REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1701/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ŠŠ, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi nasljednice ŠŠM zastupane po punomoćnici FŠM, odvjetnici u [adresa], protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-619/2025-6 od 1. listopada 2025., 9. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba nasljednice ŠŠM – i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-619/2025-6 od 1. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog nasljednice ŠŠM za prekidom ostavinskog postupka, kao neosnovan.
2. Protiv tog je rješenja žalbu podnijela nasljednica EŠM navodeći da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se donese rješenje o prekidu postupka i upućivanju u parnicu, ili, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na tu žalbu podnijeli su nasljednici FŠ i EŠ navodeći, da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio navedeni prijedlog uz obrazloženje, u bitnome, da je spornu činjenicu mogao utvrditi na temelju javno ovjerovljene isprave – potvrđenog ugovora o o doživotnom uzdržavanju, pa predlažu da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba žaliteljice nije osnovana.
5. Tijekom ovog ostavinskog postupka utvrđeno je:
-da je u ostavinskom postupku iza pok. ŠŠ javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke kao povjerenik suda 29. veljače 2024. donijela, sada pravomoćno, djelomično rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2752/23-16, UPP/OS-93/23, kojim je utvrđen opseg ostavinske imovine i temeljem zakona proglašeni nasljednici, i to supruga ostavitelja EŠ, kći EŠM i sin FŠ,
-da je javni bilježnik 30. travnja 2024. u skladu s odredbom čl. 244. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN) prvostupanjskom sudu dostavio ostavinski predmet iza navedenog ostavitelja,
-da je uvidom u zapisnik od 16. siječnja 2024. (list 27 spisa) utvrđeno da je zakonska nasljednica EŠM osporila Ugovor o doživotnom uzdržavanju (potvrđen po Općinskom sudu u Rijeci, poslovni broj: R2-123/2019) sklopljen između ŠŠ - ostavitelja i EŠ kao primatelja uzdržavanja, te FŠ s druge strane kao davatelja uzdržavanja.
-da je nasljednica EŠM istakla da je navedeni ugovor prividan, a u osnovi prikriveni ugovor o darovanju između ŠŠ i EŠ, te da obzirom na izneseno potražuje nužni dio koji je povrijeđen predmetnim darovanjem i koji da joj pripada s osnova zakona te traži povrat dara u ostavinsku imovinu,
-da s obzirom kako zakonski nasljednici nisu uspjeli postići međusobni dogovor, vezano uz podjelu imovine, na održanom ročištu 1. listopada 2025. nasljednici EŠ i FŠ usprotivili su se prekidu ovog postupka, dok je nasljednica EŠM predložila prekid postupka obzirom da je sporan sastav ostavinske imovine, i
-da je prvostupanjski sud odbio prijedlog nasljednice ŠŠM za prekidom ostavinskog postupka jer smatra, da u okolnostima kada su među nasljednicima sporne činjenice koje sud može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, koja javna isprava je i potvrđen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, tada sud neće prekinuti postupak, već će na temelju predmnijeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, što je u ovom slučaju učinjeno, a onoga koji tvrdi suprotno uputiti će da isto dokaže u parnici (po čl. 224. st. 2. ZN).
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi odredbe čl. 175 st. 2. ZN-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.
7. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a tako ni one na koje se žaliteljica samo paušalno poziva u svojoj žalbi, ne navodeći u čemu bi se sastojale bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je navodno počinio prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni navod bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primjenjeno.
9. Naime, prvostupanjski sud u ostavinu pok. ostavitelja nije unio nekretnine koje su bile predmetom navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, u bitnome smatrajući da u situaciji, kao što je ova, kada su među nasljednicima sporne činjenice koje sud može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, koja javna isprava je i potvrđeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, tada sud neće prekinuti postupak, već će na temelju predmnijeva da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, što je u ovom slučaju već učinjeno, a onoga tko tvrdi suprotno uputiti da isto dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku, sve temeljem odredbi čl. 224. st. 2. ZN-a.
10. U smislu odredbe čl. 579. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje: ZOO), ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
11. Kada bračni ili izvanbračni drugovi zaključe kao jedna ugovorna strana (primatelji uzdržavanja) ugovor sa drugom stranom (davatelj uzdržavanja) polazi se od toga da stranke imaju u vidu da će davatelj uzdržavanja dohraniti i jednu i drugu stranku (primatelje uzdržavanja), tj. da je obveza davatelja uzdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oba primatelja uzdržavanja, kao i da se stjecanje u korist davatelja uzdržavanja odgađa sve do smrti oba primatelja uzdržavanja, što je ovdje izričito ugovoreno (čl. 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju).
12. Bit ugovora o doživotnom uzdržavanju je u tome da se prijenos prava vlasništva odgađa do smrti primatelja uzdržavanja, ali časom smrti primatelja uzdržavanja pravo vlasništva na imovini koja je predmet ugovora prelazi na davatelja uzdržavanja, a što pak znači da u času smrti primatelj uzdržavanja više nije vlasnik nekretnina kojih je bio vlasnik do svoje smrti, a ovdje je vlasnik bio ostavitelj, sada pok. ŠŠ, čije vlasništvo je časom smrti preneseno na nadživjelu primateljicu uzdržavanja EŠ (čl. 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju).
13. Budući je ostavitelj nekretninom za života raspolagao formalno valjanim ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čl. 580 ZOO-a), koji nije raskinut, poništen ili utvrđen ništetnim, to navedena imovina koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 5. st. 3. ZN-a ne predstavlja ostavinsku masu iza njegove smrti, što ne čini upitnim ugovorno uvjetovanje prava davatelja uzdržavanja na ostvarenje uknjižbe nakon smrti oba primatelja uzdržavanja, kao ni tekuća parnica radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i što će upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama ostati na imenu ostavitelja sve do smrti drugog primatelja uzdržavanja ili do pravomoćnosti odluke o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem slučaju bi se ta nekretnina, u skladu s odredbom čl. 235. st. 1. ZN-a rasporedila u korist žaliteljice kao naknadno pronađena imovina.
14. Prema tome, budući je ugovor o doživotnom uzdržavanju javno ovjerovljena isprava, nije bilo uvjeta za prekid postupka (čl. 224. st. 2. ZN-a), a suprotno žalbenim navodima žaliteljice u kojima se poziva na sudsku praksu koja je suprotna navedenom pravnom shvaćanju. Pritom valja naglasiti da se u međuvremenu i sudska praksa (nakon 2021.) promijenila, a koja potvrđuje zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog i ovog suda (tako i rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1720/2023 od 6. veljače 2024. i dr.).
15. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu žaliteljice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2 ZPP-a u vezi odredbe čl. 175. st. 2 ZN-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli-Pola, 9. veljače 2026.
Sudac
Igor Rakić
