za iznos od 47,40 eur počevši od 11.04.2012. godine
Za iznos od 48,11 eur počevši od 11.05.2012. godine
Za iznos od 49,64 eur počevši od 12.06.2012. godine
Za iznos od 47,86 eur počevši od 11.07.2012. godine
Za iznos od 48,01 eur počevši od 11.08.2012. godine
Za iznos od 44,96 eur počevši od 11.09.2012. godine
Za iznos od 45,96 eur počevši od 11.10.2012. godine
Za iznos od 48,14 eur počevši od 11.11.2012. godine
Za iznos od 47,47 eur počevši od 11.12.2012. godine
Za iznos od 48,55 eur počevši od 11.01.2013. godine
Za iznos od 45,74 eur počevši od 12.02.2013. godine
Za iznos od 44,93 eur počevši od 12.03.2013. godine
Za iznos od 47,84 eur počevši od 11.04.2013. godine
Za iznos od 45,50 eur počevši od 11.05.2013. godine
Za iznos od 44,35 eur počevši od 11.06.2013. godine
Za iznos od 41,43 eur počevši od 11.07.2013. godine
Za iznos od 43,48 eur počevši od 12.08.2013. godine
Za iznos od 44,80 eur počevši od 11.09.2013. godine
Za iznos od 46,52 eur počevši od 11.10.2013. godine
Za iznos od 46,67 eur počevši od 12.11.2013. godine
Za iznos od 47,70 eur počevši od 11.12.2013. godine
Za iznos od 46,44 eur počevši od 11.01.2014. godine
Za iznos od 48,66 eur počevši od 11.02.2014. godine
Za iznos od 49,44 eur počevši od 11.03.2014. godine
Za iznos od 48,85 eur počevši od 11.04.2014. godine
Za iznos od 47,78 eur počevši od 11.05.2014. godine
Za iznos od 47,57 eur počevši od 11.06.2014. godine
Za iznos od 48,52 eur počevši od 11.07.2014. godine
Za iznos od 50,11 eur počevši od 11.08.2014. godine
Za iznos od 50,69 eur počevši od 11.09.2014. godine
Za iznos od 50,23 eur počevši od 11.10.2014. godine
Za iznos od 51,99 eur počevši od 11.11.2014. godine
Za iznos od 52,48 eur počevši od 11.12.2014. godine
Za iznos od 52,66 eur počevši od 11.01.2015. godine
Za iznos od 46,86 eur počevši od 11.02.2015. godine
Za iznos od 46,86 eur počevši od 11.03.2015. godine
Za iznos od 46,86 eur počevši od 11.04.2015. godine
Za iznos od 46,86 eur počevši od 12.05.2015. godine
Za iznos od 48,54 eur počevši od 11.06.2015. godine
sve do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.923,85 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja.
V. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupka u iznosu od 437,50 eura kao neosnovanim.
r i j e š i o j e
I Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.
II Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 127,16 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj s tuženikom 8. lipnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu 918-50-4143122 kojim mu je odobren kredi na iznos od 18.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, na rok od 120 mjeseci.
1.2. Osporava članka 12. točka 12.3. Ugovora kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditor u Zagrebu, pozivom na čl. 19. st.1. Zakon o potrošačkom kreditiranju i shvaćanjima iz odluka Suda Europske unije broj C-240/98 i C.244/98.
1.3. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 5. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenom u kolektivnom sporu vođenom između tužitelja Potrošač i poslovnih banaka među kojima je bila i Sberbank d.d. kao pravni sljednik Volksbank d.d., utvrđeno je da su poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
1.4. Poziva se i na presudu VTS-a Pž-7129/19 od 13. lipnja 2014. kojom je kao tužena obuhvaćena i Sberbank d.d. i kojom je utvrđeno da se ista nije pridržavala odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju te je došlo do preplate zbog promjene kamatne stope koja je ugovorena u ugovoru o kreditu sklopljenom među strankama.
1.5. Istakao je da prema stavu sudova iz navedenih presuda tuženik nije poštivao u predmetnom ugovornom odnosu jedno od osnovnih načela obveznog prava – načelo savjesnosti i poštenja čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.
1.6. Vezano uz odredbu Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi naveo je da je to bitna ugovorna odredba, a da tuženik nije s tužiteljem kao korisnikom kredita pojedinačno pregovarao niti je u ugovoru kao ugovaratelj koji je sačinio Ugovor o kreditu, precizno odredio uvjeta promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, niti je utvrđeno temeljem kojih egzaktnih parametara i metoda izračuna tih parametara se vrši promjena kamatnih stopa, zbog čega je nezakonita odredba o kamatama uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja.
1.7. Navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa od 6,50% koja je promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke, tako da su tijekom otplate kredita tuženiku mjesečni anuiteti znatno porasli, što zbog porasta promjenjive kamatne stope što zbog porasta tečaja CHF u odnosu na kunu.
1.8. Zbog navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu stečenog bez osnove, temeljem ugovorenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 30.059,80 kuna (3.989,62 eura).
2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje, prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu za sve sporove proizašle iz Ugovora o kreditu broj 600155, sklopljenog sa tužiteljicom 8. lipnja 2005.
2.2. Tuženik je tužbu osporio u cijelosti te je istaknuo da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga jer je potraživanje tužitelja u zastari, jer utvrđenja iz parnice „Potrošač“ nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe pa ističe da sve i kada bi utvrđenja iz parnice „Potrošač“ bila primjenjiva da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude. Nadalje, ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.3. Prigovor zastare obrazlaže činjenicom da je tužitelj pokrenuo predmetni parnični postupak tek 28. svibnja 2019. pa ukoliko bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, da bi se na isti primjenjivao zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Ukoliko bi se pak ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, smatra da bi se na isti primjenjivao zastarni rok iz odredbe članka 226. istoga zakona koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti slijedom čega, sukladno članku 226. ZOO, tražbine povremenih davanja (tako i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se pak zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, da je zastarni rok 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla te da je jednako pravno stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011.
2.4. Tuženik ne spori činjenicu da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu na razdoblje od 120 mjeseci u iznosu od 18.800,00 CHF, da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 6,50 % godišnje, da je člankom 2.4. ugovoreno da je redovna kamata po dospijeću promjenjiva po stopi utvrđenoj odlukama o kamatama tuženika.
2.5. Nadalje, da je tužbeni zahtjev postavljen na isplatu iznosa navodno preplaćenih anuiteta, a temelji se na navodnoj ništetnosti odredaba članka 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
2.6. Dalje navodi da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva, a da nisu ispunjene pretpostavke da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, slijedom čega da nema mjesta primjeni odredbi članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba o promjenjivosti kamatne stope bila jasna, uočljiva i lako razumljiva.
3. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj 771440 od 8. lipnja 2005. i to kako po osnovi ugovorene promjenjive kamatne stope tako i po osnovu valutne klauzule kojom se glavnica veže za valutu CHF, za koje odredbe tužiteljica smatra da su ništetne i potražuje stečeno bez osnove temeljem navedenih odredbi.
4. Nesporno je u postupku na temelju navoda tužbe i odgovora na tužbu utvrđeno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, 8. lipnja 2005. s bankom Volksbank d.d., pravnim prednikom tuženika, sklopila Ugovor o kreditu broj 771440 na iznos od 18.800,00 CHF u protuvrijednosti od kunama prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom od 6,50 % godišnje i rokom otplate od 120 mjeseci. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen.
5. Sporno je da li je ovaj sud mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž 7129/13 od 13.06.2014., presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., i da li su odredbe Ugovora o kreditu broj 771440 sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 771440 od 8. lipnja 2005. (str. 11-14 spisa), u Informativni otplatni plan po kreditu (str. 15-18 i 211-213 spisa), u Karticu prometa po kreditu broj 771440 na ime DI (str. 19-25 i 198-210 spisa), u dopis tužiteljice od 20. svibnja 2019. (str. 26-29 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda čiji je nalaz od 14. veljače 2025. pročitan (str. 215-231 spisa) te je tužiteljica saslušana kao stranka.
7. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužiteljica je prihvatila nalaz i u skladu sa istim postavila konačni tužbeni zahtjev.
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
9. Vezano uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda, sud je isti odbio kao nesnovan. Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj: Gr1-143 od 11.prosinca 2019. zauzeo stav prema kojem je za sporove u svezi Ugovora o krediti u smislu odredbe čl. 19. st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15, 52/16) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača. Nadalje na sastanku predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5. studenog 2020. usvojen je Zaključak (broj. Su-IV-308/2020), pa je tako na postavljeno pitanje: "Smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14, 110/15, 14/9) ?", zauzet stav tj. donijet Zaključak kako slijedi: Prorogacijska klauzula (mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Imajući u konkretnom slučaju u vidu vrijednost predmeta spora, troškove koje tužiteljica sada ima u postupku, te da bi tužiteljica koji ima prebivalište u [adresa] radi ostvarenja svojih prava morala putovati u Zagreb, što bi iziskivalo dodatne financijske troškove tj. dodatni trošak putovanja u Zagreb i natrag, dodatno vrijeme, dodatne troškove u vidu odvjetničkih troškova zbog odlaska odvjetnika na rasprave u Zagreb, odlučeno je kako je to i navedeno pod !. izreke rješenja.
10. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je 2005. realizirala predmetni kredit jer joj je novac bio potreban iz razloga što je nakon smrti supruga u 2002. ostalo određenih dugovanja vezano uz neke druge kredite, a i da je trebala malo adaptirati obiteljsku kuću jer joj se sin ženio. Te godine je radila u Vinkovcima pri HŽ-u i kolegica s posla joj je rekla da Volksbank d.d. koja posluje u Vinkovcima može realizirati njezino traženje kredita, odnosno da je i ona neposredno prije digla kredit. U banci je rekla koliko iznos kredita treba nakon čega joj je rečeno da donesem zadnje tri platne liste, te kada je donijela, da joj je službenica banke rekla da može realizirati navedeni iznos samo vezano uz valutu CHF. Kredit vezan uz eure nije mogla realizirati u traženom iznosu. Nije bilo nikakvog govora o valuti CHF, niti se prethodno susretala s navedenom valutom. Ne sjeća se niti da joj je bilo tko pojašnjavao rizike vezane uz ugovaranje valute CHF i promjenjive kamatne stope. Prodajni razgovor se svodio samo na iznos kredita i visinu rate i sjeća se da joj je rečeno da je rata za traženi iznos najniža u CHF. Ne osporava da je ugovor pročitala, ali samo u dijelovima koji su ju zanimali, a to je iznos kredita i visina rate. Inače, kada je kredit bio dogovoren banka je unaprijed sastavila ugovor i pozvali ju samo da isti potpiše. Kada je rata kredita počela rasti dospjela je u financijske poteškoće i jedno vrijeme nije mogla niti plaćati rate tako da se banka naplatila od jamca iz ugovora, ali je sve anuitete koje je on platio njemu vratila. Kredit je u cijelosti u konačnici otplatila uplatama u banci. Nadalje, iskazale da u vrijeme kada je kredit realizirala radila je poslovima referenta za obračun plaća kao ekonomski stručni radnik sa SS spremom. Inače, odredbe kredita ne zna da li je razumjela, zna da je bila ugovorena promjenjiva kamata ali nije razmišljala o tome što to znači niti joj je bilo tko to pojasnio. Nisam bila svjesna koji sve rizici proizlaze iz ugovora.
11. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo. Osim toga, tuženik nije imao primjedbe na iskaz tužiteljice niti je predložio bilo kakvi dokaz kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo i da su tužiteljici pružene sve potrebne informacije na kojoj bi temeljila odluku o sklapanju ugovora o kreditu s prednikom tuženika. Nadalje, njezin je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je tužiteljici tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Osim toga, iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu utvrđeno je da je početna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u visini od 6,50% tijekom cijelog razdoblja otplate mijenjana te jednom vrijeme iznosila i 8,70% (str. 231 spisa).
12. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran kao nenamjenski kredit korišten za privatne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bilo u ugovornom odnosu s prednikom tuženika sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
13. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF. Na ove okolnosti tuženik nije predložio niti jedan dokaz.
14. Ne prihvaća se stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
15. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je, između ostalih, tamo osmotužena Sberbank d.d. (pravna prednica tuženika) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Sberbank dd kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunu obavijest, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.).
16. Nadalje, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d.d. i drugim internim aktima. banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,.
17. Navedena presuda je u odnosu na Sberbank d.d. preinačena Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a revizija tužitelja protiv te presude u njenom preinačujućem dijelu i u odnosu na Sberbank d.d. odbijena je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt. 249/14-2 od 9. travnja 2015.
18. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. /kojoj je prethodila odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15 od 13. prosinca 2016. kojom je usvojena tužba tužitelja udruge Potrošač i ukinuta odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u točki I. izreke presude i rješenja u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja udruge Potrošač protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki I.1. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo“) i točki I.2. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na osmotuženu banku Sberbank d.d. glede utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima se određuje da je ugovorna kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke) te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak; te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu, te u odnosu na pravnog prednika ovdje tuženika, u tom sporu osmotužene Sberbank d.d., i vezano za promjenjivu kamatu, te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje/, potvrđena je ranije navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je u odnosu na sve tužene banke, te i u odnosu na pravnog prednika ovdje tuženika, u tom predmetu osmotužene Sberbank d.d., utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Nadalje, navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i u dijelu u kojem je utvrđeno da je pravni prednik tuženika, u tom predmetu osmotužena banka Sberbank d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Revizije podnesene protiv ove presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/201717-10 od 14. lipnja 2018. odbijene su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
19. Dakle presudom trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na (osmo) tuženika Sberbank d.d. (prednika ovdje tužene banke) pravomoćno odlučeno, kako u pogledu promjenjive kamate, tako i u pogledu valutne klauzule.
20. Prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
21. U odnosu na navode tuženika da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, sud ističe da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u ovom postupku.
22. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
24. Kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti otplaćeni. Stoga se i na predmetni ugovor primjenjuju utvrđenja iz navedene kolektivne parnice za zaštitu prava i interesa potrošača.
25. Dakle, imajući u vidu naprijed gore označene odredbe ZPP-a i ZZP-a, kao i činjenicu da su ovdje sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, u ovom postupku ne bi bilo potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. No, i iz u ovom postupku provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. Naime, tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da, za razliku od onoga što je utvrđeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu nije narušena pravična ravnoteža između prava i obveza stranaka u smislu prethodno navedenih odredbi ZZP/07. Međutim, osnovom provedenih dokaza sud utvrđuje da su tvrdnje tuženika da bi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljici bile suštinski razumljive, odnosno da je od strane tuženika tužiteljici objašnjeno kakav konkretan rizik preuzima sklapanjem ugovora uz primjenu tih ugovornih odredbi, ostale nedokazane.
26. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 102. st. 1. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužiteljica kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
27. Shodno iznesenom, tužiteljica se osnovano poziva na ništetnost u tužbi naznačenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu.
28. Odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne opravdano je ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, što je sve u skladu s pravom Europske unije razlike u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. godine pa su sudovi Republike Hrvatske obveznice tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njezine sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije).
29. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile jasne niti lako. razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (članci 96. do 102. ZZP/07).
30. Stoga su odredba čl. 1., čl. 2.1., čl. 2.4., i čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF protivne načelu savjesnosti i poštenja, a kao takve nepoštene odredbe iste su ništetne temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 (odnosno čl. 102. ZZP/07). Takve ugovorne odredbe ništetne su i sukladno čl. 3., 4. i 6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) kako je to i odlučeno pod I. izreke presude.
31. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradila nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita i početno ugovorenu kamatnu stopu, tužiteljica više platila po osnovi promjene tečaja iznos od 2.804,28 eura a po osnovi promjene kamatne stope 1.054,18 eura ili ukupno po oba osnova iznos od 3.862,46 eura. Istovremeno manje je plaćeno po osnovi promjene tečaja CHF u iznosu od 141,27 eura.
32. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala nikakvih primjedbi i tužbeni zahtjev je postavila u skladu s nalazom vještaka podneskom od 30. travnja 2025., kasnije i podneskom od 8.7.2025.
33. Tuženik se do kraja ovoga postupka nije očitovao na nalaz i mišljenje zbog čega se ima smatrati da nije imao primjedbe na matematički izračun.
34. Nesporno je da je tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom, djelomično povukla tužbeni zahtjev za iznos od 127,16 eura kojem kojem povlačenju se tuženik nije protivio i zbog čega je sud odlučio kao u izreci rješenja.
35. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).
36. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.
37. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.
38. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).
39. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici presudom trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na (osmo) tuženika Sberbank d.d. (prednika ovdje tužene banke) pravomoćno odlučeno, kako u pogledu promjenjive kamate, tako i u pogledu valutne klauzule, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.
40. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".
41. Kako je tužba podnesena 11. prosinca 2019., to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se računa za preplaćene kamate i valutu počev od 14. lipnja 2018.
42. Tužiteljici su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.
43. Slijedom navedenog, tužiteljici je sud dodijelio pravo na isplatu iznos koje je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to odlučeno pod II. i III. izreke presude.
44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i slijedom, sud tužiteljici dodjeljuje puno pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.
45. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 3.361,40 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 6.10.2022., 13.5.2024., 11.9.2025. i 15.1.2026. za svako po 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 1.7.2021., 3.5.2024., 30.4.2025. i 12.9.2025. za svaki 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 8.7.2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.950,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om od 487,50 eura, ukupno 2.437,50 eura. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 86,35 eura i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.923,85 eura.
46. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.
47. Tužiteljici nije priznat trošak dopisa banci – poziv na plaćanje od 20.5.2019. jer navedeni dopis ne predstavlja preduvjet za podnošenje tužbe a time niti nužni trošak ovoga postupka. Nadalje nije priznato niti pravo na naknadu troškova za podnesak od 8.7.2025. preko priznatog iznosa od 50,00 eura do zatraženih 200,00 eura jer se radi o podnesku kojim tužiteljica obavještava sud da je promijenila prezime, tako da se navedeni podnesak ima smatrati podneskom predviđenim Tbr. 8/4 Tarife.
48. Ukupno tužiteljici nije priznat iznos od 437,50 eura kako je to i odlučeno pod V. izreke presude.
Slavonski Brod, 9. veljače 2026.
Sudac
Jadranka Babić-Milberg
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Odvj. Mijo Kladarić, Slavonski Brod,
2. Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4.
