Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: R1-2/2026-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, po sucu toga suda Veljku Kučekoviću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja JM, rođena **.**.1998., iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, 9. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Protustranci JM određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu Opću bolnicu u Koprivnici, Odjel za psihijatriju, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče, radi liječenja, zaključno do 3. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem broj R1-2/2026-2 od 2. veljače 2026., prema odredbi članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14.; dalje: ZZODS), pokrenut je postupak po službenoj dužnosti za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu JM nakon dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi. JM je postavljena punomoćnica po službenoj dužnosti Sanja Godek-Glavina, odvjetnica iz Koprivnice.

2. Uz Obavijest o prisilnom zadržavanju osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi je dostavljeno i Mišljenje iz kojeg proizlazi da se kod JM radi o prijemnoj dijagnozi F23.9 – akutni i prolazni psihotični poremećaji, nespecificirani te da se pacijentica ne želi liječiti, a psihijatrijski tim smatra da joj je potrebno liječenje.

3. Na ročištu održanom 2. veljače 2026., u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ZZODS protustranka JM upoznata je sa svrhom vođenja sudskog postupka od strane suca, nakon čega je iskazala da i dalje ne pristaje dobrovoljno na liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

4. Nalogom od 3. veljače 2026. određeno je vještačenje po vještakinji prim.mr.sc. Elviri Koić dr.med. (specijalisti psihijatru), koja nije zaposlena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je JM zadržana radi liječenja, radi ocjene radi li se o osobi s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, te da li ju je potrebno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

4.1. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju dostupne medicinske dokumentacije te osobnog pregleda protustranke 7. veljače 2026. U nalazu i mišljenju je navela da je JM nedavno također liječena u OB Koprivnica, sa kojeg liječenja je otpuštena nakon pet dana. Taj boravak je trajao od 21. siječnja do 26. siječnja 2026. Tada je učinjen MSCT mozga i psihološko testiranje. Otpuštena je kući na osobni zahtjev, protivno savjetu liječnika. Vještakinja je osobno pregledala JM te je u vezi tog pregleda u nalazu i mišljenju navela: „Razgovarala sam sa AM, u okviru procjene potrebe za daljnjim liječenjem i donošenja odluke o prisilnoj hospitalizaciji. U bolnici je od 1.2.2026., a prije toga je liječena od 21.1. do 26.1.2026. Sada dolazi nakon ozbiljnijeg sukoba u obitelji i izrečenih optužbi u odnosu na članove obitelji i svoju majku. Nakon nekoliko dana ponovno želi otpust na osobni zahtjev, no procjena terapijskog tima je kako je potrebno nastaviti liječenje. Dolazi na razgovor u ambulantu, bez otpora. Uspostavlja komunikaciju bez zadrške, ljubazna je i pristojna. Dobrog je raspoloženja. Odmah se ispričava što nije „sređena“, kao inače, misleći na frizuru, prikladnu odjeću i šminku, te mobilni telefon koji joj treba zbog informacija na koje je navikla u odnosu na svoje zvanje. To je jedan od razloga zašto je tražila da ide kući. Drugi je razlog što se dobro osjeća i misli da joj liječenje i lijekovi nisu potrebni, a voljela bi i šetati po svježem zraku i otići na kavicu. Ne misli da treba biti u bolnici. Orijentirana je u svim smjerovima. Daje uredne osobne podatke. U dobi je od nepunih 28 godina. Nije udana, nema djece. Ima dva starija brata, koji žive sa svojim obiteljima i imaju djecu. Jedan je trener u interventnoj policiji, a drugi radi u Croscu, nakon što je pokušao biti svećenik. Po struci je prvostupnica, bacc. za odnose s javnošću i medije. Bila je zaposlena u jednoj multinacionalnoj tvrtki, na reklamacijama, uz prevođenje na tri jezika, njemačkom, engleskom i hrvatskom. Stekla je oko 4 godine radnog staža. Radila je i živjela u [adresa] i [adresa]. Unazad godinu dana je kod kuće, uz oca i majku, jer je mogla raditi on-line. Otac je u tretmanu nakon operacije karcinoma debelog crijeva. Taj događaj je jako uznemirio i poljuljao. Možda se zbog toga vratila kući. Racionalizira kako je stanarina bila sve veća. Prema dostupnim podacima, dobila je otkaz 31.1.2025.godine. Tvrdi da je to upitno jer je bila bolesna, te da će poduzeti pravne korake kako bi riješila svoj radni status. Višeg je rasta, snažnije, skladne osteomuskularne građe, primjerene uhranjenosti, duge crne kose. Uredna je, neupadljiva u odnosu na dob i okolnosti. Suradljiva je tijekom boravka. Sama kaže kako se ne opire liječenju, primi lijekove, kao i infuzijske otopine po potrebi jer je nižeg krvnog tlaka. Urednog je misaonog tijeka. Međutim, pri opisima nekih događanja i odnosa kod kuće i oko nje, nema racionalna objašnjenja, već se javljaju projekcije do razine paranoidnih obrada. Nije kritična prema svom stanju. Ne misli o sebi kao o nekome tko bi drugome naudio, ali i dalje je uvjerena kako su njeni roditelji i susjedi neprijateljskih stavova u odnosu na nju. Ne može objasniti zašto bi oni tako mislili i postupali, a argumenti za potvrdu svojih sumnji su opće loše osjećanje, opća slabost i misli koje nisu imale dovoljnu bistrinu, teško se koncentrirala. Osjećala se kao drogirana, kao da joj s glavom nije u redu, kao da je netko hipnotizirao mirisima i hranom. Osjećala je čudne mirise u kući. Samo su joj nudili čokoladice i slatkiše, „trovali su me“. Počela je sebi kuhati i od tada je bolje. Činili su to valjda da bi imali neku kontrolu nad njom, valjda. Činilo joj se da je netko ulazio u kuću, vidjela je tragove, bijelo vapno po prozorima, kosu i kučine u radijatorima. Valjda da je zastraše. Nestajale su joj stvari, premetane ladice. Ona voli da je svo posloženo, čisto i u redu, pa primijeti kada se nešto promijeni. Sumnja na neke susjede koje se bave kojekakvim aktivnostima, ali i na svoje roditelje. Oni su tvrdili da se ona promijenila i zabrinuti su. Doživljavala je nepravdu jer je kleveću, omalovažavaju i vrijeđaju po društvenim mrežama. Posao koji je radila je iscrpljivao jer se događalo da radi i noću, malo spava. Razmišlja o sudskim tužbama u odnosu na tvrtku, roditelje, i druge od kojih se doživljava ugroženima. Na direktan upit negira doživljavanje slušnih ili vidnih perceptivnih obmana. Nije manifestno agresivna, niti suicidalna.“.

4.2. U zaključnom mišljenju vještakinja je navela da nakon kliničkog pregleda protustranke, nakon što je započelo liječenje na Odjelu psihijatrije, evidentno je da još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritični uvid u psihičko stanje i okolnosti, što je preduvjet za ambulantno liječenje. Protustranka i dalje manifestira prisutnost simptoma iz kruga psihotičnog poremećaja. Uz primijenjenu terapiju ti simptomi su ublaženi, ali su još uvijek prisutni. Vještakinja smatra da se radi o psihozi paranoidnog tipa, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, označena šifrom F22, koja je u biti teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Pod utjecajem patoloških proživljavanja, oboljela osoba ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. U skladu sa razmišljanjem pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja, ona ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Orijentirana je u prostoru, vremenu, prema drugima i sebi i fizički može sudjelovati na planiranoj raspravi, na Odjelu za psihijatriju i odgovarati na pitanja suda. Međutim, smatra kako u biti nije raspravno sposobna zbog utjecaja promijenjenog psihičkog stanja na rasuđivanje i djelovanje. Terapijski tim uočava početne pozitivne promjene, no one još nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. Kada bi se liječenje sada prekinulo postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za pacijenticu, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Tom mišljenju u prilog ide i činjenica kako je prethodno liječenje prerano prekinuto i sada je bilo potrebno nastaviti ga. Vještakinja smatra da je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odnosno provesti prisilnu hospitalizaciju na Odjelu psihijatrije u OB Koprivnica ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, sukladno procjeni terapijskog tima.

