REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-587/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠAM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Crnov, odvjetniku iz Đakova protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P-501/2023-17 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P-501/2023-17 od 10. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

- u st. I., da se proglašava nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja ZAM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 4. listopada 2022. godine, po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417, na temelju zadužnice, izdane i ovjerene 11.6.2007. kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, posl. br. OV- 19064/07;

-u st. II., da se nalaže tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tužitelju ZAM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovršnog postupka isplati iznos od 124,43 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2025.g. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića -Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tužitelju ZAM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.099,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da sud pogrešno smatra da osnova za plaćanje koja je jednom bila u Financijskoj agenciji (dalje: Fina) tamo ne može više nikad biti upotrijebljena što da je pogrešno, da je netočno da bi HZMO u cijelosti naplatio potraživanje jer da je HZMO postupao na temelju različitih ovršnih isprava i to 19069 i 19066 dok da se ovaj parnični postupak vodi u odnosu na OV-19064/07, da je tuženik nakon podmirenja duga u cijelosti putem Fine poslao obustavu tako da je ta ovrha bila aktivna dok je dug postojao a da je uplatom od 10. srpnja 2024. podmiren dug i da je 15. srpnja 2024. poslana obustava, da sud nije provjerio da li je potraživanje dalje na naplati u Fini u trenutku donošenja presude odnosno zaključenja glavne rasprave, da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti jer se radi o pravnoj osobi na području Grada Zagreba, a ovrha koja se osporava da predstavlja ovrhu pred Finom čija je adresa u Zagrebu.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se "preinači presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog troška", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. dalje: ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je tuženik pokrenuo 03. listopada 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao tvrtki OTP banka Hrvatska d.d., a temeljem Ugovora o kreditu broj: 070611319871 sklopljenog 11. lipnja 2007. za iznos od 185.000,00 kuna na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika 11. lipnja 2007. pod brojem OV-19064/07.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upire žalbenim navodima jer se pobijana presuda može ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. Isto tako nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U postupku koji je prethodio žalbi nije sporno da je tužitelj (ovršenik) zaključkom od 20. veljače 2023. (poslovni broj: Ovr-331/2023-6) upućen, da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.

- dalje: OZ).

9. Odredba čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; odredba čl. 50. st. 1. toč.11. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; odredba čl. 50. st. 1. toč.11. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. O mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.

Prema odredbi čl. 63. ZPP-a za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnog ovršnog postupka, odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha. Kako se na području Općinskog suda u Osijeku vodi postupak izvansudske ovrhe za postupanje u ovom predmetu u skladu s odredbom čl. 63. ZPP-a isključivo bi bio mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku (tako i Vrhovni sud RH u odlukama broj Gr 1- 338/2023 od 06. studenog 2023. i broj Gr 1-342/2024. od 11. rujna 2024.). Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Osijeku od 14. lipnja 2023. određen je Općinski sud u Đakovu kao stvarno nadležan sud za postupanje u većem broju predmeta Općinskog suda u Osijeku pa tako i u ovom predmetu. Slijedom iznijetog proizlazi da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku.

11. Sud prvog stupnja je u postupku, u bitnome, utvrdio sljedeće relevantne činjenice koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedene u sumnju:

-da je zahtjev za izravnu naplatu tuženik kao ovrhovoditelj podnio 4. listopada 2022. temeljem zadužnice od 11. lipnja 2007. na kojoj je ovjeren potpis dužnika odnosno ovdje tužitelja kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OV- 19064/07;

-da je već ranije ovrhovoditelj, odnosno prednik tuženika podnio zadužnicu na naplatu i to 20. listopada 2011. te je istaknuta osnova tada bila upisana u Očevidnik Fine ali je Fina postupajući sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020. – dalje: ZPONS) istu prestala izvršavati zbog nepostojanja sredstava;

-da prema dopisu HZMO-a, Područne službe u Osijeku proizlazi da je taj Zavod vršio zapljenu na mirovini tužitelja, a temeljem Izjave o suglasnosti o zapljeni Ugovora o kreditu te da je od 2010. do siječnja 2018. tužitelju ustegnut iznos od 3.320,63 eura a da se dug odnosio prema OTP banci d.d. Zadar, da je Zavod nastavio vršiti pljenidbu mirovine 2018. u korist novog ovrhovoditelja Return to Business koji je otkupio dug temeljem Ugovora o cesiji od prvobitnog ovrhovoditelja te da je istome do travnja 2022. ustegnut iznos od 33.039,55 eura, nakon toga je temeljem Ugovora o cesiji i Ugovora o prijenosu od 15. rujna 2022. temeljem kojega je Return to Business prenio svoje dospjela i nepodmirena potraživanja u korist tuženika koji je dostavio Izvadak iz poslovnih knjiga s preostalim otkupljenim dugom u iznosu od 1.710,86 eura po kojem je Zavod u cijelosti postupio te je taj iznos uplaćen u korist tuženika u razdoblju od listopada 2022. do prosinca 2022.

12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti, za svoju odluku, kao što je već navedeno, dao je jasne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

13. Zahtjev je pravilno prihvaćen budući da su ispunjeni uvjeti iz odredbi OZ-a temeljem kojih je tužitelj kao ovršenik upućen na parnični postupak. Prvenstveno su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a jer nije dopušteno ponovno predmetnu osnovu za plaćanje – zadužnicu uvrstiti u Očevidnik redoslijeda naplate kod Fine nakon što je ista već temeljem čl. 12. ZPONS-a izbrisana iz Očevidnika. Naime odredba čl. 12. ZPONS-a propisuje da ako se tražbine iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za koje su zadovoljeni navedeni uvjeti dok su u st. 2. i 3. tog članka propisani izuzeci kada se radi o namirenju tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću te o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka. Dakle navedena odredba ne predviđa ponovno zavođenje osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje (osim iznimno), a to nije predviđeno niti nekom drugom odredbom ZPONS-a pa ni OZ- a.

14. Isto tako ispunjeni su uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a jer je prema dopisu HZMO-a, Područna služba u Osijeku (str. 99 i 100 spisa) vidljivo da je tražbina u cijelosti namirena prema tuženiku, odnosno ovrhovoditelju i to još 2022. S tim u vezi vidljivo je da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je dugovanje u cijelosti naplaćeno putem Fine jer upravo iz dopisa HZMO-a proizlazi da je cjelokupno dugovanje koje je tuženik dostavio HZMO-u naplaćeno na mirovini tužitelja temeljem Izjave o suglasnosti o zapljeni.

15. Nadalje ispunjeni su i uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, odnosno došlo je do zastare potraživanja predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a). S tim u vezi osnovano tužitelj navodi da se na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis ovdje tužitelja "samo" ovjeren kod javnog bilježnika, odnosno koja nije solemnizirana primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina. Točno je da je zadužnica podnijeta na naplatu u listopadu 2011. te da je tada prekinuta zastara međutim tražbina nije naplaćena jer nije bilo novčanih sredstava na računu tužitelja kao ovršenika pa je zahtjev tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 04. listopada 2022. podnesen protekom zastarnog roka od pet godina.

15.1. U konkretnom slučaju HZMO je postupao temeljem Izjave o suglasnosti o zapljeni ovjerena pod poslovnim brojem 19066/07 od 11. lipnja 2007. pa su neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je "uspješno provedena ovrha na HZMO".

16. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

U Puli-Pola, 09. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus