Poslovni broj: Pn-1462/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri u Zagrebu, protiv I-tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, i II-tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Ražnjevića, odvjetnika, zamjenice punomoćnice I- tuženika, ČOĆ, odvjetnice, i punomoćnika II-tuženika AO, Č1084/16, 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.854,11 eura / 21.504,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.04.2022. god. pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
2. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ".
II/ Nalaže se tužiteljici ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi I-tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 1. lipnja 2023. (poslanoj putem e-komunikacije 31. svibnja 2023.) navodi da je pretrpjela imovinsku štetu na osobnom automobilu marke Peugeot 2008 reg. oznake i broja [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. ožujka 2022. u jutarnjim satima na kolniku državne ceste oznake D-59 u na ulazu u mjesto Kistanje. Navodi da se predmetnog dana pravilno kretala, brzinom u skladu s ograničenjem, kolnikom D-59 iz smjera Devrske prema Kistanjama kada da joj je u jednom trenutku na kolnik s desne strane istrčala divlja životinja (divlja svinja) koju, ne mogavši izbjeći nalet, udara prednjim dijelom vozila, a da je divlja svinja nakon naleta na motorno vozilo pobjegla u šumu. Nadalje, tužiteljica navodi da je u prometnoj nezgodi na njenom vozilu marke Peugeot 2008, 1,6 HDI, godine proizvodnje i prve registracije 2014., nastupila djelomična šteta, a o čemu da je izvid štete sastavljen od strane ovlaštenih procjenitelja I-tuženika 30. ožujka 2022., dok da je popravak vozila obavila u ovlaštenom servisu Auto centar Serdarević d.o.o. i isti platila 2.854,11 EUR 16. travnja 2022. Tužiteljica ističe da je divlja životinja - divlja svinja na kolnik državne ceste istrčala s područja koje predstavlja lovište br. XV/127 - Kistanje, s lovoovlaštenikom Lovačko društvo Sveti Hubert j.d.o.o., Šibenik, Ulica S. Radića 41, a da je Hrvatski lovački savez sklopio policu osiguranja s I-tuženikom za štetu koju prouzroče divlje životinje na motornim vozilima. Tužiteljica pojašnjava da se predmetna prometna nezgoda dogodila na kolniku državne ceste D-59, a kojom cestom da, na temelju odredbe čl. 82. Zakona o cestama, upravlja, gradi je i održava II-tuženik, koji da nije, sukladno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta te Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, osigurao uvjete za siguran i nesmetan promet jer da nije propisanom signalizacijom označio i upozorio sudionike u prometu na opasnost od divljači, kao i da je na predmetnoj dionici državne ceste već bilo naleta motornih vozila na divljač, a da je samo lovačko društvo zatražilo od II-tuženika postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije radi upozoravanja sudionika u prometu na opasnost od naleta vozila na divljač. Tužiteljica smatra da odgovornost lovačkog društva za štetu proizlazi na temelju Zakona o obveznim odnosima budući da je divlja životinja - divlja svinja opasna stvar, a za koju opasnu stvar odgovara lovoovlaštenik, odnosno I-tuženik kao osiguratelj odgovornosti. Tužiteljica navodi da se pravilno kretala kolnikom, brzinom koja je bila prilagođena stanju i uvjetima u prometu te da ni na koji način nije pridonijela nastanku štete, kao i da je sam nalet na divlju životinju bio neizbježan. Također tužiteljica navodi da se prije podnošenja tužbe obratila I-tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a da je I- tuženik odbio odštetni zahtjev smatrajući da ne postoji dokaz da je šteta nastala od divljači. Slijedom svega navedenoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje solidarnu isplatu iznosa od 2.854,11 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2022. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. I-tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i činjenične navode tužbe po pitanju nastanka u tužbi opisanog štetnog događaja te dinamike istog, jer iz priloženih dokaza, između ostalog, ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač. I-tuženik smatra, a s obzirom da se nezgoda dogodila u naselju, kako se ne može isključiti varijanta da se radilo o naletu na psa ili drugu domaću životinju te smatra da u izostanku bilo kakvih tragova i same divljači, odnosno na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koja je dostavljena uz tužbu nije moguće utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja. Nadalje, I-tuženik osporava odgovornost za štetu i iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužiteljice nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, pa da stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost I-tuženika. I-tuženik posebice ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao u naselju, izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne I-tuženik. Slijedom navedenog, I-tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, odnosno one pravne osobe koja upravlja predmetnim nelovnim područjem na kojem se dogodio predmetni štetni događaj, a opreza radi, I-tuženik ističe da tužiteljica nije prilagodila brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani tužiteljice. U svakom slučaju I-tuženik ističe kako već iz dokaza priloženih tužbi proizlazi kako je lovoovlaštenik SVETI HUBERT j.d.o.o. zatražio u nekoliko navrata od II-tuženika, prije predmetnog štetnog događaja, postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ na dionici ceste na kojoj se dogodio i predmetni štetni događaj, po čemu da očito II-tuženik nije postupio, slijedom čega da proizlazi odgovornost II-tuženika za naknadu nastale štete tužiteljici. I-tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da je I-tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga smatra da niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
3. II-tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz zapisnika o očevidu PP Knin, dostavljenom uz tužbu, proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila u naselju u Ulici hrvatskih branitelja kod kućnog broja 33, a da o predmetnoj prometnoj nesreći nije zaprimio bilo kakvu obavijest niti od strane policije niti od strane nadležnog lovačkog društva. U odnosu na štetni događaj od 28. ožujka 2022. II-tuženik napominje da je ophodnju predmetne dionice državne ceste D59 provodio u skladu sa pravilima struke te objektivno nije mogao poduzeti nikakve mjere održavanja ceste koje bi spriječile nastanak predmetnog štetnog događaja. II-tuženik ukazuje da je odredbom čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/11) propisana odgovornost II-tuženika za štetu nastalu od divljači na osnovi krivnje te da je ista povezana s nepostupanjem II-tuženika po zahtjevu pravne osobe koja gospodari lovištem za postavljanjem pripadajuće prometne signalizacije, kojom se upozorava na mogućnost izlaska divljači na prometnicu. II-tuženik ističe da, u smislu odredbe čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/11), nije od pravne osobe koja gospodari lovištem, zaprimio zahtjev za postavljanjem pripadajuće prometne signalizacije i opreme na dijelu ceste na kojem se dogodio štetni događaj te da nije ovlašten, niti ima mogućnosti utvrđivati povećanu opasnost za sigurnost prometa od strane divljači, već da je zakonski obvezan oslanjati se na pravnu osobu koja upravlja lovištem uz javnu cestu, u smislu određivanja mjesta uz javnu cestu gdje postoji povećana opasnost od nastanka štete od divljači. II-tuženik smatra da ne može preuzeti odgovornost za predmetni štetni događaj budući da prometnica kojom on upravlja sama po sebi nije opasna stvar, a divlja životinja koja bi istu prelazila nije ni pod kakvom upravom II-tuženika. U odnosu na dopise lovoovlaštenika Lovačkog društva Sv. Hubert j.d.o.o., na koje se poziva tužitelj, a na kojima je od II-tuženika zatraženo postavljanje prometnog znaka A33 – „divljač na cesti“ na mjestu štetnog događaja, II-tuženik ističe kako je na navedene zahtjeve pravodobno i sukladno važećim propisima odgovorio, no da daljnje postupanje lovoovlaštenika nije uslijedilo. II-tuženik navodi da sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, znak A33 postavlja se isključivo na posebno opasnim mjestima, precizno utvrđenima prometnim elaboratom, a da sama činjenica da cesta prolazi uz lovište ne predstavlja osnovu za postavljanje navedenog znaka, osobito imajući u vidu da saznanja o kretanju divljači nema II-tuženik, već isključivo lovoovlaštenik kao upravitelj divljači, koji je sukladno Zakonu o lovstvu dužan provoditi mjere njezina odvraćanja. II- tuženik spori da se predmetna prometna nesreća uopće dogodila na državnoj cesti, budući da II-tuženik uopće nije bio obaviješten o predmetnom štetnom događaju. Nadalje, budući da iz zapisnika o očevidu PP Knin, dostavljenom uz tužbu, proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila u naselju, II-tuženik napominje da sukladno odredbi čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jedinice lokalne i regionalne samouprave uređuju promet na svom području. Osim toga, II-tuženik ističe da je znak A33 – divljač na cesti znak opasnosti, pa da ukoliko se predmetna prometna nesreća dogodila unutar granica naselja nije logično i životno očekivati opasnost od divljači na cesti u naseljenom mjestu, pa da stoga nema ni osnove za postavljanje predmetnog znaka opasnosti u naselju. Pojašnjava kako jedinica lokalne samouprave upravlja i odgovara za svoje područje, pa tako i za upravljanje divljači, a da se lovišta ne mogu osnivati u naseljenim mjestima. Sukladno navedenom, II-tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev prema II-tuženiku u cijelosti.
4. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka odbacuje navode i prigovore tuženika kao neosnovane te ističe kako Potvrda o prometnoj nezgodi od 28. ožujka 2022. izdana od strane Policijske postaje Knin, kao i Zapisnik o očevidu iste policijske postaje izdane 31. ožujka 2022., kao javne isprave ne ostavljaju mjesta sumnji kako se 28. ožujka 2022. na kolniku državne ceste D-59 na ulazu u mjesto Kistanje dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno motorno vozilo tužiteljice. Tužiteljica smatra da se iz citiranih javnih isprava Policijske postaje Knin, ali i skice lica mjesta nezgode, samih fotografija mjesta nezgode te oštećenja motornog vozila nedvojbeno proizlazi kako je do prometne nezgode došlo uslijed naleta motornog vozila na divlju životinju - divlju svinju na kolniku državne ceste. Navodi kako neosnovano I-tuženik problematizira okolnost provođenja lovne aktivnosti predmetnog dana, odnosno eventualnu krivnju svog osiguranika te ističe da je osiguranik I-tuženika imatelj opasne stvari, divljači i da kao takav odgovara za nastalu štetu pri čemu smatra da je u potpunosti pogrešno pozivanje na odgovornost neke druge osobe koja bi upravljala površinom pored ceste. Tužiteljica navodi i da predmetno lovište nije ograđeno te da se divljač slobodno kreće istim pa da je tako divlja životinja kritične zgode došla na kolnik javne ceste, a da je ona vozilom upravljala prilagođenom brzinom te nije imala tehničke mogućnosti za izbjegavanjem naleta na divljač. Nadalje, tužiteljica smatra kako joj neosnovano I- tuženik osporava pravo na zakonske zatezne kamate na iznos plaćen na ime popravka oštećenog motornog vozila s obzirom da je oštećeno motorno vozilo popravila kod ovlaštenog servisera te da je popravak platila gotovinom 16. travnja 2022., pa da je stoga osnovano i potraživanje zakonskih zateznih kamata. Također, tužiteljica smatra da neosnovano II-tuženik osporava svoju odgovornost, koja da proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama budući da kolnik državne ceste nije bio pravilno označen prometnom signalizacijom i opremom koja bi osigurala sigurno odvijanje prometa. U odnosu na navode II-tuženika kako broj naleta na divljač ne govori kako se radi o opasnom mjestu, tužiteljica ističe da su u cijelosti promašeni s obzirom da upravo broj naleta (4 prometne nesreće u posljednje vrijeme) dokazuje da divljač učestalo prelazi jer ipak se radi o prometnicama s manjim prometom gdje naravno usprkos učestalom prijelazu divljači (naravno u večernjim, noćnim ili ranim jutarnjim satima) do stvarnog naleta dolazi povremeno. Također, činjenica da je LD kao lovovolaštenik koji prati migraciju divljači na svom lovištu u svom dopisu prema II-tuženiku navelo kako se radi o opasnom mjestu na kojem divljač često prelazi, tužiteljica stoga smatra kako navedeno jasno upućuje na zaključak kako se radi o posebno opasnom mjestu, a s obzirom da na mjestu prometne nezgode nije bio postavljen prometni znak opasnosti kao i s obzirom da je na navedenoj dionici javne ceste zabilježeno