Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-1245/2022-25

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMO-SERVIS d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 48671346974, kojeg zastupaju punomoćnice FT, Ariana Varga Filaković i Ana Mileta, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., u Zagrebu, protiv tuženika CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Vidović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2537/2021-16 od 14. lipnja 2022.,u sjednici vijeća 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2537/2021-16 od 14. lipnja 2022. u točkama I, III i IV izreke te se predmet u tom dijelu vraća istome sudu na ponovi postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud donošenjem nove odluke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 7/2021 od 1. ožujka 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 14.828,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci pobijane presude. Točkom II. izreke ukida se platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 11.200,00 kn, kao i u dijelu kojim mu je naloženo da u roku 8 dana isplati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. ožujka 2021. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2022. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv točaka I, III i IV izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije, potražujući pritom troškove žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da tužitelj, kao upravitelj [obrt] u Zagrebu, [adresa], prvotno od tuženika potraživao isplatu iznosa od 26.028,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, a na ime dospjele neplaćene pričuve za poslovni prostor i dva parkirna mjesta u zajedničkoj garaži u navedenom kompleksu,

- da je tužitelj zahtjev za isplatu temeljio na izvatku iz poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve od 19. siječnja 2021., prema kojem tuženik, kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve za polovinu poslovnog prostora površine 34 m[2] (za 17 m ) i za dva od ukupno četiri parkirana mjesta kojih je bio suvlasnik u ½ dijela, nije podmirio dužnu pričuvu za cijelu 2018., 2019. i 2020. i to u iznosima od po 723,00 kn mjesečno,

- da je tuženik ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 4. rujna 2018. prodao svoj suvlasnički dio garaže – parkirnih mjesta na koju se odnosi utuženo potraživanje u iznosu od 400,00 kn mjesečno, slijedom čega je tužitelj povukao zahtjev za isplatu iznosa od 11.200,00 kn koji se odnosi na pričuvu za prodana parkirna mjesta u skupnoj garaži za cijelu 2020., 2019. i za razdoblje od rujna do prosinca 2018.,

- da je tuženik, na temelju rješenja o nasljeđivanju od 29. prosinca 2002., stekao suvlasništvo ½ dijela poslovnog prostora od ukupno 34 m[2] i četiri parkirna mjesta u [obrt] [adresa] iza svoje majke KT,

- da je u konkretnome slučaju riječ o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine nije utvrđena, odnosno u kojoj međusobni odnosi suvlasnika (još) nisu uređeni sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. , 152/14. – dalje: ZV) - „Vlasništvo posebnih dijelova nekretnine“,

- da tuženik uredno podmiruje zajedničku pričuvu tužitelju za razdoblje nakon ovdje utuženog.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrđuje da je za konkretan slučaj mjerodavan pravni režim prijelaznih i završnih odredbi ZV- a, tj. (u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini) pravni režim sadržan u odredbama čl. 374. do uključivo 387. ZV-a („Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju“).

7. Pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. i 4. ZV-a, zaključuje da je tuženik, kao suvlasnik poslovnog prostora, pasivno legitimiran i odgovoran za dug po neplaćenoj pričuvi za poslovni prostor za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., a za parkirna mjesta za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. kolovoza 2018.

8. Pritom otklanja istaknuti prigovor aktivne legitimacija navodeći da je ista utvrđena uvidom u međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju nekretninom od 21. prosinca 2011., dok iz opsežne dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da je međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Slijedom navedenog, zaključuje da isti međuvlasnički ugovor obvezuje tuženika u smislu odredbi članka 375. stavka 3. ZV-a, dok činjenica da tuženik uredno podmiruje zajedničku pričuvu koja je predmet ovoga spora za kasnije razdoblje (nakon ovdje utuženog) upravo tužitelju govori u prilog tužiteljeve aktivne legitimacije.