5. Tijekom usmene rasprave u svrhu dokaza pročitano je Mišljenje u vezi prisilnog zadržavanja protustranke od 2. veljače 2026. i obrazac Obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi, kao i gore naveden nalaz i mišljenje vještakinje.

5.1. Voditeljica Odjela psihijatrije dr. Mirjana Grubić Marković je izjavila da je protustranka nakon dolaska na odjel, kada je bila nesuradljiva, postala suradljiva glede uzimanja terapije, ali i dalje vrlo niskog praga tolerancije.

5.2. Vještakinja je izjavila da ostaje kod pismenog nalaza i mišljenja na koje stranke nisu imale primjedbe. Na pitanje punomoćnice protustranke je izjavila da je protustranka prvenstveno opasna za sebe, a potencijalno i za druge. Ukoliko bi njezino stanje ostalo neliječeno, tada se može očekivati pogoršanje i razvoj doista teške duševne bolesti čime bi ona postala potencijalno opasna i za druge. Protustranka je navela da i dalje smatra da nema potrebe da bude prisilno hospitalizirana na Odjelu, već smatra da bi se mogla liječiti ambulantno.

6. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je JM dijagnosticirana psihoza paranoidnog tipa, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, označena šifrom F22, koja je teška duševna bolest i zahtijeva liječenje. Tim liječenjem bi se kod JM mogao postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Iako su u razdoblju od zadržavanja JM pa do održavanja rasprave ublaženi simptomi njezine bolesti, još uvijek postoji potreba za njezinim liječenjem pa stoga i prisilnim zadržavanjem budući da JM ugrožava prvenstveno vlastito zdravlje. Ukoliko bi njezino stanje ostalo neliječeno, tada se može očekivati pogoršanje i razvoj doista teške duševne bolesti čime bi ona postala potencijalno opasna i za druge. Stoga treba zaključiti da protustranka odbijanjem ostanka na liječenju na Odjelu psihijatrije gdje bi se osigurala kontinuirana terapija, u smislu članka 27. stavak 1. ZZODS-a ozbiljno i izravno ugrožava vlastito zdravlje.

7. Zbog toga su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj JM u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS- a u trajanju od 30 dana. Kako je odluka o njenom prisilnom zadržavanju donesena 2. veljače 2026., prisilni smještaj je određen do zaključno 3. ožujka 2026. pa je stoga riješeno kao u izreci.

7.1. Obzirom da je vještakinja u nalazu i mišljenju navela da se prisilni smještaj JM sukladno procjeni terapijskog tima može provesti i u protustranka Klinici za psihijatriju KPB Vrapče, riješeno je da se JM po potrebi može uputiti na liječenje u KPB Vrapče.

8. U slučaju potrebe produženja prisilnog smještaja psihijatrijska ustanova dužna je sukladno odredbi članka 40. stavka 1. ZZODS-a najkasnije u roku od 7 dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u ovom rješenju predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

Koprivnica, 9. veljače 2026.

Sudac

Veljko Kučeković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba vijeću Županijskog suda u Varaždinu u roku od 3 dana od dana dostave rješenja (čl. 42. st. 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja (čl. 42. st. 5. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Pravo na žalbu pripada osobama iz čl. 41. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, izuzev osobi od povjerenja (čl. 42. st. 2. istog Zakona).

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

2. JM, Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

3. punomoćnica Sanja Godek-Glavina, odvjetnica iz Koprivnice – putem e- Komunikacije

4. spis