više naleta na divljač (dopis PP Knin) tužiteljica smatra da je II-tuženik propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu i osigurati sigurno i neometano odvijanje prometa. Nadalje, tužiteljica ističe da je posebno promašeno pozivanje II-tuženika na odgovornost jedinica lokalne samouprave s obzirom da je u skladu s odredbom čl. 27. Zakona o cestama postavljanje i održavanje prometne signalizacije upravo u nadležnosti II-tuženika neovisno o tome radi li se o javnoj cesti u naselju. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže odbiti sve prigovore i dokazne prijedloge tuženika, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Potvrdu RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211-08/22-3/2187, Urudžbeni broj: 511-13-10-22-
3. L.B od 28. ožujka 2022. (listovi 6-7 spisa), Zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211-08/22-3/2187, Urudžbeni broj: 511- 13-10-22-4 od 31. ožujka 2022. (listovi 8-10 spisa), situacijski plan od 31. ožujka 2022. (list 11 spisa), dopis RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211-08/22- 3/2187 od 11. listopada 2022. (list 12 spisa), prometnu dozvolu (listovi 13-14 spisa), izvid štete (list 15 spisa), račun broj: 948/1/67 (listovi 16-17 spisa), podaci o lovištu s kartom (listovi 18-21 spisa), dopis tužiteljice (list 22 spisa), dopis RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211-01/23-01/2104 od 29. ožujka 2023. (list 23 spisa), dopis tužiteljice od 22. ožujka 2023. (list 24 spisa), e-mail korespondencija (list 25 spisa), Zahtjev za prometnom signalizacijom od 22. ožujka 2018. (listovi 26-27 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (listovi 28-29 spisa), Odluka o odštetnom zahtjevu od 30. kolovoza 2022. (list 30 spisa), fotografije (listovi 31-35 spisa), dopis II- tuženika od 17. travnja 2018. (listovi 43-44 spisa), dopis od 22. ožujka 2018. (listovi 45-47 spisa), dopis II-tuženika od 1. prosinca 2020. (list 48 spisa), dopis od 17. studenog 2020. (list 49 spisa), Ophodarski dnevnik od 28. ožujka 2022. (listovi 50-52 spisa), sudsku praksu (listovi 65-69 spisa), dopis lovoovlaštenika od 16. svibnja 2024. (list 80 spisa), saslušana je tužiteljica (listovi 85-86 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (listovi 91-97 spisa).
6. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Među strankama je prvenstveno sporno postojanje pasivne legitimacije tuženika, a podredno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pri čemu je sporan i tijek zateznih kamata.
8. Uvidom u Potvrdu RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211- 08/22-3/2187, Urudžbeni broj: 511-13-10-22-3. L.B od 28. ožujka 2022. (listovi 6-7 spisa), Zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) RH, MUP, PU šibensko-kninska, PP Knin, Klasa: 211-08/22-3/2187, Urudžbeni broj: 511-13-10-22-4 od 31. ožujka 2022. (listovi 8-10 spisa) te situacijski plan od 31. ožujka 2022. (list 11 spisa) utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila u mjestu Kistanje, Ulica hrvatskih branitelja 33.
9. Iz iskaza tuženice (listovi 85-86 spisa) u bitnom proizlazi kako živi u [adresa], a radi u Kninu, a da svakodnevno putuje na toj relaciji, pa da je i predmetnog dana išla na posao kada joj je prije ulaska u mjesto Kistanje, a nakon izlaska iz zavoja, gdje se s obje strane nalazi naizmjence visoko i nisko raslinje, a ne pokošena livada, na cestu s njene desne strane izletjela divlja svinja te da, iako je došlo do kontakta između vozila i životinje, automobil joj je bio i dalje u voznom stanju te da se prvotno zbog stanja šoka nije odmah zaustavila već je stala na prvom ugibalištu. Navodi kako se divlja svinja u trenutku našla na cesti iskočivši iz raslinja te pretpostavlja da je do udara došlo prednjim desnim djelom njenog vozila, a da je nakon udara životinja, da li od udarca ili od šoka otrčala ili bila odbačena u desnu stranu ceste u raslinje. Procjenjuje da nije vozila brže od 60 km/h s obzirom da je baš izlazila iz zavoja pa da nije mogla brže ni voziti, ali iskazuje kako nije uspjela kočiti prije naleta. Opisuje kako su joj s vozila otpali dijelovi, plastični dijelovi branika, a da su joj ih donijeli vozači koji su tom dionicom naišli iza nje, da iz kuće uobičajeno izlazi u 5:20 ujutro, kada je još uvijek mrak pa je tako bilo i u trenutku udara u divlju svinju. Napominje kako je imala upaljena svijetla, a da je po zaustavljanju na ugibalištu pozvala policiju, a nakon obavljenog očevida i vučnu službu te da je automobil odvezen u ovlašteni servis u Zadru, gdje je vozilo i popravljeno. Također procjenjuje da se zaustavila nekih 700 m od mjesta nesreće sam se zaustavila, jer, kako se radi o nenaseljenom djelu gdje je došlo do naleta, da joj je prva mogućnost zaustavljanja bilo to ugibalište u naselju. Opisuje da nakon izlaska iz zavoja, gdje se i dogodio nalet, nije bilo table niti prometnog znaka sve do ulaza u mjesto Kistanje gdje je bilo označeno ime mjesta i prometni znak ograničenja brzine od 40 km/h, ali da se tamo ne nalazi znak za upozorenje o mogućnosti naleta na divljač, kao i da je udaljenost od mjesta naleta do znaka za ulaz u mjesto Kistanje nekih 300 do 400 m. Tužiteljica je navela kako s obje strane ceste postoji održavani dio od nekih 0,5 m, a da niti nema grana koje se nadvijaju nad kolnikom, kao da nema niti javne rasvjete, pa da je stoga imala upaljena duga svjetla, jer je vani bio mrak.
10. Iz prometnog vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (listovi 91-97 spisa) proizlazi kako tehničkim putem nije moguće utvrditi gdje se predmetni štetni događaj odigrao, unutar granice naseljenog mjesta ili izvan te granice. Također iz mišljenja vještaka proizlazi kako je u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice sredinom prednjeg dijela naletjelo na lijevi bočni dio divlje svinje, koja je pretrčavala kolnik dolazeći vozilu s desne strane, dok da nije moguće utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Ukoliko se vozilo tužiteljice kretalo sredinom lijeve prometne trake, tada je do naleta došlo oko 1,6 m do 1,8 m od desnog ruba kolnika, po širini kolnika. Vještak navodi kako za izračun brzine kretanja vozila tužiteljice neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata te da je tehnički moguće da se vozilo tužiteljice kretalo iskazanom brzinom od oko 60 km/h.
11. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužiteljici, s tim da je ista sa sigurnošću dužna dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a.
12. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 133/23., 156/25.) propisana je odgovornost da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, ali čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18., 32/19. i 32/20.) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta u građevinskom pojasu (naseljima), javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu, predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na ne lovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik.
13. Budući II-tuženik spori da se predmetna prometna nesreća uopće dogodila na državnoj cesti, a da iz zapisnika o očevidu PP Knin proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila, u Ulici hrvatskih branitelja, kod kućnog broja 33, proizlazi da se nezgoda dogodila u naselju. Kako sukladno odredbi čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama Zakona, a uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području, ovaj sud je mišljenja kako je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženika.
14. Kako tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj dogodio izvan naselja te s obzirom da I-tuženik dovodi u sumnju da je uopće došlo do naleta na divljač, a da tužiteljica na navedenu okolnost nije niti predložila provođenje dokaza, to je ovaj sud mišljenja i kako je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika.
15. Slijedom izloženih razloga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
17. I-tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 12. listopada 2023. prema Tbr. 9/1 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa)-100 bodova, za zastupanje na 3 ročišta (26. ožujka 2024., 13. lipnja 2024. i 10. rujna 2025.), prema Tbr. 9/1- svako po 100 bodova. Ukupno je tuženiku priznato 400 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 1.000,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak I-tuženiku iznosi 1.000,00 EUR (toč. II/ izreke).
18. Odluka o zateznim kamatama, koje su I-tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).
19. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).
U Zagrebu 9. veljače 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. I-tuženiku po punomoćnici
3. II-tuženiku