9. Visinu zahtjeva utvrđuje uvidom u izvadak iz zapisnika [obrt] održane 10. studenog 2016. te 2. i 9. ožujka 2020., pritom cijeneći da su se suvlasnici međuvlasničkim ugovorom, u skladu s čl. 375. st. 2. ZV-a, sporazumjeli da će odluku o iznosu sredstava za pričuvu donijeti Savjet suvlasnika (čl. 23. st. 3. toč. 2. u vezi s čl. 17. međuvlasničkog ugovora). Na taj način utvrđuje visinu pričuve u iznosu od 19,00 kn po kvadratnom metru poslovnog prostora mjesečno i 200,00 kn po parkirnom mjestu mjesečno, a sukladno čemu ista, cijeneći ovdje utuženo razdoblje, za predmetni poslovni prostor ukupno iznosi 11.628,00 kn, a za parkirna mjesta 3.200,00 kn.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. st. 1. i 4. ZV-a te čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP/19), odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

10.1 Odluku o zateznim kamatama donosi primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, cijeneći da je međuvlasničkim ugovorom određeno dospijeće pričuve do petog u mjesecu za prethodni mjesec.

11. Budući da se tuženik u zakonskom roku od dostave obavijesti o povlačenju dijela tužbe nije istom protivio niti je u roku iz čl. 164. st. 8. ZPP/19 zahtijevao naknadu troškova za povučeni dio tužbe, prvostupanjski sud odlučuje kao u toč. II. izreke pobijane presude.

12. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbe čl. 151., čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP/19., sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, slijedom čega se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava ne mogu ispitati.

14. Naime, odredbom čl. 375. st. 1. i 3. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako ga je sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

15. Odredbom čl. 378. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Stavcima 3. - 5. istoga čl. propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve te zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno.

16. Odredbom čl. 42. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, te da je donošenje odluke iz stavka 1. istoga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome, dok je čl. 40. st. 1. i 2. ZV-a propisano da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

17. Nastavno na navedeno, osnovano tuženik ukazuje da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da su međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju nekretninom od 21. prosinca iz 2011. potpisani od strane većine suvlasnika.

18. Naime, utvrđujući aktivnu legitimaciju tužitelja, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi samo konstatirao da navedene pravne poslove tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje imajući na umu da iz opsežne dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da je međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

19. Međutim, za takvo utvrđenje nisu dani odgovarajući razlozi budući da iz obrazloženja pobijane presude nije moguće utvrditi na koju se točno dokumentaciju to odnosi te na koji način je sadržajem iste dokazano da bi prethodno citirani ugovori bili potpisani od strane većine suvlasnika. U tom pogledu nedostaju utvrđenja predstavlja li poslovni kompleks “Ksaver” zasebnu jedinicu i, ako da, iz kojeg razloga, a ovisno o navedenom, jesu li potpisi sadržani na spornim ugovorima potpisani od strane većine suvlasnika te, ako jesu, na temelju koje točno dokumentacije je to utvrđeno. Dakle, obrazloženje pobijane presude ne sadrži analizu spisu priležeće dokumentacije.

19.1 Opisanim postupanjem prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda ne sadrži odlučne činjenice, a o kojima ovisi aktivna legitimacija tužitelja.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

21. Prvostupanjski će sud u nastavku postupka, u okviru predloženih dokaza stranaka (koji uključuje i mogućnost provođenja građevinsko- geodetskog vještačenja sukladno podnesku tuženika od 4. veljače 2021.) te dokumentacije priležeće spisu, prvenstveno utvrditi je li [obrt]" zasebna jedinica u odnosu na [obrt]". Nakon toga će, uzimajući u obzir je li ili nije zasebna jedinica, utvrditi suvlasnički omjer suvlasnika koji su potpisali sporne ugovore, postoji li dogovor većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine o podjeli posjeda stvari na način da će svatko upravljati svojim dijelom i odvojeno financirati održavanje tog dijela zgrade, kao i vrijednost posebnog dijela tuženika radi eventualne primjene čl. 380. ZV-a u svezi sa čl. 89. i 90. ZV-a.

21.1 Pritom se ukazuje da je tuženik dužan snositi obvezu plaćanja zajedničke pričuve kao vlasnik spornih poslovnih prostora i parkirnih mjesta, sve sukladno odredbama čl. 90. st. 1., čl. 89. i čl. 380. st. 1. i 2. ZV-a (tako i VSRH u presudi poslovnog broja: Rev -1235/2017-13 od 11. studenog 2020.).

22. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 9. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec