REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1948/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja VE, vl. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 245,25 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 €, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 37,88 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 125,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. rujna 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa CITROEN C4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OE koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Dalje navodi kako je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 18. rujna 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248210514056 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je vozilo, sukladno zahtjevu vlasnika, popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 3/VP1/1, u ukupnom iznosu od 1.911,01 € (PDV uključen)

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.665,76 €, a razliku od 245,25 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, a upravo ta razlika u cijeni sata rada te potrošnog materijala limara je predmet ovoga spora

Pojašnjava da se potrošni materijal limara računa sukladno obračunu ukupne visine cijene limarskih radova na način da se od istog iznosa oduzme 10 posto od sati limara, što u konkretnom slučaju znači da je tužitelj obračunao ukupni iznos za limarske radove u iznosu od 262,50 €, a potrošni materijal u visini od 10% ukupnog iznosa limarskih radova, što iznosi 26,25 €.

Navodi kako osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja jer svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Ističe da su ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 03. ožujka 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 245,25 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, pa predlaže nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i nedostatka pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku.

Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a.

Tuženik smatra kako oštećenik OE nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njezina nepoštivanja općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim radionicama/servisima za manji iznos, to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka.

Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun-otpremnica br 3/VP1/1 (list 9 spisa),u izvid štete broj 248210514056 (list 10 spisa), u ponudu tuženika (list 11 spisa), potvrdu o plaćanju (list 12 spisa),u Cjenik (list 15 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 16 i 17 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18 spisa), u e-mail tuženika (list 73 i 74 spisa), u račune (list 75 i 76, 102 do 120 spisa). spisa). Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tuženik predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka KE, procjenitelja tuženika, predložio je i da se izvede dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje, odnosno popraviti po navedenim cijenama predloženih i usporednih servisa na jednako kvalitetan način, odnosno prema cijenama sata rada i potrošnog materijala koju je tuženik priznao.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 21. siječnja 2026. a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 254,25 € koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (42,00 EUR) i cijene radnog sata koju je priznao tuženik

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 1.665,76 € povodom predmetnog štetnog događaja.

9. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina utuženog potraživanja te utuženi tijek zakonske zatezne kamate.

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 3. ožujka 2025. utvrđeno da je OE kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupila svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 3/VP1/1 prema izvidu štete broj 248210514056 u iznosu od 245,25 €

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 248210514056 utvrđeno je da se ona odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa- otpremnice broj 3/VP1/1 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 248210514056.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika OE prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u e-mail uputi o radionici za popravak vozila i Ponudi.

Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obrazloženoj ponudi od 24. siječnja 2025. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 248210514056 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj 3/VP1/1 odnosno po cijeni radnog sata od 42,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa-otpremnice broj 3/VP1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 457,80 € (što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 572,25 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 248210514056 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 2,0 sata za limarske radove i 3,0 sata za lakirerske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 240503201546 navedeno da je za limarske radove potrebno 5,0 sata, a za lakirerske radove 5,9 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 42,00 €, što uvećano za PDV iznosi 52,50 €, a u izvidu štete tuženik nije uopće procijenio cijenu radnog sata

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (42,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat karoserijskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 42,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 52,50 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku OE obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da se tužitelj obratio tuženiku 23. siječnja 2025. i dostavio račun, tužitelj potražuje zatezne kamate od 12. veljače 2025., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) 25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), za sastav podneska od 21. listopada 2025. u iznosu 50,00 € (Tbr. 8. 1.) te za zastupanje na ročištu 21. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. 1. a) ukupno 150,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 37,50 €. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,27 EUR. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 207,41 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi iznos od 6,63 na ime sudskih pristojbi jer mu navedeni iznos ne pripada prema odredbama ZSP-a i Tarife prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, niti mu je priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda, pa je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 9. veljače 2026.

SUDAC :

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana