Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1546/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ĆD, dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4700/2021 (pravilno P-4900/2021) od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4700/2021 (pravilno P-4900/2021) od 21. lipnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.926,60 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), u bitnome navodeći da prijava ozljede na radu nije dokaz da je šteta nastala na radu i u svezi s radom, odnosno da se njome ne dokazuje da bi to bila ozljeda na radu u smislu regresne odgovornosti poslodavca za naknadu štete, zatim da u odnosu na konkretno radno mjesto, na kojemu je osiguranica tužitelja bila raspoređena u vrijeme ozljeđivanja, nisu utvrđene posebne opasnosti i štetnosti te da ista nije ozlijeđena unutar radnih prostorija tuženice predviđenih za obavljanje poslova njezinog radnog mjesta pomoćnice u kuhinji, kao i da je bacanje ostataka hrane u more predstavlja nezakonito i nepravilno odlaganje otpada, a samim time i nepravilno obavljanje poslova radnog mjesta na koje je imenovana raspoređena.
2.1. Stoga tuženica predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Uz navedeno, tuženica u žalbi predlaže da prvostupanjski sud donese rješenje o ispravku pobijane presude na način da umjesto poslovnog broja P-4700/2021-28 navede točan poslovni broj P-4900/2021-28.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.926,60 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, nastale isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. osiguranici tužitelja DD kojoj je uslijed ozljede na radu priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
6. Među stranka je u ovom stadiju postupka sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost tuženice za nastanak štetnog događaja.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da se 25. ožujka 2003. dogodio štetni događaj u kojem je osiguranica tužitelja DD kao zaposlenica Ministarstva obrane Republike Hrvatske zadobila tešku tjelesnu povredu, frakturu lijevog skočnog zgloba, zbog koje je nastupila invalidnost iste te profesionalna nesposobnost za rad,
- da se ozljeda osiguranice tužitelja dogodila na radu prilikom obavljanja radnog zadatka bacanja starog kruha u more, pri čemu se ista poskliznula i pala kao i da je navedeni stari kruh nosila obzirom je čistila blagovaonicu, čime prvostupanjski sud utvrđuje kako je uzrok ozljede neispravnost i klizavost površine kojom se kretala osiguranica tužitelja obavljajući pri tome redoviti zadatak čišćenja i zbrinjavanja ostataka hrane prema naredbi nadređene osobe, a da je kao neposredni rukovoditelj u prijavi ozljede na radu naveden ĐD kao zapovjednik kuharskog voda,
- da je presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1786/03 od 23. veljače 2006. naloženo tuženici isplatiti osiguranici tužitelja DD na ime naknade štete iznos od 69.200,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, a kojom odlukom je utvrđeno kako osiguranica tužitelja ničime nije pridonijela nastanku štete, a da je navedena presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-992/06-2 od 22. svibnja 2006.,
- da je rješenjem tužitelja od 9. listopada 2009. osiguranici DD priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. prosinca 2008., temeljem nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 15. prosinca 2008. i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16. siječnja 2009.,
- da su stranke 17. listopada 2012. sklopile izvansudsku nagodbu, te da su iz iste činjenične i pravne osnove vodile parnične postupke za razdoblja koja su prethodila utuženom razdoblju, u kojima je naloženo tuženici naknaditi tuženiku štetu,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. osiguranici tužitelja DD isplatio iznos od 6.926,60 eura / 52.188,44 kuna s osnove invalidske mirovine.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na činjenicu da je osiguranica tužitelja zadobila tjelesnu ozljedu na klizavoj podlozi, postoji odgovornost tužene zbog neprovođenja mjera zaštite na radu (provođenje mjera kojima bi se umanjila klizavost terena) te primjenom odredbe članaka 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/14., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018. i 62/2018. - dalje ZMO) utvrđuje da tužitelj osnovano potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja u razdoblju od 11. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. u iznosu od 6.926,60 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
9. O troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud odlučuje na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, te u cijelosti odbija kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka budući da je ista u cijelosti izgubila u sporu.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje. Naime, u odnosu na navode da prijava ozljede na radu nije dokaz da je šteta nastala na radu i u svezi s radom, treba reći da činjenicu da je šteta odnosno tjelesno oštećenje osiguranice tužitelja nastalo na radu zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, prvostupanjski sud nije utvrdio isključivo uvidom u prijavu ozljede na radu, već navedena činjenica proizlazi i iz drugih predloženih i provedenih dokaza u postupku, između ostalog iz uvida u presudu Općinskog suda u Puli poslovnog broja P-1786/2003 od 23. veljače 2006. i uvida u spis toga predmeta, kao i u presudu Županijskog suda u Puli poslovnog broja Gž-992/2006 od 22. svibnja 2006., zatim u rješenje tužitelja od 9. listopada 2009. Klasa:141-02/08-02/03, Urbroj: 341-25-05/3-08-101536, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 15. prosinca 2008., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16. siječnja 2009., a proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka, osiguranice tužitelja DD, zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Puli-Pola.
12. Na temelju navedenih dokaza, prvostupanjski je sud utvrdio, a što prihvaća i ovaj sud, da se štetni događaj dogodio na nizbrdici koja se spušta u more, sačinjenoj od hrapavog betona, koji je bio sklizak i bez rukohvata, gdje je logično obzirom se isti nalazi neposredno uz more, da ga more i zapljuskuje i time čini dodatno skliskim i nepovoljnim za kretanje, a osiguranica tužitelja je postupala po naredbi nadređene osobe te je na nogama imala obuću kao i druge zaposlenice u kuhinji, uz napomenu da je bacanje ostataka hrane u more bilo uvriježeni način postupanja sa ostacima hrane te ista nije dobila uputu da navedeni otpad zbrine na neki drugi način. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženice, iako se štetni događaj nije dogodio unutar radnih prostorija, dogodio se prilikom redovnog obavljanja opisanog radnog zadatka, dakle na radu.
13. S druge strane, tuženica tijekom postupka nije predložila izvođenje dokaza iz kojih bi eventualno proizlazilo da je osiguranica tužitelja svojim radnjama pridonijela ili da je isključivo odgovorna za predmetni pad i posljedično tome za zadobivanje tjelesne ozljede na radu koja je dovela do utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad iste. Dakle, tuženica nije dokazala da bi za nastanak štete bila odgovorna osiguranica tužitelja, niti je predložila provođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo da je tuženica kao poslodavac osiguranice tužitelja provela mjere zaštite na radu, odnosno točno koje mjere.
14. Dalje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Prema odredbi članka 161. ZMO-a, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, s time da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, uz ostalo, i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).
16. Dalje, prema odredbi članka 162. ZMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. (stavak 1.) Ako je štetu iz stavka 1. toga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. (stavak 2.) Za štetu iz stavka 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. (stavak 3.)
17. Kako iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženica u odnosu na konkretno radno mjesto osiguranice tužitelja provela mjere zaštite na radu kao što su provođenje mjera kojima bi se umanjila klizavost terena, nasipavanje pijeskom i označavanje mjesta sredstvima upozorenja o opasnosti od poskliznuća, ili postavljanje rukohvata, tuženica je obvezna naknaditi štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja, kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.
18. Odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.
19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
20. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
21. O prijedlogu tuženice za ispravak pobijane presude na način da se umjesto poslovnog broja P-4700/2021-28 navede točan poslovni broj P-4900/2021- 28, odlučiti će prvostupanjski sud.
U Rijeci 9. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
